IVAN MERZ I  KATOLIČKE ORGANIZACIJE

U posljednje se vrijeme češće može čuti i čitati u javnosti o povezanosti Ivana Merza  s pojedinim katoličkim organizacijama i udrugama. Budući da tu ima određenih nejasnoća, što sve može proizvesti zabune kod neupućenih  vjernika i Merzovih štovatelja, potrebno je stoga jasno iznijeti povijesne činjenice o toj tematici.

Merz i  Hrvatski katolički pokret

Ivan Merz je veoma rano shvatio vrijednost katoličkih organizacija i udruga za kršćanski odgoj mladeži i njihovo uvođenje u apostolsko djelovanje. Već od studentskih dana uključio se u Katolički pokret što ga je pokrenuo biskup Mahnić, te je studirajući u Beču bio član hrvatskog studentskog katoličkog društva «Hrvatska» koje je bilo jedno od  važnih društava Katoličkog Pokreta.

Merz proučava strane katoličke organizacije

Boraveći na studiju najprije u Beču, onda u Parizu, Ivan se osim studija posebno bavio proučavanjem raznih katoličkih udruga i pokreta za mladež. Napose je to činio boraveći u Francuskoj. Svoje zanimanje za iskustva stranih katoličkih organizacija i udruga nastavio je nakon svoga povratka u Zagreb. Dovoljno je pogledati u bibliografiju njegovih pisanih radova, napose dio pod naslovom «Katoličke organizacije», da se vidi koliko je bilo njegovo zanimanje na tom području, a o čemu je tim svojim člancima obavještavao hrvatsku javnost. U Francuskoj mu se najviše svidjela organizacija «Croisade Eucharistique» koja je bila primijenjeni oblik  za djecu i mladež  velikog svjetskog pokreta Apostolata Molitve, osnovanog  još 1844. Merzu  se posebno sviđala ta organizacija jer je snažno promicala duhovni i napose euharistijski život mladih, te je od njih prenio i neke ideje u Hrvatsku. 

Merz se uključuje u rad katoličkih organizacija u domovini

            Povratkom sa studija iz Francuske Ivan se odmah uključuje u rad organizirane katoličke omladine. Tako je već u jesen 1922. izabran za predsjednika već postojećeg Hrvatskog Katoličkog Omladinskog Saveza.

Međutim, nigdje u Merzovim bilješkama i spisima ne stoji da je htio osnivati nekakvu novu, svoju organizaciju. Sigurno je, međutim, jedno: Merz je želio osnovati jedan sekularni institut da se osigura nastavak rada u Katoličkoj Akciji. Tu je ideju djelomično ostvarila njegova bliska suradnica Marica Stanković osnovavši Zajednicu Suradnica Krista Kralja.

Merz i Orlovstvo

            Prije nego je Merz stigao u Zagreb 1922.g., u Hrvatskoj se među katoličkom mladeži počeo širiti orlovski pokret koji je došao u Hrvatsku iz Slovenije gdje je već bio snažno razvijen. Mnogi mladi bili su učlanjeni u dvije organizacije: Hrv. katolički omladinski savez i orlovski pokret. Da se izbjegne dvostruko članstvo, a i zbog neslaganja s vodstvom slovenskog orlovstva, vodstvo Katoličkog pokreta u Zagrebu odlučilo je odijeliti i osamostaliti hrvatsku granu orlovstva. To je učinjeno u Zagrebu 16. XII. 1923., kada je osnovan Hrvatski Orlovski Savez kao samostalna katolička organizacija u odnosu na tadašnji Jugoslavenski Orlovski Savez koji je time prestao postojati. Merz je sudjelovao u tom osamostaljenju hrvatskog orlovstva i bio je izabran na osnivačkoj skupštini za tajnika i dopredsjednika nove katoličke organizacije za mladež.

            Već na pripremnoj sjednici  za osnivanje HOS-a  Merz je predložio geslo novoj organizaciji u obliku: «Žrtva-Euharistija-Apostolat» koje je nakon određenog kolebanja (jer se nekima činilo previše pobožno) ipak usvojeno.  Za ovo geslo Merz se nadahnuo idejama od «Croisade eucharistique» iz Francuske koji su kao geslo imali nešto slično, a glasilo je: moli se, pričešćuj, žrtvuj i budi apostol (prie, communie, sacrifie toi et sois apotre). Osim toga, već od samog osnivanja hrvatskog orlovstva Merz je u počeo u nj unositi ideje Katoličke Akcije.

Merz i Katolička Akcija

            Istodobno kad se Merz uključio u rad katoličkih društava u domovini, Papa Pio XI. pokrenuo je 1922. god. Katoličku akciju kao suradnju laika u apostolatu Crkve.  Za Merza, koji je tada već bio potpuno formiran kao katolički intelektualac, ova Papina inicijativa bila je u izvjesnom smislu zapovijed. Stoga je već od početka svoga rada u Orlovstvu u njega uvodio ideje i načela papinske Katoličke akcije. U prvom pismu hrvatskim biskupima u siječnju 1924.g.  Merz ih kao tajnik obavještava o osnivanju hrvatskog Orlovstva, te piše da će se rad Orlovstva razvijati na temeljima Katoličke akcije. Daljnje njegovo nastojanje u provedbi Katoličke akcije bila je izrada orlovskog priručnika - Zlatne knjige - u koju je, ne bez teškoća,  unio ideje  Katoličke Akcije. U tom radu širenja ideja Katoličke Akcije Merz je nailazio na puno nerazumijevanja i otpora, ali je njegovo nastojanje ipak okrunjeno uspjehom. Njegove zasluge za uvođenje Katoličke Akcije u Crkvi u Hrvata bilo je tako veliko da je dobio naziv «pionir Katoličke akcije». Taj je naziv također uzet kao naslov za knjigu – poziciju koja je napisana kao temeljni dokument na talijanskom jeziku za postupak njegove beatifikacije.

Katoličke organizacije u Merzovu shvaćanju jesu samo sredstvo  za više ciljeve  

            Kad se pročita sve što je Ivan Merz  napisao o katoličkim organizacijama i napose kad se slijedi njegova praksa i djelovanje unutar Orlovske organizacije u koju je unio sav svoj apostolski rad,  onda sa sigurnošću možemo ustvrditi sljedeće: Merz niti jednu katoličku organizaciju ne smatra nečim apsolutnim, ne apsolutizira njezinu metodologiju rada, a osobito od njezinih metoda ne stvara nikakvu ideologiju. Merz na svaku katoličku organizaciju gleda samo kao na sredstvo za postignuće većeg cilja, a to je spasenje duša, privođenje mladih Bogu, odgajanje u kršćanskom duhu i kršćanskim vrijednostima. To je ono bitno. Sve ostalo je relativno.

            Tako piše u svojim bilješkama iz duhovnih vježbi od 27. III. 1926.: «Budući da je grijeh najveće zlo, zapravo jedino zlo jer nas lišava jedinoga dobra, Boga, slijedi da grijeh valja najviše mrziti i svim se sredstvima protiv njega boriti. I orlovska organizacija ima zadaću da uništava grijeh.  Ako se ne postigne da članovi budu bez smrtnoga grijeha, sva je organizacija besmislena.»

A u pismu sarajevskom nadbiskupu Ivanu Ev. Šariću od  3. V. 1926. Merz piše: «Jasno je da smo se mi orlovi stavili u službu svete Crkve spremni da je milošću Božjom pomažemo u širenju njena božanskog Zaručnika. Nemamo nikakvih nuzgrednih ciljeva, već onaj jedini glavni: što više duša sjediniti s Isusom».  (Plamen 100). Takvih i sličnih izjava nalazim na mnogo mjesta u Merzovim spisima.

I  Katolička je Akcija relativna u Merzovu shvaćanju

O samoj je Katoličkoj Akciji Merz puno pisao jer ga je na to poticala ljubav i poslušnost prema Papi. Ali Merz ne apsolutizira niti Katoličku akciju, a još manje stvara od nje ideologiju. Ima hrabrosti čak upozoriti na njezinu vremensku relativnost. U svome članku  «Iz suvremene duhovne pastve» koji je objavljen u Franjevačkom vjesniku Merz definira Katoličku akciju kao «suvremeni oblik mobilizacije koja ima zadaću da skupi zadnje rezerve da bi se spriječila dekristijanizacija društva i Kristu opet dala kraljevska vlast u društvu.» Ali odmah u nastavku Merz trijezno dodaje: «Kada prestane ta opasnost, to će i suvremeni organizacijski oblik Katoličke Akcije iščeznuti ili se izmijeniti!» (Franjevački vjesnik br. 6, 1928., str. 161-167).

Ove je retke Merz napisao svega par mjeseci pred svoju smrt. Jasno je upozorio na relativnost metoda i oblika koje je provodila i sama papinska Katolička Akcija kojoj je Merz inače bio potpuno odan, a koji se s vremenom mijenjaju i prilagođuju razvoju društva  kako bi što bolje mogla postići pravi, duhovni cilj zbog kojega je utemeljena.

Merz umire kao član Orlovstva prožetim duhom Katoličke akcije

10. svibnja 1928. godine Ivan Merz umire u Zagrebu. Sahranjen je u orlovskoj odori kao član te katoličke organizacije u kojoj je sve do smrti vršio službu tajnika. Neposredno prije svoje smrti, kako svjedoči o. Vrbanek, Merz prikazuje svoj život za Hrvatski orlovski savez; podrazumijeva se, svakako, za mladež koja je u njemu bila organizirana i za spas njihovih duša, a ne za spas vremenite organizacijske metodologije rada koja je, kao i sve ljudsko, podložno promjenama.

Ukidanje Orlovstva i osnivanje nove katoličke organizacije

1929. godine, beogradska diktatura A. Karađorđevića ukida sve političke stranke i druge organizacije u tadašnjoj državi; pod udar dolazi i hrvatsko Orlovstvo  koje je dokinuto u prosincu iste godine, devetnaest mjeseci nakon smrti Ivana Merza

Da se katolička mladež ne bi raspršila i ostala bez potpore katoličke organizacije, tadašnji voditelji dokinutog Orlovstva, dr. Ivan Protulipac, dr. Avelin Čepulić i Marica Stanković,  već  sljedeće godine osnivaju novu katoličku organizaciju za mladež  pod imenom «križarska organizacija».  Takva organizacija već je postojala u zapadnim zemljama, napose u Francuskoj gdje je bila veoma razvijena, a djelovala je u okviru Apostolata molitve iz kojega je i nastala. Osnivači su uzeli  taj model jer je imao dimenziju međunarodnosti,  te da bi se organizacija pod diktaturom beogradskih  vlasti lakše mogla održati. Nakon što je nacionalni tajnik Apostolata molitve u Hrvatskoj, o. Josip Vrbanek, stavio tu novu organizaciju pod okrilje Apostolata molitve kao njegov dio, organizacija je kao takva bila priznata od državnih vlasti.

Dakle, nova organizacija pod nazivom «križarska» nije bila osnovana zbog Ivana Merza, niti u ime njegovo, niti da bi se možda ostvarili neka nepostojeća Merzova namjera ili želja.  I samo ime «križari» za novu organizaciju uzeto je ne zbog Merza niti je Merz izmislio to ime, nego  iz inozemstva gdje je ta organizacija već postojala.  A sama Pravila za novu organizaciju napisao je dr. Ivan Protulipac, konzultirajući pravila iste organizacije iz inozemstva. Dakle, povijesne su činjenice da Ivan Merz nema nikakve formalne ni pravne veze sa novom katoličkom organizacijom koja je osnovana dvije  godine nakon njegove smrti.

S druge strane, treba reći da su mnogi članovi novoosnovane  križarske organizacije  štovali Ivana Merza kao uzor kršćanskog života i nadahnjivali se na njegovim mislima i njegovu primjeru. No to su činili i mnogi drugi kršćani, mnogi svećenici, redovnici i bogoslovi koji nisu pripadali toj organizaciji jer je već tada Merz bio uzor svima. Zbog velikog duhovnog utjecaja kojim je Merz zračio nakon svoje smrti, neki su pridavali Merzu u pjesničkom stilu određene epitete, te su ga u metaforičkim i alegorijskim izričajima povezivali sa križarskom organizacijom.  No treba dobro razlikovati pjesničke izričaje, metafore, alegorije od povijesnih činjenica.

            Križarsku organizaciju, kao i sve katoličke organizacije koje su djelovale u okviru Katoličke Akcije, raspustio je u srpnju 1945. god. zagrebački nadbiskup Alojzije  Stepinac zbog komunističkih progona. 

Što je kod Merza originalno?

Kad se promotri apostolsko djelovanje Ivana Merza unutar katoličkih organizacija, može se uočiti da u njegovom radu u stvari nema neke posebne originalne pastoralne ili pedagoške ideje. On je jednostavno bio jeka Crkve. Svo njegovo nastojanje, najprije u življenju duhovnog života, a onda njegovo apostolsko djelovanje u javnosti, bilo je primjenjivanje klasičnih načela duhovnosti što ih Crkva preporučuje svojim vjernicima, napose onima koji teže za savršenijim, svetijim životom.

Govoreći  konkretnije, treba naglasiti da Merz nije bio osnivač Orlovstva: ono je došlo iz Slovenije i počelo se širiti među hrvatskom mladeži nekoliko godina prije nego je Merz započeo svoju javnu apostolsku djelatnost u Zagrebu. Došavši u Zagreb, Merz se, međutim, samo uključio u već postojeću organizaciju i 1923.g. sudjelovao je u osnivanju, ili, točnije rečeno, u osamostaljivanju hrvatskog orlovstva od slovenskog orlovstva s kojim je do tada bilo povezano.

Ideje Katoličke akcije koje je Merz svesrdno potom provodio u Orlovstvu i izvan njega nisu bile njegova svojina, nego Pape Pija XI. On je kao poslušni sin Crkve i odan Kristovu Namjesniku samo provodio u djelo ono što je Papa želio i preporučivao.

Osim želje da  osnuje jedan sekularni institut po uzoru na takve institute u Italiji, što je mnogo kasnije ostvarila potom Marica Stanković,  Merz se nije bavio mišlju da osnuje novu organizaciju za katoličku mladež. Njemu je jedino na srcu bilo provođenje Katoličke Akcije u bilo kojoj formi, a i sam sekularni institut zamišljao je u službi Katoličke akcije, kako to naglašava i Marica Stanković.

Na kraju se možemo pitati: što je onda originalno kod Merza da se ipak o njemu toliko govori i piše, i da je zaslužio pokretanje postupka za beatifikaciju, da su njegove misli toliko aktualne i danas?

Originalna je u prvom redu svetost njegova života, potom njegova dosljednost, savjesnost kojom je provodio u praksu najprije Evanđelje a onda sve ono što  Crkva traži od svojih vjernika koji se ne zadovoljavaju samo prosječnošću običnog kršćanskog života. Savjesno je provodio u život želje i smjernice rimskog biskupa Kristova Namjesnika. Savjesno se odazivao svim poticajima Božje milosti. I ostvario je od svoje duše pravo «remek-djelo» kršćanske svetosti.

Merz – uzor svima i svakom vjerniku

I upravo njegov duhovni, moralni svetački lik jest ono što ga čini aktualnim i danas, uzorom za svaku kategoriju vjernika, pristupačnim svakom katoliku koji u njemu može naći poticaj i ohrabrenje za svoj kršćanski život, ali i za svoj apostolat u bilo kojem obliku.

Pozivati se na Merza kao svoga «duhovnog utemeljitelja»  mogle bi eventualno jedino Suradnice Krista Kralja, o čemu govori i Marica Stanković u svojim spisima. Ali to one niti čine niti namjeravaju činiti, niti mašu s Merzom kao svojom zastavom, na što bi, uostalom, s povijesnog stanovišta imale pravo, imajući u vidu koliko je Merz djelovao na Maricu Stanković i njezinu životnu i duhovnu orijentaciju.

Jer Merza se ne može sužavati samo na jednu udrugu, organizaciju ili ustanovu, a pogotovo se ne može tvrditi nešto što je suprotno povijesnim činjenicama; još manje ga se smije naivno prisvajati i s njegovim imenom manipulirati u javnosti za ideološke potrebe pojedine grupacije. (Prisjetimo se samo kako su komunisti 1981., pokušavajući falsificirati povijesne činjenice, proglasili Merza čak «ideologom ustaštva»! – Vidi Glasilo Postulature, 1982.g.) Merz nadilazi okvire bilo koje organizacije, udruge ili pokreta. Kao uzor kršćanskog života jest i treba biti uzor svima. Na kraju, on je «Božja poruka našem vremenu» kako to lijepo  naglašava Kardinal Kuharić u dokumentarnom filmu što ga je snimila Hrvatska televizija i već dva puta prikazala hrvatskoj javnosti. Na nama je da ne sprječavamo, nego da omogućimo da ta poruka koju nam Bog preko Merza upućuje bude dostupna svakom vjerniku.