(Bez naslova), Nedjelja, Zagreb, 1. kolovoza 1937., br. 31

»Čuo sam mnogo toga o dr. Merzu, ali ga dosta dugo nisam lično poznavao. Jednom, sasvim slučajno, upoznao sam se s njim na klinici, kamo je došao i dr. Merz, da posjeti jednoga mladog studenta. Taj student nije bio praktičan katolik, bio je dapače, vrlo liberalnih nazora. Ali dr. Merz nije ga zato potcjenjivao, već je imao za njega mnogo ljubavi i razumijevanja. Često ga je posjećivao. To je liberalnog studenta tako dirnulo, da se pod utjecajem dra. Merza obratio i postao dobar katolik.

Eto, tako sam upoznao dra Merza. Sve štogod je on radio, radio je u svijetlu vječnih istina, po načelima Kristovim. On nam može biti divan primjer, kako dosljedno provađanje vjerskih istina vodi k spasu. On je bio čovjek Euharistije, Žrtve i Apostolata. Mi bi u današnje doba trebali još mnogo ovakvih ljudi, pa bi našem narodu zasjala bolja budućnost. Danas, kad se ne vodi mnogo računa o vjerskim istinama, o Kristovim načelima ljubavi prema bližnjemu, dr. Merz treba da nam je divan primjer čovjeka pravog unutarnjeg života. Treba da mnogo molimo da nam Bog dade još mnogo takovih ljudi kakav je bio dr. Merz«.

Preuzvišeni je ovo govorio vidljivo ganut, a ganuo je svojim govorom i tečajke. Svu su bile obradovane, što je preuzvišeni upravo na početku Merčeve godine izrekao o njemu tako značajne riječi. Uz buran pljesak tečajki. Preuzvišeni se oprostio od Križarica.