Mučenik ljubavi prema svom narodu, osnivač i prvi predsjednik
Orlovstva i Križarstva

DR. IVAN PROTULIPAC U DOMOVINI

Prijenos posmrtnih ostataka dr. Protulipca iz Trsta u Zagreb

Dr. Ivan Protulipac, osnivač i prvi predsjednik Orlovstva i Križarstva, veliko ime vjernika laika u prvoj polovici ovoga stoljeća u Crkvi u Hrvata - vratio se u svoju oslobođenu Domovinu. Nakon dugih priprema koje su trajale više od dvije godine njegovo je tijelo prevezeno iz Trsta i sahranjeno na Mirogoju u Zagrebu u subotu 26. lipnja 1993. u nazočnosti brojnih njegovih štovatelja, rodbine, križara i križarica.

Ekshumacija u Trstu i ispraćaj

Dana 24. lipnja 1993. izvršena je ekshumacija tijela dr. Protulipca na tršćanskom groblju Sv. Ane, gdje je bilo sahranjeno nakon ubojstva.

Ekshumaciji je pribivalo službeno osoblje groblja, predstavnici dvaju najvećih novina u Trstu, a od hrvatske strane u ime organizatora prijenosa Velikog križarskog bratstva bio je nazočan o. Božidar Nagy, postulator kauze za beatifikaciju Ivana Merza. Tijelo je ostalo dobro sačuvano, skelet potpuno čvrst tako da je bez raspada prenesen u lijes iste dimenzije. (Službeno osoblje reče da mu je tijelo bilo kao mumificirano). Na lubanji su se jasno vidjeli tragovi zločina: dvije rupe od metka (ulazna i izlazna) kojim je dr.Protulipac bio ubijen. Sutradan je u isusovačkoj crkvi Srca Isusova u Trstu bila služena pogrebna sv. Misa na kojoj je bio i njegov lijes, a pribivali su Hrvati koji žive u Trstu, napose obitelj Murković, koji su svojim prilogom pomogli pokriću troškova prijenosa. Nakon sv. Mise lijes s posmrtnim ostacima dr. Protulipca krenuo je prema Domovini. Tršćanski najveći dnevnik "Il Piccolo" donio je toga dana opširan članak posvećen dr. Protulipcu i njegovu povratku u Hrvatsku.

Doček u Zagrebu

Posmrtni ostaci najprije su, predvečer, u petak 25. lipnja dovezeni u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu. Tu je upriličen doček i komemoracija u obiteljskom i prijateljskom krugu. U toj crkvi, koju je on za života često pohađao zajedno s tolikim križarima, iskazana mu je prva počast i pozdrav poslije njegova povratka u slobodnu Hrvatsku. Okupili su se njegovi brojni prijatelji i suradnici.

Nakon sv. Mise koju je predvodio o. Nagy i njegova govora, dr. Protulipca pozdravio je njegov nasljednik u Križarskoj organizaciji dr. Lav Znidaršić. Uz dirljive izraze poštovanja prema pokojniku, lijes je potom prevezen na Mirogoj. Ovim obredom u Bazilici na simboličan način željelo se upriličiti susret između dvaju prijatelja i suradnika: dr Merza koji počiva u Bazilici i dr. Protulipca koji će otpočinuti na njegovu mjestu na Mirogoju.

Svečana sahrana na Mirogoju

Pogreb dr. Ivana Protulipca na Mirogoju, koji se održao sutradan, u subotu 26.1ipnja više je nalikovao njegovu uskrsnuću nego sahrani. Okupili su se brojni njegovi još živi prijatelji i suradnici, te rodbina, križari i križarice iz i izvan Zagreba. Na pogreb su došli križari čak iz Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Australije. Pogrebnu Sv. Misu u crkvi Krista Kralja na Mirogoju predvodio je zagrebački pomoćni biskup Culej u koncelebraciji s petnaestak svećenika. Bili su nazočni i izaslanici šibenskog i đakovačkog biskupa. U ime Bogoslovnog fakulteta i kapucinskog provincijala nazočan je bio dr. Tomislav Sagi Bunić, a s Filozofsko-teološkog instituta DI došli su o. Rudolf Brajčić i o. Predrag Belić. Bili su nazočni i predstavnici franjevaca konventualaca o. Maksimilijan Herceg i o. tajnik provincijala, te drugi dijecezanski svećenici iz Zagreba i okolice. Donesene su orlovske i križarske zastave koje se još čuvaju kod križara ili po župnim dvorovima i koje su dale posebno svečani ton cijelom pogrebu. Kod sv. Mise pjevao je Zbor zagrebačke katedrale koji je kod groba otpjevao i križarsku himnu. U svojoj propovijedi biskup Culej je rekao da dr. Protulipac, taj "velikan i mučenik hrvatskog naroda, nije među nama da bi umnožio grobove još jednom svježom rakom (takvih je i previše), već da bi pokazao kako se žrtvom i euharistijom sjedinjuju duša i Domovina."

Organizaciju prijenosa posmrtnih ostataka i pogreb vodilo je obnovljeno Križarsko bratstvo intelektualaca. Nakon sv. Mise lijes s posmrtnim ostatcima dr. Protulipca iznijeli su prekriven križarskom zastavom predsjednik VKB dr. Lav Znidarčić te braća Križari, suradnici u Vodstvu križarske organizacije: dr. Fedor Cicak, gosp. Nemet i prof. Frano Barišić.

Kod groba su se od pokojnika oprostili u ime Velikog križarskog bratstva dr. L. Znidarčić; u ime Velikog križarskog sestrinstva Slavica Tuškan; postulator kauze za beatifikaciju Ivana Merza o. Božidar Nagy; predsjednik Odvjetničke komore koje je pokojnik bio član dr. Očić; dr. Fedor Cicak u ime braće Križara; vlč. Viktor Štimac, dekan Karlovačkog dekanata u ime rodne župe pokojnika te Dario Sironić, predsjednik obnovljenog Bratstva intelektualaca križara.

O ubojstvu dr. Ivana Protulipca u Trstu 31.1.1946.

O ubojstvu dr. Protulipca zna se dosta toga zahvaljujući činjenici da je ubojica Gino Benčić bio odmah uhićen. O uhićenju ubojice i njegovu zločinu izvijestile su odmah sutradan i narednih dana tri tršćanska glasila (La Voce libera, Il Corriere di Trieste i Giornale Alleato) iz kojih doznajemo ime ubojice, da je bio 21 god. star i da je rodom bio sa Sušaka, kako mu je pisalo u dokumentu koji je kod njega nađen. Kod ubojice je bila pronađena i lista osoba koje je trebalo likvidirati. Na prvom mjestu bio je dr. Protulipac. Za vrijeme saslušanja ubojica je padao u razne kontradikcije. List La Voce libera od 6. veljače 1946. na str. 2. u članku posvećenom istrazi o ubojstvu tvrdi da je "opće mišljenje da je zločin organizirala Ozna koja je zadužila Benčića da ubije opasnog političkog protivnika". Da je zločin u tom smislu stvarno bio organiziran, potvrđuje i sljedeća činjenica koju donosi dr. Krunoslav Draganović: istodobno su jugoslavenske vlasti s druge strane granice uhitile dvojicu engleskih oficira. Kako je ubojica bio uhvaćen i predan engleskim vojnim vlastima koje su tada kontrolirale Trst, predložena je zamjena i ubojica dr. Protulipca, Gino Benčić vratio se onima koji su ga poslali.

Žrtva ljubavi prema hrvatskom narodu

Dr Protulipac napustio je Zagreb 6. svibnja 1945. kao i toliki Hrvati koji su potražili sigurnije utočište pred naletom komunističkih progonitelja. Već je bio došao do Rima i bio je na sigurnom. Međutim, čuvši za brojne hrvatske izbjeglice koje prelaze granicu tražeći spas pred partizanskim krvnicima, dr. Protulipac se vratio natrag u Trst da pomagati brojnim izbjeglim Hrvatima. Imao je čak želju osnovati jedno transportno poduzeće od čije bi dobiti pomagao našim ljudima. Vlč. Stanislav Golik, hrvatski svećenik, koji i danas živi u Americi, bio je tada u Trstu i brinuo se za hrvatske izbjeglice. Sjeća se dobro kako mu je dr. Protulipac pomagao kod organiziranja svetih misa i vjeronauka. Vlč. Golik pobrinuo se za dr. Protulipca kad je nastradao i osigurao mu je grob u kojem je počivao sve do prijenosa u Domovinu. Imajući sve to u vidu, očito je da je dr. Ivan Protulipac poginuo kao žrtva ljubavi za svoj hrvatski narod, kojemu je već i prije posvetio sav svoj život radeći za njegovu vjersku i moralnu obnovu u Orlovsko-križarskoj organizaciji.

Značenje prijenosa dr. Ive Protulipca u domovinu - njegovo uskrsnuće

Dr. Ivo Protulipac nije samo prenesen da otpočine u svojoj Domovini, gdje mu je i mjesto. Njegov povratak ima mnogo veće i dublje značenje. Dolazi nakon što je obnovljena Križarska organizacija u koju je on ugradio najbolje energije svoga života i svoga apostolata. Došao je da iz posvećenog groba, u kojem je počivao njegov prijatelj i suradnik u apostolatu Sluga Božji Ivan Merz nastavi govoriti, djelovati, zračiti onom snagom, uvjerljivošću kojom je djelovao dok je bio živ. Njegova prisutnost među nama jest zapravo njegovo uskrsnuće. Njegovo vrijeme, označeno njegovom mučeničkom krvlju -započinje. Budimo spremni čuti što nam želi reći!

"Mi hoćemo i Veliki Petak da dođe tim sjajniji Uskrs!"

Za vrijeme svoga života dr. Protulipac često je dolazio pred grobnicu, u koju je sada položeno njegovo tijelo, dok je u njoj počivao njegov prijatelj Ivan Merz. (Tijelo Ivana Merza preneseno je 1977.g. u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu). Često je pred ovim grobom govorio na godišnjim komemoracijama obljetnice Merčeve smrti. Niti on, niti tko drugi nije mogao slutiti da će jednoga dana i on biti ovdje položen, ali da nastavi govoriti u prvom redu svojom žrtvom, svojom mučeničkom smrću, a onda svime onim što nam je ostavio kao svoju duhovnu baštinu.

Iz te njegove duhovne baštine u trenutku njegova povratka i uskrsnuća, ne možemo a da ne spomenemo samo nekoliko misli koje tako pristaju da se opet čuju ovom prigodom. To su završne riječi iz njegova članka pod naslovom "U znaku križa" što ga je objavio u siječnju 1930. g. u prvom broju lista "Križ" glasila tek osnovane Križarske organizacije. Piše dr. Protulipac: "Naš narod danas željno čeka da dođe omladina koja će poput križara Božjih ponijeti novi duh po našim krajevima... Program je te omladine jasno vidljiv u Kristovu križu... A poteškoće, mi ih vidimo. Ali, iza Velikog Petka dolazi Uskrs. Do njega mora doći... Mi hoćemo i Veliki Petak da dođe tim sjajniji Uskrs. Da li si nas razumjela hrvatska omladino i vi hrvatski katolici?" Tim pitanjem završava dr. Protulipac programatski članak namijenjen novoosnovanoj Križarskoj organizaciji. Ove njegove riječi koje nam danas ponavlja, imaju svu svoju aktualnost i danas.

Dvije žrtve za hrvatski narod

I na kraju, uvijek imajmo pred očima ovo: Ivan Merz prikazao je na samrti Bogu svoj mladi život kao žrtvu za hrvatsku mladež, jer je osjetio da to Bog od njega traži. Dr. Ivan Protulipac pao je kao žrtva ljubavi za svoj narod kojemu je i u izbjeglištvu pomagao.

Bio je već na sigurnom u Rimu, ali se vratio u Trst da pomaže brojnim našim izbjeglicama. I tu je pao kao žrtva. Vjerujemo i molimo da ove dvije žrtve velikana naše katoličke vjere i rodoljublja donesu obilan plod u našem narodu i u našoj mladosti!

o.B.N.