Hrvatski katolički pokret (13) - .doc format

Hrvatski katolički pokret (13) - .pdf format

 

HRVATSKI KATOLIČKI POKRET (13)

„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći

da budeš ono što on bude htio!“ I. Petrićević

 

Uređuje: Božidar Nagy

PRVI SASTANAK

HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI – TRSAT 1906.

 

         Prva organizacija Hrvatskog katoličkog pokreta bila je Hrvatsko akademsko katoličko društvo „Hrvatska“ koje je u Beču 12. svibnja 1903. osnovala skupina hrvatskih studenata na poticaj biskupa Antuna Mahnića a glavni pokretač i izvoditelj osnivanja bio je mladi krčki svećenik Ivan Butković kojega je biskup Mahnić poslao u Beč na nastavak studija. U ovome društvu, bečkoj „Hrvatskoj“ kao u svojoj početnoj centrali nastajale su razne ideje o djelovanju i razvoju pokretu koje su se potom provodile u praksu. Tako su članovi društva 1905. g. najprije objavili almanah „Nepredavana predavanja“ da bi u listopadu iste godine pokrenuli časopis za katoličku mladež „Luč“ koji će u budućih četrdeset godina odigrati važnu ulogu za hrvatsku katoličku mladež.  Članovi društva ozbiljno su razmišljali i raspravljali kako pokrenuti organiziranje hrvatske katoličke mladeži u domovini. Tako je 18. veljače 1906. g. na jednom od sastanaka HKAD-a  Hrvatske  u Beču odlučeno da se održi prvi sastanak hrvatske katoličke mladeži na Trsatu. Članovi društva su se sami angažirali i organizirali su taj sastanak koji je održan od 21. do 23. kolovoza 1906. Sudjelovalo je pedesetak predstavnika iz raznih krajeva, a među njima su bili predstavnici katoličke mladeži iz Slovenije. Dobar dio sudionika sastanka bili su bogoslovi, studenti teologije. Franjevački samostan na Trsatu otvorio je svoja vrata pa je ugostio više od dvadeset sudionika sastanka.

         Koliku su važnost članovi Hrvatske pridavali tome sastanku vidi se iz nekoliko članaka koje je časopis Luč objavljivao kroz cijelo 2. godište svoga izlaženja 1906./1907. U tim izvještajima možemo gotovo do u detalje rekonstruirati taj važan događaj koji se smatra početkom organiziranja katoličke mladeži u domovini. Tako iz Beča od HKAD-a, bečke Hrvatske  organizacija katoličke mladeži prelazi u Hrvatsku.  Govoreći o ovom trsatskom sastanku  Ivan Butković, jedan od organizatora sastanaka ovako definira njegovu važnost i ulogu: „Trsatski sastanak postavio je temelje organizaciji svega hrvatskog katoličkog đaštva, ili bolje: vjerska i narodna načela „Hrvatske“ (HKAD u Beču) prihvatilo je tamo sve hrvatsko katoličko đaštvo kao svoje“. (I. Butković, Glavni momenti, 90).

         Svjetovni liberalni tisak odmah je uočio opasnost za sebe  ovoga organiziranja katoličke mladeži pa su riječki Novi list (koji je već tada bio na liberalnim pozicijama kao što je ostao sve do danas) i drugi liberalni listovi oštro napali trsatski sastanak nazivajući ga „klerikalno mešetarenje“ i sl. Uredništvo Luči nije im ostalo dužno pa im je odmah po održanom sastanku odgovorilo člankom pod naslovom: „ 'Sloboda',  'Novi list' i 'Pokret' – lašci i klevetnici.“ (Luč, br. 1, god. II., listopad 1906., str. 25-28).  U tom istom 1. broju drugoga godišta Luči, prvoga koji je objavljen nakon održanog sastanka na Trsatu započinje se donositi opširan prikaz sastanka, sažeci sjednica i diskusija što se produžava kroz cijelu godinu.

         Nas ovoga časa najviše zanimaju zaključci toga Prvoga sastanka s kojim je započelo stvarno organiziranje hrvatske katoličke mladeži u domovini. O tome čitamo odmah u uvodnom članku prvog broja Luči 2. godišta pod naslovom „Zavjerismo se“ (Luč, br. 1. listopad 1906.  str. 1):

         „Naši se zaključci protežu na štampu, na organizaciju svega đaštva, na organizaciju suradnika u listovima, na organizaciju bogoslova i ostalih đaka, te kako da odmah priskočimo u pomoć samomu narodu.“ Detaljnije razrađujući svaki od ovih zaključaka u nastavku se kaže: „Na svaki način ćemo raditi proti zloj štampi, da je bez važnog razloga sami nećemo čitati, a i druge ćemo od nje odvraćati. Naprotiv da ćemo iz svih sila raditi za katoličku štampu….   Drugi dio radi o samoj organizaciji đačkoj. Zaključismo naime, da ćemo urediti da se po svim hrvatskim visokim i srednjim školama osnuju 'kongregacije'…  Za našu užu organizaciju vrijede rezolucije da se u Zagrebu i po drugim sveučilištima gdje ima Hrvata, osnuju katolička akademska društva na način 'Hrvatske' u Beču…  da se sva ta društva udruže u 'Savez katoličkog đaštva'.  Najvažniji naš zahtjev, da se Zagreb, prijestolnica naša, trgne jednom iz mrtvila i da nam se odazove s osnutkom jednoga katoličkog akademskog društva, gdje će se napustiti nuzgredne razmirice i svrnuti oštrac proti našem krvnom neprijatelju liberalizmu ili naprednjaštvu i započeti tihi rad bez buke i huke na korist našu i naroda našega.“

         I Zagreb se stvarno trgnuo iz mrtvila. Već sljedećeg mjeseca pošto su ovi zaključci bili objavljeni u Luči, u Zagrebu je osnovna Hrvatsko katoličko akademsko društvo „Domagoj“ koje će imati veliku ulogu u organiziranju cjelokupne katoličke mladeži u Hrvatskoj u prvom desetljeću Hrvatskog katoličkog pokreta ali i kasnije.

         Biskup Antun Mahnić bio je naravno u tijeku cijeloga zbivanja i održavanja sastanka, ali mu nije mogao prisustvovati. Delegati sastanka su ga samo došli pozdraviti jer je tih dana bio došao na Rijeku.  Međutim poslao je svoje pozdrave i poruku da će tih dana svaki dan služiti svete mise za uspjeh sastanka. Uspjeh stvarno nije izostao kao što je pokazao daljnji slijed događaja.

                                                                                     (Nastavlja se)