Merz govori

Ivan Merz o Papi i papinstvu

U časopisu "Đački Orao", namijenjenom orlovskom podmlatku, Merz je za mlade čitatelje objavljivao članke u obliku pisama pod naslovom "Pismo bratu Orlu". U jednom od njih što ga ovdje donosimo prema izvornom rukopisu kako je sačuvan u njegovu arhivu, Merz izražava svoju misao i osjećaje o Papi i papinstvu, te nastoji da iste stavove prihvati i njegov mladi čitatelj, brat orao, te da ga oduševi da u papi uvijek gleda Isusa Krista i da slijedi njegovo učenje. Ovo je najljepši Merzov tekst o Papi, ali ujedno i nešto najljepše što je na hrvatskom jeziku napisano o Petrovom nasljedniku. Iz ovih redaka izbija duboka Ivanova vjera u otajstvo Kristove nazočnosti i njegova djelovanja u rimskom biskupu kao Petrovom nasljedniku. Iz nje proizlazi iskrena ljubav i poštovanje, te spremnost da se prihvaća i slijedi sve ono što Papa kao živi Krist na zemlji naučava i traži od svojih duhovnih sinova i kćeri.

Ujedno se iz teksta može nazreti društvena i politička situacija u tadašnjoj državi Kraljevini SHS (čitaj: velikoj Srbiji) gdje se i onda, kao i danas u srbijanskim krajevima, protiv Pape i papinstva, i onih koji su odani Svetoj Stolici, upućuju kritike, neistine, napadi i mržnja. Ovaj tekst Merz je napisao između 1924.g. i 1928.g., u vrijeme obilježeno progonima svega hrvatskog i katoličkog od strane karadorđevićevskog režima.

Nakon posjeta Svetoga Oca našoj domovini, u rujnu 1994.g, ove Ivanove misli o Papi i papinstvu veoma će koristiti da što bolje upoznamo katoličku nauku o rimskom biskupu i da nam Papine riječi, njegovo učenje, govori i dokumenti postanu izvor nadahnuća i smjernica za naš duhovni život i apostolski rad.

Pismo bratu Orlu o odanosti i ljubavi prema Svetom Ocu

Orlovi - Papina garda!

Dragi brate! Nedavno si čitao u Orlovskoj straži izvještaj o Đačkom orlovskom tečaju, koji se održao u franjevačkom samostanu na otoku Košljunu. Ne znam da li ti je poznato da su tom zgodom naša braća đaci posjetili svoju seosku braću Vrbničane i tamo priredili jedan nastup. Vraćajući se kući kroz Aleksandrovo dočekali su ih protivnici Crkve s poklicima: "Dolje s Papinom Gardom." Nije to po prvi puta da su naše čete dočekane sličnim povicima.Kada nas već protivnici nazivaju tim imenom "Papina garda", kada su oni već opazili da Orlovstvo kao cjelina i svaki Orao kao pojedinac nosi, tako reći, na sebi i cijeloj svojoj djelatnosti žig Papin, to mislim da ću te obradovati, ako Ti iznesem neke misli o tom predmetu.

Katolička nauka o papinstvu stvar najdubljeg osvjedočenja

Ti se, možda, čudiš da Ti u pismu pišem o Papi i papinstvu. Obično si slušao o tome štogod u crkvi ili u školi pod obukom katekizma. I u našemu društvu se o tom predmetu govorilo. Ali, kako katolička nauka o papinstvu imade postati svakom suvremenom katoliku stvar njegova najdubljeg osvjedočenja i njegova uma, kao i stvar njegova srca, to mislim da je upravo pismo najprikladnije da Ti otvorim svoje srce i to da Ti kao brat bratu iznesem o tom svoje misli, svoje nade, svoje teškoće.

"Papa - to je Isus Krist na zemlji!"

Nedavno sam pročitao knjigu jednog Francuza, kojoj je naslov Za Papu. U njoj su izvaci iz djela najglasovitijih umova, a svi ti izvaci velik su hvalospjev Papi. U toj knjizi govore najveći Francuzi o značenju papinstva. Jedan između njih, veoma glasoviti biskup Segur, pripovijeda događaj koji je doživio u Rimu: "Jednog sam dana u okolici Rima ispitivao katekizam jednog malog pastira, kojemu je bilo 13 ili 14 godina i koji me je vodio po divnim brdima Latiuma. Dječak je bio sav poderan: nije možda znao ni čitati ni pisati; ali što je znao i to kako točno da sam se zadivio, poznavao je sve što se ticalo vjere, to jest ono što je čovjeku jedino potrebno ovdje dolje. Nakon više pitanja na koja je mali Rimljanin vrlo dobro odgovorio, došla mi je misao da ga ispitujem o Papi:'Reci mi malo, dijete moje, - rekoh mu, -tko je to Papa?' Na ove se riječi dijete zaustavi, otkrije si glavu, i pogledavši me s nekom vrstom ponosa i pobožnog strahopočitanja, odgovori: 'Papa, to je Isus Krist na zemlji'." - Kad je presvj.Segur čuo ovaj odgovor, uskliknuo je:"Oh, divnog li odgovora! U svojoj snažnoj jednostavnosti on u sebi usredotočuje svu nauku o vrhovnoj i nepogrešivoj vlasti Isusa Krista. Da, Papa je Isus Krist na zemlji."

Koliko Hrvati znaju o Papi?

Kada sam pročitao ovu zgodu, zamislio sam se. Ovaj mali rimljanin vjerojatno nikad nije išao u školu. Tko je u njegovu dušu ucijepio tu zanosnu ljubav prema Papi? Bez dvojbe, on je tu ljubav usisao s majčinim mlijekom. Njegovi roditelji odgojili su ga u tom duhu.

A kako je, dragi brate, kod nas Hrvata? Jesmo li igdje štogod čuli o Papi u svojem očinskom domu? Da li smo vidjeli igda u njemu Papinu sliku? Da li naš hrvatski narod znade o Papi toliko koliko znade onaj rimski dječak? Da li ga ljubi poput njega? To su pitanja koja sam stavio na se i koja postavljam Tebi, da o njima promisliš.

Najljepši cvijet katoličkog života -ljubav prema Papi

Ti bi mi, možda, želio prigovoriti i reći:"Razumljivo je da rimljani znadu za Papu i da ga ljube. Oni žive u neposrednom doticaju s Papom, vide ga, tako reći, svaki dan, i sav Rim sa svojim crkvama, umjetninama, narodnim i pobožnim običajima bez prestanka govori o Papi." Nešto je istine u Tvom prigovoru, ali moram ustanoviti da svagdje gdje katolički život cvate, tamo je i ljubav i odanost prema Svetoj Stolici najljepši cvijet te pobožnosti. Sjećam se da sam nedavno čitao pismo što su ga straješine Francuskog katoličkog omladinskog saveza poslali Svetom Ocu u Rim. U njemu oni ističu daje njihov najveći ponos što mogu svoju djecu uzgajati u ljubavi i odanosti prema Sv.Ocu Papi, tako da će ta djeca već u najranijim godinama osjetiti daje ljubav i odanost prema Papi za život, privatni i javni, svakog vjernika, od najveće i bitne važnosti.

Ljubav i odanost prema Papi za život svakog vjernika od najveće je važnosti

Ova Te je posljednja rečenica iznenadila: Ljubav i odanost prema Papi jest za život svakog vjernika od najveće i bitne važnosti. Tvoje će iznenađenje biti još veće ako odmah dodam da ta ljubav i odanost prema Papi nije samo za pojedinog vjernika od bitne važnosti, već je od isto tako bitne važnosti za sav društveni život: za život u obitelji i školi, za tisak i umjetnost, za gospodarski, politički i međunarodni život.

Papa - središte povijesti, vidljivi i živi Krist na zemlji

Isto kao što je Krist središte cijele povijesti, isto tako je i Papa središte te povijesti. Ta, on je vidljivi i živi Krist na zemlji. I, kao što je Krist bio kamen smutnje mnogima, razumljivo je da i njegov živi zastupnik mora imati svoje neprijatelje, kao što ih je i Krist imao. I ova misao nam tumači zašto sa na Papu posvuda napada, zašto se osnivaju razne sekte, koje blate Papinu vlast, zašto su novine pune pogrda na nj i zašto i nas Orlove napadaju radi naše ljubavi prema Papi.

Papa daje smjernice za rad

Neprijatelji Crkve vrlo dobro znaju da mi katolici Papu smatramo vrhovnim i neprevarljivim učiteljem. Oni znaju da mi smjernice za sav naš vjersko-ćudoredni rad, privatni i javni, dobivamo od Pape. On tumači nauku Kristovu, pokazuje nam što je dobro ili zlo, upućuje nas u naše dužnosti u obitelji, čuva svetost i nerazrješivost braka, traži od nas da svoju djecu šaljemo u katoličke škole, stavlja nam u dužnost da se borimo protiv zle štampe, a pomažemo dobru štampu. Papa nalaže poslodavcima da radnicima daju zasluženu i pravednu plaću, a od radnika traži da savjesno vrše svoje staleške dužnosti. On daje svim vjernicima smjernice kako će se držati u gospodarskom životu; upućuje novčane zavode da se ne ogriješe o ljubav prema bližnjemu, da ne budu lihvari tražeći od sirotinje da im plaća odveć velike kamate. Isto tako Papa osuđuje spekulante na burzama, koji širenjem lažnih vijesti često upropašćuju narodno gospodarstvo, a sebe obogaćuju. Uistinu, nema djelatnosti kojoj Papa ne bi dao svoje smjernice. On građanima stavlja u dužnost da kod izbora glasaju za ljude sposobne i odane Crkvi, a od vlastodržaca traži da rade za opće dobro. Često smo čitali kako su Pape u povijesti svrgavali vladare kada su ugnjetavali svoje podanike, kršili zakletvu, krnjili prava Crkve. U srednjem vijeku pape su uspjeli stvoriti kršćanski savez naroda, koji je znao ratove svesti na najmanju mjeru i narode ujediniti u bratskom natjecanju.

Sve je ovo dužnost Pape, jer je Papi Krist odredio da narode poučava u vječnim istinama i da im pokaže kako će pojedinci svojim privatnim i javnim djelovanjem postići vječno blaženstvo.

Papinstvo - pećina na kojoj je sazdana Crkva

Iz ovoga proizlazi da je Papa ona podloga i ona nepomična pećina na kojoj je sazdana sva Crkva. Kako Crkva obuhvaća sve krajeve svijeta, sve biskupije svijeta, tako se i podloga papinstva otajstveno proteže na sve biskupije svijeta. Ta kamena podloga je nepomična, i sva Crkva, koja se na njoj uzdiže, dobiva svu svoju snagu i svu svoju čvrstoću od te podloge.

Papinstvo - podloga duhovnog života vjernika, dio života naše duše

Papinstvo je također pećina i podloga duhovnom životu svakog vjernika. Zgrada našeg duhovnog života, našeg vjerskog znanja i naših djelatnosti, mora se podići na nepokolebljivoj podlozi istina što ih papinstvo neprevarljivo naučava. Papinstvo mora potom biti bitni dio i podloga našeg duhovnog života i naših misli, našeg htijenja i osjećanja. Papa mora biti predmet našeg posebnog štovanja i naše ljubavi, dio života naše duše. Naš je narod to velikim dijelom zaboravio. Naše su novine pune svih mogućih govora i izjava najzakletijih političara, a kada u njima čitamo koju smjernicu ili izjavu Pape? A ipak je Papa vidljivi Krist, na njegova usta govori sam Bog, kad Papa govori kao vrhovni učitelj Crkve.

Orlovi - nosioci papinske ideje

Drugi veliki narodi izdaju i tumače velike smjernice papa, posebnim slovima ih tiskaju u novinama i časopisima. A mi? Velik je zadatak, dragi brate, upravo nas, orlova, da budemo u našem narodu nosioci papinske ideje. Ponosimo se porugom "Papina garda", kojom nas zaodijevaju protivnici Crkve. Oni ne mrze Papu, što je Talijan, nego što je Kristov zamjenik. Pa da je on Papa Hrvat, misliš da ga ne bi mrzili? A zašto neprijatelji Crkve toliko napadaju na naše biskupe? Oni bar nisu Talijani?!

U svemu neka nam vođa bude Papa!

Stoga posvuda širimo ljubav prema Sv. Stolici i Papi! Pokažimo i protumačimo našem narodu da narodi koji se ne drže Papine nauke, moraju srljati u propast. A mi, Orlovi, proučavajmo te smjernice Papa u svojim društvima odnosile se one na naš euharistijski ili politički život, na gospodarstvo ili javno ćudoređe, na jezik u liturgiji ili obiteljski život, znanost ili umjetnost - u svemu neka nam voda bude Papa!

Papinstvo - svjetionik kroz vjekove

U današnjoj zbrci koja vlada svijetom, gdje je teško razlikovati istinu od zablude, dobro od zla, Providnost je na goru posadila jedan svjetionik - papinstvo - koji svijetli vjekovima i svom zemljom. Budemo li se u našem apostolskom životu ravnali po tom svjetioniku, možemo biti uvjereni da nećemo udariti u klisuru i da ćemo sebe i svoj narod dovesti u luku spasenja.

Uz Bog živi! Tvoj u Kristu Kralju odani stariji brat Ivan Merz (Rukopis, Arhiv F 39;25)

Proslave Papina dana 1993. i 1994.

Nastavlja se ostvarivanje Merzove ideje

Proslave Papina dana u Hrvatskoj uveo je Ivan Merz nakon orlovskog hodočašća u Rim 1925.g. Svjestan što znači Papa i papinstvo za svakog katolika i za hrvatski narod, Merz je još u vlaku na povratku sa hodočašća iznio svojim suradnicima i prijateljima ovu ideju što je bilo odmah prihvaćeno. Tako je od 1926. Orlovstvo započelo proslavom Papina dana; nastavilo ju je sa još više svečanosti Križarstvo sve do 1945.g. dok je javno djelovalo.

Nakon obnove Križarske organizacije po prvi puta je 1993. svečano proslavljen Papin dan u organizaciji Velikog križarskog bratstva. Proslava je održana u nedjelju, 31.listopada 1993. Svečanu koncelebriranu sv.misu u zagrebačkoj katedrali predvodio je Kardinal Franjo Kuharić zajedno s apostolskim nuncijem Msgr.Giuliom Einaudijem. Istoga dana poslije podne u 17 s. održana je u organizaciji VKB-a u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa na Šalati svečana akademija na kojoj su bili nazočni Kardinal Franjo Kuharić, apostolski nuncij G.Einaudi, biskup Marko Culej, mnogi drugi ugledni gosti i brojni vjernici koji su ispunili dvoranu do posljednjeg mjesta. Opširniji prikaz proslave Papina dana, programa akademije, te onih koji su na njoj sudjelovali donijela je Križarska straža, br. 6, 1993., str. 10-11. 1994.godine također u organizaciji Velikog križarskog bratstva proslavljen je u Zagrebu Papin dan 16.listopada, tj. na sam dan kad je sadašnji Papa prije 16 godina izabran za Petrova nasljednika na stolici rimskog biskupa. Nakon svete mise u zagrebačkoj katedrali održana je svečana akademija u velikoj dvorani Nadbiskupske klasične gimnazije. U izvođenju programa na akademiji sudjelovali su Križari iz Zagreba, Karlovca i Donje Stubice, te zagrebački katedralni zbor. Predavnje o ulozi laika u svjetlu govora Pape Ivana Pavla II održao je predsjednik VKB dr.Petar Kraljević, a ing.Dario Sironić govorio je o značenju Papina posjeta Hrvatskoj. Na akademiji su i ove godine sudjelovali papinski nuncij Giulio Einaudi, Kardinal Franjo Kuharić, te ostali članovi Prvostolnog kaptola. Brojni vjernici ispunili su dvoranu. Novine, radio i televizija najavili su ovu proslavu, a istoga dana navečer u prvom dnevniku Hrvatske televizije među prvim vijestima donesena je opširna informacija o akademiji uz dodatne informacije o obnovljenoj Križarskoj organizaciji.