70 godina služenja Bogu za spasenje duša u vjernosti redovničkom zvanju

Generalova kći prešla drugi prag koji vodi u samostan neba

Francuska benediktinka S.Marie Denise Chevillotte, kojoj je Ivan Merz bio na redovničkom obredu oblačenju 4.studenog 1921. u Parizu, umrla je u svome samostanu 24.listopada 1991. u 90.godini života i 70. godini redovništva

Za vrijeme svoga studija u Parizu Ivan Merz je češće navraćao na molitvu i sv.misu u poznatu kapelu sestara benediktinki u ulici Monsieur. Tako je 4.studenog 1921. god. slučajno prisustvovao obredu oblačenja i ulaska u samostan jedne djevojke, kćeri francuskog generala. Pod dubokim dojmom ljepote obreda i samoga čina Ivan je još iste večeri opisao taj događaj u svome dnevniku ističući posebno vrijednost i uzvišenost samostanskog kontemplativnog života. U tom opisu nije zabilježio ime mlade redovnice što ga vjerojatno nije niti znao. Na temelj u samo tri podatka (generalova kći, datum i mjesto obreda oblačenja) postulator Ivanove kauze pronašao je tu sestru još na životu 1979.g. u benediktinskoj opatiji u Vauhallanu, kraj Pariza kamo se u međuvremenu bila preselila njezina redovnička zajednica. Tada se doznalo i njezino ime: s.Marie Denise Chevillotte. Nikad do tada ona nije bila čula za Ivana Merza pa je bila posebno iznenađena i ganuta kad joj je donesen opis njezinog oblačenja kako ga je doživio jedan mladi hrvatski student. O tome otkriću opširno je pisalo Glasilo Postulature br. 1-2, 1979./80.

Redovnički život ove sestre benediktinke odvijao se točno onako kako je gotovo proročki predvidio Sluga Božji Ivan Merz na dan njezina oblačenja. Od kada je upoznala Ivana Merza i Hrvate, s.Marie Denise nije prestajala moliti za naš narod, napose posljednjih mjeseci jer je bila dobro obavještena o ratu koji se vodi protiv Hrvatske. S.Marie Denise uputila je 29.lipnja 1991. posebno pismo svim štovateljima Ivana Merza koje je objavljeno u prethodnom broju Glasilu Postulature br.1-2, 1991.god.

Atmosfera vječnosti na pogrebnoj misi

S.Marie Denise prešla je u vječni život u četvrtak 24. listopada 1991., svega nekoliko dana prije 70. obljetnice svoga ulaska u samostan. Sahrana je bila u subotu 26.listopada prije podne u istoj benediktinskoj opatiji u Vauhallanu, kraj Pariza. Obred sahrane odvio se prema benediktinskom samostanskom običaju koji je bio sav ispunjen simbolikom. Tijelo s.Marie Denise bilo je izloženo u crkvi u koru gdje je sestra godinama pjevala hvalu Bogu. Jednostavni drveni lijes bio je pokriven bijelim platnom, a na lijesu je bila kruna od cvijeća. Cijela atmosfera u crkvi i samostanu bila je prožeta nekom tihom dubokom radošću. Upravo se osjećala nadnaravna atmosfer;i vječnosti.

Nazočnost postulatora kauze Ivana Merza na pogrebu

Pogrebnu svečanu svetu misu uz sviranje orgulja i pjevanje sestara koncelebriralo je pet svećenika, od kojih su dvojica bili Hrvati, Mgr.Zdravko Ostojić i o.Božidar Nagy, postulator kauze za beatifikaciju Ivana Merza. Sv.Misu predvodio je Rev.M.Teillet, svećenik iz Toursa koji je bio duhovni posinak s.Marie Denise za kojega se ona molila od njegovih sjemenišnih dana. S.Marie Denise prije smrti sama je izabrala misna čitanja da joj se čitaju na pogrebnoj misi: l.čitanje iz Knjige Mudrosti, 3,1-9; 2.čitanje Prva Ivanova poslanica, 3,1-3; Evanđelje, Matej 5, 1-12 (Blaženstva). Cijeli pogrebni obred u prekrasnoj crkvi benediktinske opatije gotovo da nije imao ništa pogrebnog, nego je u njemu odsijevalo nešto od nadanravnog slavlja iz vječnosti kamo je ušla pokojna sestra bogata zaslugama svoga redovničkog života. Po završetku sv.mise prema samostanskom običaju nazočni svećenici upisali su se u pogrebnu knjigu, gdje je bilo posebno zabilježeno daje na pogrebu sudjelovao i postulator kauze Ivana Merza.

Ispraćaj na jesenskom suncu

Nakon sv.mise, pogrebna povorka uputila s< iz crkve kroz Samostansko dvorište i, potom, n; Samostansko groblje uz pjevanje sestara. Lijepe prijepodnevno jesensko sunce i priroda ujesen skom ruhu sa žuto-crvenim lišćem koje je opak po zemlji davalo je cijelom pogrebu još posebne obilježje. Sahrana je obavljena na samostanskom groblju. Tu su grobovi sestara s jednostavnim skromnim križevima; tek toliko da se obilježi u evanđeoskom siromaštvu počivalište zemaljskih ostataka onih koje su otišle primiti nagradu obećanu onima što sve ostaviše i pođoše za Isusom Kristom.

Dragocjeni darovi Postulaturi: križ i krunica s.Marie Denise

Nakon pogreba, uži krug bližih prijatelja i znanaca s.Marie Denise bio je pozvan u samostansku govornicu na susret s poglavaricom opatije. Opatica (la mere Abesse) prisutnima je razdijelila razne uspomene pokojne sestre. Postulaturi Ivana Merza darovala je dragocjenu relikviju: križ i benediktinsku krunicu (15 desetki) sestre M.Denise koju je ona svakodnevno rado molila.

Jedan hrvatski student, imenom Ivan,
prisutan na ulasku s.Marie Denise u samostan neba

Jedan od nekoliko Hrvata koji su sudjelovali na pogrebu, dvadesetgodišnji student Ivan Cindrić, koji s roditeljima stanuje blizu ove benediktinske opatije, pročitao je pred nazočnima tekst što ga je Ivan Merz zapisao u svoj dnevnik 4.studenog 1921. prilikom ulaska s.Marie Denise u samostan. Tako je, stjecajem okolnosti, ponovno jedan Ivan sudjelovao - ovaj puta kod ulaska s.Marie Denise u drugi, vječni "samostan neba", kako je to Merz zapisao u svoj dnevnik na dan njezina oblačenja. Proročanska vizija Ivana Merza od prije sedamdeset godina ispunila se u životu ove redovnice. 4.XI.1921. zapisao je Ivan u svoj dnevnik: "Da, zrno mora biti bačeno u zemlju i tamo umrijeti, ako želi da donese ploda. Kraljice Djevica, ulij ulje svetosti u njenu dušu i njeno tijelo. Neka miomiris izgarajuće žrtve napuni zemlju svojim parama... O, kako li su velike duše koje se posve odriču života...Kada je prešla danas prag samostana što li je mislila? Da će sada zapravo započeti prava priprava za onaj život... Morat će uvijek biti spremna na dolazak Zaručnika.. i željeti čas da pređe preko drugog praga koji vodi u Samostan Neba."

Sestra Marie Denise umrla je u četvrtak, istoga dana u tjednu kad je umro Ivan Merz. A umrla je neposredno prije blagdana Svih Svetih kojega je posebno voljela, jer je duboko vjerovala u "zajedništvo svetih".

Mjesto s.Marie Denise ostalo je prazno u samostanu

Poslije podne istoga dana o.postulator Ivanove kauze imao je vjeronauk u Hrvatskoj školi u Parizu, pa je hrvatskim djevojkama govorio o sestri Mariji Denise i njezinu odlasku u vječni život. Među ostalim im je rekao: "Odlaskom s.Marie Denise jedno mjesto ostalo je prazno u benediktinskom samostanu. Treba ga ispuniti. Razmislite, ne zove li Bog koga od vas da zauzme mjesto s.Marie Denise."

Za s.Marie Denise molilo se i na zajedničkoj, velikoj hrvatskoj misi slijedećeg dana - u nedjelju 27.listopada u hrvatskoj crkvi u Parizu.

Sestre Benediktinke iz samostana s.Marie Denise naručile su sličice Ivana Merza za svoj samostan, pa će ih od sada raspačavati kod svojih posjetitelja.

Opširan izvještaj o "generalovoj kćeri", s.Marie Denise, prilikom njezina otkrića 1979.g. donijelo je Glasilo Postulature Ivana Merza, br.1-2, 1970.-1980. str.14-34.

+ + + + + + + + + + + + + +

70 godina vjernog služenja Bogu, sedam desetljeća tihe molitve, pokore i žrtvovanja sebe "da se spasi pogani Babilon, tisuće prostitutki i razbludnika" (riječi su Ivana Merza) prošlo je i završilo. Ostaje jedan svijetli trag u povijesti, u dušama svih onih koji su poznavali sestru... i koji znaju za Ivana Merza... Na pragu nebeskog samostana vjerujemo da ju je Ivan dočekao i poveo u susret Nebeskom Zaručniku. A u vječnosti, vidjet ćemo kolikim je dušama s.Marie Denise pomogla da postignu spasenje svojom molitvom, žrtvom i svojim Bogu posvećenim redovničkim životom.

Zapisano u Parizu, 26.1istopada 1991. na dan sahrane s.Marie Denise Chevillotte

o.Božidar NAGY, DI,
postulator