Hrvatski Katolički Pokret (21) - .doc format

Hrvatski Katolički Pokret (21) - .pdf format

 

 

 

HRVATSKI KATOLIČKI POKRET (21)

 

„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći

da budeš ono što on bude htio!“ I. Petričević

 

Božidar Nagy

 

 

Lj. MARAKOVIĆ: Katolička beletristika važno sredstvo

za odupiranje liberalizmu

 

Konkretne odluke Drugoga sastanka hrvatske katoličke mladeži

Zagreb, 1907.

 

 

 

         Nastavljamo prikaz predavanja i rezolucija Drugog hrvatskog đačkog katoličkog sastanka, koji se nazivao i Prvi hrvatsko-slovenski sveđački katolički sastanaka a održavao se u Zagrebu od 4. do 6. kolovoza 1907. g.

         Poslije podne prvoga dana sastanka 4. VIII. održana su samo dva predavanja; treće je bilo u planu, međutim zbog zanimljivosti tematike i opširne diskusije nakon prethodna dva predavanja ono je prebačeno za sutradan. Prvo poslijepodnevno predavanje  (a četvrto po redu u ukupnom programu) održao je slovenski student filozofije Mirko Božić, član slovenskog kat. akad. studentskog društva Danica u Beču. Tema njegova predavanja bila je: „Zajednički interesi Hrvata i Slovenaca.“ Predavač je istaknuo potrebu sve većeg zbližavanja obiju naroda na svim razinama da bi se lakše mogli oduprijeti Slovenci sa svoje strane germanizaciji, a Hrvati madžarizaciji. Iznio je među ostalim činjenicu kako se u svim srednjim školama u Sloveniji nastava održavala na njemačkom jeziku, a slovenski jeziku su imali samo jedan sat tjedno. Nakon žive i konstruktivne diskusije usvojene su opširne rezolucije u pet točaka koje daju konkretne smjernice katoličkom đaštvu u tome smislu. Predlaže se i potiče uzajamno poznavanje i učenje jezika, Slovenci hrvatski, a Hrvati slovenski. Potom se sugerira izmjena đaka i uzajamno provođenje praznika te prijateljevanje jednih s drugima za vrijeme praznika jer se i na taj način jezik može bolje učiti i međusobno se bolje upoznati i sprijateljiti. Također se predlaže uzajamna pretplata i čitanje katoličkih listova. Potiče se objavljivanje prijevoda literarnih djela, posebice kraćih pripovijesti slovenskih na hrvatskom jeziku i obratno kako bi se narodi što više zbližili u čemu katoličke đačke aktivnosti imaju veliku ulogu. Onim studentima koji se kasnije žele posvetiti javnome radu, preporuča se da proučavaju povijest, pravo i kulturu obiju naroda.

         Drugi poslijepodnevni referat održao je student filozofije Ljubomir Maraković, urednik Luči i član hrv. kat. akad. društva „Hrvatska“ u Beču. Njegovo je predavanje za temu imalo: „Naše literarne prilike.“ Cijelo njegovo izlaganje objavljeno je u Luči br. 1907., str. 157-163. Svoje izlaganje Lj. Maraković započeo je citatom iz Hrvatske straže koja konstatira da je za upoznavanje jednog naroda potrebno čitati njegove pjesme, njegove knjige i publikacije. I u nastavku Maraković se pita: „A koga da ne zanima kako naš narod živi, umuje i čuvstvuje, tko da se ne brine za kulturni napredak Hrvata, napose za duševno stanje njihove inteligencije, koja se upravo u književnosti – lijepoj knjizi – zrcali?“ Potom predavač prelazi odmah na samu stvar, tj. na gorući problem na hrvatskom književnom području: „Kako je valjda općenito poznato, vlada već od nekoliko vremena u našoj književnosti  'tužan' ili 'nemio' – kako ga nazivaju – spor, spor između starih i mladih, između naprednjaštva i reakcije, između slobodne misli i tradicije…  Spor je nastao uslijed oprečnosti dviju stranaka koje su se s vremenom u našoj glavnoj književnoj instituciji 'Matici Hrvatskoj' izrazito  pojavile, te koje posve naravno nisu mogle zajedno opstojati. Nitko ne može dva gospodara služiti, a najmanje 'Matica', pa ni ne smije.“ U nastavku dalje prikazuje Maraković kako se spor razvijao. Skupina mlađih tzv. „naprednjaka“ osvojili su „Društvo hrvatskih književnika“ i s njegovim kapitalom pokrenuli koncem 1905. potpuno liberalni, modernistički književni list „Savremenik“ koji je počeo propagirati ideje sasvim suprotne kršćanskoj vjeri i moralu i časnoj hrvatskoj tradiciji. I Maraković u nastavku svoga izlaganja jasno i bez uvijanja navodi sva zastranjenja i neprihvatljive  sadržaje  priloga što ih je Savremenik počeo objavljivati a to su: „Obožavanje pűti, preljub i blud na svakoj stranici u svakom obliku, da se ne samo katoliku, nego i svakome iole poštenu čovjeku zgadi slobodna ljubav, slobodna znanost i slobodna misao ili hrvatski rečeno: crna i neutaživa mržnja na sve, što je katoliku sveto, izrugivanje istina vjerskih, kršćanske filozofije i umjetnosti, izrugivanje svetaca, dà, i samoga Spasitelja Isusa Krista, eto to je taj mladi smjer…   zaslađen otrov u zlatnoj čaši – to je Savremenik.“  U nastavaku svoga predavanja Maraković daje najprije jasne preporuke i smjernice Matici Hrvatskoj što bi ona trebala učiniti i poduzeti da se odupre navali liberalizma i nemorala što ga je počeo propagirati Savremenik i kako da pročisti svoje redove i usmjeri politiku svojih izdanja.

Pri kraju predavanja Maraković ovako rezonira: „Ako hoćemo narodu oplemeniti srce, ako hoćemo da mu podignemo duh nad pustoš i pokvarenost našega vremena do bajnih i sjajnih ideala nad krutu zbilju i surovu sadašnjost do vječne ljepote, moramo gojiti i širiti, koliko samo možemo, katoličku beletristiku. A da se to postigne, moramo imati glasilo za našu lijepu knjigu, katolički beletristički list. I to je ono, što upravo tvori glavnu jezgru ovome razmatranju.“

I na kraju svoga predavanja Maraković predlaže kratku konkretnu rezoluciju koja se jednoglasno usvaja, a glasi ovako: „Prvi hrvatsko-slovenski katolički sveđački sastanak u Zagrebu poziva hrvatsku katoličku javnost, da se čim moguće prije osnuje samostalan hrvatski katolički beletristički časopis. Prikupljanjem gradiva i suradnika ima se odmah započeti“.

Maraković nije ostao samo na apelu. U Luči čiji je bio urednik odmah je počeo objavljivati niz članaka pod naslovom „Književna razmatranja, a 1910. g. objavljuje knjigu Novi život gdje iznosi teze katoličke estetike. Njegov san o katoličkom književnom listu ostvarit će se ipak puno godina kasnije, tek 1920. godine kada postaje glavni urednik Hrvatske Prosvjete koju je uređivao punih dvadeset godina sve do 1940. i koju je postavio na katolička načela promičući u njoj katoličku književnost.  

Nastavlja se.