|
Deseta obljetnica Doma "Dr.Ivan Merz" u Rimu
Na blagdan Gospe Karmelske 16. srpnja 1997.god. navršilo se deset godina kako je utemeljen Dom hrvatskih hodočasnika u Rimu. Cijeli pothvat već pri pokretanja inicijative, početkom 1986.g. blagoslovio je sam Papa Ivan Pavao II. i materijalno je pomogao. U jesen 1986.g pothvat su preporučili darežljivosti hrvatskih vjernika hrvatski biskupi sa svoga jesenskog zasijedanja posebnom izjavom koja je objavljena u Glasu Koncila. U Inicijativnom odboru bili su: o.Zvonimir Zlodi, franjevac konventualac, ispovjednik za hrvatski jezik u bazilici sv.Petra (predsjednik), o.Božidar Nagy, isusovac, urednik hrvatskog programa Radio Vatikana (tajnik), mons. Fabijan Veraja, dotajnik Kongregacije za kauze svetaca, o.Pavao Melada, franjevac, predsjednik Papinske Marijanske akademije, o.Stjepan Krasić, dominikanac, profesor na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga (Angelicum), s.Marija Goretti Krznar, vrhovna glavarica Družbe sestara Kćeri milosrđa, s. Celina Sarić, zamjenica vrhovne glavarice Školskih sestara franjevki, učiteljica Tereza Tocigl.
Inicijativni odbor iz Rima, sastavljen od hrvatskih svećenika, redovnika, redovnica i laika koji žive u Rimu, i koji je vodio cijeli pothvati sa svoje strane učinio je zavjet Ivanu Merzu da pomogne ostvarenju pothvata s obećanjem, ukoliko se pothvat ostvari u kraćem vremenskom razdoblju, da će Dom nositi njegovo ime. Ivan Merz je stvarno pomogao na čudesan način i od tada Dom nosi njegovo ime.
Kroz ovih deset godina kroz Dom je prošlo više od dvadeset tisuća hodočasnika što je jasan pokazatelj koliko je Dom bio potreban Hrvatima. O tome svjedoče i toliki potpisi i izjave hodočasnika zapisane u Knjizi dojmova.
U Domu nalaze gostoprimstvo i mnoge hrvatske delegacije koje dolaze u Rim službeno zbog raznih motiva.
Posebno svečani trenutak za Dom bilo je imenovanje sarajevskog nadbiskupa Vinka Puljića za kardinala. Bilo je to 26. studenog 1994. godine. Nakon što je u posebnom obredu u Bazilici Svetoga Petra Papa podijelio kardinalski šešir nadbiskupu Vinku Puljiću svečana proslava ovog povjesnog događaja održana je u Domu hrvatskih hodočasnika. Nakon imenovanja Kardinal Puljić odjeven u svoj kardinalski grimiz došao je u Dom zajedno s banjalučkim biskupom Franjom Komaricom sa svojom pratnjom, svom rodbinom brojnim svećenicima iz BiH i vjernicima hodočasnicima. Tu je za sve njih (bilo je preko 120 gostiju) bila organizirana večera.
Dom je nastao "iz ljubavi za ljubav" kako se to spomene svakome hodočasniku koji kroz njega prođe. Incijatore ovoga pothvata vodila je samo ljubav prema našem hrvatskom čovjeku da u Rimu ima svoj kutak, kao što ga imaju i toliki drugi narodi svijeta. Željelo se i želi da svaki hodočasnik koji kroz ovaj Dom prođe osjeti da se boraveći u Rimu nalazi u srcu Crkve; a u srcu Crkve uvijek se pronađe Božanska ljubav.
Na sam dan desete obljetnice Doma, 16. srpnja 1997.g. u njemu je služena sv. misa zahvalnica za sretno ostvarenje ovoga pothvata. Na ulazu u Dom postavljen je veliki reljef, rad Akademskog kipara Ante Starčevića, koji prikazuje Ivana Merza kako povezuje Hrvate s Rimom.
Prvi hodočasnik koji je našao gostoprimstvo u Domu bio je Rikardo Fudurić, mladi inžinjer arhitekture, rođen u Argentini od hrvatskih roditelja. Sa dolaskom slobode i demokracije u Hrvatsku i on se poput tolikih drugih Hrvata rasutih diljem svijeta vratio u svoju Domovinu. U međuvremenu se i oženio i ima troje djece. Za proslavu desete obljetnice uprava Doma ga je pozvala s cijelom obitelji čemu se rado odazvao i tako je taj prvi hodočasnik nakon deset godina na poseban način obilježio ovu proslavu.
Dom još nije u potpunosti uređen. Budući da je to bila zgrada koja je služila u druge svrhe puno se do sada već učinilo za njenu prilagodbu za primanje hodočasnika. No još ima dosta toga za učiniti. Pogotovo ju treba potpuno urediti za veliki jubilej, 2000.godinu kako to žele i rimske civilne i crkvene vlasti. Stoga je i nadalje svaka pomoć u tome smislu dobro došla.
Dom prihvaća i grupe i pojedince uz prethodnu najavu. Mladenci nakon vjenčanja, ako dođu na bračno putovanje u Domu imaju besplatan smještaj kroz tjedan dana (tj. noćenje besplatno dok se za hranu sami moraju pobrinuti.) Ako sudjeluju na generalnoj audijenciji srijedom dobiju na dar od Svetoga Oca krunicu i suvenir. (Dar se podiže u vatikanskom uredu Prefettura della casa pontificia). Ukoliko mladenka dođe u vjenčanici (obučena kao na dan vjenčanja) na audijenciji budu stavljeni u prvi red i imaju mogućnost iz bliza pozdraviti se i rukovati sa Svetim Ocem.
Adresa Doma: Domus Croata, Via del Grano 35, 00172 ROMA, tel. 0039-6-230.2660; fax: 230.0836
Zahvala svim dobročiniteljima
Ostvarenje Hrvatskog hodočasničkog doma u Rimu svojim su prilozima omogućili brojni hrvatski dobročinitelji širom svijeta. U prvom redu Hrvati izvan domovine, sa svih kontinenata kamo ih je sudbina rasula. U Domu se savjesno vodi evidencija o svim darovateljima koji su dali svoje darove. Do sada ih je u knjigu darovatelja upisano preko dvanaest tisuća, ali ima ih daleko više jer su mnogi darovali svoj prilog skupno, napose oni po hrvatskim katoličkim misijama.
Na poseban način ovom prigodom želimo se sjetiti i zahvaliti zauzetijim dobročiniteljima Doma. U prvom redu Kardinalu Franji Kuhariću koji je posredovao kod papinog vikara za grad Rim, Kardinala Camila Ruinija te se je riješilo pravno stanje Doma. Potom zahvaljujemo nadbiskupu Frani Franiću koji je od početka podržavao inicijativu i svesrdno se zalagao da se pothvat mogao ostvariti.
Spominjemo nadalje druge velikodušne dobrotvore koji su svojim velikim materijalnim prilozima omogućili ostvarenje Doma. Navodimo najprije sada već pokojne: Don Zdravko Ostojić, trideset godišnji voditelj Hrvatske katoličke misije u Parizu, p. Alojzije Hartli, voditelj Hrvatske katoličke Misije u Kasselu, mons. Tomislav Firis iz SAD. Sjećamo se također pok. Zore Ivičić, fokolarinke, koja je od početka podržavala pothvat, za njega se molila sve do kraja života i svoje trpljenje i bolest prikazivala za njegovo ostvarenje. Prije smrti u kolicima su je dovezli da vidi Dom.
Zahvaljujemo Hrvatskoj Katoličkoj Zajednici iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade koja je na svojoj konvenciji od 1986.g. prihvatila ideju da će pomagati ostvarenje Doma i u tome smislu su prikupili znatne materijalne darove. Na poseban način zahvaljujemo voditeljima Hrv.Kat.Zajednice vlč. Anthonyu Petrusichu i g.Melchioru Mašini koji su se na poseban način založili u Hrv.Kat.Zajednici za prikupljanje darova. Također zahvaljujemo Hrvatskoj Bratskoj Zajednici iz SAD, koja je darovala svoj ne malen prilog za ostvarenje Doma.
Zahvaljujemo svim hrvatskim svećenicima iz inozemstva koji su na svojim misijama i među svojim vjernicima skupljali priloge. Na poseban način zahvaljujemo don Janku Segariću iz Hrvatske katoličke župe Los Angelesa koji se je u tome smislu najviše zauzeo i sa svojim župljanima poslao veliki dar za Dom.
Također napose želimo zahvaliti gospođi Barbari Zacher iz Sydney iz Australije koja se je veoma zauzela i među australskim Hrvatima prikupila brojne darove i uputila ih u Dom. Isto tako zahvaljujemo gospodinu Petru Artukoviću iz Kalifornije koji se ubraja među najveće pojedinačne dobročinitelje Doma.
Zahvaljujemo i brojnim onim Hrvatima iz domovine koji su živeći tada još pod komunističkim režimom od srca dali i svoj "udovičin dar" za ovaj zajednički pothvat.
Također zahvaljujemo i brojnom osoblju Doma koje je kroz ovih deset godina izmjenjujući se, srdačno primalo hodočasnike i svojom poslugom, susretljivošću, svojim smiješkom učinili da se svatko u Domu osjećao kao u svojoj vlastitoj kući. U tome smislu zahvaljujemo vlč. Giovanniu Ivanu Trusini, prvom voditelju Doma, ing. Anđelku Beriću koji ga je naslijedio, te na poseban način Odbor zahvaljuje g.Mati Martinoviću koji već osam godina pod vodstvom odbora savjesno upravlja Domom.
I na kraju želimo zahvaliti svima, i onima čija su imena upisana u Knjigu darovatelja i onima koji su ostali anonimni i čije darove samo Bog zna, kao i onima koji su svojom molitvom i žrtvom pratili ostvarenje ovoga pothvata. . Svi zajedno uz Božju pomoć i zagovor nebeskih zaštitnika, te blagoslov Svetoga Oca i i potporu hrvatskih biskupa omogućili smo da naš hrvatski čovjek, vjernik, hodočasnik kada dođe u Vječni Grad ima svoj dom i svoj krov nad glavom, da ima komadić hrvatske domovine u Vječnom Gradu Rimu.
U Domu hrvatskih hodočasnika redovito se služe svete mise za sve žive i pokojne dobrotvore Doma.
Hodočasnici govore
Kroz ovih deset godina otkako Dom postoji, kroz njega je prošlo već preko dvadeset tisuća hrvatskih hodočasnika. Zanimljivo je vratiti se na početak i prolistati malo knjigu uspomenu u koju se se upisivali hodočasnici tijekom ovih deset godina. Ovdje donosimo samo neke od upisanih dojmova. Prvi hodočasnik bio je jedan Hrvat iz Argentine, Rikardo Fudurić. Evo što je zapisao 12. Studenog 1987.g.
"Radostan sam što sam imao tu sreću i čast da sam kao prvi hrvatski hodočasnik našao gostoprimstvo u Domu hrvatskih hodočasnika u Rimu, koji nije samo gostinjac nego nas predstavlja kao narod u glavnom gradu kršćanstva. Rođen sam i odrastao u Argentini, ali duhom i srcem pripadam narodu i domovini svojih roditelja. Upravo sam pohodio Hrvatsku i potom sam pošao u Rim tragom starih hrvatskih hodočasnika koji su kroz stoljeća nalazili u Vječnom Gradu duhovnu okrepu i učvršćenje svoje vjere. Želim da se svaki Hrvat koji dođe ovamo bilo iz Hrvatske ili iz inozemstva osjeća kao u svojoj domovini, jer nas Rim kao središte katoličanstva sve ujedinjuje u jednoj vjeri."
Rim, 6.-12. Studenog 1987.
Ing. Rikardo Fudurić, Buenos Aires,
Argentina
"Ja sam drugi, koji je prespavao u našem hrvatskom hodočasničkom domu. Prvi iz daleke Argentine, drugi iz Njemačke! Pomalo tužno i znakovito. Slika našeg narodnog bića. No ipak, za mene je to bio divan doživljaj i osjećaj: u stranom svijetu prespavati noć na tlu domovine zagrljene Crkvom. Želim da ovaj naš Dom Hrvata postane d o m za svakog koji amo svrati. Želim da naš Dom Hrvata ostane u vječnom Rimu trajan znak našeg izvornog imena i naše vjernosti Hrvatskoj i Crkvi katoličkoj."
Rim 20. Studenog 1987.
P. Alojzije Hartli,Hrv.kat.misija Kassel
Prvi iz domovine
Prvi hodočasnici iz domovine koji su našli gostoprimstvo u hodočasničkom Domu bila su dva mlada bračna para iz Zadra. Eugen i Tatjana Sikirić, te Vesna i Željko. Oni su boravili u Domu od 13. do 19. prosinca l987. Za svoje bračno putovanje izabrali upravo Vječni Grad Rim, kako se to preporuča mladim bračnim parovima. Tatjana Sikirić je u ime svih preko hrvatskog programa Radio Vatikana dala ovu izjavu: "Veoma smo radosni i sretni da je došlo do ostvarenja toliko potrebnog doma za hrvatske hodočasnike u Rimu. Stjecajem okolnosti eto mi smo imali sreću da smo prvi njegovi gosti iz domovine. Zahvaljujem svima koji su svojom velikodušnošću pripomogli da se već došlo do toga te pojedini hodočasnici mogu u njemu odsijedati i osjećati se ugodno kao u svojoj kući. Susret s Vječnim Gradom i Kristovim Namjesnikom jest veliko duhovno obogaćenje i bit će nam u našem budućem bračnom i obiteljskom životu trajan izvor vjerskih nadahnuća. Poželjeli bismo svakom hravtskom mladom bračnom paru ovakvo iskustvo i lijepi duhovni doživljaj na početku zajedničkog obiteljskog života. "
Prva grupa iz domovine
Prva "nulta" ili "pokusna" grupa bili su mladi iz Zagreba i Slav.Broda. Došli su bili na europski molitveni susret mladih u Rim, u organizaciji ekumenske zajednice iz Taizea za Novu Godinu 1988. Došli su iznenada, nenajavljeni. Bili su smješteni skromno, jer još nije bilo dovoljno ni kreveta, ni grijanja, te se spavalo u vrećama za spavanje na podu. Ipak svi su bili sretni i zadovoljni. Evo što je njihova grupa zapisala u Knjigu uspomena:
"Etiam nos, grupa mladih iz Slav. Broda nađosmo se ante portas. Ono što Haniblu nije uspjelo s oružjem mi smo postigli pjesmom. Zapjevasmo i otvoriše se vrata i srce Vječnoga grada. I gle čuda! Nađosmo ovdje i kutak svoje domovine u tek osnovanom i još nedovršenom Domu za hrvatske hodočasnike… Nismo se nadali da ćemo u Rimu naći naš Dom i da ćemo biti tako srdačno primljeni. Posebno se zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u otvaranju ovoga Doma i omogućili nama Hrvatima bezbrižan boravak u Vječnom Gradu." - Mladi iz Slav.Broda
"Radostan sam što se san i potreba ostvaruju te dobivamo lijepi kutak u Vječnom Gradu. Nadam se da će biti na pomoć i radost mnogim Hrvatima koji će sa svih strana svijeta ovamo dolaziti i osjetiti se kao kod kuće. Želim obilje Božjeg blagoslova 'Hrvatskom domu', svima koji će se u njemu naći."
13. siječnja 1988.g.
Ivan Zirdum župnik i prof.
Đakovo
"Hvala Ti, Bože, i svima onima koji su pomogli da imamo svoj dom u Vječnom gradu, da se ne osjećamo strancima i kad smo izvan domovine."
27. 3. 1988.
Božo Perija
"Drago mi je da sam uspio vidjeti Hrvatski dom usred Rima. Za hrvatske katolike to je dom od monumentalne i epohalne važnosti. Dosad su hrvatski hodočasnici lutali Rimom, a sada će imati svoju luku i svoju kuću…. Hvala p.Nagyu i svima koji su pridonijeli svoj udio tom velikom djelu. Bog blagoslovio sve koji će u njemu prebivati. "
17.IV.19988.
Prof. Radovan Grgec
"Zahvaljujem od sveg srca na pažnji i gostoprimstvu jer smo se osjećali kao u Domovini i među najdražima."
27.X.1988.
Hodočasnici iz Sv.Križa u Samoboru
"Hvala Bogu što se pobrinuo za Hrvatski narod te mu dopustio kutak domovine u Vječnom Gradu."
18. IV. 1990.
Nada Lubitović
"Lijepo je kada čovjek i u tuđini naiđe na komadić rodne grude i na gostoprimstvo hrvatskog srca."
7. V. 1990.
Robert Šteter
"Iskrena hvala na svemu što ste nam ovdje pružili. Bez vas i Božje pomoći bili bi siromašniji duhom. Hvala. "
12. 9. 1990.
Ivančić Ljila i Ante
"Ugodno se osjećam u ovom domu, u ovim prostorima. Svi su bili prema meni više nego dragi i susretljivi. Neobično sam zahvalna i sigurno to neću zaboraviti. Osjeća se svetost ovoga podneblja. Topla hvala za sve."
16. VIII.1996.
Mirjana Jelaković
"Ovo su istinski dani bratstva i ljubavi. Ovdje se vidi da djeluju gostoljubivost i otvorenost kao nigdje na drugom mjestu. Uvijek je Hrvat takav bio, a takav će i ostati. Neka Bog živi!"
10.4.1997.
fra Mario Jurišić
Prvi hodočasnik nakon deset godina ponovno u Domu
Rikardo Fudurić, prvi hodočasnik koji je našao gostoprimstvo u tek ustanovljenom Domu, nakon deset godina ponovno je pohodio Rim i odsjeo je u Domu, ali ovaj puta s obitelji. U međuvremenu se oženio, vratio se u Domovinu iz Argentine i na poziv uprave Doma došao je proslaviti zajedno s obitelji desetu obljetnicu Doma. Evo što je tom prigodom napisao u Knjigu uspomena:
"Nakon deset godina vratio sam se ovamo sa svojom obitelji sada kao građanin Hrvatske, samostalne i nezavisne države. Iznenađen sam dojmovima koje smo doživjeli u Rimu i u Domu hrvatskih hodočasnika koji je u posljednjih deset godina postao punoljetan i sposoban da prima mnoge Hrvate iz cijeloga svijeta. Cijenim i podržavam nesebičan trud svih djelatnika doma, osobito p.Nagya, koji to radi zdušno bez očekivanja nekakvih priznanja nego iz čiste ljubavi prema Bogu i hrvatskom narodu. Svi mu zahvaljujemo za to."
Rim, 5.IX.1997.
Rikardo Fudurić s obitelji
|