PASTIRSKO   PISMO   BANJALUČKOG  BISKUPA

Msgr.  FRANJE  KOMARICE  O   IVANU   MERZU

 

 

Čovjek poslan od Boga

kojemu bijaše ime Ivan

 

Banjalučki biskup Franjo Komarica uputio je 16. studenoga 2000. “svećenicima, redovnicima, redovnicama i puku Božjem Banjalučke biskupije” pastirsko pismo naslovljeno:

“U susret proglašenju blaženim sluge Božjega Ivana Merza: poticaj na intenzivnije upoznavanje Ivanove osobe i djela i molitvena akcija Banjalučke biskupije.”

 

 

 

Radostan razlog obraćanja vjernicima:  Ivan Merz

 

“Pojavi se čovjek poslan od Boga kojemu bijaše ime Ivan”. (Iv. 1.6)

Draga braćo i sestre! Nakon nerijetkih, tužnih i dramatičnih prigoda prošlih godina užasnog rata i tjeskobnog poraća u kojima sam bio prisiljen obraćati vam se, ovaj put, Bogu hvala, razlog moga obraćanja je radostan. Što bi to bilo, možda se i sami pitate?  Odgovor vam dajem odmah:

Približava se dan, najradosniji otkako postoji Katolička crkva na području naše biskupije, i zacijelo jedan od najradosnijih za Crkvu u hrvatskom narodu, kada će Petrov nasljednik podići na čast oltara našeg sugrađanina i člana naše biskupijske zajednice, slugu Božjega dr. Ivana Merza.

 

Biskupi  BiH-a pozivaju vjernike za molitvu za beatifikaciju I.Merza

Svjesni svoje pastirske uloge u promicanju ovog, jednog od najsvjetlijih likova Katoličke crkve u našoj domovini, članovi Biskupske Konferencije Bosne i Hercegovine, na svom zadnjem zasjedanju od 23. do 25. listopada o. g., upravo u Ivanovom rodnom gradu Banjoj Luci, izjavili su našoj katoličkoj javnosti i ovo:

“Biskupi pozivaju sve članove svojih biskupijskih zajednica da na zajedničkim vjerskim skupovima i u svojim obiteljima posebno mole za što skorije proglašenje blaženim sluge Božjega dr. Ivana Merza”.

Ako se ikoja biskupijska zajednica u našoj domovini, ili izvan nje, treba okupiti na molitvu zahvaljivanja i prošnje Trojedinom Bogu da što skorije proslavi pred cijelom Kristovom Crkvom svoga vjernog slugu Ivana Merza, Banjalučanina, to je upravo naša, banjalučka, biskupijska zajednica. Mi to doista trebamo činiti, a to i hoćemo! Zašto? Evo zašto!

 

Ivan - vjerni Kristov učenik ostvario poziv na svetost

U ovoj jubilarnoj 2000. godini utjelovljenja Sina Božjega Isusa Krista, dužnost nam je posvijestiti sebi Kristove riječi i djela. Od svih Isusovih riječi posebno su značajne one iz njegovog Govora na gori, koji On završava snažnim pozivom svim generacijama svojih sljedbenika sve do sudnjeg dana:”Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac”. (Mt.5, 48). 

Iako ove riječi utjelovljene Božje Istine odjekuju i danas ovom našom, grešnom, suznom dolinom, veliko je pitanje koliko ih ljudi priznaje i uvažava kao glavno, vrhovno, pravilo svoga života! Za jednoga našeg susjeda, koji je bio “naše gore list”, za rođenog Banjalučanina, dr. Ivana Merza, možemo s pravom i ponosom reći: on je bio uistinu vjerni Kristov učenik! On je ove Isusove riječi zacijelo mnogo puta u crkvi, na sv. misi slušao, iz Svetog pisma ih čitao, o njima razmišljao i cijelim svojim mladenačkim bićem usvojio!

 

Mnogi se nadahnjivali na njegovom svetačkom liku

O ovom divnom i plemenitom čovjeku, katoliku, istinskom bogoljupcu  i čovjekoljupcu, osvjedočenom apostolu Krista i njegove Crkve, napisane su već tisuće i tisuće stranica, i to ne samo na hrvatskom jeziku, nego i na mnogim drugim jezicima. 

            Tisuće i desetine tisuća, ne samo mladih, nego i starijih, osvjedočenih katoličkih laika, svećenika i redovnika, našle su u proteklim desetljećima, u njegovom svetačkom liku uzor za vlastiti život, za svoje kršćansko ponašanje i djelovanje. O godišnjicama njegove smrti, tijekom proteklih godina, održane su mnoge, zanosne propovijedi naših biskupa i svećenika u brojnim crkvama, pa i u našoj katedrali. A  i sam Kristov namjesnik na zemlji, sadašnji papa Ivan Pavao II, u mnogim je zgodama pozivao, napose našu mladež, da se ugleda i “slijedi stope sluge Božjega Ivana Merza, tog velikog katoličkog laika, velikog apostola hrvatske mladeži....  vjernog Svetoj Crkvi i odanog Svetom Ocu Papi.”

 

Merz i danas suvremen

I meni, vašem biskupu, isti je Papa, znajući da sam biskup rodne Ivanove biskupije, u više navrata spominjao Ivana Merza “kao zrela kandidata za oltar” i pitao me "da li Banjalučani i ostali vjernici Banjalučke biskupije dovoljno znaju slugu Božjeg Ivana Merza i da li mole u svojim potrebama njegov zagovor?”

Uistinu, trebamo mi, članovi rodne Ivanove biskupije, prvi, ili barem među prvima, biti upoznati, kako sa životom, tako i s djelom i duhovnom ostavštinom, koja je izvanredno velika i dragocjena, ovog uzor-katolika, laika, iz našeg podneblja, naše biskupije, domovine i naroda! Iako je živio u prvoj polovini ovog, 20-og stoljeća (rođen u Banjaluci 16. prosinca 1896., a umro u Zagrebu na glasu svetosti 10. svibnja 1928.), Ivan je i danas itekako suvremen. Zašto? Zbog toga što je uspio u svom, relativno kratkom životu (samo 32 godine!), iz svoje, vjerski nezainteresirane, obiteljske sredine, kroz teška iskušenja ratnih stradanja na bojišnici, i kasnijeg milosnog susreta sa životnom snagom Katoličke crkve i papinstva, izrasti u snažnog duhovnog vođu, i na riječi i na djelu.

            Ivan je kao zagrebački profesor svakodnevno molio, vrlo često u crkvi pred Svetohraništem. Posebno je cijenio sv. misu, kao i svu liturgiju Crkve. Bio je svjestan, odgovoran, katolički laik-intelektualac, istinski apostol svoga vremena i životnog ambijenta. Zahvaćen Božjom milošću, dobro je shvatio da nema pravog, evanđeoskog apostolata niti izvan Crkve, niti bez  Crkve, a još manje protiv one Crkve, kojoj je na čelu nasljednik sv. Petra. Ivan je zastupao beskompromisnu odanost crkvenom učiteljstvu, papi i biskupima i naglašavao potrebu tijesne suradnje između svećenika i laika u Crkvi.

 

 

Pobornik pravednog mira među ljudima i narodima

Poznat je krasan, izrazito katolički, Ivanov odgovor na pitanje: “Zašto ljubi Katoličku crkvu i Svetog Oca?”: ”Zato, jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Svetom Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog”. Divne su i suvremene njegove riječi o Crkvi kao najboljoj učiteljici: ”Tko je bolja učiteljica duhovnog života od sv. Crkve, koja osim svog dvijetisućgodišnjeg iskustava djeluje pod uplivom samog Duha Svetoga; koje su bolje metode od onih koje ona sama naučava? Pokucajmo, dakle smjerno na njena vrata i zamolimo je da nam Ona bude učiteljicom u našem duhovnom životu...“

           Kao dosljedni promicatelj službene nauke Crkve i enciklika tadašnjeg poratnog pape Pija XI., Ivan Merz je na ovim našim stranama odlučno branio temeljne ljudske vrijednosti kao što su: poštivanje dostojanstva svake ljudske osobe, sloboda savjesti, sloboda vjere i obrana etičkih načela općenito. On nije promatrao život i ljude ni u kakvim unaprijed zacrtanim okvirima i kalupima, niti ih je dijelio prema unaprijed određenim uskogrudnim mjerilima. U svakom čovjeku je gledao brata za kojega je Isus Krist na križu dao svoj život. Zato je i mogao biti veliki pobornik pravednog mira među ljudima i narodima, i odlučni borac protiv nepravde, mržnje i rata, protiv svakog ponižavanja čovjeka, protiv manjka ljubavi među ljudima, a posebno onima koji se diče Kristovim imenom, tj. među kršćanima. S takvim svojim duboko evanđeoskim stavovima i danas je za nas veoma aktualan i poticajan!

U svom dragocjenom “Dnevniku”, iz kojeg se zrcali izvanredna plemenitost njegove duše i njegove temeljite opredijeljenosti za suradnju s Bogom, napisao je i ove značajne riječi: ”Nova generacija mora biti zdrava, vesela i lijepa, ono što je ružno posljedica je grijeha; zato se treba čovjek svladavati i volju jačati; Boga nikada ne zaboraviti. Težiti neprestano za sjedinjenjem s Bogom”.

 

Najdičniji katolik Banjalučke biskupije

Poznata nam je istina: kakav život takva i smrt! Ivanu Merzu Bog je udijelio obilje svoje milosti, a on je s njom izvrsno surađivao. Zato je bio sretan, unatoč velikim patnjama, koje je morao podnositi, posebno u teškoj bolesti. U svojoj oporuci sažeo je svoj život i izrekao čvrsto pouzdanje u sretnu, blaženu vječnost. Evo tih riječi: ”Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist, a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vječno posredovanje Presvetog Srca Isusova. I(van) M(erz) sretan u blaženstvu i miru. Duša će moja postići cilj za koji je stvorena. U Gospodinu Bogu!”

Sluga Božji i kandidat za oltar, najdičniji katolik Banjalučke biskupije, svojim nas uspjelim životnim primjerom doista potiče da i mi idemo njegovim stopama i što vjernije nasljedujemo Krista. To vrijedi za sve vjernike, napose za članove naših župnih pastoralnih vijeća, od kojih se očekuje da budu uzorni kršćanski laici, ali i za našu mladež, svećenike, redovnike, redovnice, kao i za vašeg biskupa! Bog nam je dao ovog divnog brata Ivana da ga što bolje upoznamo, uzmemo za uzor i da se utječemo njegovom zagovoru pred Bogom, u duhovnim i tjelesnim potrebama!

 

Zahvalnost Merzu za pomoć u ratnim stradanjima

U nedavnim ratnim stradanjima mnogi su se od nas utekli sluzi Božjem Ivanu Merzu za pomoć i zaštitu, i osjetili je. Osobno sam na početku rata preporučio cijelu biskupiju njegovu zagovoru da nam pomogne kako bismo “zlo i nepravdu radije podnosili, nego ju drugima nanosili”. Stoga mu i kao biskupijska zajednica dugujemo neizmjernu zahvalnost. Pozivam vas da molimo Boga, zajedno i pojedinačno, da ga On što skorije proslavi čašću oltara, na slavu svoju i na duhovnu korist mnoge naše braće i sestara!

 

Poziv na molitvu svakog 10. u mjesecu

            Ujedno određujem da se u svakoj našoj župi na datum njegove blažene smrti, tj. svakog desetog u mjesecu, vjernici okupe na bogoslužje. Neka se održi prigodna homilija o Ivanovom kreposnom životu! Braći svećenicima stavljam u zadatak da dodatno upoznaju članove župnih pastoralnih vijeća, kao i mlade u svojim župama s Ivanovim apostolskim djelovanjem i kreposnim životom. Po završetku jubilarne godine (6. siječnja 2001.) neka se svaki put na kraju sv. mise s pukom moli predložena molitva: “Svemogući vječni Bože ...” na nakanu “da sluga Božji Ivan Merz bude što skorije proglašen blaženim”. Tu istu molitvu preporučujem da se što češće moli i u našim katoličkim obiteljima, zajedno i pojedinačno. Milosti i uslišanja, u svojim duhovnim ili tjelesnim potrebama, postignuta zagovorom sluge Božjega Ivana Merza neka se jave mjesnom župniku ili u Biskupski ordinarijat u Banjoj Luci.

            Ujedinjen s Vama u radosnoj nadi skorašnjeg proglašenja blaženim prvog katolika rođena u našoj biskupiji, sluge Božjega Ivana Merza, na sve Vas zazivam obilje blagoslova Trojedinog Boga po zagovoru Presvete Djevice Marije i Kristovog vjernog sluge Ivana. 

 

Vaš biskup  + Franjo