Od rane mladosti uključena u katoličku organizaciju
Od svoje se najranije mladosti uključila u rad križarske katoličke organizacije čija su je duhovnost i načela usmjerili za cijeli život. Do svoje smrti ostala je vjerna načelima gesla Žrtva-Euharistija-Apostolat, što ga je Sluga Božji Ivan Merz donio još 1922. godine iz Francuske od euharistijskih križara i predao ga bio Orlovskoj organizaciji. Ivanka Batušić svoju ljubav nije samo ograničila na svoje četvero djece, od kojih je jedno umrlo u ranoj dobi, a drugo postalo slijepo, nego je proširila na tolike mlade s kojima je dolazila u kontakt preko svoje župske zajednice u Banja Luci, zatim kao suradnica Postulature Ivana Merza i potom kao službenik u Domu hrvatskih hodočasnika u Rimu.

U Domu hrvatskih hodočasnika u Rimu
U Domu je provela četiri godine kao upraviteljica od 1991. do 1995.g. Kad joj je bila ponuđena mogućnost da kao prognanica dođe u hodočasnički Dom i pomaže u upravi Doma prihvatila je ponudu u prvom redu što je Dom nosio ime po Ivanu Merzu. Bila je svjesna da će se pod zaštitom Sluge Božjega njegovi ideali promicati u tome Domu među hodočasnicima, čemu je ona sama najviše tome pridonijela. Svima je bila prava majka, i znala je uputiti, napose mladima, pravu riječ ohrabrenja, poticaja, svjedočenja i oduševljenja za svetu vjeru i za kršćanska moralna načela. Posebno je vrijedno istaknuti njezinu zauzetost u širenju katoličkog tiska. Mlade je znala na poseban način potaknuti da čitaju katoličke časopise i knjige koje je sama naručivala iz domovine dok je boravila u Rimu. Brojni hodočasnici koji su prošli kroz hrvatski Dom u Rimu dugo će pamtiti njezine divne govore koje im je upućivala dok su boravili u Vječnom Gradu.

Na Papinoj sv.misi
8.rujna 1994. doživjela je veliku utjehu i čast. Toga dana Papa je trebao biti u Sarajevu. No kako mu je bio onemogućen dolazak, služio je svetu misu za Bosni i Hercegovinu u Castelgandolfu i izrekao propovijed koju je trebao održati u Sarajevu. Gospođa Ivanka ne samo da je sudjelovala kod te svete mise nego je također i čitala poslanicu, kao što se može vidjeti na slici.
          Cijeli njezin život bio je obilježen patnjom i trpljenjem koji je zahvaljujući odgoju u katoličkoj organizaciji znala prihvatiti i strpljivo podnositi. Komunisti su je zatvorili 1945.g. kada su došli na vlast, pa je u samici provela pod temperaturom 20 dana i čudom ostala živa. Svjesna da neće moći živjeti po svojoj vjeri, odrekla se učiteljskog zvanja, za koje se već počela spremati upisavši se u učiteljsku školu, i uz majku naučila krojački zanat. Kasnije je postala i šef računovodstva u poduzeću.
          Bila je izuzetno inteligentna osoba, uvijek vedra i nasmijana unatoč mnogim i teškim križevima koji su je pratili kroz život. Za svakoga je znala naći pravu riječ u pravo vrijeme. Bila je žena duboke vjere koja se na poseban način očitovala u njenom štovanju Euharistije; ona joj je svakodnevno bila izvor snage te je mogla i nositi križeve života i još se djelotvorno angažirati u kršćanskom apostolatu.