Kardinal Franjo Kuharić o Ivanu Merzu

Čist i savršen katolik s univerzalnim srcem Crkve

Propovijed kardinala Franje Kuharića na svetoj Misi prigodom proslave 65.obljetnice smrti Sluge Božjega IVANA MERZA l0.svibnja 1993. u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu

Na godišnji spomendan Ivana Merza, tj. na obljetnicu njegove smrti, 10. svibnja 1993. u Zagrebu u Bazilici Srca Isusova koncelebriranu Svetu Misu predvodio je kardinal Franjo Kuharić. Na svečanosti su prisustvovali i brojni križari; ovu proslavu Merzova dana organiziralo je po prvi put nakon duge, prisilne stanke obnovljena Križarska organizacija. Kardinal Kuharić je u svojoj propovijedi najprije govorio o Ivanu Merzu, a onda je uputio nekoliko riječi i Križarskoj organizaciji.

Tajna unutarnjeg života -prisutnost Božja u čovjeku

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu! Tajna unutarnjeg života svakog čovjeka je tajna ljubavi i tajna prisutnosti Božje u čovjeku. "Tko ima moje zapovijedi i čuva ih taj me ljubi, a tko me ljubi njega će ljubiti moj Otac. I ja ću ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." To znači da ćemo u njemu živjeti i on će živjeti u zajedništvu presvetoga Trojstva, a učitelj toga života i ostvaritelj toga života u unutarnjem biću čovjeka je branitelj, Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime."Poučavat će vas u svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh." Riječ se Božja razumije u svjetlu Duha Svetog. Pavao piše: "Nitko na može reći Isus Krist, osim u Duhu Svetom." Elizabeta, kad je pokucala nazaretska djevica na njezina vrata, kad je začula njezin pozdrav, napunila se Duha Svetog. I tek onda u Duhu Svetom bila je poučena tko je Marija i rekla: "Blagoslovljena ti medu ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje." U Duhu Svetom je prepoznala u njoj majku našega Gospodina kad kaže: "Otkuda meni to da k meni dolazi majka moga Gospodina?"

Čovjek ispunjen Kraljevstvom Božjim može ostvarivati poslanje Isusa Krista

Duhovni život nije neka filozofija, nego je duhovni život zajedništvo u vlastitom biću sa samim Bogom. Duhovni život je uzdignuće pameti, srca, savjesti u svjetlo Božje. I Duh Sveti prosvjetljuje, Duh Sveti jača, Duh Sveti oduševljava i, tako, Duh Sveti učvršćuje u čovjeku Kraljevstvo Božje. Onda takav čovjek, ispunjen Kraljevstvom Božjim, može ostvarivati poslanje, poslanje samoga Isusa Krista. Isus često naglašava daje poslan. Poslanje od Oca, On vječna Riječ utjelovljena u krilu Djevice, Isus Krist, Bogočovjek, poslanje u svijet, usađen je u povijest da spašava, da objavljuje tajnu Boga živoga, da objavljuje tajnu čovjeka i da se spasenjem Kristovim mijenja svijet, mijenja povijest promjenom čovjeka u njemu samome. U tom poslanju Isusa Krista sudjeluje cijela Crkva.

Svaki kršćanin treba biti prisutnost Crkve i samoga Isusa Krista tamo gdje živi

Crkva je zajedništvo okupljenih, onih koji su uzvjerovali Ljubavi, kako kaže apostol Ivan. Koji su uzvjerovali Ljubavi, prihvatili Isusa Krista, kršteni u njegovo ime, preporođeni Duhom Svetim postaju novost, novi Božji narod i ucjepljeni su u Krista kao mladice u trs da bi čovjeka oživjela tim božanskim sokovima koji istječu iz samoga Trojstva i darom Duha Svetoga ulijevaju se u naše duše i u naš život.

Stoga, svaki kršćanin, svaki vjernik, svaki član Crkve participira u poslanju Kristovu. Da ga svjedoči i objavljuje tamo gdje jest, tamo gdje živi, gdje radi, u svim svojim odnosima, na svom radnom mjestu. Da bude prisutnost Crkve i prisutnost samoga Isusa Krista svojim životom, svojom riječju, svojim radom, svojim žarom za dobro. To je apostolat.

Duh Sveti ostvaruje u Crkvi skladno zajedništvo

Dakako, Crkva je organizirano zajedništvo kojem je sam Isus Krist rasporedio i možemo kazati stupnjevao odgovornosti, da bi to zajedništvo bilo skladno, harmonično, da bi zaista bilo zajedništvo koje okuplja jedna vjera, nada, ljubav. Da bude, kao što je zapisano u djelima apostolskim, za prvu Crkvu cor unum et anima una -jedno srce ijedna duša. To ostvaruje Duh Sveti u zajedništvu Crkve. Duh Sveti ljubav, Duh Sveti branitelj, Duh Sveti koji doziva u pamet sve što nam je rečeno iz ustiju božanskog Spasitelja i zapisano u Evanđelju. On to doziva u pamet, on to tumači.

Duh Sveti u Crkvi pali posebna svjetla da bi oduševljavala

Ali u Crkvi postoje posebna svjetla koja Duh Sveti pali. Nažalost, nisu svi kršćani svjesni svoga poslanja. Ne žive svi kršteni otajstvo prisutnosti presvetog Trojstva u svom biću i svom životu. U mnogim kršćanima je ugašeno svjetlo i mrtve duše hodaju svijetom, makar su u dan svojega krštenja preporođeni i od Boga rođeni. Prema tome, radi se o našem odgovoru poticajima Božjim, poticajima Duha Svetoga, o našoj vjernosti unutarnjem glasu kojim Bog privlači dušu, privlači čovjeka, hvata ga za srce, da ga osvoji, da ga učini svjetlom. Zato i u Crkvi, tom narodu Božjem, u kojem hodaju ti grešnici i sveci Duh Sveti odgaja pojedina svjetla da bi svijetlila, da bi pozivala, oduševljavala, obasjavala; i to su ti ljudi koji su vjerni Duhu Svetom ostvarili puninu zrelosti kršćanskog života.

Niz slugu Božjih iz Hrvatske čiji život može biti svjetlo

Među takve možemo ubrojiti i slugu Božjega Ivana Merza, kao što ubrajamo slugu Božjega Alojzija Stepinca, slugu Božjega biskupa Josipa Langa, slugu Božjega Vendelina Vošnjaka, slugu Božjega Antu Antića. Evo, imamo već jedan niz Božjih slugu za koje se Crkva odlučila provesti postupak, po svim kanonskim propisima najstroži postupak, da se ispita sve o njima - što su govorili, što su radili, kako su djelovali, postupali, kako su vršili svoj poziv, kako su živjeli svoj život, da bi zaista taj život mogao biti svjetlo, da bi se mogla dati čast oltara da budu štovani u Crkvi kao od Crkve potvrđeni sveci Božji. U niz tih slugu Božjih iz Zagreba i Hrvatske ulazi i Ivan Merz.

Ivan Merz bio svjestan da nosi u sebi poslanje Crkve,
premda je odrastao u liberalnoj sredini

Sluga Božji Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački bio je nadbiskup u Crkvi sa posebnom odgovornošću za Crkvu po hijerarhijskom rasporedu, kako je Isus Krist organizirao svoju Crkvu. Sluga Božji Vendelin Vošnjak bio je redovnik, franjevac, sluga Božji Josip Lang biskup, također apostolski nasljednik, sluga Božji Ante Antić redovnik, franjevac, a Sluga Božji Ivan Merz vjernik, vjernik Kristov. Dakle nije bio uključen u hijerarhijske odgovornosti u Crkvi. Ali, bio je svjestan da nosi u sebi poslanje Crkve; da u svom pozivu, na svom radnom mjestu, u svom vremenu bude apostol. Za tu apostolsku službu kao Kristovog vjernika oduševljavao ga je i odgajao Duh Sveti. Nije rođen u jednoj, rekli bismo, pobožnoj, katoličkoj obitelji. Rođen je u jednoj liberalnoj sredini gdje se pripadnost Crkvi smatrala nešto formalno u okviru kulturnog kruga, ali nije u obitelji bilo one duboke osvjedočene vjere. Ne znam koliko je u njegovoj obitelji bilo zajedničke molitve. Ali su se sigurno vršili neki čini pripadnosti Crkvi. No, to je bilo sve površno. Tako da je i on rastao u toj jednoj površnosti, gotovo neupućenosti, sve do svršetka realne gimnazije.

Pozitivan vjerski utjecaj prof. Marakovića na mladog Merza

Tada se susreo opet s jednim vjernikom, laikom, profesorom Ljubomirom Marakovićem koji je imponirao mladom nadarenom Ivanu. Imponirao mu je svojom stručnošću, svojom kulturom, svojim poznavanjem književnosti, ali i svojim životom koji je bio život zreloga uvjerenoga vjer nika-katolika Tako ga je zapravo Ljubomir Maraković uveo u vjerničke misli i utjecao na nje ga da se i odluči za Isusa Krista, da se odluči svim srcem; zaista, svim srcem.

Merz majci iz Pariza: "Katolička je vjera moje životno zvanje!"

Kao mladi čovjek, mladi Ivan, poslije svoga obraćenja, a to je opet zahvat Duha Svetoga u njegovu dušu, kad je izvučen iz indiferentizma, iz liberalizma, iz površnosti, kad je uveden u dubine Božje riječi i Božje ljubavi, on to želi živjeti svim srcem. Piše 6. studenoga 1921. svojoj majci:"Katolička je vjera moje životno zvanje." Dakle, on je shvatio da vjera nije nešto što zahvaća jedan mali dio našeg unutarnjeg svijeta, nego je vjera nešto što zahvaća sav unutrašnji svijet, što prosvjetljuje misli, savjest i srce i što čovjekovu slobodu jednostavno usmjeruje da bira istinu, da bira uvijek ljubav, da ostvaruje život Kraljevstva Božjega. To nije lako. Treba u sebi svladavati otpor. Zato on kaže: "Cijelo kršćanstvo sazdano je na žrtvi. Tko ne zna što je žrtva ne može razumjeti kršćanstvo." To je ono Pavlovo: "Treba umrijeti." Treba umrijeti grijehu da bismo živjeli u Kristu i da bismo onda bili svjetlo kao što reče Isus:"Vi ste svjetlost svijeta."

Kod Merza pokora je izraz ljubavi da drugi otkriju tajnu Raspetog i Uskrslog

Suočen u svom vremenu, i kao student i kao časnik za vrijeme rata s jednim svijetom koji je bio daleko od pravoga kršćanskog života, shvalio je tla se on u tom svijetu može održati, rasti i biti svjetlo samo uz cijenu žrtve, odricanja. Zato mu je pokora bila izraz njegove ljubavi. Kad je Merz jednom otkrio ljubav Boga prema sebi i kad je otkrio raspetu ljubav Sina Božjega i kad je ušao u tajnu probodenog Kristova Srca, onda je shvatio da mora ljubiti svim srcem i vjerovati svim srcem da bi onda i drugima bio instrument Duha Svetoga da otkriju tu tajnu ljubavi, tu tajnu Raspetoga i Uskrsnuloga. To je bio njegov apostolski žar, njegovo oduševljenje.

Ivan Merz može imponirati mlađoj generaciji našega vremena
svojom inteligencijom, naobrazbom i svetošću života.

Merz - mlad čovjek. Zato može imponirati i mladoj generaciji našega vremena. Toj mladoj generaciji koja je izložena još strašnijim i razornijim utjecajima nego što je bilo Merzovo vrijeme. Kada se mladi čovjek mora zaista opredijeliti svim srcem da bi živio protiv struje, da bi živio protiv takvog svijeta kakav on jest, ali, da bi živio za taj svijet, da bi bio suradnik Božji u spasenju baš toga i takvoga svijeta, to može samo onaj koji je nošen snagom Duha. O njemu kaže njegov duhovni voda isusovac pater Vrbanek: "Smogao je naučiti deset jezika, svladati građu koja se traži za dva doktorata, osposobiti se za četiri zvanja - časnika, profesora, književnika i svećenika, premda svećenik nije bio. Ali, imao je u najpunijem smislu svećeničku dušu. To znači dušu raspoloženu za spašavanje braće vlastitom žrtvom. Prema tome, nije bio neki primitivac, kao što ste slušali gotovo pola stoljeća. Naše mlade generacije su slušale u školama gotovo pola stoljeća kako je vjera "zatucana". Ivan Merz može imponirati svojom inteligencijom, svojom naobrazbom, svojom superiornošću nad, često puta, jednim duhovnim analfabetizmom onih koji kažu da su učeni, a duhovni su analfabeti.

Ali ono čime on mora imponirati - to je svetost života. I, ako mladi žele otkriti radost tog života u Bogu i s Bogom, ako žele otkriti i svu tu dubinu zajedništva kada Bog živi u nama i mi u Bogu, onda moraju doći na izvore iz kojih se hrani taj život. Zato je Ivan Merz bio čovjek duboke molitve, razmatranja o Božjim stvarnostima, ali i čovjek koji je živio s Crkvom i u Crkvi, u njezinim otajstvima.

Živio je na izvorima Riječi Božje i Euharistije

On je jednostavno bio uronjen u otajstvo Mise. I ovdje, u ovoj Bazilici, viđali su ga kako svetački prati misu i u njoj sudjeluje. Silno se razveselio kad se pojavio prvi prijevod misala; sad je misal pružen u ruke vjernicima da mogu sudjelovati i pratiti misu u njezinim neizmjernim dubinama ljubavi. Dakle, živio je na izvorima, na izvorima riječi Božje, na izvorima Euharistije. Klanjalac. Kada je umro, 10.svibnja 1928., onda je njegov vrlo blizi suradnik, također profesor, napisao za njega: "On je bio čist i savršen katolik." Mi se danas nekako stidimo isticati da smo katolici. Što znači katolik? Imati univerzalno srce Crkve koga nema nijedna sekta. Imati univerzalno srce Crkve kojom se onda grli Bog i čovjek. Zato zaista s pravom reče ovaj suradnik sluge Božjega Ivana Merza: "On je bio čist i savršen katolik. Katolik s papom i za papu, katolik kojemu u duši žive sve svete knjige, svi crkveni oci, svi koncili, sve dogme, sve enciklike, sve ceremonije, sve zapovijedi, svi katekizmi, sve nepogrješivosti, svi biskupi, svi svećenici, sva svetohraništa, svi siromasi, svi redovnici čitavog svijeta."(Dušan Žanko, Duša Dr.Ivana Marza, Život br.5, 1938., str.251)

Merz živio otajstvo Crkve svojom svetošću

To je to univerzalno srce Crkve koje ima katolik ako jest katolik. Jamstvo za to jest hijerarhija. Zato je on bio čovjek Crkve u punom smislu. On je Crkvu živio u njezinom otajstvu poslanja, u njezinom otajstvu ljubavi, u njezinom svjedočanstvu za istinu. On je živio otajstvo Crkve svojom svetošću. Zato nije glumio kad je molio:"Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu...", jer on je u sebi živio to otajstvo jedinstva i svetosti i katoliciteta i apostolskog poslanja.

Papa Ivan Pavao II. stavlja Merza za uzor mladima

Zato je mogao papa Ivan Pavao II. kazati grupi mladih 1982.: "Dragi moji mladi Hrvati, štovatelji sluge Božjega dr.Ivana Merza. S radošću pozdravljam vas koji ste u tako velikom broju došli u vječni grad. Vi se nadahnjujete idejama profesora Merza. On je veoma ljubio Crkvu i Kristovog namjesnika. Kada su ga jednom zapitali zašto ljubi katoličku Crkvu i svetog Oca odgovorio je: 'Jer u Crkvi vidim jasnu sliku Spasitelja i Boga Isusa, a u svetom Ocu Papi pod prilikom čovjeka vidim Boga i Gospodina svoga.' Evo vam primjera! Pozdravite mlade u dragoj Hrvatskoj i recite im neka i oni kao dr. Merz budu uvijek vjerni Crkvi i hijerarhiji. Neka ljube Isusa i Mariju. Papa vas voli i blagoslivlje, sve vas i vaše obitelji."

Apostolat zahtijeva potpuno Kristom ispunjena vjernika

Sigurno prilike današnjeg svijeta u našoj domovini Hrvatskoj poslije svih ovih razaranja duše, savjesti i srca koja smo proživljavali i koja nisu prestala, jesu teške. Apostolat zahtijeva potpuno Kristom ispunjenog vjernika koji će živjeti i biti živo Evanđelje i tako privlačan objaviti da postoji i drukčiji svijet i bolji svijet. Ivan Merz reče: "Sva ljudska djelatnost mora biti radi Ljubavi, radi apostolata, radi toga da se širi kraljevstvo Božje među ljudima. Kršćanstvo podređuje svaku ljudsku djelatnost duhovnom i svrhunaravnom cilju čovjeka."

Duh Sveti djeluje kroz razne organizacije i pokrete

Postoje danas u Crkvi razni načini apostolata. Duh sveti djeluje. On djeluje kroz razne, ne samo strogo definirane organizacije, nego i kroz razne pokrete koji su otvoreni. Ja bih tu spomenuo pedesetu godišnjicu postanka jednog pokreta koji je vrlo raširen u svijetu, prodire u sve sredine, a strogo je katolički, strogo je povezan s hijerarhijom, a to je djelo Marijino. Poznato više pod imenom fokolarini (tal.focolare - ognjište), koje grije i na kojem se mogu ugrijati hladni i ozebli. Tu su i neokatekumeni. Sada su imali jedan susret u Beču na kojem je bilo oko 120 biskupa, a Papa im je uputio pismo. To je isto jedan pokret koji je otvoren, ali želi jednostavno novom evengelizacijom tako promijeniti ljude da budu apostoli svim srcem, svom dušom. Neki su prema njima sumnjičavi jer misle da su sekta. Nisu sekta. Nego se u početku formacije, rekao bih, malo zatvore da provjere, da prodube, da opet ponovno dozovu u pamet onima koji žele biti Božji Šta to znači, na kojim izvorima hraniti dušu da bi ih tako osposobili i poslali u svijet...

Križari su bili ne samo pokret nego strukturirana organizacija u Crkvi

Križari u ono vrijeme nisu bili samo neki pokret nego su bili strogo strukturirana organizacija u Crkvi. Postavljali su zahtjeve svima onima koji žele biti učlanjeni u tu organizaciju kako će živjeti, kako će djelovati, što moraju biti. Imali su geslo: "Žrtva. Euharistija. Apostolat." Jeste li pripravni na žrtvu? Jeste li pripravni apostolski djelovati iz uvjerenja i srca? Jeste li pripravni živjeti iz Euharistije?

Stupnjevitost u nastajanju organizacije u Crkvi i za Crkvu

Nova situacija u Crkvi zahtijeva, opet, jedan novi način organizacije. Tu su sasvim propisani kanonski propisi kako se u Crkvi postaje organizacija za Crkvu. I tu se ide jednom stupnjevitošću, dok se ne dođe, konačno, do onog javnog organiziranja da je onda ta zajednica tako povezana s hijerarhijom da je jednostavno nerazdvojiva od hijerarhije i odgovorna za sve što radi Crkvi i djeluje odgovornošću Crkve. Zato postoji jedan rast.

Stupnjevi su prema kodeksu privatna društva u Crkvi, gdje se također dobivaju odobrenja od hijerarhije određenih statuta, određenih organizacija, ali na nižoj razini odgovornosti s obzirom na Crkvu. Tako oni sami nose odgovornost i ne moraju se uvijek pozivati da sve što oni kažu da je sve to riječ Crkve. Tako imamo već sada društvo katoličkih liječnika, priprema se i društvo katoličkih prosvjetnih radnika, također društvo - pokret za zaštitu života i obitelji, pokret mladih, ali to je sve u nastajanju i provjeravanju.

Uključivati se u apostolat Crkve

Zato će morati naša braća i sestre križari i križarice opet predstaviti hrvatskim biskupima statute prilagođene dokumentima Crkve, dokumentima Sabora, dokumentima poslijesaborskim, da bi onda dobili za to odobrenje i počeli se pomalo uključivali u apostolat Crkve, u ime Crkve, kada zato sazriju svi uvjeti. To ne znači da se oni sada ne mogu okupljati i djelovati apostolski i svjedočiti, ali hijerarhija treba dati svoj blagoslov u skladu s propisima i zakonima Crkve.

Neka Križarsko Bratstvo i Sestrinstvo opet djeluje
osluškujući nove tonove da bi mlade mogli oduševiti za Isusa Krista.

Eto, braćo i sestre, nekoliko razmišljanja o Ivanu Merzu, i ne samo o Ivanu Merzu nego i o Crkvi i o svakome od nas, što smo, zašto smo i kako smo u Kristu svi poslani, svaki na svom mjestu da bude apostolski djelatan svojim primjerom, životom i rječju. Neka nas to potakne, pa neka i oživljavanje tog nekoć vrlo snažnog pokreta i društva Križarskog bratstva i sestrinstva, neka to opet djeluje. Ali morat će osluškivati nove tonove kako razmišljaju suvremeni mladi i kako tim suvremenim mladima, izloženim daleko težim napastima nego što su to bila ona vremena, kako ih opet oduševiti za Isusa Krista, za Crkvu, za spasenje braće. Zato treba mnogo moliti da Branitelj dođe i da on pouči i da dozove u pamet sve što nam je Isus rekao.Amen.