|
U vihoru Drugog svjetskog rata
Rat iako očekivan od mnogih, započinje ipak iznenadno za sve. Tog jutra
dolazi obitelji Malinar susjed gospodin Sekler zadužen u Civilnoj zaštiti, da
uputi kako treba u podrumu urediti sklonište, te kako pred podrumskim prozorom
treba postaviti sanduk s pijeskom, a na kućnom zidu iznad tog prozora nacrtati
crveni krug sa strelicom prema dolje, koji upućuje da je tu sklonište. Ugledna
židovska obitelj u neposrednom susjedstvu počinje pakirati najnužnije i s
nekoliko kofera napušta prelijepo opremljenu moderno građenu kuću u njihovom
vlasništvu i svu opremu u njoj, te bježi pred Nijemcima. Već 10. travnja njemačka vojska ulazi u
Zagreb, a Hrvatska proglašava samostalnost od Jugoslavije. I u našoj Istarskoj
ulici smješta se dio njemačkih vojnika i vojnih vozila. Kako je
Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji bila u podređenom položaju u odnosu na
Srbiju, što se očitovalo na svim razinama, a što nije mogao ublažiti ni prije
dvije godine dobiven ustupak stvaranjem Banovine Hrvatske, Nijemci su dočekani
kao oslobodioci. Ulice su uskoro bile prepune građanstva, koje je obasipalo
cvijećem motorizirane kolone njemačkih vojnika. Na zgradama su spontano
osvanule hrvatske zastave i većina puka je slavila i od veselja plakala, jer je
vjerovala, da smo konačno dobili svoju neovisnu Hrvatsku državu. U to vrijeme
se stvara Nezavisna država Hrvatska, sa svojom vladom i svojim vođom, tada
nazvanim "Poglavnikom" dr. Antom Pavelićem. 1941. Jerolim sa svojim najmlađim sinom
miljenikom Hrvojem
u
vrtu u Istarskoj ulici 39 (snimio Boris)
Tih dana
stvaranja nove Hrvatske države i Jerolimu, kao istaknutom katoličkom djelatniku
i organizatoru, te kao poštenom, pouzdanom i istinskom Hrvatu ponuđene su neke više političke funkcije u
Ustaškom pokretu i u državnoj vlasti nove države, no on to odbija. Isto tako odbija sve ponuđene privilegije i razne
povlastice. Poslije
desetljeća jugoslavenskog terora nad Hrvatima, oduševljen stvaranjem samostalne
države Hrvatske, kao što u to doba čini dio građana Hrvatske i katolika, tako i
Jerolim stupa u Ustaški pokret (tada Hrvatsku političku stranku). Isto, kao što
su to početkom devedesetih prošlog
stoljeća učinili mnogi građani Hrvatske stupivši u HDZ, kao pokret za Hrvatsku. No, u to vrijeme Jerolim prihvaća, da uz redovni
posao u svojoj knjigovežnici volonterski radi posao koji voli, a to je da bude od koristi siromašnima i
onima bez skrbnika. Tako postaje Pobočnikom za socijalnu skrb u Ustaškom
Taboru za Črnomerec, koji obuhvaća cijeli zapadni dio grada Zagreba. On se opet prihvaća onoga što je radio i
u mladosti, a to je baviti se humanitarnim radom i u teškim ratnim vremenima
koja ubrzo nastupaju, pomoći svima onima kojima je ta pomoć potrebna bez obzira
na njihovu nacionalnost i vjeru.
Pismo
zahvale gospođe Zlate Sufflay za pruženu pomoć Početni zanos za slobodnom
Hrvatskom ubrzo je splasnuo, kada je puk saznao, da je ta tzv. sloboda plaćena
ustupanjem Hrvatskog priobalja Talijanima, a zatim, da to nije uopće nikakva
samostalnost, jer pola Hrvatske pod svojom šapom drže Talijani, a drugu
polovicu Nijemci i da mi Hrvati ne možemo ništa bez njihovog odobrenja, a
moramo provoditi sve što nam se naredi s njihove strane. Ubrzo počinju progoni
Židova diktirani Njemačkim rasnim zakonima, koji se moraju provoditi i na našem
tlu pod Njemačkom vojnom jurisdikcijom, a potom počinje sve veći otpor Srba u
Hrvatskoj, koji se ne mogu pomiriti s time, da budu u nekom podređenom položaju
u toj novoj državi. To koristi komunistička partija, koja na dan napada
Njemačke na Sovjetski savez (SSSR) 22.
lipnja 1941. godine poziva sve simpatizere na opći ustanak. Tako dolazi do sve
većeg otpora, dizanja pruga, mostova i vlakova eksplozivom u zrak, a potom
slijede odmazde, a to znači kažnjavanje smrću (vješanjem ili strijeljanjem)
talaca. I kako su pravi počinitelji nedostupni (jer su u šumi) to plaćaju oni
ugledni i poznati lijevo orijentirani hrvatski intelektualci, koji čame u
zatvorima zatvoreni još u doba stare Jugoslavije, zatvoreni kao komunisti ili
simpatizeri komunista. Kako je Jerolim tada imao najveću zbirku odlikovanja i medalja u Zagrebu i u Hrvatskoj, njegovi sve češći gosti na
početku stvaranja nove države bili su subotom poslije podne visoki časnici iz
Hrvatskog domobranstva (npr. Generali Slavko Štancer i Ivan pl. Perčević, te zrakoplovni pukovnik Jakov pl. Machiedo
i drugi), jer su radili na pripremi novih Hrvatskih odlikovanja i medalja, te
su ih posebno zanimala Austro-ugarska odlikovanja i medalje, potom Njemačka i
ostala. Kasnije su dolazili u posjet, da vide njegovu poznatu zbirku, dobitnici
visokih hrvatskih i njemačkih odlikovanja, a posebno viteškog reda (razni
visoki ustaški i domobranski časnici, kao i njemački konzul - veleposlanik za
Hrvatsku). Jerolim je za svoju zbirku dao prema svojim
crtežima izraditi plitke ladice (50 ladica), koje je posebnim vodilicama
smjestio u stari ormar bidermajerskog stila (stil kućnog namještaja nastalog u Srednjoj
Europi početkom 19. stoljeća).
Ladice su imale plitke politirane okvire, a na podlogu je stavljen tamno zeleni
samt. Tako su odlikovanja i medalje na ovoj podlozi dolazila još više do
izražaja. Na prednjem dijelu svaka ladica imala je
metalni okvirić u koji je bio umetnut natpis države i reda odlikovanja,
kojeg je on sam napisao. Odlikovanja su
u njima bila složena pregledno po državama, redovima i stupnjevima. Jerolim se
kao sakupljač sve više usmjerio na skupljanje starih odlikovanja i medalje, te
je uz to prikupljao i stručnu literaturu o odlikovanjima i pravio svoje
bilješke o odlikovanjima.
1944. Jerolim s
najmlađim sinom Hrvojem 1944. Prva stranica Jerolimove
knjižice tiskane ispred ormara s odlikovanjima pod naslovom "Hrvatska
odlikovanja" Stvaranjem Hrvatske države, dolazi i
do stvaranja hrvatskih odlikovanja i medalja.
Stoga se Jerolim kao dobar poznavalac tog područja s velikim veseljem
prihvaća posla da napiše tekst o našim hrvatskim odlikovanjima. Tako je njegova
knjižica "Hrvatska odlikovanja"
tiskana kao poseban otisak katoličkog godišnjaka DANICE za 1943. godinu
u izdanju "Društva svetog Jeronima" u Zagrebu. Istovremeno je radio na pripremi
opsežnije knjige o Hrvatskim odlikovanjima (koja je nažalost zbog ratnih i
zatim poratnih okolnosti ostala u rukopisu).
Jerolim
Malinar : HRVATSKA
ODLIKOVANJA (1944.) U sadržaju rukopisa predviđeno je
deset poglavlja od čega se sačuvalo samo ovo: - Uvod
(2 str.) - Poviest redova (43 str.) - Početci hrvatskih odlikovanja (3 str.) - Obilježja i izvedba hrvatskih odlikovanja (7
str.) - Hrvatska odlikovanja (5 str.) - Hrvati kao nosioci visokih odlikovanja (7
str.) -
Redovi u Hrvatskoj (5 str.) - Zaključak
(1 str.) - Sadržaj
(2 str.) Kod njegovog najstarijeg sina pohranjeno
je samo 75 stranica (kartica) Jerolimovog rukopisa pisanog pisaćim strojem.
Neki dijelovi rukopisa nedostaju i ne zna se, da li su izgubljeni ili namjerno
izdvojeni.
Taj rukopis mu je uručio rođak
dr. Veljko Malinar (sakupljač odlikovanja), koji je do njega došao putem svojih
veza (Jerolimov rukopis se je nalazio u Muzeju revolucije, na Trgu hrvatskih
velikana, a sada ponovno nazvanim Trg žrtava fašizma). Očito prilikom
konfiskacije Jerolimove imovine ovaj rukopis se nalazio u njegovoj osobnoj
arhivi uz ostale materijale i dokumentaciju u njegovoj kancelariji u Trenkovoj
ulici (u radnji), te je kasnije izdvojen i pohranjen u arhivu Muzeja
revolucije.
Poslije brzog pada (kapitulacije)
Jugoslavije, ovdje se nastavlja sve krvaviji rat i obračuni, posebno u našim
krajevima s miješanim stanovništvom.
Jerolimovog najstarijeg sina zanimale su prirodne znanosti i tehnika, te
si je te ratne 1943. godine počeo opremati kemijski laboratorij. Jerolim mu je
u to vrijeme rekao; «Sine vidim da te posebno
zanimaju prirodne znanosti i tehnika, da si želiš kupiti kemikalije, pribor,
knjige i razna pomagala, kako bi izvodio razne pokuse. To je lijepo, ali ti si
svojim radom trebaš sam zaraditi novac za kupnju tog pribora. Tada ćeš to više
cijeniti». Jerolimov sin je tu pouku poslušao i tako uradio, jer ga je
interes za ta područja neopisivo privlačio. Ta mudra očeva pouka ostala mu je
duboko urezana u sjećanju za cijeli život. Boris se uključuje u Male Križare
pri crkvi svetog Blaža, koje vodi Danijel Živković. Zatim pohađa tečaj za
voditelje MK, te je po završetku tečaja u VKB-u zajedno s ostalim voditeljima
imao čast da bude primljen kod zagrebačkog nadbiskupa, danas blaženog Alojzija Stepinca. U to vrijeme u Zagrebu su već povremeno
zračne uzbune, kada saveznički avioni lete preko Zagreba prema Austriji. No, od
početka 1944. godine to je
svakodnevna pojava. Već od 11 sati prije podne, pa do 15 sati poslije podne su
uzbune, kao i gotovo svake noći. Po danu se na nebu vide bezbrojni bijeli
paralelni tragovi kondenzirane pare iza svakog od četiri motora američkih tzv.
letećih tvrđava, koji lete na velikim visinama iz svojih baza u Italiji preko
Zagreba, prema industrijskim postrojenjima i gradovima u Austriji. A
istovremeno oko aviona se rasprskavaju stotine granata, koje ispaljuju
protuavionski topovi tzv. bitnice prema njima. Jedna takva jaka bitnica je na
Prekrižju iznad Pantovčaka. U vrijeme preleta bombardera iznad Zagreba
Jerolimova obitelj je u svom podrumskom skloništu s rezervom vode, hrane, baterijom
i priručnom apotekom i u strahu osluškuje, kada će početi padati bombe. No,
čuju se samo tutnjava topova i rasprskavanje granata oko aviona. To je noću
posebno stravično, kada je nebo iznad grada prošarano snopovima reflektorskih
zraka, koje traže avione, te tutnjavom topova i bljeskovima eksplozija granata.
Na sam dan fašnika 22. veljače 1944. godine
u 10,30 sati prije podne Zagreb je
doživio prvi pravi zračni napad.
Prigodom tog zračnog napada poginulo
je
Obilazeći bombardirani dio grada najstariji
Jerolimov sin donosi svoju osobnu odluku, te se dobrovoljno javlja u Narodnu
zaštitu (kao jedan od najmlađih dragovoljaca), kako bi aktivno pomogao pri
spašavanju ljudi u zatrpanim ruševinama. Otac ga je u toj odluci odmah podržao
i pohvalio. Tako od tada za svake uzbune, dok obitelj odlazi u sklonište, Boris
uzima svoju kacigu, plinsku masku, bateriju i oznaku, te trči prema
Kukuljevićevoj ulici (neposredno uz sadašnji Britanski trg), gdje je bilo
sjedište Narodne zaštite za zapadni dio grada, dok je zapovjedništvo bilo na
Mažuranićevom trgu. Tako maloljetni Jerolimov sin, od tada pa do kraja rata
sudjeluje u iskapanjima ruševina, traženju zatrpanih i raščišćavanju
bombardiranih dijelova grada, posebno Črnomerca, Vrapča i Trešnjevke.
Tijekom 1944. godine i prva
četiri mjeseca 1945. godine glavni
grad Hrvatske angloameričke zračne snage napale su bombama iz zraka ukupno dvadeset
i jedan put. |
