Osnivanje obitelji Tako u
njegov život ulazi živahna i vesela Vera.
Nasuprot njoj, Jerolim je ozbiljan, smiren, izuzetno radin i poznat po svojem poštenju, što Veri pruža osjećaj sigurnosti i
pouzdanosti. Oni su se vjenčali 7. svibnja 1927. godine
u crkvi Svetog Blaža, a
vjenčani kumovi su im dr. Avelin Čepulić (liječnik, poznati katolički
djelatnik, hrvatski rodoljub i veliki dobrotvor, a kako je mnoge liječio bez
honorara, prozvan je "liječnikom zagrebačke sirotinje")
Jerolimov veliki prijatelj i Verin bratić Ferdinand Concilia.
Jerolim i Vera žive u uzornom katoličkom braku punom ljubavi i međusobnog
poštovanja.
Jerolim i Vera do tada zaposleni na
zagrebačkom Kaptolu žele se osamostaliti, te otvoriti svoju radnju ili
trgovinu. Jedan od razloga njihovoj odluci je, da se u upravi novina u kojima
je Jerolim zaposlen kao upravitelj, kada se saznalo da će se ženiti, donosi
odluka o smanjenju njegove plaće za 30%. To ga je vrlo povrijedilo, a i ekonomski
oslabilo. Zato Vera i on najprije razmišljaju o mogućnosti da otvore vlastitu
trgovinu tekstilom. Obzirom na dotadašnja iskustva i njegovu sklonost knjigama,
te tada u novinama objavljenoj prodaji strojeva za uvez knjiga poduzeća
Merkantile iz Zagreba i jednog poduzeća iz Beča, odlučuju se, da otvore
knjigovešku radnju. Za kupnju prvih strojeva novac im posuđuju njegovi
prijatelji; dr. Avelin Čepulić, dr. Ivan
Merz, dr. Ivan Protulipac, dr. Markulin, dr. Klarić, Kemfelja, Gašpert i drugi,
ali i njegova i Verina braća i sestre (Verina sestra Mira, te Jerolimova braća
Katarina i Josip). Da bi svoju neovisnost mogli ostvariti zadužili su se za
tada ogroman iznos od preko 200.000 dinara. Zanimljivo i očigledno je, da su
svi ti ljudi, njegovi prijatelji iz Hrvatskog Orlovskog saveza, te članovi
njegove i Verine obitelji imali puno povjerenje u njega i Veru. Tu je bila
njihova velika hrabrost i odgovornost. Prvi stroj koji su kupili bio je stroj
za zlatotisak, kojim su se otiskivali naslovi na koricama i hrptu knjiga. Svoju
prvu knjigovešku radnju Jerolim otvara u suterenu Djetićkog doma, zgrade sv.
Josipa na tadašnjem Pejačevićevom trgu (danas Britanskom trgu).
Knjigovežnicu otvara na samu svetkovinu sv. Josipa, na dan 19. ožujka 1927. godine, a
radnju mu blagoslivlja njegov duhovnik otac
Bruno Foretić. Već drugog dana počinje s radom. Prvi njegov poslovođa
(stručni majstor) bio je Aleksander Kruper (Slovenac), a prvi naučnik bio je
Franjo Kauzlarić, njegov nećak (sin sestre Marije, udate Kauzlarić iz Vrata).
Franjo (Franc) je kod Jerolima bio od prvog dana knjigovežnice, pa sve do kraja
u kojoj je ostao i nadalje, kada su partizani Jerolimu i njegovoj obitelji tu
radnju oduzeli, već prije sudske odluke o konfiskaciji 1945. godine. U njegovoj
knjigovežnici je niz godina bila zaposlena i njegova sestra Katarina, kojoj je
suprug nestao na Ruskom ratištu u tijeku prvog svjetskog rata (1914.-1918.), a
imala je dvije kćerke.
1927. Prva knjigovežnica na Pejačevićevom
trgu. Reklamni letak za knjigovežnicu Jerolim stoji uz prešu za zlatotisak, a
Vera iznad njega. Jerolima
Malinara Knjigu mu dodaje njegov nećak Franjo Kauzlarić Zatim radnju sele u zgradu Sv. Jeronima na Trg Kralja Tomislava 21 (opet u suteren, no s mnogo većim prostorom). Jerolim i Vera rade bez odmora po cijele dane od jutra do mraka, s malim brojem radnika, da bi mogli isplatiti svoje velike dugove.
Već
od samog početka rada njihove knjigovežnice tu se uvezuju i radi zlatotisak na
svim knjigama i molitvenicima koje izdaje Družba Isusova (Isusovci) i Društvo svetog Jeronima. Nakon nekoliko godina dolazi do vidnog
materijalnog napretka, kao posljedice njihovog velikog rada i ogromnog
samoodricanja.
1932. Omoti Jerolimovih reklamnih kalendara za korisnike
usluga njegove radnje |