U spomen bratu Ivanu
TRANSCENDENTNI POZEMLJAR
Bivstvovao je pozemljar intaktan i profinjenim tkivom satkan. Disao je na horizontalnoj razini, a po svagdašnjoj katarzi sav je uranjao u čar i karizmožar osobnih susreta na vertikali superdometa.
U trajnoj prisutnosti inkarnirane nadsvijesti i u kontemplativnoj samoći nasuprot svijeta gluhoći meditirao je pred semaforom na raspuću svjetovnom između fizisa i metafizisa.
Hodočastio je podno Pirineja da bi atmosferu Masabjela u sebe unio i drugima prenio, da bi svjedočio Istinu, a pobijao sataniju bestidnu.
Bio je plamen čije ognjice znamen darivao je otuđenoj mladosti da ima radosti grijati se na Ljubavi pri Jaganjčevoj proslavi. Pokrenuo je poluge i digao na noge uspavane mlade bez životne nade. Pozivao je na rast i procvat u duhu i tijelu mladež cijelu, a osobito lutalice bez orijentacije, koji gube dane i noći žedni u suhoći, te prazni i mrtvo-hladni od vječne gladi.
Taj pozemljar preselio je u stan komforniji: transcendentan. Sada je u četvrtoj dimenziji gdje je kontakt intenzivniji s transcendentnim pozemljarom nego bijaše pod zavjetrinom na ovozemnom vrtuljku, svemirskom patuljku.
Otišao je u regione smione, dostižne samo eliti duha s mnogo mističnog sluha. Njegovo je boravište i posvetište u vječnom, čudesnom Sada gdje trojedna Ljubav vlada, a niti Sunce ne gasne u sate noćne, kasne...
Mladen RADAN
|