Mladi današnjice o Merzu

PUTOKAZ PREMA SVJETLU MOGA ŽIVOTA

To je za mene Ivan Merz

Ušao je tiho i nenadano u 15. godini u moj život i osvojio me ljepotom svoje duše, čistim mladenačkim idealima za kojima svaki mladi čovjek traga. Njegov dnevnik i misli, koje čovjeka ne mogu ostaviti mirnim, gdje svaka njegova riječ ima dah vječnosti, potaknuo je moju dušu da traži jedan novi ideal prema Vječnom. Gubitak oca u tim mojim mladenačkim godinama i stalni križevi koji me uz to prate, čine da postajem svjestan da život strašno brzo prolazi. U toj svojoj mladenačkoj oluji, Merz mi je pomogao da shvatim da je moja duša stvorena za Ljepotu Vječnosti, no ona počinje već tu, u našem zemaljskom životu. Euharistija kojoj gotovo svaki dan prisustvujem u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, postaje središte mojeg života i duhovna hrana iz koje crpim vječne melodije, koje ispisuju note moga života. U bolu i radosti njegov grob mi je uvijek sigurno mjesto, gdje mogu naći zaštitu i sigurnu ruku koja me vodi kroz Kalvariju moga života. Moram iskreno priznati, mnoge svoje nakane sam mu prikazao i uvijek me je uslišio. Danas, kad mnogi mladi gube i osjećaj za Krista, Merz može svojim životom biti istinsko svjetlo na gori, koje će mnogima poslužiti kao putokaz da upoznaju ljepotu kršćanskog života i njegovu uzvišenost. Svijet treba mlade, čija će srca biti kod Boga dok nogom čvrsto stoje na zemlji i pokazuju svojim životom, prihvaćajući sve radosti i patnje, kao zahvalu Bogu na njegovoj milost. Ljubav prema Crkvi i Gospi i u tom se potpuno predati je predokus vječnosti, gdje sve zemaljsko prestaje, a otvaraju se putovi prema Vječnoj Domovini. Neka nam naš Merz obasjava put da nikada s njega ne skrenemo. Molimo se Merzu da dobijemo čisto srce i duh postojan u Kristu, kako bi postali istinski apostoli Božje Riječi.

Donald P., 20 g. Zagreb