Smrt Ivana Merza

10. svibnja 1928. godine u svojoj 34. godini života umire poslije neuspjele operacije sinusa Jerolimov dobar prijatelj i njegov veliki uzor dr. Ivan Merz (profesor francuskog jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu). Merz je cijeli svoj kratki život posvetio Crkvi i katoličkom odgoju mladeži. To je bio ogroman gubitak za organizaciju katoličke mladeži i za njegove prijatelje. Umire na glasu svetosti, stoga Jerolimu predlažu, da Merz bude pokopan u njegovoj orlovskoj odori (uniformi), a da se orlovska odora i kapa Ivana Merza sačuva kao relikvija. Jerolim pohranjuje i smješta Ivanovu orlovsku odoru na počasno mjesto u središnji dio kutne vitrine (iz ostavštine biskupa Langa) u svom domu i to u svojoj radnoj sobi.

1928. Grob Ivana Merza na Mirogoju 2003. Najava beatifikacije Ivana Merza u Banja Luci

Posmrtne ostatke sluge Božjega Ivana Merza ispratio je veliki broj građana Zagreba i velik broj članova Hrvatskog Orlovskog saveza iz Hrvatske, te Bosne i Hercegovine. Pokopan je na Mirogoju u obiteljskoj grobnici, a uoči 50. obljetnice njegove smrti (1977. godine) njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.

Na dan 22. lipnja 2003. godine Sveti Otac Ivan Pavao II došao je u Bosnu i Hercegovinu, da bi na apostolskom putovanju u gradu Ivanovog rođenja, u Banjoj Luci slugu Božjega Ivana Merza proglasio blaženim. To je u Hrvata prvi laik (čovjek koji ne pripada svećeničkom staležu), koji je proglašen blaženim.

(Postulator beatifikacije bio je isusovac otac dr. Božidar Nagy.)

*

U Hrvatskom Orlovskom Savezu Jerolim Malinar aktivno radi od njegovog osnivanja pa sve do zabrane rada i raspuštanja krajem 1929. godine (po proglašenju otvorene diktature, koju kralj Aleksandar Karađorđević uvodi 6. siječnja te godine).

Već slijedeće godine po ukidanju Orlovske organizacije Jerolim se uključuje u organiziranje i rad novoosnovanog Velikog križarskog bratstva (kao član VKB-a) pod vodstvom dr. Ivana Protulipca.

Načela rada hrvatske Križarske organizacije utemeljene 1930. g. proizlaze iz načela Hrvatskih Orlova (prosvjetno-odgojno djelovanje na katoličkim načelima, njegovanje prijateljstva i društvene uzajamnosti), no ova organizacija više ne smije obuhvaćati sportsku djelatnost (tjelovježbu) i sportske nastupe. Križari će nastojati, da budu katolici u životu, puni vjere i duha Božjega, da svi članovi budu izobraženi u pravoj prosvjeti, prožetoj istinom vjere, te spremni u znanju i prožeti duhom zajedništva u životnom radu. Zato će se:

a) priređivati društveni sastanci, (križarska sijela), poučna predavanja i tečajevi za proučavanje vjerskih,

kulturnih, socijalnih i opće društvenih pitanja;

b) urediti knjižnice i čitaonice, vježbati i davati predstave, itd.;

c) njegovati glazbu i pjevanje, posebno crkveno, (liturgijsko);

d) njegovati društveni život skupnim igrama, izletima, itd.

Tijekom tridesetih godina Jerolim je vrlo aktivan u Križarskoj organizaciji (bilo kao tajnik ili član VKB-a), bez obzira na sve ostale obveze svoga posla i svoje tada već brojne obitelji. Tako je iz njegovih bilješki vidljivo njegovo sudjelovanje u nizu raznih akcija (duhovnih vježbi, izleta, logorovanja, proslava i procesija u Mariju Bistricu, itd.), a posebno 1933. godine povodom Svete jubilarne godine bilo je veliko njegovo angažiranje na organizaciji i vođenju hrvatskih hodočasnika u Rim.

Tijekom rada u orlovima i križarima on stječe velik broj prijatelja među vrijednim i istaknutim katoličkim laicima i svećenicima, kao što su :

o. Ante Alfirević, DI, Ivan Bortas, braća dr. Dragutin, prof. Mirko i Ivan Cerovac, dr. Fedor i dr. Vladimir Cicak, dr. Avelin Ćepulić, Franjo Družak, dr. Franjo Dujmović, Juraj, Franjo i Nikola Dušak, Dragutin Flajpan, prof. Zvonimir Fržop, dr. Ivo, Karlo i Viktor Glowatzky, dr. Đuro Gračanin, Josip Horvat, Stjepan Kemfelja, dr. Marko Klarić, Đuro Kožić, Nikola Kresnik, dr. Mijo Lehpamer, dr. Milivoj Mostovac, Ivo Mrakovčić, Stjepan Nemet, dr. Feliks Niedzielski, prof. Ivan Oršanić, Stjepan Ramljak, Ivan Reberski, Ivan Rusan, Zvonimir Sabljak, ing. Dragutin Stiperski, dr. Slavko Šarić, Antun Šenda, dr. Lav Znidarčić, Alojz Žabek, prof. Dušan Žanko i drugi.