Proslave Dana Ivana Merza

 

 

Proslava Dana Ivana Merza u Banja Luci

         U prošlom broju kad smo donosili izvještaje o raznim proslavama i komemoracijama Merčevih obljetnica nismo spomenuli da je 1991.god. održana proslava Merčevog dana u Banjoj Luci. Bila je to posljednja proslava prije izbijanja rata koji je poharao Banja Luku i njezine vjernike. Na to nas je upozorila sada već pokojna velika štovateljica Ivana Merza gospođa Ivanka Batušić. Donosimo njezin kratki izvještaj što ga je poslala postulatoru kauze Ivana Merza odmah nakon održane proslave, 12.V.1991.g.

         “Ivanova proslava je lijepo prošla. Na početku sv.Mise pročitan je Vaš pozdrav. Zatim iza propovijedi o Merzu, koju je znalački izrekao naš vlč. Mile dr.Aničić (biskupov kancelar) mladi su čitali recitacije. Zatim su dvoje mladih naizmjence čitali “Naš dobri brat Ivan” od M.Preisler. Lijepo je odgovarala ova recitacija, jer je i našim dragim gradom hodao Ivan. Katedralni zbor je pjevao “Volim ovaj grad” a molitve u sv.misi su sve bile povezane za Ivana. Poslije sv.mise je Karmela sa svojim bibliotekarima i drugim mladima, koji su se pridružili proslavili godišnjicu biblioteke “Ivana Merza”.

 

1995.

Raznim manifestacijama obilježen je Dan Ivana Merza, 10.svibnja 1995. u Zagrebu. Bila je to 67. obljetnica  smrti sluge Božjega. U Osnovnoj školi koja od prethodne godine nosi ime sluge Božjega Ivana Merza otkriven je i blagoslovljen brončani reljef Ivana Merza što ga je izradio akademski kipar Ante Starčević. Reljef je blagoslovio župnik župe Srca Isusova o.Rudolf Koprek. Na svečanosti otkrivanja i blagoslova reljefa bio je nazočan ravnatelj škole prof. Ivica Đaković, autor reljefa Ante Starčević, postulator o.Božidar Nagy, predstavnik Ministarstva kulture i športa g.Stjepan Lice, i dr.Petar Kraljević. Svečanosti su potom prisustvovali nastavnici škole i učenici koji su izveli i prigodni program. Brončani reljef nakon pozdravnog govora otkrio je g.Stjepan Lice. O Ivanu Merzu govorio je ravnatelj škole prof. Ivica Đaković koji ga je postavio za uzor katoličkog odgojitelja roditeljima i učiteljima. Nazočne je pozdravio i predsjednik VKB-a dr.P.Kraljević. O nastanku ovog brončanog reljefa govorio je postulator o.Božidar Nagy koji je dao idejnu zamisao za izradu reljefa. Akademski kipar Ante Starčević govorio je o sadržaju na kojem je Ivan Merz prikazan kako povezuje Hrvate s Rimom. U ruci Merz drži knjigu papinskih enciklika i crkvenih dokumenata čime se željela naglasiti Merčeva velika vjernost učiteljstvu Crkve i njegovo nastojanje da se ideje učiteljstva prošire u katoličkoj javnosti. Ostali elementi koji su stavljeni na reljef ilustriraju značajne momente iz života Ivana Merza. Original ovoga reljefa nalazi se u Rimu, na ulazu u Dom hrvatskih hodočasnika koji nosi naziv po Ivanu Merzu. Postulator o.Nagy govorio je zašto je hodočasnički Dom u  Rimu dobio naziv po Ivanu Merzu. Radi se o ispunjenju zavjeta Ivanu Merzu, koji je svojim nebeskim posredovanjem pomogao da se pothvat Doma moga ostvariti.

         Poslije podne u obližnjem Dom hrvatske vojske održana je svečana akademija u čast Ivanu Merzu. Kako je Osnovna škola “Dr.Ivan Merz” istoga dana slavila i svoj Dan škole to su program akademije izveli učenici iste škole.

         Naveče u 19 sati u Bazilici Srca Isusova biskup Marko Culej predvodio je koncelebriranu svetu misu prigodom 67. obljetnice smrti Ivana Merza i izrekao je prigodnu propovijed.

         Dana Ivana Merza obilježen je i u Karlovcu i u Ludbregu. (Opširnije o tome vidi: Križ, br. 2, 1995., str. 12-13.

 

 

1996.

Cijela 1996. godina bila je sva u znaku jubileja Ivana Merza, tj. njegove stote obljetnice rođenja, koja je sva bila usredotočena u jesen, u blizini samoga datuma Ivanove obljetnice, 16.XII. Stoga je njegov dan, 10.svibnja proslavljen skromnije. U Bazilici Srca Isusova služena je koncelebrirana sv.misa koju je predvodio ………………………….. i izrekao prigodnu propovijed.

 

 

 

1997.

U Bazilici Srca Isusova u Zagrebu svečanom je misom u subotu 10.svibnja proslavljena 69.obljetnica smrti sluge Božjega dr.Ivana Merza. Koncelebriranu misu uz oce isusovce, predvodio je vlč.Boris Balentović, vicerektor Nadbiskupskog bogoslovskog sjemeništa. Vlč.Balentović prikazao je u homiliji dr. Merza kao osobu zahvaćenu Duhom Svetim, jer sve što je nosio u srcu, darovao je Crkvi. Njegova gesla: “Žrtva-Euharistija-Apostolat” i “Ili katolik ili ništa”, jasno govore da je već onda osjetio potrebu za reevangelizacijom i htio je odgojiti naraštaje hrvatske mladeži da budu kao stijena jer za širenje Kraljevstva Božjega potrebni su mladi. U svako doba mora se živjeti kršćanski, a grijeh je uvijek uzrok krize i zato se zalagao za apostolat primjera, a ne samo riječi, naglasio je vlč.B.Balentović. Nakon sv.mise održana je zajednička molitva na Merzovu grobu.

 

*************************

 

 

KAKO SPAŠAVATI  DUŠE I  APOSTOLSKI DJELOVATI

 

U svome apostolskom nastojanju Ivan je razradio taktiku i izradio načela kako raditi u apostolatu i spašavati duše. Ta svoja načela iznio je u svome članku “Sticanje podmlatka” U stvari u njemu je inidirektno  opisao sebe i svoj način apostolskog djelovanja.

 

Temelj našega apostolskog rada leži u našem odnosu k Isusu koji u nama mora živjeti

           Onaj koji želi spasavati duše drugih, mora ponajprije znati kako će spasavati svoju vlastitu dušu... Temelj našega apostolskog rada i uspjeha leži prema tome u nama samima, u našem odnosu k Isusu, koji u nama mora da živi. Izobrazba našega uma i volje i čuvstva preduvjet je našega rada izvan naših redova u kojima želimo djelovati.

           Koja su, dakle, svojstva da se ponajprije sami izgradimo? To je dnevna jutarnja meditacija, često prisustvovanje sv. misi i primanje sakramenata, dnevno ispitivanje savjesti i dnevno čitanje duhovnog štiva. ^inimo li to, to će Isus u nama sve više i jače živjeti, razumjet ćemo bolje smisao života i ekonomiju spasa i uvidjet ćemo s kojom ljubavlju naša Ljubav - Isus - ljubi svaku pojedinu dušu. I jer Isus čezne i strepi za svakom pojedinom dušom, jer je ona stvorena za vječno blaženstvo, to se ta čežnja za dušom naših bližnjih prenosi od Isusa na nas i u nama se rađa želja da stavimo u Isusov naručaj sve te duše za koji su one i stvorene.

 

Duša našega bližnjega - predmet od neizmjerne vrijednosti

Mi smo čvrsto odučili da ćemo s Isusom nastojati osvojiti dušu ovoga ili onoga. Prvi smo korak učinili već time što smo našu vlastitu slobodu stavili u službu Isusove volje. Drugi je korak naš osobni saobraćaj s našim drugovima. U svakoj zgodi posve nehotice mora iz nas strujiti onaj  nadnaravni mir, ono počivanje u Bogu čiji smo mi sudionici. Mi ćemo u duši našega bližnjega koji nije naš pristaša, razmatrati jedan predmet od neizmjerne  vrijednosti, koji bi se poput stakla razbio kad bismo ga nezgodno primili. Budimo zato oprezni; budimo puni milosrđa i strpljivosti s našim protivnicima; u svakom času oni moraju biti svjesni da mi u njima ljubimo nešto, čiju vrijednost oni sami ne spoznaju i da smo im spremni pomoći u najneznatnijim, kao i najznatnijim  stvarima.

 

Razlikovati krive ideje od protivnikove besmrtne duše koju valja spasiti

Karitas mora posvuda upravljati našim stopama. A što se obično događa kod naših ljudi? Praksa je pokazala dvoje: mi obično ne mrzimo samo krive protivničke ideje, već naš prezir prenosimo  i na osobe. Interficite errores, diligite personas (uništavajte zablude, ljubite osobe), stara je kršćanska poslovica. Posve je krivo što se često događa da napadamo na naše protivnike ne razlikujući pri tome krive ideje, koje zastupaju, i njihove besmrtne duše, koje valja spasiti. Posljedica toga neispravnog držanja spram zastupnika krivih ideja jest ta da se članovi katoličkih društava poput  kakve klike posve separiraju od svojih drugova i ne mogu proširiti svoj djelokrug. Karitas mora probiti uske zidine naše organizacije i mora se izliti na svu okolinu, u koju nas je postavila Providnost.... Charitas Christi urget nos - Kristova nas ljubav goni - goni nas da sa svetim mirom i vrućom ljubavi izađemo iz kruga naše organizacije i govorimo i radimo s našim protivnicima. Mnogi će između njih osjetiti da naš unutarnji život počiva na jednoj visokoj pećini, s koje njegovi pogledi mirno kruže nad talasanjem života, koji je daleko pod njom u dubini. Osjetit će naš protivnik u kontaktu s nama duh vječnosti; bit će mu poticaj da razmišlja o problemima, koji su u njemu zaspali, ali koji se dadu razbuditi.