|
|
|
«Životopis dr. Ivana Merza», Katolik, Šibenik, 1. svibnja 1932., br. 18
Dobre knjige
ŽIVOTOPIS DRA IVANA MERZA. Izašao je iz tiska dugo očekivani životopis dra Ivana Merza, što ga je napisao sveuč. prof. dr Dragutin Kniewald. Sadržaj: I. Dijete božje dobrote. 1. Prva mladost. - 2. Maturant - 3. U vojnoj akademiji. - 4. Na bečkom sveučilištu. - II. U krvi i plamenu. 1. Na fronti. - 2. U velebnoj prirodi. - 3. Smrti u oči. 4. Umjetnost, život i religija. - 5. »Novo doba«. - III. Studij istine, dobrote i ljepote 1. Opet u Beču.- 2. U Parizu. - 3. U Zagrebu. - IV. Kristov vojnik. 1. Prvoborac Katoličke Akcije. - 2. U Lurdu. - 3. U Rimu. - 4. Književni rad. - 5. Duhovni život. - V. In vitam aeternam 1. Zadnji dani. - 2. Na grobu dra Ivana Merza. - 3. Ličnost i djelovanje dra Ivana Merza. - Knjiga obasiže 272 stranice velike osmine. Tiskana je na finom papiru i kartouirana. Donosi 30 slika iz života dra Ivana Merza. Tko naruči 10 ili više komada, dobiva na svakih 10 naručenih komada 1 na dar. Cijena Din 40, poštom Din. 45. Naručuje se kod: Mavre Merza, inspektora drž. željeznica um. - Zagreb, Starčevićev trg. broj 6 II. Luksusno opremijeno izdanje u crvenoj svili 100 Din, poštom 110 Dio, Može se naručiti i preko Trafike uz dućan g. Grge Radića. Dragutin KNIEWALD, «Audiatur et altera pars», Hrvatska straža, Zagreb, 1. svibnja 1932, br. 99
Audiatur et altera pars
G. dr Kniewald upotrijebio je i ovoga svoj summum ius, koji mu daje sadašnji zakon o štampi.No premda nam je oduzeo mnogo prostora, ipak je propustio da »ispravi« neke stvari, koje su u dosadašnjoj polemici ispale za nj nepovoljno. On ne ispravlja ništa o podrijetlu i duhu reklame, o kojoj smo jasno rekli, kako je došla u »Jutarnji List«. On se ne ograđuje protiv naše tvrdnje, da je napao hrvatski katolički seniorat, organizaciju hrvatskoga katoličkoga đaštva i franjevačku provinciju Presv. Otkupitelja, koja izdaje »Novu Reviju«. Ne ispravlja ništa ni glede njegove metode u upotrebljavanju citiranih riječi. Mi smo na jednom citatu iz »Seljačkoga Kalendara« i na riječi »košnica« pokazali konkretno, koliko vrijedi njegovo karakteriziranje njemu nepoćudnih osoba i grupa. Za uzvrat-prihvatio se g dr Kniewald drugog jednog citata iz jednoga članka, što ga je g. Petar Grgec objelodanio u ljubljanskoj »Socijalnoj Misli«. G. Petar Grgec ne prolazi kroz život s uvjerenjem, da je nepogrešiv. Imade mnogo grijeha i pogrešaka u njegovu životu i njegovu pisanju. Onaj citat, kad bi i dokazivao šta nepovoljno, optuživao bi samo njega a ne skupinu ljudi, kojoj on pripada. No onaj citat dokazuje samo to, da je g. Grgec uvjeren, da katolički pokret može imati i da je u ono vrijeme i imao svoje predstavnike i na političkom polju. Ako je to pogreška, onda je pogriješio i biskup Mahnić, koji je i pismeno i usmeno zagovarao i odobravao stvaranje stranaka, koje osnivaju svoj program na kršćanskoj etici i vjeri. Onda je pogriješio i dr. Merz koji se također zalagao za stvaranje i održavanje takvih formacija. Onda je pogriješio i preuzv. g. Ivan Šarić, koji je tada pisao: »A pravi je red i sustav po svemu katoličkom svijetu, pa i u nas ovaj: Katolički pokret sastoji 1) od. crkvenih (vjerskih), udruženja, 2.) katoličke akcije, 3.) od katoličke političke stranke.« Mi ne možemo za sada ispravljati sve neobjektivne supozicije i zaključke g. dra Kniewalda, jer bismo morali ispripovijedati povijest cijeloga hrvatskoga katoličkog pokreta, ali naglašavamo, da će g. dr. Kniewald, ako Bog da, dobiti prije ili kasnije detaljan odgovor u kojem će biti prikazana svačija, pa i njegova uloga u bivšem sporu hrvatskih organizovanih katolika. Za sada konstatiramo, da g. dr Kniewald u svom ispravku priznaje, da se prvi već ljeti g. 1923. javno založio za položaj duhovnika u katoličkim društvima prema enciklici »Ubi arcano Dei« i da je i »Život« u prosincu g. 1923. donio članak o crkvenom izaslaniku u katoličkim društvima. Isto tako priznaje, da je nerijetko sudjelovao u raspravama o katoličkoj akciji, što sve čitatelj ne može doznati iz njegova životopisa, premda je to i za historijat sporova u katoličkim redovima i za ulogu dra Merza u propagiranju ideja Katoličke akcije a i za pitanje, da li pisac životopisa može biti dovoljno objektivan, vrlo važno. Upozorujemo osim toga, da mi u svojim člancima neprestano tvrdimo da pok. dr Merz nije bio protagonista u onim sporovima, već da je autor životopisa bio u njima magna pars i spiritus movens, a g. dr Kniewald neprestano tvrdi, da je pok. dr Merz a ne on »protagonista katoličke akcije. Nije također manje interesantno konstatirati ni to, da u prvom ispravku g. dr Kniewald koncedira, da je pok. dr Merz bio spiritus movens katoličke aktije »kod nas ovdje u gornjim krajevima«, a da u drugom ispravku već spominje imena nekih biskupa iz »gornjih krajeva«, koji prema ispravku ipak imadu neke zasluge za provođenje katoličke akcije, dok reklama u »Jutarnjem Listu« prikazuje ulogu episkopata tako, da je ideja papinske katoličke akcije preko dra Merza »prokrčila sebi put« i u krugove crkvene hijerarhije i da su se oni »saglasili« s Merzovim gledištem. Dr. Kniewaid se i ovoga puta služi brojnim citatima da dokaže, kako su one grupe, koje on napada, bile neposlušne crkvenim vlastima. No svi ti njegovi citati imali bi onu zaključnu snagu, koju im on daje, samo. onda, kad bi g. dru Kniewaldu uspjelo dokazati, da je stanje katoličkoga pokreta kod nas prije uvedenja Katoličke Akcije bilo nelegalno. Nasuprot tomu povijesna je činjenica, da je postojalo jedno legalno stanje, odobreno od episkopata, i tko se borio za to da se to stanje mijenja legalnim načinom taj ne može biti žigosan kao nepokoran sin Crkve. G. dr Kniewald stavlja u ovom svojem ispravku pokojnoga dra Merza u isti red s biskupima. No dr Merz je bio Svjetovnjak, pa ako se tko i opirao njegovim nacrtima, iz toga još ne slijedi, da se opirao Sv. Ocu papi i drugim crkvenim poglavarima. Nijedan svjetovnjak nije imao autoriteta, da staro legalno stanje mijenja u ime Sv. Oca pape sve dotle, dok biskupi svojim službenim načinom nijesu toga izrekli. U prošloj je borbi hrvatskih organizovanih katolika bilo mnogo pogrešaka s jedne i s druge strane. No mi držimo, da su svi legalni predstavnici i članovi katoličkih organizacija imali dobru volju i da si sada mogu pružiti ruke za nove zajedničke spasonosne pothvate. Svi su željeli dobro, nitko se nije borio protiv Katoličke Akcije kao takve. Raspravljalo se o tom, kako se imade provesti organizacija Katoličke Akcije. Taj organizacijski spor konačno je riješen na taj način, da crkveno učiteljstvo nije osudilo nijedne grupe. To je crkveno učiteljstvo naš protagonista u Katoličkoj Akciji, a tko sebi mimo njega prisvaja pravo da žigoše ispravne ljude i grupe kao »misteriozne instancije«, taj prelaz svoju kompetenciju i pravi uslugu svakomu samo ne katoličkoj stvari. «Audiatur et altera pars», ispravak, Hrvatska straža, Zagreb, 7. svibnja 1932., str. 103.
Audiatur et altera pars
Povodom članka »Audiatur et altera pars«, koji je otisnut u »Hrvatskoj Straži« od 1. svibnja 1932. br. 99, str. 7, stupac 2-4, molim Vas gospodine uredniče, da prema zakonu o štampi izvolite u »Hrvatskoj Straži« objelodaniti slijedeći ISPRAVAK: 1. Nije istina da sam bio »spiritus movens« bilo gledom na uvedenje Katoličke Akcije kod nas, bilo na pitanja o odnosu Katoličke Akcije prama stranačkoj politici, bilo u sporovima, koji su nastali s tim u vezi. Nasuprot je istina, da je »spiritus movens« Katoličke Akcije bio dr Merz, a ne ja. Nadalje je istina, da su spomenuta pitanja i sporovi bili pokrenuti mimo mene, bez mene i prije nego sam mojim člancima g. 1925. zašao a raspravu o tim pitanjima. Istinitost ovoga dokazuju činjenice, iznesene mom Ispravku od 26. travnja 1932. otisnutom u »Hrvatskoj Straži« od 1. svibnja 1932 str. 2. 2. Nije istina, da se »i ovoga puta služim brojnim citatima da dokažem, kako su one grupe, koje napadam, bile neposlušne crkvenim vlastima«. Nasuprot je istina, da u rečenom ispravku nikoga ne napadam. Nadalje je istina, da se onim citatima nipošto ne služim da dokažem, i kako je tko mu drago bio neposlušan crkvenim vlastima, nego samo, da dokažem, kako nije istinita tvrdnja »Hrvatske Straže«, da sam ja, a ne dr Merz, bio spiritus movens Katoličke Akcije kod nas glavni pokretač tih pitanja. 3. Nije istina, da je »vrlo važno za ulogu dra Merza u propagiranju ideja Katoličke Akcije«, što se moja knjiga »Katoličkim djevojkama« ljeti 1923. i P. Alfirević u »Životu« u prosincu 1923. javno zalaže za položaj duhovnika u katoličkim društvima. Nasuprot je istina, da taj relativni vremenski prioritet nije ni od kakve stvarne ili psihološke važnosti za ulogu dra Merza u propagiranju ideja Katoličke Akcije. Tu je naime sasvim informativno iznesen samo jedan problem Katoličke Akcije. O drugim problemima posebice o odnosu Katoličke Akcije prama političkim strankama, tamo se uopće ne govori. Činjenica je nasuprot, da dr Merz prigodom osnutka HOS-a i u Zlatnoj knjizi nastupa odmah s idejama Katoličke Akcije u njihovoj cjelini. Nije mogla sama moja knjiga s ono nekoliko rečenica o K. A. utjecati na dra Merza, jer se iz same Zlatne knjige vidi, da je već tada dr Merz znao o Katoličkoj Akciji znatno više nego ja. Nije nadalje, ni članak P. Alfirevića utjecao na dra Merza već toga radi, što govori samo o jednom pitanju K. A. i što izlazi u prosincu 1923, kad je rukopis Zlatne knjige bio već u štampi i kad je već bilo razaslano cirkularno pismo svim biskupima, koje je stavio dr Merz. Uostalom treba skrenuti pažnju i na činjenicu, da je javnom nastupu dra Merza u pravcu Katoličke Akcije prethodio izvjestan psihološki razvitak. Već g. 1916. piše on iz Seewiesena: »Onaj me Roguljin članak zaista začudio; znao sam već davno, da imade diferenca i da su se neka politička pitanja uvukla u naš pokret, u kojem, po mojem mnijenju, ne bi, smjelo biti političkih pitanja… Mislim, da se toga treba više čuvati, nego svih naših vanjskih neprijatelja…« Dne 22. III. 1918. piše Ivan Merz istom prijatelju, vlč. Nikoli Bilogriviću: »O katoličkom pokretu kod nas nema više ni govora… Pokret je danas nešto sasvim drugo, nego je negda bio…« Kao student u. Beču veli Ivan Merz svojim drugovima u šk. g. 1918-19.: »Tako ne ide dalje. Naš se pokret rastvara i udario je lošim putem. Religija je-postala sredstvom nacionalizmu… Dio je našeg pokreta prožet duhom modernizma i dekadence… Prilike su stvorile dva usporedna naraštaja, nacionalno-intelektualni i religiozni. Oba se tipa moraju stopiti i vodstvo mora dobiti u ruke drugi tip…« Iz Beča piše Ivan Merz 5. VI. 1920., da ga se »neugodno dojmilo«, što »se unaša u đački pokret stranačko politička nota«. Dne 7. X. 1920. bilježi on u svoj dnevnik: »Dvije su struje u katoličkim redovima (U Hrvatskoj). Jednoj je Crkva alfa i omega, a druga hoće da kršćanska načela prožmu javni život, jer sa ona najbolja garancija, da će on cvasti. Ova (druga) struja podreduje i Krista javnom životu«. U Pariza bilježi Ivan Merz 16. XI. 1920.: »Treba nastojati, da u našem katoličkom pokreta veza, s Crkvom bude što jača, da uz sposobnost i svijest vođa bude u njih i heroizam, poniznosti i pokoravanja«. O svom budućem radu oko katoličke obnove u domovini piše on svom prijatelju, sada već pokojnom ing. Dragi Maroševiću, na Spasovo 1921.: Ako bude Božja volja, ja se nadam, da ćemo moći za nekoliko godina postaviti snažne temelje Katoličke Akcije među Hrvatima. Sada tek uviđam, kako je naš pokret na labavim temeljima…« Tako je dr Ivan Merz svršio svoje nauke i »spoznavši permanentne odstupe od pravih doktrina« nastupio i mogao nastupiti kao »korektor«. Činjenica je da se u tim spoznajama i bilješkama dra Merza ne očituje časovito i prolazno raspoloženje, nego se jasno zapaža ravna linija i neumoljiva dosljednost. Činjenica je i to, da se u tom razvitku ne zapaža ni najmanji trag tome, da bi na Merzov gledanje u tim stvarima utjecala ma koja ličnost. Nasuprot: Merz se svijesno stavlčja u protimbu sa »službenim« gledanjem na ta pitanja, je tada jedino moglo utjecati. Bjelodana je činjenica, da na taj razvitak nisam djelovao ni mogao djelovati ni ja ni P. Alfirević, jer se u doba Merzova razvitka ni ne poznamo. Isto tako nisam ni ja ni P. Alfirević djelovao na dra Merza kod njegove spoznaje o ulozi »Korektora«, ni kod osnivanja HOS-a, ni kod redakcije i izdavanja Zlatne knjige, a to su oni »snažni temelji«, koje je on postavio. Ja tada o tim događajima nisam ništa znao, dok nisu bili javnosti predani i nisam poslije 1919., kad sam prvi put vidio Ivana Merza na đačkom sastanku u Zagrebu, s njime bio ni u kakvoj vezi sve do ljeta 1923., Kad me je jednom posjetio radi nekih liturgijskih tekstova. To je ujedno cijele g. 1923. jedini naš razgovor. Ističem činjenicu, da ni kasnije nisam ja djelovao na dra Merza u pravcu Katoličke Akcije, nego je nasuprot on utjecao na mene, kao što je utjecao i na druge svećenike na odličnim crkvenim položajima. 4. Nije istina, da žigošem kao nepokorna sina Crkve onoga, tko se borio da se »legalno stanje kat. pokreta, odobreno od episkopata, mijenja legalnim načinom«. Nasuprot je istina, da u svom ispravku, o kojem je govor, nikoga uopće ne žigošem kao nepokorna sina Crkve. Nadalje je istina, da nije postojalo nikakvo legalno stanje kat. pokreta, odobreno od episkopata, koje bi dr Merz htio mijenjati nelegalnim načinom. Istima je, da je dr Merz bio svjetovnjak ali nije istina da je on sebi pridavao, ili da mu ja ma gdje pridajem auktoritet, da »staro legalno stanje mijenja u ime sv. Oca Pape«. Dr Merz nije nikad nastupao ni smio nastupati s takvim auktoritetom u ime sv. Oca Pape«, niti sam ja ma gdje takva šta rekao ili mislio reći. Pogotovu nije dr. Merz tako nastupao protiv »legalnog stanja kat. pokreta, koje je bilo odobreno od episkopata«. To je teška objeda protiv dra Merza, koja traži da bude ili dokazana ili opozvana u cijeloj javnosti, u kojoj je izrečena. Budući da je dr Merz mrtav i ne-može se više sam braniti, konstatiram, kao pisac životopisa dra Merza činjenicu, da ono stanje, koje »Hrvatska Straža« zove legalnim i odobrenim od episkopata, nikad od nadležne crkvene vlasti nije bilo odobreno i da prema tomu u juridičkom, crkveno-pravnom smislu nikad nije bilo legalne. Time ne kanim poreći dobru volju onih, koji su možda subjektivno mislili, da je to stanje legalno. Tvrdim nadalje, da dr Merz nije nikad išao za tim, da se ono faktično stanje mijenja nelegalnim načinom, nego uvijek samo sasvim legalno, u sporazumu i s odobrenjem nadležnih crkvenih vlasti. Nije tu dr. Merz nastupao autoritativno »u ime sv. Oca Pape, nego je propagirao, širio i primjenjivao načela sv. Oca, kako ih ovaj naučava o Katoličkoj Akciji. A Kat. Akcija je po svojoj biti »Apostolat svjetovnjaka«, dakako pod vodstvom biskupa i klera. Dr Merz je dakle kao svjetovanjak mogao nastojati oko toga, da se tadašnje faktično stanje kat. pokreta saobrazi s tim načelima, te da, kako on sam veli u Kat. Listu 1924. br. 1. str. 11. »na taj način pokret hrv. kat. omladine uđe u svoju normalnu kolotečinu i postane ovisan od crkvene hierarhije, kao što mora da bude K. A. uopće.« U Zagrebu, 3. svibnja 1932. Dr Dragutin Kniewald. Životopis dr. Ivana Merza Izašao je iz tiska dugo očekivani životopis DRA. IVANA MERZA, što ga je napisao sveuč. prof. Dr. Dragutin Kniewald. Sadržaj: I. Dijete božje dobrote. 1. Prva mladost. - 2. Maturant. - 3. U vojnoj akademiji. - 4. Na bečkom sveučilištu. II. U krvi i plamenu. 1. Na fronti. - 2. U velebnoj prirodi. - 3. Smrti u oči. - 4. Umjetnost, život i religija. - 5. »Novo doba.« III. Studij istine, dobrote i ljepote. 1. Opet u Beču. - 2. U Parizu. - 3. U Zagrebu. IV. Kristov vojnik. 1. Prvoborac Katoličke Akcije. - 2. U Lurdu. - 3. U Rimu. - 4. Književni rad. - 5. Duhovni život. V. In vitam aeternam! 1. Zadnji dani. - 2. Na grobu dra. Ivana Merza. - 3. Ličnost i djelovanje dra. Ivana Merza. Knjiga obasiže 272 stranica velike osmine. Tiskana je na finom papiru i kartonirana. Donosi 30 slika iz života dra. Ivana Merza. Tko naruči 10 ili više komada, dobiva na svakih 10 naručenih komada 1 na dar. Cijena Din. 40, poštom 45. Naručuje se kod: Mavre Merza, inspektora drž. željeznica u m. Zagreb, Starčevićev trg broj 6 II. Luksusno opremljeno izdanje u crvenoj svili Din. 100, poštom Din. 110. «Dr. Ivan Merz: Život i djelovanje», Svetište sv. Antuna, 1. svibnja 1932., br. 5
KNJIŽEVNOST.
Dr. Ivan Merz: Život i djelovanje. Napisao dr. Dragutin Kniewald. - Napokon smo dočekali ovu toli željenu knjigu. Bila nam je potrebita; ona će nam donekle ispuniti onu prazninu, koju smo očutjeli u našim redovima nakon neprežaljene smrti - dra Ivana Merza. Što smo u knjizi očekivali, to smo i našli. Našli smo život, rad i načela, koja je veliki pokojnik sam napisao. Kao i druge knjige autorove čita se i ova knjiga vrlo rado; dok ju se čita i nehotice čovjek obećaje, da će i on onako raditi; ona nas diže, izgrađuje u pravu djecu Crkve, Papinstva - u djecu Božju. Nitko da ne bude u našim redovima bez ove knjige tako bogate sadržajem i obujmom i opremom. Stoji 40 Din, poštom 45 Din, a tko naruči 10 komada dobije 1 komad badava. Naručuje se kod: Mavro Merz, inspektor drž. ž. u m., Zagreb, Starčevićev trg broj 6. «Život dr. Ivana Merza», Glasnik sv. Josipa, Zagreb, svibanj 1932., br. 5 Život dr. Ivana Merza Život Dr. Ivana Merza, napisao sveuč. prof. Dr. Dragutin Kniewald. Sadržaj: I. Dijete božje dobrote. 1. Prva mladost. 2. Maturant. - 3. U vojnoj akademiji. - 4. Na bečkom sveučilištu. II. U krvi i plamenu. 1. Na fronti. - 2. U velebnoj prirodi. - 3. Smrti u oči. 4. Umjetnost, život i religija. - 5. »Novo doba«. III. Studij istine, dobrote i ljepote. 1. Opet u Beču. - 2. U Parizu. - 3. U Zagrebu. - IV. Kristov vojnik. 1. Prvoborac Katoličke Akcije. - 2. U Lurdu. - 3. U Rimu. - 4. Književni rad. - 5. Duhovni život. - V. In vitam aeternam! I. Zadnji dani. - 2. Na grobu dra. Ivana Merza. - 3. Ličnost i djelovanje dra. Ivana Merza. - Knjiga obasiže oko 300 stranica velike osmine. Tiskana je na finom papiru i kartonirana. Donosi preko 20 slika iz života dra. Ivana Merza. Tko naruči 10 ili više komada, dobiva na svakih 10 naručenih komada 1 na dar. Cijena Din 40. - Narudžbe prima: Mavro Merz, inspektor drž. željeznica u m., Zagreb, Starčevićev trg broj 6/II. «Dr. IvanMerz», Vjesnik Marijinih kongregacija, Zagreb, svibnja 1932., br. 5-6 Dr. IvanMerz Dr. Ivan Merz. Život i djelovanje. Napisao Dr. Dragutin Kniewald. Zagreb 1932. 8° str. 272. Tisak: Tipografija D. D. u Zagrebu. Divan muž, zaista apostol Katoličke akcije, uzor-zbornik, veliki katolički značaj, providencijalan čovjek, čovjek Božji - uskliknut će svaki, koji pozorno pročita ovaj životopis. Nema Sumnje, da je Merz bio dijete milosti Božje, nadaren u naravnom i u svrhunaravnom redu osobitim darovima Božjim. Doduše milošću Božjom jest, što jest, ali ova milost mije bila bez ploda u njemu. Imao je Merz raznih napasti, imao je mnogih poteškoća, imao ljutih borba, no onaj dosljednji, ustrajni rad na samoposvećenju i u apostolatu upravo privlači, zadivljuje. Pored raznih velikih prednosti, kojima se odlikuje ova biografija, valja napose istaknuti, što veleučeni g. pisac, sveučilišni profesor Dr. Kniewald daje većinom riječ samome Merzu, da nam kaže i pokaže, kako se uz revno sudjelovanje s milošću Božjom može izgraditi prekrasan hram kršćanske savršenosti. Velika hvala i zahvala ide g. pisca, što nas je obdario ovim i ovakvim životopisom. Zacijelo će i mlađi i stariji crpsti veliku korist iz čitanja ove knjige. Što je Merz bio kongreganist, to će ga članovi Marijinih Kongracija još radije čitati i proučavati. Knjiga je tiskana na finom papiru i kartonirana. Vrijednost joj podiže i 30 slika iz života Merza. Tko naruči 10 komada, dobiva 1 komad na dar. Cijena 40 D. -, s poštom 45 D. Luksusno opremljeno izdanje u svili 100 D. -, poštom 110 D. Naručuje se kod: Mavra Merza, inspektora drž. želj. u m. Zagreb, Starčevićev trg b. 6. II. Djelo najtoplije preporučujemo svim članovima Mar. Kongr. poimence zborničkim knjižnicama. J. P. T. M, «Dr. Ivan Merz, prikaz životopisa Dr. Kniewalda», Katoličke misije, 1932., br. 5, str. 3-4
»DR. IVAN MERZ« Napisao sveuč. prof. Dr. Dragutin Kniewald u Zagrebu.
S veseljem pozdravljamo ovaj krasni životopis. Dr. Merz nije bio čovjek, koji ne susreće svaki dan u životu. On je neobična pojava. Dvoje je značajno u životu Merza: postojan rad na izgradnji sama sebe. U ovom radu Osjećaš blizinu Boga, koji u njem djeluje. Merz duboko zadire u duhovni život. Uporedo s ovim ide druga nit, koja prolazi stranicama njegova života, a to je značajnost. Stajalište, s kojega je prosuđivao pojave oko sebe, i koje je bilo mjerilo njegovim odlukama, bilo je: Što Bog hoće? Što veli Kristova Crkva? Koje su smjernice Papa? Začudo, kako je ovaj lajik znao usvojiti načelo sv. Ignacjja »sentire cum Ecclesia - osjećati s Crkvom«. U tom je njegova snaga. Zahvalni smo g. piscu, što ovim djelom osvježuje njegovu uspomenu, predstavlja Merza i onima, koji ga nijesu poznavali, i onima, koji će doći. Baš danas trebamo primjera nerazvodnjenog, neinteresovanog, potpunog i jakog katolicizma, koji crpe snagu iz nutrine. Bez ovog svi će naši napori donijeti kržljave plodove, naše su kule na pijesku. Merz je putokaz. On nije čovjek, koji je kreposno živio, sveto umro, otišao u sretnu vječnost i blago njemu - dalje ništa. On je od onih, čija jača djelatnost počima iza smrti i to primjerom, vukući za sobom slijeditelje, svijetleći im, pobuđujući ih, grijući ih oduševljenjem. Ovaj će životopis tomu znatno pridonijeti. Sto ga toplo preporučamo. - Knjiga obasiže 272. stranica velike osmine. Tiskana je na finom papiru i kartonirama. Donosi 30 slika iz života dra. Ivana Merza. Tko naruči 10 ili više komada, dobiva na svakih 10 naručenih komada 1 na dar. Cijena Din 40:-, poštom Din 45:-. Luksusno opremljeno izdanje u crvenoj svili Din 100:-, poštom Din 110:-. Naručuje se kod: Mavre Merza, inspektora drž. željeznica u m. Zagreb, Starčevićev trg broj 6/II T. M.
UZOR KATOLIČKOG INTELEKTUALCA: DR. IVAN MERZ.
Dugo smo i željno očekivali njegovu biografiju. Kad je onako nenadano otišao između nas, osjetili smo neku prazninu - veliku prazninu, onakovu kakovu je obično sveci ostavljaju za sobom: oni, koji su mnogima oko sebe bili uzor, pomoć, savjet i utjeha. Zapažali smo prazninu horizontalno - oko sebe, ali smo u isti mah instinktivno dizali poglede gore: Ivane, ne zaboravi nas, moli za nas, moli za hrvatsku mladost. No već nas je onda hvatao strah, da će i on, naš poznati i obljubljeni Merz, proći kao što prođoše i mnogi drugi naši hrvatski velikani: dan, mjesec, godinu dvije se o njima govori, a onda - onda i oni postaju plijenom nemilosne zaboravi, žrtvom naše - zaista čudne i nažalost i prevtše već uvriježene - ravnodušnosti prema našim pravim velikanima, velikanima duha, svecima. Kako se u tom razlikujemo od ostalih naroda, kojih biblioteka vrve od biografija nesamo kanonizovanih svetaca, već i brojnih života mnogih jačih ličnosti iz najbliže prošlosti. Mi sami ne znamo dovoljno procijeniti, koliko tom svojom praktičnom ravnodušnošću, svojom šutnjom o domaćim ličnostima gubimo na uzorima, na poticaju, na edifikaciji i na općem podizanju duhovnoga i duševnoga niveau-a u naše inteligencije i u našega naroda. Tome je nesretnome zakonu izmakao hvala Bogu svetac naše katedrale, naš ljupki i blagi biskup Lang. Hvala trudu g. dr. Markulina on je iznimno brzo dobio svoju biograiju.[1] Napokon se eto toj zlosretnoj kobi oteo i uzor našega lajikata - skromni, trijezni i agilni dr. Merz. Imamo ga odsada uvijek pred očima u knjizi dr. Kniewalda: dr. Ivan Merz, Život i djelovanje.[2]
S kolikom će duhovnom pobudom, intelektualnom i moralnom korišću probirati po stranicama te bogate biografije razne kategorije naših inteligenata: od naših srednjoškolaca i akademičara do izgrađenih intelektualaca a i sam će svećenik i redovnik naći tu divne pobude za svoj rad. Ivan će odsada po ovoj svojoj biografiji moći da bude mentorom mnogom i mnogom našem mladom čovjeku: ta on im je tako blizu. Njegova je duša poznavala sve peripetije sumnja, objekacija, nutarnjih kriza, kroz koje se gotovo redovito mora danas da probije suvremeni inteligenat, koji ne će da ostavi istinu na pola puta. Kako su dirljive one stranice njegova dnevnika, u kojima se duša bori da razbije onu koru, kojom ju je okružila naša lajicizovana škola, naša lajicozovana moderna literatura. I on je okusio gorčino onih časova, kad duša zamagljena koprenom bolesne skepse zapitkuje: »Život mi je velik upitnik… Šta je to »uistinu dobro«, postoji li dobro? Svi ovi nazori o svijetu, nisu li samo predrasude. I uvijek tako živim i pitam se.« (str. 48)… Život je grozan«. Međutim se svijetlo uz duboki nutarnji život i ozbiljni studij vjere opet javlja, da konačno zasine u svojoj punini i iz te se duše razlije po svima, s kojima ona bude dolazila a intimniji kontakt: »…Čovjek je ovdje samo patnik, njegovo pravo određenje nije ovdje, na toj zemlji, nego je on izabran za nešto više…« Merz dolazi do dragocjene spoznaje »da je duševni svijet, svijet noći i molitve, realniji od svega, što vidljivo postoji«. (53) On ima muževnosti, da iz toga povuče i logičke zaključke: sistematskim proučavanjem filozofije i teologije nastoji on da što dublje zađe u to carstvo spiritualnih i svrhunaravnih realnosti, realnosti kat eksohen. Divan uzor i jaka opomena za one nerijetke moderne inteligente, koji svoju »filozofsku« izobrazbu, svoje naziranje na svijet crpi iz novinskih Podlistaka, iz razvikanih romana, a svoje poznavanje Crkve i njene doktrine završuju s maturalnom diplomom - mnogi još i prije -, a popunjuju ga vodenim i tendecijoznim noticama dnevne štampe. Merz povlaci i drugu, mnogo težu kensekvenciju: ne zadovoljava se samo spoznajom prave realnosti, on upire svu energiju, da prema toj realnosti udesi cio svoj život. Bog je sve, Krist »je centar historije« (106) zato je jedino dosljedno, da živimo za Nj, u Njemu, prema Njegovim direktivama. No u svakom su individuu prema zgodnom Pavlovom izrazu »dva čovjeka«: duhovni, koji razumije tu logiku i tjelesni, koji je nikako ne će da shvati. I Ivan je osjećao svu nesređenost tog baštinjenoga dualizma: »Oj Adame, nisi mislio što radiš. U našim je tjelesima zakon. koji je sasvim drugačiji od onoga, što je našoj duši. Priroda je pokvarena, i naša duša zapada u ovu tamu…«(92) S bolnim sarkazmom dovikuje tjelesnom čovjeku: »U satnog sebe zaljubljeni čovječe: slanina, sočni kruh, mnogo jedi, siši sok, nek se sve cijedi niz grlo i zapunja trbuh. Život!!! Smisao svega! Hoćeš da budeš dobar, da sjajiš kud prolaziš, a da si rob svog vječnog gladnog želuca... Sutra ćeš umrijeti, čovječe! Umrijeti!... Kada ćeš već umrijeti, a ti barem gledaj, da ti duh bude slobodan…« No on dobro osjeća, da je tu čovjek sam preslab, obraća se Onome, koji svemoćnom milošću svojom čisti, diže, oslobađa i posvećuje duše: »Bože, daj mi urnebesnu snagu, da sve svoje strasti skupim u šaku, pa da ih zahvatim desnicom rukom i topovskom snagom hitnem o stijenu… Bože, Bože… kad ću pročišćen zemljom stupati (95)... Kad ćemo biti sami sebi svijesni, kada će duša sama sebe razumjeti, oćutjeti realno savez s Bogom?« Njegov pronicavi duh odmah nalazi i odgovor na to prevažao pitanje: »Apstinencija (u smislu svladavanja sebe) i euharistija su putevi, koji nas vode onamo«. Željeznim i svestranim svladavanjem onoga što je niže, jogunasto i nesređeno u čovjeku, postaje Merz potpunim gospodarom svoje nutrine i svoje vanjštine: euharistijom, meditacijom, duhonom koncentriranošću uranja u Boga, pred njim se šire božanske perspektive, o kojima znadu da govore samo s Bogom sjedinjene duše. Iz tih dviju komponenata izlazi ona harmonijska rezultanta: onaj Merz, kakova smo poznavali, ona asketska, staložena, edifikantna pojava, koja se čovjeka tako duboko doimala, sretao je na ulici, u društvima ili u privatnom razgovoru; onaj uzorni, savjesni i ozbiljni profesor i pedagog, koji je školu smatrao katedrom Istine i uzgojilištem mladih karaktera; onaj nježni i razboriti tješitelj i apostol vlastitih roditelja, brojnih prijatelja i znanaca; onaj agilni i do heroizma požrtvovni apostol Katoličke Akcije, koji svojim - studijem i molitvom izoštrenim - pogledom vidi da je sva nesreća modernoga čovječanstva njegova praktična i teorijska lajicizacija, otpad od Crkve, i dosljedno, da će spas naroda, spas dragoga mu hrvatskoga naroda nadoći u potpunoj mjeri istom onda, kada ga sa opet zadoji onim životnim sokom, što ga je donio apsolutni Život – Krist - Isus, i koji kroz vjekove nepomućen struji od Petrove Stolice, vidljivoga na zemlji Krista, Pape Rimskoga. U toj je perspektivi, jasan i onaj Ivanov odnošaj prema direktivama sv. Oca. Uz svetački uzor, što nam ga je dao, ona konkretna, praktična i neograničena odanost Kristu po Papi jest najdragocjenija baština, što sam ja je Merz ostavio, najvredniji amanet, što nam ga je namre. Njegov nam je dakle život siguran i plodan putokaz, imamo ga sada pred sobom, treba samo da ga čitamo, proučavamo, meditiramo i …nasljeđujemo. Stj. Tomislav Poglajen D. I. S. ŠARIĆ, «Orao zlatnih krila», Katolički Tjednik, Sarajevo 8. svibnja 1932., br. 19, str. 2
„Orao zlatnih krila“
»Mihi vivere Christus fuit«. Dr. Merz. Izgleda, da je sve u našem vijeku zaplovilo strujama mehanizacije, strujama materijalizma, a da su duhovne vrednote gotovo zapretane samo u dušama pobožnih redovnika i redovnica. Svagdje vidimo ljude u žurbi i želji za sjetilnim i materijalnim užicima, za stjecanjem fizičkog blaga, ljude, koji nas nastoje, kako bi se što više odalečili od svega onoga, što ih podsjeća na Gospodina Boga i na vječne stvari. Svijet, a poglavito inteligencija, danas je daleko od Boga, daleko od spiritualizacije i produhovljenja svojega bića nadnaravnim, božanskim. Ali u vrijeme vjerske i duševne mlitavosti i klonulosti kao da je pravilo, da Gospodin podiže svijetle uzore i velikane religijskih ideja. Inteligencija ostavlja Boga, ali On baš u inteligenciji nalazi velik broj onih, koji ga žele predano slijediti i živjeti životom, što ga propisuje dekalog i majka Crkva. No nije to sve. Gospodin ide još i dalje. I tako u pojedinim narodima u današnje doba nailazimo gotovo na svece, na heroje kreposti, na velikane duboke religioznosti i veze s Gospodinom. Primjerice jedan Filibert Vrau kod Francuza, Contardo Ferrini među Talijanima, pa de Sonis, Ozanam i toliki drugi. A vrijeme će pokazati, da je Gospodin među svim narodima baš nas Hrvate obdario najvećim čovjekom Žrtve, Euharistije apostolata. Jest, među nama je nikao i za nebo sazrio »orao zlatnih krila« Dr. Ivan Merz. Velike su čete onih, koji su ga poznavali koji su s njim živjeli i zajedno radili za iste ideale. Ali još su veće čete onih, kojima je Dr. Merz jedna velika vizionarna pojava, koja je nama namrla sve ono od čega žive naše organizacije i što u život provode. No iza nas su i oni najmanji, kojima će Merz postati samo simbolom rada za Božju stvar u katoličkim organizacijama. No mi smo željeli i htjeli, da Merz dok god bude nas, dok god bude katoličkog pokreta i Kat. Akcije, živi -u realnoj svojoj slici među nama. I Merz će živjeti svojim radom i svojim idejama u nama, bit će nam uvijek bliz. Prošlih je naime dana izašao iz štampe život Dra Ivana Merza, koji je napisao sveuč. prof. Dr. Dragutin Kniewald. Poznavali smo našega Ivana, znali da je velik i umom i duhom, da je najbolje dijete Božje, da je spreman za svetu stvar sve žrtvovati, znali smo, da je prvi i najbolji Orao, da je najbolji među nama, da je sveti čovjek. Ali knjiga, koju nam je napisao Dr. Kniewald, otkriva nam Ivana u potpunom svijetlu i mi istom sada vidimo, koga smo imali u svojoj sredini. Pročitavši Merčev život uskliknuo je jedan ugledni crkveni prelat: »Ta moramo se moliti, da našega Ivana što prije vidimo na našim oltarima«. Dr. Kniewald nam je doista dao jedan biser hagiografijske književnosti. Nije on sam pisao životopis, pisao ga je zapravo sam Dr. Merz, a g. Kniewald je Merčeva ipsissima verba samo odlično povezao i uokvirio prikladnim okvirom i ruhom. Čitajući knjigu prolazimo skupa s našim Ivanom kroz sve periode njegova života od najranije mladosti pa do zadnjeg njegova daha i konačnog počivališta. Talentirano dijete odgojeno u »liberalnoj« okolini ostaje, čvrstog načelnog karaktera i zavoli religiju, koja iza umjetnosti dobiva prvo mjesto u njegovu srcu. Pisac nas lijepo obavještava o životu mladića kroz realku, pa o njegovim idejama i njegovoj ljubavi za književnost i umjetnost, o njegovom oduševljavanju i želji, da stvori nešto veliko, a da ni sam nije znao šta. Poslije mature život Ivana povede u vojnu akademiju, u kojoj je imao prilike da vidi najgore zlo ljudskog društva, ali uza sve to on ostaje vjeran svojim idealima, i još više, on se približava još većma svojemu Bogu. Te se muke naskoro svršavaju, i Merz je u Beču na studiju prava, dok ga veliki onodobni svjetski zapletaji ne pozvaše da i on kao oficir stupi u rat. U krvi i plamenu, gdje su tolike duše propale i izgubile se, gdje su se ljudi u neprestanom klanju i ubijanju i sami poživinčili i valjali se u najgorem blatu, Dr Merz snažnim lijetom zlatnih krila ljubavi Božje prolazi kroz sve to, da na koncu izađe čist kao kristal i potpunoma Božji. Vjera postaje najvećom vrednotom Ivanove duše, vjera i Bog postaju za njega životom, kojim će on od tada živjeti, to postaje njegovim zvanjem, kako sam kaže: »Moje je zvanje, da ljubim Boga i da mu služim«. Stranice njegova ratnog dnevnika gotovo su najljepše stranice, jer u njima osim literarne ljepote, opisa, ratnih strahota, ratnog života, opisa, prirode i borbe sa prirodom vidim, kako se stvara onaj pravi Ivan, kojega smo mi kasnije poznavali, kako dolazi do zaključka, »da je život više nego umjetnost«, pa kako onda umjetnost dolazi u njegovoj duši na na jednaku ljestvicu sa religijom, dok konačno religija ne postane dominantom njegove duše i njegova života. Rat se svršio i Ivan se konačno mogao posvetiti studiju »istine, dobrote i ljepote«. Pošao je na filozofiju u Beč, pa onda u Pariz. Najprije u Beču, gdje u društvu »Hrvatske« biva centralnom točkom i glavnim radnikom, stvaraocem preporodnih ideja katoličkog života »hrvatskaša« i uopće kat. đačkog pokreta. U Parizu je njegov boravak kao i u Beču najprije neprestano sjedinjenje s Bogom u molitvi, sakramentima, neprestanoj pokori i trapljenju tijela, neprestanom radu i studiju i žrtvovanju, a sve to apostolski djeluje na njegovu okolinu. Rat je stvorio Merza, a Pariz je dao još zadnje politure njegovu Bogom prodahnutom življenju i karakteru. Vrativši se u Zagreb poslije dovršenog studija postaje profesorom, za svoje đake najboljim i najsavjesnijim. Šest godina je to bio njegov poziv, ali uz taj rad on je postao i nosiocem katoličkog rada i katoličkih ideja u našem pokretu. Sad nastaje prava njegova djelatnost, njegovo životno djelo. Ljubio je Gospodina više nego itko među nama, bio je sav Božji i onda je naravno, da je iza Boga prvo mjesto u njegovu srcu imao Kristov namjesnik, - Papa. Ivan je prostudirao ne samo gotovo svu teologiju i skolastičku filozofiju, nego i sve enciklike zadnjih pet velikih papa, posebice enciklike Pija XI. i svim se žarom dao na posao, da se katolički rad kod nas provede što potpunije prema mislima, izraženim po Sv. Ocu. Teško je to išlo i možda je to najmukotrpniji put čitavog njegova života. Ali Ivan kao prvoborac Kat. Akcije, kao onaj koji je k nama donosi, zna Papa to traži, a to znači, da to traži i Crkva i da je to volja Božja. Stoga radi i neprestano radi, studira, misli, piše, konferira, prodahnjuje sve svojim idejama, crkvenim i papinskim, i sve je napokon išlo. On je dao Orlovskom pokretu, kojemu je bio prvi i najbolji član, i za koji je žrtvovao i svoj život, sav njegov program, svu onu idejnu duševnu hranu, od koje je taj pokret živio, davši mu i Orlovsku zlatna knjigu, kojoj je on bi redaktor. Bez Ivana ne možemo zamisliti ni današnjeg Križarstva. U njegovu radu Kristova vojnika i prvoborca Kat. Akcije posebno poglavlje zaprema ljubav prema Lurdskoj Gospi i papinskom Rimu. Kolika je on predavanja održao o tim temama. O Lurdu izdaje osim brojnih članaka i posebne brošure, a radi i na uvođenju lurdskih pobožnosti i kod nas. U Rim pak sam vodi Orlovsku omladinu, da je upozna sa središtem kršćanstva. Sve to, evo nalazimo u divnoj knjizi g. Kniewalda. Sve to i mnogo još drugo. U toj knjizi vidimo, što znači duhovna snaga i veličina katoličke vjere i božanskih ideja, koje su vladale Merzom. Vidimo, šta znači potpuna predanost i život za Gospodina Boga, pa iz toga onda i život za svoj narod, za svoje prijatelje i svoje najbliže. Vidimo, šta znači prava i potpuna obrazovanost i inteligencija koja pozna sve grane života a prodahnuta je Bogom. Knjiga »Dr. Ivan Merz« nije pisana poput sličnih biografija, nego je pisana najprije na način autobiografije, kao što je napisan i život sv. Male Terezije, pa se ta knjiga čita kao kakav roman. Još više, ta knjiga nije efemerne privlačivosti. To je i knjiga, koja se čita iznova i opet iznova, koja se može čitati čitav život, knjiga, koja je puna svakojega blaga, a u kojem svatko može za sebe po nešto naći. I đak, i akademičar, i mladi inteligentni duševni radnik, svaki u njoj nalazi komadić sebe, komadić svojega života. Pa i dalje, s knjiga je ta jedan leksikon i to leksikon za religiju, za umjetnost, književnost, kat. rad i kat. organizaciju, Kat. Akciju i td. i td., a nada sve jest knjiga meditiranja. Čitajući je osjeća čovjek blizinu prisutnosti Božje, osjeća veličinu svetog čovjeka. Da završim riječima samoga veleučenog g. pisca: »Zadnjih je desetak godina i samo ime Dra Ivana Merza značilo, a i danas još znači i dugo će značiti jedan program. Program novoga rada, novog mišljenja, novog života, u najužoj vezi s Kristom Gospodom i njegovim namjesnikom na zemlji, rimskim Papom«. S. Šarić Dr. Dragutin KNIEWALD, «Napominjemo», Hrvatska straža, Zagreb, 10. svibnja 1932., br. 105
NAPOMINJEMO
1) da smo u prvom članku ustvrdili, da g. dr Kniewald ne može biti objektivan u prikazivanju nedavne borbe hrvatskih organizovanih katolika, jer je sam bio u njoj magna pars i spiritus movens, a g. dr. Kniewald služeći se pogreškom, koja se zove ignoratio elenchi, govori iza toga o »spiritusu movensu« Katoličke Akcije, o kojem mi zasada otklanjamo raspravu. 2) I njegova knjiga i ispravci prožeti su pretpostavkom, da su na jednoj strani bili katolici koji su se pokoravali papinskim direktivama, a na drugoj strani katolici, koji su te direktive zabacivali. Zato smo imali pravo rekavši, da on žigoše ispravne ljude kao nepokorne sinove Crkve. 3) Pretpostavljamo, da se g. dr Kniewald slaže s riječima, koje je dr Merz zapisao u svoj dnevnik g. 1918. i 1920. kao i s izjavama, koje su navodno izrečene g. 1919.-20., pa tvrdimo, da te riječi i izjave ovako, kako ih g. dr Kniewald citira, mogu pogoditi nedužne osobe i organizacije. 4) G. dr Kniewald nema prava ispravljati ništa, u ime vlč. o. Alfirevića, kojega mi nijesmo ni riječju spomenuli, a zacijelo nije ni on ovlastio g. dra Kniewalda, da govori o u njegovo ime. 5) U pitanju objektivnosti g. dra Kniewalda ne odlučuje ništa eventualni utjecaj dra Merza jer dr Merz nije mogao promijeniti jedan temperamenat, koji je stvarao ili zaoštravao sudare, od kojih je možda najveći onaj g. 1926., kada je g. dr Kniewald predao crkvenim predstavnicima protiv seniorata tužbu, na koju je dobio odgovor: »Vašu tužbu protiv vodstva seniorata u Zagrebu uzeo je episkopat u pretres na biskupskim konferencijama. Prema zaključku episkopata izdaje Vam se ovo rješenje: Vaša tužba sadržaje činjenice, koje su se po Vašem vlastitom priznanju događale u senioratu unatrag nekoliko godina, da ih je danas teško juridički provjeriti, pak bi uslijed toga svaka građanska vlast Vašu tužbu radi zastare (praescriptio) odbila… U svojoj tužbi neke zlonamjerne čine pripisujete drugim licima, dok ste ih u istim Vi preduzimali. Otkada ste Vi izašli iz seniorata, pokazuju se znatno bolji odnosi između seniorata i predstavnika Crkve. Iz ovih gornjih razloga Vaša se tužba protiv vodstva, seniorata odbija«. G. dr Kniewald nastavio je i poslije toga borbu protiv seniorata s istim optužbama tvrdeći, da on nema šta opozivati ni popravljati. Pošao je čak tako daleko, da je seniorima uskratio i iskaze obične društvene učtivosti. Naravno, da je svoje neraspoloženje unio i u one dijelove svoje knjige, koji se tiču seniora i njihovih prijatelja. 6) G. dr Kniewald nema prava tvrditi, da smo se mi nabacili »teškom objedom« na pokojnog dra Merza. Naprotiv je istina, da je g. dr Kniewald obijedio nas, jer je izvrnuo smisao naših riječi. 7) Tvrdnja g. dra Kniewalda, da mi nazivamo legalnim ono stanje, koje nije u crkveno-pravnom smislu nikada bilo legalno, jest i opet dokaz, da g. dr Kniewald u najmanju ruku pretjerava i da mu se zato može reći: Qui nimis probat, nihil probat. 8) Ni ovoga puta ne ispravlja g. dr Kniewald ništa o reklami, koju je on preko prijatelja dra S-a Z-a s primjerkom svoje knjige poslao »Jutarnjemu Listu«, a protiv koje smo reklame morali ustati u interesu sloge u katoličkim organizovanim redovima. 9) Ponovno tvrdimo, da crkveno učiteljstvo nije osudilo nijedne organizacije, koja je sudjelovala u borbi oko provođenja Katoličke Akcije. To je za nas mjerodavno, a žigosanje koje sebi dopušta g. dr Kniewald, samo je nastavljanje one njegove uloge, koju je on igrao gotovo svagdje, kamo je došao. Nadbiskup vrhbosanski IVAN, bez naslova, Katolički tjednik, Sarajevo, 8. svibanj 1932., br. 19
…umro je Propeti Golgotski Pobjednik. Sve su ljude privile Njegove probodene ruke na Božje Srce. Krist je umro, da »sve sinove Božje okupi u jedno.« (Iv. 11, 52.) Križ je veliki Oltar Svečovječanske Ljubavi. Ljubav je stoga i naša Križarska Misija. Ljubav k Bogu, ljubav k Domovini ljubav k bližnjemu. A ljubav je djelotvorna. Puna dobrohotnosti prema bližnjemu. Puna nježne skrbi za tuđu nevolju. Puna utjehe i pomoći. »Ljubav je strpljiva i dobrostiva. Ljubav se ne nadmeće, ne prkosi, ne isprsuje. Ona nije častohlepna, ne traži sebe, nije razdražljiva ne misli na zlo. Ne veseli se nepravdi, a raduje se sa istinom. Sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve izdrži.« (1. Kor. 13. 4.-7.) Ta je ljubav, Kristova, apostolska ljubav i naš ideal. Ne živi Križar za sebe, već za drugoga. On treba da bude vjesnik Istine svijetu, tješitelj bijednicima, prijatelj sirotama, čovjek puka, demokrata, radnik za opće dobro, otmena, plemenita duša, širitelj Kraljevstva Božjega na zemlji. Ljubiti braću i živjeti za dobro drugih, to je Križarski životni Program. Program, što ga u sebi sakriva Vaše Križarsko ime, a tumači Vaša lijepa Križarska lozinka: »Euharistija, Žrtva, Apostolat.« Ja sam vam ovdje taj program iznio u riječima, A. ako hoćete da Vam ga pokažem i na djelu i u živutu, tad vam, eto, upirem prstom u svijetli… Dra. Ivana Merza. Baš ove godina dobio je on, eto, svoj tako pobudan životopis. A baš odmah iza ovogodišnjega Vašeg Križarskog blagdana, 10. o. mj., pada i obljetnica svete njegove smrti. On je bio Čovjek milosti i vjere, čovjek borbe i žrtve, čovjek ljubavi i rada za druge. Križarski Božji vitez, uzor-Križar. Dajte nam, mlada Križarska braćo, još puno novih Merza! Dajte nam ih na sunčanim stazama Euharistije i pod bijelim zastavama Svibanjske Kraljice, s kojom je i blagopokojni naš Dr. Merz išao i prošao kroz život dobar, jak i nevin! To Vam je danas moja želja i moja čestitka, predragi naši Križari! Bog živi! U Sarajevu, 2. svibnja 1932. † IVAN, nadbiskup vrhbosanski.
Književnost.
Dr. I. Merz : napisao dr. D. Kniewald. - Dobili smo ovim djelom životopis istaknutog katoličkog svjetovnjaka, ideologa i organizatora mlade katoličke generacije u Hrvatskoj dr. I. Merza. Dr. Merz je ne samo istaknuta ličnost, ne samo zaslužan katolički intelektualac, on je više, on je uzor i ideal svakom katoličkom svjetovnjaku. Pa kad ga nema više živa danas, da vodi i odgaja čete vitezova Božjih, to neka ovaj životopis zamijeni njega i postane vade mecum svima onima, koji žele da upoznaju svu veličinu Ivanove duše i izgradnju njezina karaktera, i onima, koji žele, da se nad pojavom dr. Merza edificiraju i odgajaju. U tome leži važnost i suvremenost ovog djela. Da analizujem stvar i upozorim na važnije momente. Mladost dr. I. Merza. - Vrlo je zanimivo promatrati djetinji razvoj Ivanov, prve utiske i borbe, što ih proživljava svaki ozbiljni mladić za vrijeme svog studija i školovanja. Idealizam je značajna nota ovog perioda, iskreni polet k istini, ljepoti i dobroti. Mislim da će svaki srednjoškolac naći u mladosti dr. Merza mnogo korisnih i edifikantnih komparacija sa vlastitim životom i svojim „ja“. Neka pomno studira opažanja dra Merza iz te dobe i uoči metodu, kako se rješavaju prvi problemi života u mladenačkoj duši. U svjetskom ratu. Dr. Merz je proživio svu strahotu i bijedu svjetskog rata. Providnost ga je bila postavila u onu okrutnu i divlju okolinu, da osjeti svu realnost života, da gleda vjeru konkretno, da riješi smisao života svladavanjem samoga sebe, askezom, odricanjem i uzletom nad materijom, da oslobodi volju i duh svih sklonosti zemaljskih i da ju vine u ideale nebeske. Ivan je prošao krutu školu boli i križa i tako pročišćen vraća se sa ratišta. Ratni njegov dnevnik prebogat je sadržajem. Student na univerzi u Beču i Parizu. U ovom poglavlju pratimo dra Merza u njegovom studentskom životu i pripravi za buduće zvanje. Kako je tu prikazan divan uzor svakom katoličkom sveučilištarcu! Solidna i savjesna stručna izobrazba ali pod vidom katoličkih principa; obilan rad u kat. društvima ali ne na uštrb prvom pozivu; zanimanje i otvoren pogled za sav organizovani kat. rad velikih kulturnih naroda - i ujedno studij Papinskih Enciklika i direktiva; svestrana izobrazba za budućeg katoličkog ideologa i vođu. Katolički studenti naći će u ovom poglavlju mnogo direktiva za svoju svestranu izobrazbu i spremu. Njima je prikazan student, koji se razvija u potpuna muža visoke stručne izobrazbe, ali ujedno u muža, prožeta dubokim vjerskim znanjem, u praktična i dosljedna katoličkog intelektualca. Prvoborac Katoličke Akcije. Ovdje je prikazan dr. Merz sa svojim velikim preporodnim osnovama u duhu Kat. Akcije. On je bio prvi svjetovnjak, koji je, na temelju svestranog studija Papinskih Enciklika i bogate literature, izgradio u sebi jasnu i čistu ideologiju K. Akcije. Prikazan je dr. Merz i kao veliki protagonista i apostol Katoličke Akcije u našim krajevima. Prikazan je i kao borac za čistoću načela u svim poteškoćama, na koja je naišla Kat. Akcija pri svom osnivanju. Dr. Merz je u svim pitanjima bio neobično spreman, a što mu je najviše pomoglo, držao se strogo Crkve i njezine ideologije. Dr. Merz je za našu Katoličku Akciju providencijalni čovjek Božji. In vitam aeternam. U ovom je poglavlju prikazana bolest, zadnji dani i smrt dr. Merza. Ličnost i značenje dra Merza. Na koncu auktor skuplja sve markantne crte i prikazuje u zaokruženoj slici ličnost i karakter pokojnika. Valja s naročitom pohvalom istači metodu, kojom je ovaj životopis obrađen. Dr. Kniewald se poslužio psihološko-objektivnom metodom nizajući dokumentarne zapiske iz dnevnika, te izjave i djela samoga dra Merza. Mogao je primijeniti ovu metodu, jer je pokojnik ostavio prebogat dnevnik i uređenu kartoteku. Tako nam u životopisu dolazi sam dr. Merz i iznosi svoje misli i poglede, refleksije, nazore i ideje iz čega iskrsava pred očima čitaoca ličnost i karakter pokojnikov. Neka vrst autobiografije i zato djelo, kao prikaz ličnosti i životopis, dobiva mnogo na objektivnoj vrijednosti. Djelo je ne samo zanimivo obzirom na dragog pokojnika, nego i vrlo odgojno, koje edificira svakog nepristranog čitaoca. Zato toplo preporučam ovoj životopis vlčč. svećenstvu a preko njega katoličkim đacima i kat. inteligenciji. - U lijepoj opremi, na finom papiru i slikama ukrašeno stoji 40 Din. Naručuje se kod: Mavro Merz, Zagreb, Mihanovićeva 2. Cijena 40 Din. Dr. Z. Marković. «Listovi i knjige», Nedjelja, Zagreb, 16. svibnja 1932., br. 20
Listovi i knjige
»Bogoslovskoj Smotri« br. 2. – 1932. piše dr. A. Živković o životopisu pok. dr. Ivana Merza slijedeće Kniewald dr. Dragutin: Dr. Ivan Merz, život i djelovanje, Zagreb 1932. Tisak Tipografije, 86 stra. 272. U velikom formatu osmine, na finom papiru, ukrašena s 30 slika donosi nam ova knjiga u pet poglavlja život idjelovanje jednog prerano preminulog katoličkog inteligenta, poznatog među hrvatskim katolicima po svim hrvatskim zemljama. Naslovi pojedinih glavnih odsjeka vrlo su dobro i značajno odabrani: Dijete Božje dobrote obraduje ranu mladost, gimnazijsko doba, boravak u vojnoj akademiji ina bečkom sveučilištu. U krvi i plamenu donosi nam izvatke iz pokojnikovog dnevnika, koji su zanimivi ne samo sa subjektivnog, nego i s objektivnog gledišta. Treći odsjek pod naslovom: Studij istine, dobrote i ljepote prikazuje nam Merza u Beču, Parizu i Zagrebu, kako se u njemu esteta i literat prekaljuje u Božjeg čovjeka. Odsjek: Dobar vojnik Kristov pokazuj prvoborca za Katoličku Akciju u našim prilikama i sa specifično našim poteškoćama. Ovo je poglavlje obrađeno vrlo diskretno uz naročiti obzir na osobe, koje su na ovom polju dolazile u bliski odnos s dr. Merzom. Možda će neupućenome biti po gdjekoje mjesto nejasno. No autor ovog životopisa je bio mišljenja, da je i tako bolje, nego da raspreda stvari, za koje bi bolje bilo, da se nikada nisu među nama zbile. On, kvji je imao najbolji uvid u sav razvoj događaja i stajao u neprekidnom ličnom dodiru s pokojnikom, mogao je ovako uspješno i taktično prikazati rad, energični nastup i konačni uspjeh žrtve pokojnog dr. Merza, da mu nitko objektivan ne može ništa u tom smislu prigovoriti. To je stanovište honorirala i crkvena cenzura, podijelivši knjizi svoj nihil obstata i imprimatur. U tom je odsjeku nanizan sav literarni rad Merzov, a prikazan je vrlo lijepo i pobudno njegov duhovni život. Posljednje poglavlje nosi naslov: In vitam aeternam te prikazuje bolest i smrt Merzovu. Slijedi zatim zaokruženi prikaz ličnosti i karaktera njegova, kako ga gleda autor; osvrti prigodom smrti pokazuju, kako gledaju na nj ostali njegovi saradnici, znanci i posmatrači njegovog života i rada. Za pok. dr. Merza se punim pravom može primijeniti ona riječ: consumatus in brevi explevit tempora multa! To se vidjelo ovih zadnjih godina, a vidjet će se za kratko vrijeme još bolje. Prve je uspjehe svog požrtvovnog rada gledao još za života i ako nakon mučnih borba i teških žrtava; ono, što se rodilo zdravo iz tih borba i pregaranja, pronijet će zdravu katoličku misao kroz život svog naroda uz zagovor na nebesima i molitvu svetog ovog čovjeka i patnika. Prikaz ivota i djelovanja dr. Merza, kako ga je napisao dr. Kniewald. jest jedan dostojan spomenik vrijednom pokojniku. Ne vjerujem, da bi ga itko drugi bio u stanju napisati s toliko truda, ljubavi i razumijevanja. Knjiga je prvorazredna i zaslužuje svako priznanje. Dokumenat naših dana, važan, poučan i zanimiv. Uz to je nevjerojatno jeftina: stoji 40 dinara. I. M., «Na grobu pokojnog dr. Merza», Nedjelja, Zagreb, 16. svibnja 1932., br. 20
Sjetila se je zagrebačka križarska omladina kod primanja presvetog Kristovog Tijela u svoje grudi onoga svoga prvoborca, koji je svu svoju snagu, jakost i apostolski žar crpao iz dnevne svete Pričesti. Usrdno je molila svibanjsku Kraljicu, da isprosi od Presvetog Srca križarskoj organizaciji što više ljudi Merčeve jakosti i svetosti. Uspjeh križarske organizacije bit će velik i zagarantiran, ako iz svojih redova dade što viši ljudi Merčeva kova.
Na grobu pok. dra Merza.
Ljudima je nejasno, kako se u svim križarskim proslavama u Zagrebu spaja molitva, veselje i manifestacija i pohod na grob pok. dra Merza. I mnogi zbunjeno promatraju, kako Križari i Križarice na dan svog najvećeg veselja idu na Mirogoj. Ta to za takve ljude znači u danu veselja sjećati se smrti, a to opet kvarenje svečanog, srdačnog raspoloženja. Jasno je, da to vrijedi za one, koji su daleko od istinskog religioznog života kao i za one, kojima je smrt strah i trepet. Za križarsku je omladinu posve drugačije. Oni sve pojave smatraju pod vidom vječnosti i za njih nema veselja, koje ne bi doprinijelo osvajanju kojeg malog nebeskog kutića. Njihovo je veselje odraz smirenosti, znak posjedovanja Onoga, koji je vječnost. A zar posjet Mirogoju ne doprinosi ovome cilju? Zacijelo doprinosi, a ponajviše onda, kad se ide na grob dra Merza. Sakupljaju se Križari i Križarice. Pred kapelom svrstavaju se u red i kreću. Prolaze putem, uz kog se s jedne i druge strane prostiru nadgrobni spomenici s križem i bez križa. I vidite, kako su se mnoga lica snuždila. Zašto? Mislite li, da im je misao na grob, smrt pokvarila veselje? Nikako. Oni se ne boje smrti, ali osjećaju, da je za mnoge, koji leže pod lijepim spomenicima bila smrt uistinu strah i trepet, a ne, konačno smirenje i pobjeda u Bogu. I zbog toga. su žalosni. Zbog duša, koje se nijesu smirile u vječnome Miru. I nekako tužno dolaze do groba. Glazba zasvira žalobni marš, a na licima vidite neku malu žalost. Čini vam se, da se hoće da izjadaju, što ih je ostavio u danima, kad su ga najviše trebali: pojedinci i organizacija. Ali to tek malko traje. Lica dobivaju naročiti sjaj. Žalost se nadomješta nekim čudnim osjećajem: ponosom i molitvom. Ponose se mlada srca, što imadoše takva brata, koji služi svima na čast, koji je svima uzor. U blizini njegova groba osjećaju se bližima Bogu. On ih tamo vodi. On ih tamo zagovara. On za njih tamo moli, radi. Isprosio im je već toliko milosti. I kad započinje molitva, molitva kao da nije molba za upokoj Ivane duše, nego topla zahvala Bogu. A grob, na kojemu je bila tek jedna kita cvijeća, puni se cvijećem. Neprestance stiže kita za kitom. Donose ih mlade Križarice gospođe, omladinci i gospoda. U znak zahvalnosti, u znak ljubavi i tople molbe. Nedavno mi je pričao jedan ostariji gospodin, da su mu se sve molbe uslišale, kad je odnio na Ivanov grob jedan jedini cvijet i zatražio njegovu pomoć. Ja u to duboko vjerujem, a čini mi se, da to i drugi osjećaju. Zato i dolaze k njemu u onakvome broju, zato im na licima sjaji ona neopisiva vedrina… Msgr. Beluhan izmolio je propisane molitve, te se zajedno s prisutnima pomolio Srcu Isusovu za križarsku organizaciju. Na grobu prvaka križarske omladine molitva Presvetom srcu za križarsku organizaciju! Msgr. Beluhan progovorio je i nekoliko toplih riječi. Grob znači često mjesto žalosti, kao što i pohod grobu, kad se sjećamo milih i dragih, koji su nas ostavili. Merčev grob nije mjesto žalosti, nego stjecište ljubavi i poštovanja, ponos naše križarske organizacije. Tome je svjedokom i mnogobrojno cvijeće, koje je doneseno na grob našega dragoga Ivana. Tu ima lijepog crvenog cvijeća. To je simbol Ivanove ljubavi prema Bogu, Majci Božjoj, prema nama Križarima. Ima i bijelog cvijeća, koje najljepše označuje bjelinu Ivanove duše, koja je čeznula za Jaganjcem, presvetom Euharistijom. Dobra je bila misao, da se donese i žuto cvijeće. Simbol pape. A tko je više volio papu od Merza? On je borac za papu, Crkvu, biskupe i svećenstvo. Lijepo je od nas, što gojimo prema našem prvaku toliku ljubav i pijetet, odanost i zahvalnost. Naša će se ljubav najbolje iskazati, da ga zamolimo, da bude i na Nebu tako dobar, kao što je bio i ovdje na zemlji, te da moli i radi za nas i našu organizaciju. Ovdje, na Merčevom grobu, treba da molimo, da nam Bog udijeli što više ljudi Ivanova kova jer o njima ovisi uspjeh našega rada, o njima ovisi naša organizacija koju toliko volimo. Sunce je sjalo, a Križari i Križarice uputiše se u procesiji Majci Božjoj Remetskoj.
Pohod Remetskoj Gospi.
Procesija je lagano kretala. Oko 600 ljudi svih staleža molilo je Gospu za sebe i za svoj hrvatski narod. Procesiju je vodio duhovnik Vel. Križ. Bratstva msgr. dr. M. Beluhan. U Remetama nas je dočekao narod s preč. župnikom Rusanom, koji je održao lijepu propovijed. Prikazao je značenje remetske čudotvorne Gospe u prošlosti i sadašnjosti, potaknuo nas na pobožnost prema Gospi, koju je tako volio pok. dr. Merz. I u tome neka slijede mlade križarske čete svog uzornog brata. U Remetama su Križari posjetili grob svog pok. brata Marka Benakića, uzornog Orla i Križara iz Požege, koji je umro na Brestovcu, a pokopan je na remetskom groblju. Na križu se nalazi naslikan križarski znak uz natpis: »Ovdje čeka uskrsnuće - Marko Benakić. Svome nezaboravnom bratu zagrebački Križari.« Glazba je odala svoju počast, a tiha je molitva uzdizala se Bogu za pokojnog brata, kojeg mnogi nijesu nikada ni vidjeli, a opet ga vole i s njime osjećaju. Tako je proslavljen u Zagrebu dan kat. omladine. Križari su i ovaj puta pokazali, da su borci Gospodnji i borci narodni. Neka budu i nadalje! Na koncu s veseljem konstatiram, da je svim ovim proslavama prisustvovala korporativno u odorama III. četa Hrv. Skauta u Zagrebu sa svojom zastavom. Lijepa im hvala! Križari im toga i ne će zaboraviti. i. m.
Književnost Dr. Ivan Merz život i djelovanje Dr. IVAN MERZ, ŽIVOT I DJELOVANJE napisao dr. Dragutin Kniewald. Knjiga ima 272 strane velike osmine. Ukusno je i fino opremljena. Cijena je knjizi 40 D, a poštom 45 D. Tko naruči 10 ili više primjeraka dobiva na svakih 10 primjeraka 1 na dar. Naručuje se kod Mavre Merza, inspektora drž. željeznica u m. Zagreb, Starčevićev trg broj 6. II. Krasno opremljeno izdanje u crvenoj svili 100 D, poštom 110 D. Živote je teško pisati. Život je kao nepregledno more sa svojom plimom i ojsekom, valovima i tišinom, po površini razlivenim zlatom i srebrom, s pjenom i olujama. Tko hoće more poznati, treba da sve to poznaje. Sve se te pojave imaju siti u sliku mora. A sve se to ne može najednom doživjeti, nego jedno za drugim. Tako je i sa svakim čovječjim životom. Šta više, more je samo slaba slika duše i njezina života Dr. je Kniewaldu uistinu uspjelo da nam nižući zgode Merzova života, jedne za drugima, naniže cjelokupnu lijepu mozaik sliku njegova života. Čovjek čitajući Merzov život gleda, kako se njegov život razvija kao kakova rijeka od svojega izvora, kako teče gudurama i livadama, kako natapa gotovo sva mnogostruka polja modernoga čovječjeg života, i kako najzad široka i još više duboka rijeka uvire u more vječnoga života. Makar je Merzov život velik i makar ima u njemu i dubokih mističkih pogleda, ipak se on pred nama odmata malo pomalo, nekako naravno, bez velikih skokova. A i ta osobitost Merzova života privlači današnjega čovjeka. U Njemačkoj ima jedna novija apologetska knjiga od Karla Adama »Das Wesen des Katholizismus«, za koju vele, da je Uprav program mladoga njemačkog katoličkog naraštaja. Zaista je to djelo lijepa naučna obrana katoličke crkve. Ono, što je njemačkoj katoličkoj mladeži pomenuta knjiga, ja bi želio da bude hrvatskoj katoličkoj omladini Merzov život, kako ga napisa dr. Kniewald. U toj će knjizi naučiti katolička obrazovana omladina promatrati svaku stvar sub specie aeternitatis - u svijetlu vječnost, u vezi s vječnošću. A to je osobito danas važno, kad svijet hoće sve emancipirati od vjere i Crkve. I to nesamo onaj svijet, kome je vjera deseta briga, nego i onaj svijet, koji bi htio biti religiozan, a ipak vjeru meće na čardake ni na nebu ni na zemlji. Mladi će katolički poslenici čitajući i promatrajući život Merzov naučiti, da nije glavno, a kamoli sve u obnovi svega u Kristu njihov rad, njihova i organizacija, nego njihova unutarnja veza s Bogom. Bez te veze sve drugo ništa ne vrijedi, makar bilo na oko ne znam kako sjajno i veliko. Vidjet će, kako može čovjek živeći u svijetu, u vrtlogu života, provoditi duhovni život. Merzu je Krist bio život. I On je govorio s apostolom Pavlom: »A ja, Bože sačuvaj, da se čim drugim hvalim osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu je meni svijet razapet, i ja svijetu.« (Gal. 6, 14). Na Merza se mogu primijeniti one riječi knjige Mudrosti (4, 13), da je svojim kratkim životom ispunio mnoge godine. Život Merzov ima biti, kako spomenuh, pobuda i program osobito mladoj hrvatskoj katoličkoj inteligenciji. Iz toga života neka vade mladi ljudi zrno po zrno i presađuju u svoje mlade poletne duše. To će biti ujedno i najveća radost piscu, koji nas je obdario tako lijepim i dragocjenim djelom o životu dr. Ivana Merza. A bit će piscu i pobuda, da nas razveseli i još kojim životom. Bogoljub Strižić, D. I. Nadbiskup vrhbosanski IVAN, bez naslova, Nedjelja, Zagreb, 19. svibanj 1932., br. 22
Ja sam Vam ovdje taj program iznio u riječima. A ako hoćete da Vam ga pokažem i na djelu i u životu, tad Vam eto, upirem prstom u svijetli lik pokojnoga Vašeg i moga brata dra Ivana Merza. Baš ove godine dobio je on eto, svoj tako pobudan životopis. A baš odmah iza ovogodišnjega Vašeg Križarskog blagdana, 10. o. mj., pala je i obljetnica svete njegove smrti. On je bio čovjek milosti i vjere, čovjek borbe i žrtve, čovjek ljubavi i rada za druge. Križarski Božji vitez, uzor-Križar. Dajte nam, mlada Križarska braćo, još puno novih Merza! Dajte nam ih na sunčanim stazama Euharistije i pod bijelim zastavama Svibanjske Kraljice, s kojom je i blagopokojni naš dr. Mez išao i prošao kroz život dobar, jak i nevin! To Vam je danas moja želja i moja čestitka, predragi naši Križari! Bog živi! U Sarajevu, 2. svibnja 1932. † IVAN, nadbiskup vrhbosanski
[1] Naručuje se kod dra. Markulina, Martićeva 41., Zagreb. [2] Narudžbe prima Mavro Merz, inspektor drž. željeznica u miru. Zagreb, Starčevićev trg, broj 6./II. Cijena 40 Din., poštom 45. Luksusao opremljeno izdanje u crvenoj svili Din. 100, pošlom 110. |