|
|
Sav svoj moralni odgoj dugujem ovoj velikoj ženiMoja sjećanja na Maricu StankovićPisati o sestri Marici Stanković teško je iz više razloga. Vremenski, jer su od njezine smrti već prešla dva i pol desetljeća, pa su mnoge stvari izblijedjele iz mog sjećanja. Duhovno, jer je svojom kršćanskom dušom toliko nadvisivala svoje suradnice i članice hrvatske ženske katoličke mladeži da ju mnogi nisu potpuno razumjeli ni shvatili. Po svome duhovnom liku bila je najbliža dr. Ivanu Merzu. On je bio njezin ideal broj jedan. Skladno su se upotpunjivali i utjecali jedno na drugo. Sestra Marica davala je uvijek prednost dr. Ivanu Merzu, ponavljajući po stotinu puta: "Što bi Merz činio na našem mjestu?" Sestra Marica bila je uzor nama mladim križaricama. Mi smo u njoj vidjele oličenje ljudske dobrote i kršćanske ljubavi za bližnjega. Takvih savjeta nisu nam ni vlastite majke davale. Iz njezina srca govorili su iskrenost i pravednost, vrline koje se sve manje danas susreću u životu. Ni nakon dugogodišnje robije nije se baš ništa promijenila. Ostala je ona stara dobra sestra Marica, koja je svima opraštala, pa i svojim progoniteljima. U tome je slijedila blagopokojnog kardinala Alojzija Stepinca, koji je svima oprostio. Biti na sastanku ili predavanju sestre Marice bio je doživljaj svoje vrsti. Ona je osvajala svojom pojavom, svojom nenamještenošću. Bila je čedna u svakom pogledu. U oblačenju, u ponašanju i dodiru sa svakim koga je susrela. Upravo ta njezina prirodna čednost svakoga je privlačila. Nije se pravila važna, niti je tražila da ju se titulira njezinom profesorskom titulom. Naprotiv, najdraže joj je bilo kada su je zvali "sestra Marica". Zaista, bila je sestra svima. Osobito nama, mladim križaricama bila je starija sestra, koju smo obožavale toliko da je i njoj samoj već bilo pomalo neugodno. Znala je reći u šali: "Sestre, nemojte me toliko uzdizati. Ja nisam nikakva filmska zvijezda. Ako mislite da ima nešto dobra u meni, tada pokušajte mene nasljedovati. Svi mi imamo talenta za krepostan život ako to želimo. I prosjak na ulici je naš brat u Kristu. Ne prođimo kraj njega da mu se barem ne nasmiješimo, ako mu već ne možemo pružiti koji novčić. Osobito prema bolesnicima, starcima i ostavljenim majkama s djecom pokazujmo našu kršćansku ljubav i samoprijegor. Pomažimo im djelotvorno gdje god to možemo. Budimo kršćani na djelu, a ne samo u crkvenim klupama." Sav svoj moralni odgoj zahvaljujem ovoj velikoj ženi, koja je znala s toliko ljubavi i takta u onim burnim poratnim vremenima okupljati hrvatsku žensku katoličku mladež i pokazati joj prave vrijednosti u životu. Sestra Marica Stanković znala je trpjeti za svoje uvjerenje. Štefica Maglica, |