Uz 70. redovnički jubilej francuske sestre Marie Denise Chevillotte

MIOMIRIS IZGARAJUĆE ŽRTVE

Generalova kći - benediktinka iz dnevnika Ivana Merza - slavi 1991. u Parizu 70 godina vjernosti Bogu i svome redovničkom zvanju

Štovatelji Ivana Merza i oni koji su čitali njegovu biografiju sigurno se sjećaju jednoga zanimljivog događaja u životu Ivana Merza iz njegovih studentskih dana u Parizu. 4. studenog 1921. g. Ivan Merz prisustvovao je oblačenju jedne benediktinske novakinje u poznatoj benediktinskoj kapeli u ulici Monsieur u Parizu. Bila je to kći jednoga francuskoga generala koja je ostavila svijet da bi se potpuno posvetila Bogu u strogome klauzurnom samostanu. Ivan Merz ostao je pod dubokim dojmom toga obreda pa je istoga dana zapisao dojmove u svome dnevniku iz čega se vidi kako je duboko kršćanski shvatio uzvišenost i ljepotu Bogu posvećena života. Ivan nije poznavao tu mladu djevojku, čak joj nije niti znao imena, nego je sasvim slučajno prisustvovao obredu budući da je češće zalazio u tu kapelu.

Na temelju triju podataka koje je Merz ostavio zapisanim u svome dnevniku (nadnevak i mjesto oblačenja te da je bila generalova kći) prije dvanaest godina 1979. uspjeli smo pronaći tu sestru u benediktinskom samostanu u Vauhallanu, blizu Pariza, kamo se bio u međuvremenu preselio njezin samostan. Tada je sestra prvi put čula za Ivana Merza i bila je ugodno iznenađena kad smo joj donijeli opis njezina oblačenja kako je to doživio jedan hrvatski student. O tome je opširno izvijestilo naše Glasilo Postulature u svome broju 1-2 od 1979.-1980.g. (str. 14.-34.).

S.Marie Denise Chevillotte, tako se zove sestra benediktinka — generalova kći — danas ima 89 godina! Ove godine navršuje se upravo 70 godina kako je s. Marie Denise stupila u samostan! Sedamdeset godina vjernosti Bogu u molitvi i žrtvi za spas svijeta! Njezin život odvijao se točno onako kako je gotovo proročanski opisao mladi 25-godišnji hrvatski student Ivan Merz u Parizu u svome dnevniku 4. studenog 1921. U nastavku članka donosimo ponovno važnije izvatke iz opisa oblačenja novakinje benediktinke, kako je zabilježio Merz u svome dnevniku.

Iz Dnevnika Ivana Merza

OBLAČENJE NOVAKINJE BENEDIKTINKE GENERALOVE KĆERI

Pariz, 4. studenog 1921.

Prisustvovao sam kod benediktinki oblačenju novakinje. Liturgija veličajna; dojam kao da djevojče ide pod giljotinu, u smrt. Umire svijetu, postaje struna koja će pjevati na vijeke slavu Božju. Izgarat će poput vatre i ući poput mudre djevice s užganom svjetiljkom u bračne dvore Zaručnika.... Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentrirati u radu za Isusa. Zaboraviti prijatelje, planove, sve — iščeznuti sa zemlje, izgoriti da zaista uđem sa što više bližnjih gdje nas čeka Otac, Sin, Blažena Djevica Marija u Duhu Svetome, Apostoli, Mučenici, Anđeli, Djevice, Toma, Mahnić, Rogulja — svi oni beskrajni svjetovi Apokalipse.... Mlada redovnica benediktinka ulazi u zatvor, da iz njega nikada ne iziđe. Prešla je prvi prag smrti, koji vodi u nebo... Generalova kći napušta svijet (obučena kao bijela zaručnica), da ne utone. Post, jesti stojećki, ustati u tamnoj noći, studenoj sobi, križ naprtiti na leđa da se spasi pogani Babilon - tisuće prostitutki i razbludnika.... Da, zrno mora biti bačeno u zemlju i tamo umrijeti, ako želi da donese ploda. Kraljice Djevica, ulij ulje svetosti u njenu dušu i njeno tijelo. Neka miomiris izgarajuće žrtve napuni zemlju svojim parama.... O kako li su velike duše koje se posve odriču života! .... I danas generalova kći ostavi poput stotina tisuća svoga oca dekorirana svakakvim medaljam da nikada ne iziđe iz zidina rue Monsieru.... Kada je prešla danas prag samostana, što li je mislila? Da će sada zapravo započeti prava priprava na onaj život. Nije li je obuzeo strah da bi se mogla priviknuti na samostanski život i taj joj postati navikom? Oh da, morat će svim mogućim sredstvima da sama sebe budi, da bude uvijek spremna na dolazak Zaručnika. Morat će joj ovaj život postati tako nemio da želi čas da pređe preko drugog praga koji vodi u Samostan Neba.

Bože moj, daj da iščezne poganstvo u kome živimo!

(Cjelovit tekst opisa oblačenja novakinje benediktinke objavljen je u Ivanovim biografijama i u Glasilu Postulature, br. 1-2, 1979.-1980., str.14.-34.).

Mladi pariški Hrvati češće posjećuju benediktinski samostan u kojem živi s. Marie Denise Chevillotte. Ondje su obavili i duhovne vježbe 1989. g. i susreli se sa sestrom koja im je pričala o sebi i svome redovničkom životu. Na slici: hrvatske djevojke iz Pariza sa sestrom M.Denise koja ove godine slavi sedamdeset godina svoga redovničkog života.

PISMO SESTRE BENEDIKTINKE ČITATELJIMA GLASILA POSTULATURE

U povodu 70. godišnjeg redovničkog jubileja sestre benediktinke Marie Denise Chevillotte kojoj je Ivan Merz bio u Parizu na oblačenju 4.studenog 1921., postulator je zamolio sestru da uputi čitateljima našega Glasila nekoliko redaka. Sestra se rado odazvala molbi. Njezino pismo u francuskom originalu i prijepisu, kao i u hrvatskom prijevodu, donosimo kako slijedi.

+ Pax! 29 juin 1991

Chers lecteurs et amis d'Ivan Merz,

Selon le desir du Pere Postulateur, je vous adresse quelques lignes pour vous demander d'unir votre action de grace a la mienne a l'occasion de mes 70 ans de vie monastique, et de I'anniversaire du 4 Novembre 1921 qui a boulverse Ivan! II a vite acquis la saintete et quelle decouverte pour moi d'avoir recu la visite du R.P.Bozidar en 1979. Et maintenant je laisse a celuici le soin de vous raconter ses visites depuis sa nomination a la Mission croate de Bagneux! Je prie le cher Ivan pour la Croatie, pour les jeunes, surtout ceux de votre pays et tous ceux qui sont dispersés dans le monde! Quant a moi veuillez demander a Ivan, qu'il m'obtienne la grđce d'aller bientot dans la vraie Patrie, ou je ferai sa connaissance.

Merci, chers amis, veuillez croire a mon union de priere dans le Christ.

Une vieille jubilaire

Sr. Marie Denise, O.S.B.

+ Mir 29. lipnja 1991.

Dragi čitatelji i prijatelji Ivana Merza!

Prema želji oca Postulatora, upućujem vam nekoliko redaka s molbom da se sjedinite samnom u zahvaljivanju prigodom 70 godina moga redovničkog života i obljetnice od 4 studenog 1921. g., dana koji se Ivana duboko dojmio. On je brzo postigao svetost i koje otkriće je bilo za mene kad me je posjetio vlč.o.Božidar godine 1979.! Ostavljam njemu da vam priča o svojim posjetima nakon njegova imenovanja na hrvatsku katoličku misiju u Bagneux! Molim se dragom Ivanu za Hrvatsku, napose za mlade vaše zemlje kao i za sve one koji su raspršeni po svijetu. Šte se tiče mene molite se Ivanu da mi izmoli milost poći uskoro u pravu Domovinu gdje ću ga upoznati!

Hvala vam, dragi prijatelji, i budite sigurni u moje molitve u Kristu stara sestra jubilarka

Sr. Marie Denise, O.S.B.