Obnovljeno životno djelo Ivana Merza - Križarstvo

S demokratskim promjenama u Hrvatskoj obnovljena su brojna društva, organizacije i ustanove koje je bio dokinuo komunistički režim. Medu njima je i Križarska organizacija koja je ponovno uskrsnula na novi život obogaćen mučeništvima i krvlju brojnih svojih članova kroz period komunističkog režima. Donosimo ovdje kratak povijesni prikaz razvoja organizacije, prestanka njenog javnog rada pod komunističkim režimom, te njezinu obnovu.

KRIŽARSTVO, kao nastavak Orlovstva, smatra se životnim djelom Ivana Merza, njegovom duhovnom baštinom. Za Križare Merz je bio ideal, a njegovo ime za njih je značilo "program života i rada". Stoga je Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza posebno zainteresirana za obnovu Križarstva kao one organizacije koja će također pomagati u odvijanju njegova postupka za beatifikaciju koji je pokrenut 1958.g. upravo zahvaljujući zalaganju članova Križarske organizacije.

Križarstvo u Hrvatskoj nastalo je kao otpor beogradskoj diktaturi

Križarska katolička organizacija postojala je i javno je djelovala u Crkvi u Hrvata od 1930. do 1945.g. Nastala je od Orlovske katoličke organizacije za mladež koju je 1929. god. bio dokinuo beogradski režim poznatom "šestojanuarskom diktaturom". Opirući se ovim velikosrpskim progonima svega što je bilo hrvatsko i katoličko, te da se spasi katolička mladež od rasula, vodstvo dokinutog Orlovstva uz izravnu pomoć zagrebačkog Nadbiskupa Antuna Bauera osniva u mjesecu siječnju 1930. novu organizaciju za mladež - Križarstvo. Unatoč pokušajima beogradskih vlastodržaca da odmah zabrane i Križarstvo, (bili su već zatvorili dr.Ivu Protulipca, suosnivača), ono se oduprlo velikosrpskom režimu i osvojilo je hrvatsku katoličku mladež.

Zahvaljujući također nastojanjima isusovca o.Josipa Vrbaneka, koji je odmah na početku upisao cijelo Križarstvo u Apostolat Molitve, ono nije bilo zabranjeno od tadašnjih beogradskih vlasti, premda se to svim silama nastojalo učiniti.

Tako je bio spašen "najidealniji pokret mladeži što ga je hrvatski narod ikada imao" piše o.Josip Vrbanek u svojoj knjizi "Vitez Kristov -Ivan Merz" (Zagreb, 1943. str. 158).

Euharistijski križarski pokret došao je iz Francuske

Križarski euharistijski katolički pokret za mladež nastao je u Francuskoj, još za vrijeme prvog svjetskog rata 1916.g. kao dio Apostolata Molitve za promicanje euharistijskog života kod djece i mladeži. Zvao se "Croisade Eucharistique". Između dva rata ovaj pokret bio se snažno razvio po cijeloj Europi i izvan nje. 1962.g. pokret je na poticaj Pape Ivana XXIII. promijenio ime u "Euharistijski pokret mladih" koji danas djeluje čak u 65 zemalja cijeloga svijeta. Prvotni cilj mu je bio promicanje euharistijskog života kod djece i mladeži.

Njegove ideje donio je iz Pariza u Orlovsku organizaciju dr.Ivan Merz čijom zaslugom se potom razvilo hrvatsko Križarstvo u najsnažniju i najbolju katoličku organizaciju za mladež.

Ovaj pokret i danas postoji čak u 65 zemalja po cijelom svijetu. Najbolje je razvijen i strukturiran u Francuskoj gdje broji 60.000 mladih članova.

Razvoj Križarstva

Po svome osnutku 1930.g. Križarstvo kao nastavak Orlovstva, bilo se snažno razvilo po svim biskupijama u hrvatskim krajevima. Računa se da je kroz Orlovsko-križarsku organizaciju za vrijeme njenog javnog djelovanja prošlo oko sto tisuća hrvatskih mladića i djevojaka koji su u križarskim društvima primili velike blagodati katoličkog odgoja. Beogradski režim, premda je nastavio progoniti Križarsku organizaciju, nije ju mogao dokinuti jer su iza nje snažno stali hrvatski biskupi. Kao članovi Orlovsko-križarske organizacije ili kao duhovnici i voditelji društava bili su mnogi hrvatski svećenici od kojih su neki postali biskupi: Kardinal Alojzije Stepinac, Kardinal Franjo Šeper, nadbiskup Frane Franić, nadbiskup Marijan Oblak, biskup Stjepan Bauerlein, biskup Josip Arnerić, biskup Ivan Gugić, itd. U svome intervjuu što ga je dao za knjigu "Hrvatsko Križarstvo" vlč.Živko Kustić, dugogodišnji urednik Glasa Koncila, koji je i sam u mladosti bilo član Križarske organizacije, izjavio je: "Križarstvo je bilo velika snaga Crkve."

Križarstvo pod komunističkim režimom

1945.godine Križarstvo je, kao i tolike hrvatske katoličke organizacije i ustanove, bilo prisiljeno obustaviti javni rad. Da se izbjegnu progoni komunističkih vlasti koje su počele tražiti popise članova katoličkih organizacija u ljetu 1945.g. nadbiskup Stepinac raspušta "pro foro externo" sve organizacije Katoličke Akcije kojoj je pripadalo i Križarstvo.

Ali su Križari ostali postojati i nastavili su rad prema mogućnostima i pod komunističkim režimom, koji je bio najviše označen patnjom i trpljenjima.

Specifičnost hrvatskog Križarstva u odnosu na sve srodne pokrete u inozemstvu od kojih je primilo nadahnuća i ideje, sastoji se u tome što je obogaćen krvlju i patnjama brojnih mučenika koji su potekli iz križarskih redova za vrijeme komunističkog režima. Kao žrtve progona pala su i dva predsjednika Križarstva koji su ubijeni kao mučenici: dr.Ivan Protulipac ubijen od jugoslavenskih komunista u Trstu 31.1.1946. i dr.Feliks Niedzielski ubijene u Banjoj Luci 1947.

K njima pribrajamo mnoštvo križara koji su ili ubijeni ili prošli kroz komunističke logore. (Marica Stanković provela je pet godina na robiji u Slavonskoj Požegi!)....

Kad niti jedan drugi razlog ne bi bio dovoljan da se Križarstvo danas obnovi, onda bi ga trebalo obnoviti iz poštovanja i da se sačuva trajan spomen tolikim nevinim žrtvama i mučenicima iz križarskih redova pod komunističkim režimom.

Jedan od velikih pothvata Križarske organizacije "u katakombama" bilo je pokretanje postupka za proglašenje blaženim suosnivača Orlovstva i Križarstva, dr.Ivana Merza. Njegov proces beatifikacije sada se odvija u Vatikanu. Kada je riječ o Križarstvu treba posebno naglasiti da katolička odgojna Križarska organizacija, čiji je javni rad prestao u srpnju 1945., nema nikakve veze sa skupinama hrvatskih vojnika koji su, ostavši u domovini, sebe nazvali Križarima i nastavili oružanu borbu protiv komunista. Ovu koincidenciju imena komunisti su bili vješto zlorabili da bi najprije ocrnili, a onda i progonili i članove katoličke Križarske organizacije.

Obnova Križarstva u Hrvatskoj

S demokratskim promjenama u domovini kada su obnovljene brojne hrvatske narodne i vjerske institucije i društva, svoje javno djelovanje obnovila je l992.g. i Križarska organizacija zahvaljujući napose zalaganju njezina još živućeg predsjednika dr. Lava Znidarčića koji je sačuvao zajedno s drugim članovima kontinuitet organizacije. Dr. Znidarčić ostao je na čelu organizacije kao njezin predsjednik punih pedeset godina.

grebu - Velikog Križarskog Bratstva, počela su se obnavljati društva i drugdje. Do sada su osnovana križarska društva u Zagrebu, Karlovcu, Velikoj Gorici, Osijeku, Valpovu, Ludbregu, Rasinji, Donjoj Stubici, Retkovcu (Zagreb), Otoku(Vinkovci), Garčinu, Slav.Brodu, te među mladim Hrvatima u Rimu i u Parizu. U organizaciju je upisano do sada već nekoliko stotina mladih.

Biskup Ćiril Kos, obavješten o obnovi Križarstva u svojoj biskupiji, uputio je obnovljenom društvu u Osijeku posebno pismo u kojem među ostalim kaže:"... Time nastavljate časnu tradiciju predratnih vremena kada su društva Malih i Velikih križara cvala u našoj biskupij... Znam da će vaši ideali u tom društvu donijeti obilne plodove ponajprije vama, a preko vas i vašoj mladeži u Osijeku, jer ćete svojim životom, vladanjem i apostolatom biti 'kvasac' u tako brojnom 'tijestu' mladih, koje treba 'uskisnuti'... u obnovljenoj domovini i u našoj Crkvi koja vas zove, pozdravlja i blagoslivlja".

Hrvatski biskupi odobrili obnovljene Statute Križarske organizacije

16. XII. 1993. održana je u Zagrebu, na Kaptolu, u dvorani Vijenac redovna glavna skupština Križarstva; prva nakon pola stoljeća. Na skupštini je izabrano novo vodstvo organizacije, a za predsjednika organizacije izabran je dr.Petar Kraljević, sveučilišni profesor i prorektor Zagrebačkog sveučilišta. Usvojen je također obnovljeni Statut kojega je odobrila Hrvatska biskupska konferencija dekretom od 6.lipnja 1994. To je veliki pomak u obnovi same organizacije i priznanje od najvišeg crkvenog autoriteta u domovini da Križarstvo može nastaviti djelovati s ovom preporukom i blagoslovom hrvatskih pastira.

Dosadašnja ostvarenja obnovljenog Križarstva

Tijekom 1993.g. VELIKO KRIŽARSKO BRATSTVO iz Zagreba, koje je središnjica Križarske organizacije ostvarilo je nekoliko važnih pothvata:

Pokretanje dvomjesečnog glasila organizacije "Križarska straža"; prijenos tijela hrvatskog mučenika dr.Ivana Protulipca, prvog predsjednika Križarstva, iz Trsta, gdje je ubijen, u Zagreb na Mirogoj (lipanj 1993.); svečana proslava Papina dana za grad Zagreb, prva nakon pedeset godina (31.X.1993.); proslava 70. obljetnice Orlovsko-križarske organizacije i održavanje Glavne skupštine, prve nakon pola stoljeća (16.XII.1993.). Osječki Križari organizirali su prvo križarsko hodočašće u Rim za Novu godinu 1994. i obnovili su izlaženje križarskog lista "Križar" koji je prije pedeset godina počeo izlaziti u Osijeku.

U Osijeku su u proljeće 1994. održana dva tečaja za voditelje Križarskih društava, i nekoliko tečajeva duhovnih vježbi za članove obnovljenih križarskih društava iz raznih mjesta. Osječko Križarsko društvo organiziralo je u mjesecu lipnju 1994. prvo logorovanje za križare (tri dana u Slav.Brodu - Marijin Dom u Brodskom Vinogorju). Među ostalim raznim susretima, izletima, uzajamnim posjetima križarskih društava spominjemo "roštiljadu" u Valpovu u ljetu 1994. na kojoj su sudjelovali Križari iz Osijeka, Valpova i voditeljica Križara iz Pariza.

Posebno važan događaj u obnovi organizacije bilo je održavanje Prvoga Zbora hrvatskih križara u Ludbregu od 2. do 4. rujna 1994. Tom je prigodom na svečanoj misi posvete zavjetne kapele kardinal Franjo Kuharić pozdravio križare i izrazio svoje zadovoljstvo što je ono ponovno uskrsnulo.

U međuvremenu, Veliko Križarsko Bratstvo dobilo je nove, vlastite, prostorije u Zagrebu u Palmotićevoj 21/I. kat.

Nastavljaju se prikupljati svjedočanstva križara starije generacije koja su važna za poznavanje povijesti organizacije.

Promatrajući ovu gotovo čudesnu obnovu Križarske organizacije koja je u kratkom vremenu uspjela ostvariti već tolike akcije i pokrenuti razne inicijative možemo zaključiti riječima o.Rudolfa Brajčića,DI profesora na Filozofsko Teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu: "Križarstvo ima budućnost jer ima ideju, veliku tradiciju, provjerene metode i organizacijsku strukturu, duhovnost, iskustvo i divne uzore!"

Pomozite rekonstruirati povijest Merzovog životnog djela - Križarstva!

U mnogim našim župama djelovala su Križarska društva. Sigurno još ima živućih vjernika koji su u prošlosti bili članovi Križarske organizacije.

Budući daje Križarska organizacija ostala bez svoga velikog arhiva, - zaplijenila ga je komunistička Ozna 1945.g., - stoga sakupljamo sva svjedočanstva i dokumente koji se mogu prikupiti da sačuvamo od zaborava a za budućnost, djelovanje Križarstva u našoj domovini. Molimo Vas stoga, stavite nas u kontakt s bivšim Križarima i Križaricama iz Vaše župe ako ih još ima; ako među starim knjigama na tavanima ili podrumima, imate bilo što od križarskog tiska i križarskih publikacija pošaljite ili obavijestite središnjicu Križarske organizacije: VELIKO KRIŽARSKO BRATSTVO, 41000 Zagreb, Palmotićeva 21/I. kat, tel. (041)432-670.

Izjave Križara o Križarstvu Dr. Lav Znidarčić: "Križarstvo je za mene bilo škola životnog opredjeljenja, duhovne formacije i intelektualne naobrazbe."

Don Živko Kustić, Zagreb: "Križarstvo je bilo velika snaga Crkve. Ne možemo nikako izgraditi hrvatski katolički laikat, ako bismo prezreli njegovu dosad najsnažniju, najplodniju, najorganiziraniju, duhovno i intelektualno najjaču, a na političkom području najnezavisniju formu -Križarstvo."

Dr. Fedor Cicak, Sarasota-Florida, SAD: "Svojstveno za mentalitet Križarstva jest intenzivni doživljaj "bratstva" i "sestrinstva" koji nije nestao, i koji dijelimo i danas, nakon pola stoljeća."

Ivanka Batušić, Banja Luka-Rim: "Križarstvo - moja velika ljubav, čisti ideal i najljepša poezija jedino lijepih dana prve mladosti!"

Tomislav Cerovac, Velika Gorica: "Mi križari nikad nismo prestali s radom... Mi smo i danas, živi i mrtvi, duhovno povezani! U nama živi Bog i mi s Njim!"

Don Jure Dulčić: "Križarstvo je pokazalo najjaču prodornu snagu. Gdje Križarstvo radi, ondje opada vjerski nehaj, ukidaju se narodni poroci, buja vjerski život, ne samo nutarnji nego i vanjski, katolicizam se učvršćuje."

Don Žarko Brzić, Zadar: "Bogu jedinom poznato je koliko je dobra učinilo Križarstvo domovinskoj Crkvi. I danas se još osjećaju njegovi plodovi. Mnogi hrvatski biskupi s velikim su povjerenjem i nadom gledali na Križarski pokret, podržavali i blagoslivljali njegovu angažiranost u Crkvi."

Ivan Merz - suutemeljitelj Hrvatskog Orlovskog Saveza

Obnovljena Križarska organizacija održala je u Zagrebu, u dvorani Vijenac, Bogoslovskog sjemeništa na Kaptolu - l6.prosinca 1993. svoju Glavnu godišnju skupštinu i proslavila je 70. obljetnicu osnivanja Hrvatskog orlovskog saveza (H.O.S.), organizacije hrvatske katoličke mladeži čiji je suutemeljitelj bio sluga Božji Ivan Merz. Najprije je u sjemenišnoj kapeli služena sv.misa koju je predvodio i propovijedao zagrebački pomoćni biskup Juraj Jezerinec. Koncelebrirali su svećenici, negdašnji članovi i duhovnici Križarske organizacije, a sudjelovali su i brojni Križari starije generacije. U ovu je kapelu gotovo svakodnevno zalazio Ivan Merz kao profesor Na-biskupske gimnazije koja je u njegovo vrijeme bila smještena u toj zgradi. Nakon sv.mise prešlo se u dvoranu gdje je održana Skupština.

Bila je to prva Skupština nakon više od pedeset godina, budući da je od 1945.g. bio obustavljen javni rad organizacije.

Sačuvan kontinuitet Križarstva

Zahvaljujući mnogim još živućim križarima, a napose dugogodišnjem predsjedniku dr.Lavu Znidarčiću, koji je na čelu organizacije stajao više od pedeset godina, i to u najtežem razdoblju pod komunističkim režimom, sačuvan je kontinuitet Križarstva do naših dana. Zato se i moglo pristupiti njegovoj obnovi 1992.g. nakon uspostave demokracije u Hrvatskoj.

U spomen na osnivanje H.O.S.-a pročitan je zapisnik sa osnivačke skupštine koji nam se sačuvao, kao i gotovo svi zapisnici sa sjednica vodstva Hrvatskog orlovskog saveza; to predstavlja dragocjenu dokumentaciju za upoznavanje povijesti Hrvatskog Orlovstva. Na Glavnoj godišnjoj skupštini Križarske organizacije, na kojoj su sudjelovali delegati obnovljenih križarskih društava iz Zagreba, Karlovca, Osijeka, Velike Gorice. Pari/a i Rima. izabrano je novo vodstvo.

Nakon pola stoljeća dr.Lav Znidarčić ustupio je službu predsjednika Velikog križarskog bratstva, središnjice organizacije, izabranom dr.Petru KRALJEVIĆU, sveučilišnom profesoru, koji od l.siječnja 1994. vrši službu prorektora Zagrebačkog sveučilišta. Za dopredsjednika je izabran dr.Romano TRIPALO, liječnik iz Daruvara; a za tajnika Ivan BRZOVIĆ, student prava iz Zagreba.

Na Skupštini Križarske organizacije sudjelovali su krčki biskup Josip BOZANIĆ i zagrebački pomoćni biskup Juraj JEZERINEC, te provincijal hrvatske pokrajine Družbe Isusove o.Franjo PŠENIČNJAK. Istoga dana proslavljena je i 70.obljetnica osnutka Hrvatskog Orlovskog Saveza.

Ivan Bortas - bio na osnivanju Hrvatskog Orlovskog Saveza

Svih nazočnih posebno se je dojmilo izlaganje i svjedočanstvo g.Ivana Bortasa iz Zagreba, koji je bio član Orlovske i potom Križarske organizacije. On je jedini živi sudionik koji je toga dana prije sedamdeset godina 16.XII.1923.g sudjelovao na osnivanju Hrvatskog Orlovskog Saveza. Pričao je svim nazočnima svoja sjećanja, uspomene i dojmove o osnivačkoj skupštini Orlovstva, o pojedinim osobama i glavnim voditeljima i utemeljiteljima Hrvatskog Orlovstva. Iznio je i svoje uspomene o Ivanu Merzu, Ivanu Protulipcu, o.Bruni Foretiću koji su bili nazočni na osnivanju H.O.S.- a. Bio je to izvanredan doživljaj, jer su svi nazočni preko njega i njegova svjedočanstva vraćeni na časak u prošlost i produbili su svoje veze s počecima ovoga "najidealnijeg pokreta što ga je hrvatski narod ikada imao", a što je bila Orlovsko-križarska organizacija. Tako je kroz njegovu nazočnost i svjedočanstvo još jednom osvježen, učvršćen i potvrđen kontinuitet obnovljene Križarske organizacije sa svojim počecima, utemeljiteljima i sa cijelim kasnijim djelovanjem Orlovstva i Križarstva koje je ostavilo u naslijede veliku duhovnu baštinu, snagu i izvor nadahnuća za buduće naraštaje.