|
|
|
VARAŽDIN: PROSLAVA 10GODIŠNJICE SMRTI DR. I. MERZA.
Kroz cijelu ovu godinu, na svima našim sijelima (đačkim i radničkim), obrađivali smo život našega pok. br. Merza. Pa stoga nije ni čudo, ako smo - puni udivljenja i ljubavi prema njemu - htjeli da što dostojnije proslavimo sam dan njegove svete smrti. Prije toga dana obavili smo devetnicu u crkvi. Naš duhovnik vlč. Suić čitao bi nam po jedno poglavlje iz posljednjih dana njegova života, a zatim smo mu se molili, da on - naš Merz - svojim zagovorom kod Boga, »blagoslovi nas, naš rad i našu organizaciju«. Na sam dan njegove smrti pristupili smo svi Stolu Gospodnjem, a zatim smo prisustvovali svečanoj sv. misi de requie, koju je služio naš duhovnik vlč. g. Suić. Okolo tumbe, podignute nasred crkve, zasute cvijećem, iz kojih se dizala velika Merzova slika, poredali smo se mi svi Križari i Križarice, sa svijećama u ruci, preporučujući se toplo našemu dragome bratu. Uvečer, poslije svibanjske pobožnosti, održali smo svečanu komemoraciju. Crkva dupkom puna, i ako velika i prostrana. Poslije prekrasnog govora vlč. g. Suića, u kom je ocrtao Merza: »Uvijek uronjena u Bogu, - kao dijete Euharistije i dijete Marijino«, na koncu je zasvirao posmrtni marš ovdašnje glazbe »Hrvatskih Zagoraca«, dok smo mi u tome času, sa zapaljenim svijećama u ruci, stupili u crkvu i poredali se oko tumbe. Naprijed su se nosile naše zastave obvijene crnim florom, za njima br. Franjo Okreša nosio je velik vijenac bijeloga cvijeća, što ga je položio pred Merzovu sliku, za njim šest Križarica u bijelini s kitom bijeloga cvijeća u ruci, koje su se poredale oko katafalka, a zatim 240 Križara i Križarica. Zaista potresni i veličanstveni prizor! U crkvi nasta tajac. Na koru su pjevači zapjevali »Libera«, dok su sa tornja župske crkve zabrujala sva zvona. Križari poklekoše, dok je vlč. Suić obilazio oko katafalka. I sav narod u tom času pokleknu, moleći zajedno s nama »Oče naš...« za pokoj duše našeg neprežaljenog brata. Poslije komemoracije priredili su radnici-križari svoju akademiju socijalnog sadržaja, jer su na sam dan Merzove smrti htjeli proslaviti i svoj socijalni dan. Akademiju nijesmo priredili - kao što smo do sada običavali, u Katoličkom domu, - već u velikoj dvorani kazališne restauracije. Htjeli smo, da na taj način damo našoj priredbi što viši publicitet i da privučemo oko našega Merza i one, koji se skanjivaju dolaziti u Dom, jer je katolički. I nijesmo se prevarili! Došli su u velikom broju i oni, koji još nijesu nikada čuli za Merza, koji niti ne slute kakvih velikana ima naša Katolička Crkva. Došli u ne malenom broju i oni, koji još nikada nijesu vidjeli Križare na dijelu. Sala prepuna. Na dnu veliki plavi baldahin, a ispod njega velika slika našega Merza, natprirodne veličine, koju je za ovu zgodu dao izraditi naš duhovnik vlč. Suić. Iznad sviju onih glava diže se isposnički i ozbiljni lik našega Merza, koji kao da svima onim ljudima, koji su se okupili oko njega, progovora: »Aut catholicus aut nihil!« Ispod slike veliki natpis: »Dr. Ivan Merz - Vitez Krista Kralja« I zasvira križarska himna. Križarske zastave oko Merzove slike se spuštaju i pozdravljaju Orla-Križara, tihog Kristova patnika... Odvija se polako program; točka za točkom sve snažnija i zanimljivija. Ali, kada dvanaest snažnih radnika-križara izvode ispod Merzove slike simboličku vježbu: »Mi smo mladost vedrine, - mi smo radnici na djelu, - mi se molimo Svevišnjemu, - mi smo neustrašivi borci«, - tada se salom prolomi urnebesni pljesak. Dragi Uredniče! Neću da Vam otmem dragocjeni prostor, pa da Vam opišem sve točke programa i sve one neizbrisive utiske, što smo ih mi Križari dobili, proslavljujući 1Ogodišnjicu smrti našega dragoga brata Ivana. On nas nije ostavio; on je još uvijek uz nas, pored nas, u nama, a dok bude u nama, mi smo pripravni na najveće žrtve za Boga i Hrvatsku. Varaždin, 20. V. 1938. Rojnik III. roja »Dr. Ivana Merza« ŠIMIĆ, «Komemoracija dr. Ivana Merza u Brčkom», Nedjelja, Zagreb, 5. lipnja 1938, br. 23
KOMEMORACIJA DRA IVANA MERZA U BRČKOM
Naše je Bratstvo u nedjelju 22. o. mj. na večer na svečan način održalo komemoraciju u spomen 10-godišnjice smrti našeg velikog ideologa i borca Dra Ivana Merza. U nedjelju u jutro pristupila su sva braća sv. pričesti koju smo namijenili za procvat i pobjedu križarskih ideja u našem narodu.U 9 sati bila je svečana sv. misa koju je služio naš duhovnik presvj. g. Dr. Ilija Violoni. Iza sv. mise krenula je povorka sa zastavama (učestvovala su i naša braća iz okolice) u veliku salu Hrvatskog Doma, gdje je održano komemorativno zborovanje. Otvorio je duhovni vođa presvj. Msgr. Dr. Ilija Violoni prikazavši zasluge dra I. Mezra za kat. akciju i hrv. narod. Zatim je opširno o životu i radu Dra Ivana Merza govorio br. Mato Kikić. Deklamaciju »Dr. I Merzu« od Ilije Pandža deklamirao je brat Mato Mokrović. Zborovanje je završio brat Stjepan Penjak govoreći o ideologiji križarske organizacije, pozvavši roditelje da šalju djecu u križarsku organizaciju. Na koncu je Križ. sestrinstvo otpjevalo Križarsku himnu, a svi prisutni »Lijepu našu«. Krajevni odbor održao je kratku konferenciju s izaslanicima bratstava svoga područja na kojem je delegat, koji je bio u Zagrebu na tečaju i konferenciji VKB.„ podnio izvještaj i uputio ih u daljni rad. Šimić. «Vinkovci», Nedjelja, Zagreb, 5. lipnja 1938., br. 23
VINKOVCI.
Vinkovački križari održali su u nedjelju 22. svibnja priredbu s dva igrokaza, i to: »Grižnja savjesti« i »Mudriji od mudroga«, te dvije deklamacije. Priredba, koja je bila obilno posjećena, vrlo je dobro uspjela, a uzorna gluma, koja se mogla tražiti od radnika križara, bila je nagrađena klicanjem i pljeskanjem publike, koja je bila razdragana izrazom glumačke sposobnosti Križari su i ovom prilikom pokazali svoj rad, a pripravljaju se već i za novu priredbu. U nedjelju 29. o. mj. prigodom podjele sv. potvrde, prisustvovat će svečanom dočeku preuzvišenog gosp. biskupa Dr. A. Akšamovića. Ž. I., «Socijalni dan u Šibeniku», Nedjelja, Zagreb, 5. lipnja 1938., br. 23
»SOCIJALNI DAN« U ŠIBENIKU.
Vrijeme je već odmaklo, ali ipak ne ćemo propustiti: sva križarska društva Šibenika slavila su »Socijalni dan« na Uskrsni ponedjeljak 18. V., u Katoličkom domu sa ovim rasporedom: 1. Radnička himna, pjevao je K. B. I i K. B. II. Dolac. 2. Govor br. J. Skračića o radničkom problemu. 3. Zborna recitacija »Mi radnici« izvelo K. B. I. 4. Govor sestre Nevenke Šarin o položaju radnice. 5. Zborna prigodna recitacija đačke avantgarde. 6. Akademičar, br. Z. Nalić govorio je o odnosu naroda i inteligencije. 7. Predsjednik V. K. B. naš dični Dr. Ivo Protulipac govorio je o onima, koji uništavaju naš narodni život. Njegov vatreni govor prekidan je burnim odobravanjem i poklicima, kojima nije bilo kraja ni konca. Zborovanje je završilo pjevanjem hrvatske i križarske-himne, koje su svi prihvatili i oduševljeno napustili dvoranu. Ž. I. J. STAŠKOVJAN, «Proslava Merzova dana u Tesliću», Nedjelja, Zagreb, 5. lipnja 1938, br. 23
PROSLAVA MERZOVA DANA U TESLIĆU.
Križari i Križarice u Tesliću, svečano su proslavili Dan, t. j. 10-godišnjicu smrti svoga osnivača i prvog križarskog ideologa Dr. Ivana Merza, na 22. svibnja. Izjutra u 8 sati bila je tiha sv. misa, koju je služio teslički župnik preč. g. Stjepan Pašalić. Pod sv. misom su svi Križari i Križarice pristupili sv. Pričesti. Na proslavu su došli i Križari iz Doboja. Iza pučke sv. mise u 11 sati započelo je Zborovanje pred crkvom. Zborovanje je otvorio i progovorio par toplih riječi o značenju današnje proslave, tajnik tesličkog Križarskog Bratstva br. Josip Staškovjan. Iza njega je govorio br. Franjo Čorba o Dr. Ivanu Merzu i o križarskoj organizaciji, naglasivši i one teške dane i vremena. Zatim je govorila s. Helena Budas o Merzu kao »Vitezu ženske časti«. Na koncu su svi Križari i Kri… … Staškovjan o križarskoj ideologiji i zahvalio prisutnima, što su saslušali govornike, apelirajući na katoličke roditelje, da svoju djecu šalju u Križ. organizaciju, jer će tako moći, da ih odgoje po pravom kršćanskom duhu. Na koncu su svi Križari i Križarice otpjevali Križ. Himnu. Tako je eto i u našem Tesliću proslavljen Merzov dan. A naši Križari i Križarice su pokazali, da znaju šta rade i da uz sve poteškoće, polako kroće naprijed svome cilju! Bog živi! J. Staškovjan.
Misli i djela novog hrvatskog pokoljenja u radu za Boga i Hrvatsku
(Govor Dr. Ivana Protulipca na zboru o Merzovu danu u Zagrebu, 15. V. 1938.). (Nastavak.)
A to djelo Bogu i Domovini dano je u najteže doba hrvatskog nacionalnog života. Ne zaboravimo, da smo mi djeca epohe, kada se Hrvatska trzala u grčevima, a zlo nas je bilo više, nego nalazilo dobro. Ne zaboravimo, da smo se rodili u doba terora i sile batinaških horda po Hrvatskoj, u doba nerazumijevanja mnogih nacionalnih i političkih faktora, da bi prošli kalvariju Živkovićeve diktature, razbijanje naših redova silom i novo okupljanje uz asistenciju puške i zatvora. Ali pohod mladosti, rođene na vrucima velike obnovne ideje nove Hrvatske, nije mogao ni smio uslijed toga utihnuti ni prestati. Mi smo išli ponosno kroz klance jadikovce, ne čekajući, da sine sunce, jer nas je zvala dužnost prema Bogu i Domovini. I mi smo danas tu. Tu smo okupljeni, da damo spomen i počast najvećem među nama - našem Merzu. Našem proroku nove mlade i Božje Hrvatske! I kada pred njegovim duhom, koji lebdi nad ovim zborom, ispitujemo svoju savjest, onda možemo reći, da smo ispunili svoju dužnost, kako smo najbolje znali i mogli! Križarstvo prima svaku kritiku, ali ne prima prigovora, da ne bi radilo savjesno, za Boga i Domovinu! Ovim žalobnim spomenom 10godižnjice smrti našega Dr. Ivana Merza mi postavljamo točku na jednu veliku epohu rada Križarske omladine. Ta je epoha završena časno. Mi smo časno o njoj položili račune. A dolaze nove epohe u velikom obnovnom radu u hrvatskom narodnom životu. Teško je proricati, što će donijeti nova vremena i nove prilike. Što će one donijeti i ovoj dragoj našoj križarskoj mladosti. Ali jedno je sigurno: da mi, koji smo radili i gradili na ovom velikom poslu, u kome je križarska omladina časno svoj posao vršila, nikada ne ćemo zaboraviti svoje nove, sve veće dužnosti prema Bogu i Domovini! I ova mladost naša križarska i mi, koji smo odvjetak njezine krvi i njezina života, smatramo, da imademo još puno učiniti Hrvatskom narodu! Mi ćemo dakle na nove i nove poslove, u nove i nove žrtve, da bismo učinili svoju, dužnost. A veliki su i daleki putevi zdrave naše hrvatske narodne obnove. Hrvatskoj prije svega i iznad svega treba nesebičnosti, ljubavi i mnogo – mnogo značajeva! Treba okupiti što više ljudi na posao u nesebičnosti i ljubavi. Na posao na svim granama i područjima našeg nacionalnog života. Oni moraju svuda nositi ljubav i poštenje. Svuda biti elemenat, koji diže i vuče gore i gore. I koji bičem tjeraju nepoštenje, nemoral, beznačajnost iz našeg privatnog i javnog života! Bez toga se ne rješava nijedno pitanje nacionalnog života. Uzalud ćemo tražiti bolje dane na području političkog djelovanja, ako ne bude čiste ljubavi za Hrvatsku i njezinu sudbinu. Hrvatska politika obiluje i suviše brojem prodanih mješina, koristaša i ljudi, koji misle, da se os Hrvatske vrti oko njihova trbuha i buđelara! Uzalud ćemo tražiti oslobođenje od ove nepodnošljive pljačke tuđeg, napose jevrejskog nasilnog kapitalizma, ako se kod nas novcem može usmrtiti svaki pokret, onemogućiti svaka borba. Uzalud ćemo tražiti kulturni napredak, ako će beskičmenjaci na terenu kulturnog i intelektualnog stvaralaštva živjeti izvan naroda i sve mjeriti po mjestima i položajma, koje imaju ili koje očekuju! Tu, na području duha i značaja, treba tražiti i graditi prve temelje naše velike narodne obrambene aktivnosti. I za sadašnjost i za budućnost. A onda, kada zaoremo, da ne stanemo na po puta i pred svakom zaprekom. A nažalost, tako je to obično bilo u Hrvatskoj. Mi smo stvarali ustanove, pokretali akcije za korist naroda; - ali sve su ove svršavale u sitničavosti i pred prvom zaprekom, koja se pojavila. Koliko je sjajnih pothvata upropašteno samo zato, jer ih je izgrizla naša sitničavost i neustrajnost. I bratska, hrvatska zavist! Kod nas se društvo glođe sa društvom, a kada jedno društvo ide naprijed, onda drugo, ono iz najbliže okoline, sve snuje, kako bi mu odsjeklo nogu ili ruku, samo da ne može naprijed. Nažalost toga ima i u najsvježijoj našoj sadašnjosti! A za Hrvatsku treba ne samo htjeti raditi i ustrajati u radu, nego i znati i umjeti raditi i boriti se. Kada gledamo oko sebe, onda nas nimalo ne tješe prilike u tom pogledu. Svi naši pothvati boluju od često upravo djetinjastog shvaćanja o radu i vrijednosti rada. Kod nas se misli, da se srcem vode ekonomsko-nacionalni pothvati, a oduševljenje da dostaje da nam stvori uslove zdravog gospodarskog života. A oni, koji su nas privredno zarobili, Jevreji i stranci, koja nam krv sišu i odnose i zadnji dinar iz džepa, smiju nam se u krugu skupljenih glava, jer znadu dobro, da su gospodarstvo, ekonomija daleko od toga, da se rješavaju srcem i oduševljenjem! I zato je bilo slomova, bit će ih i u buduće. A naša je zadaća, da u narodni život unosimo smisao za realnost, da u mlade generacije ulijemo svijest, da treba mnogo raditi i učiniti, da bi se nešto stvorilo i urodilo. Da bi manje prazni Zrinjevci i korzi a više pune prostorije škola, uzgojnih i izobraženih društava bile stvarniji znak, da idemo na bolje od svih patriotskih manifestacija i deklamacija! Veliki narodi svoju omladinu šalju u logore rada a_ naša omladina u velikom dijelu misli, da će spasiti Hrvatsku, ako dobro upeglana brblja i brblja o patriotizmu i slobodi! (Svršiće se.)
TOLISA: PROSLAVA 10GODIŠNJICE DR. IVANA MERZA.
U nedjelju, 15. svibnja, proslavilo je naše Križarsko bratstvo u Tolisi 10godišnjicu smrti Dr. Ivana Merza. Toga dana pristupili su svi Križari sv. ispovijedi i pričesti, a iza sv. pričesti primljena su u bratstvo tri nova člana, tako da naše bratstvo broji sada 26 članova. Iza primanja održao je duhovnik Križ. bratstva, preč. o. fra Martin Nedić, duhovni sastanak, i tom zgodom u propovijedi potakao Križare na uspješniji rad u Križarskoj organizaciji. Istoga dana u 2 sata po podne održan, je blagoslov križarske zastave, kojoj su prisustvovali svi Križari. Kumovao je naš vrijedni i agilni radnik Marko Karlović, trgovac iz Matića. Nakon blagoslova održao je kum zastave lijep govor i predao zastavu zastavniku Križ. bratstva uz poklik, da nam živi pokrovitelj Križara preuzv. g. nadbiskup Dr. Ivan Šarić, a zatim mu se predsjednik KB-a br. Marko Oršolić zahvalio na kumstvu. Izatoga je održana svečana akademija u Domu sv. Ante u čast 10godišnjice smrti Dr. Ivana Merza. Predavanje o životu i radu Dr. Ivana Merza održao je br. predsjednik Marko Oršolić, a Križari su izveli komad »Izidor vidio anđela« uz deklamacije »Dr. Ivanu Merzu« od Ivana Ev. Šarića, »Križar« od Marka Oršolića i »Domovini« od Luke Tomljenovića. To1isa, 20. svibnja 1938. Križar. J. S., «Teslić: Proslava Merzova dana», Katolički tjednik, Sarajevo, 12. lipnja 1938., br. 24
TESLIĆ: PROSLAVA MERZOVA DANA.
Križari i Križarice u Tesliću svečano su proslavili Merzov dan, t. j. 10godlišnjicu smrti svoga osnivača i prvog Križarskog ideologa Dr. Ivana Merza, na 22. svibnja. U 8 s. izjutra bila je tiha sv. misa, koju je služio teslićki župnik preč. g. Stjepan Pašalić. Pod sv. misom su svi Križari i Križarice pristupili k Stolu Gospodnjemu. Na ovu proslavu došli su i Križari iz Doboja. Iza pučke sv. mise, u 11 s., započelo je zborovanje pred crkvom. Zborovanje je otvorio i progovorio par toplih riječi o značenju današnje proslave tajnik teslićkog RKB-a br. Josip Staškovjan. Iza njega govorio je br. Franjo Čorba o Dr. Ivanu Merzu i o Križ. organizaciji, naglasivši one teške dane, u kojima je nastala Križ. organizacija. Nakon govora br. Čorbe, govorila je sestra Helena Budas o Merzu, kao vitezu ženske časti. Na koncu je opet govorio br. Josip Staškovjan o križarskoj ideologiji i zahvalio prisutnima, što su saslušali govornike, apelujući na katoličke roditelje, da svoju djecu šalju u Križ. organizaciju, jer da će samo u Križarstvu moći da se odgoje u pravom kršćanskom duhu. Svi su govornici bili burno aklamirani, a u svima je bio i vrlo otvoreno naglašen hrvatski rodoljubni osjećaj Križarske omladine. Pjevanjem križ. himne završena je ova lijepa svečanost bez ikakva incidenta. A naši Križari i Križarice su pokazali, da znaju, što rade, i da uz sve poteškoće ipak kroče naprijed prema svome cilju. Teslić, 26. svibnja 1938. Bog živi! J. S.
Misli i djela novog hrvatskog pokoljenja u radu za Boga i Hrvatsku
(Govor Dr. Ivana Protulipca na zboru o Merzovu danu u Zagrebu, 15. V. 1938.). (Svršetak)
A uz ovaj se pozitivni posao, veliki posao, koji se sastoji u unošenju novih pogleda, novih shvaćanja u našu narodnu sredinu, ne smije nikada zaboraviti i nikada prestati isticati, da Hrvatski narod ne će moći stvarno i sigurno koraknuti naprijed, dok u svojoj kući ne izolira i uništi klice zaraze, koja mu truje njegov živi organizam! Mi smo već na mnogo zborova naglašivali i naglašujemo: Nema nama napretka, dok je moguće, da mi svojim novcem na svom tijelu uzdržavamo parazite, koji nam prijete smrću. Zar smo mi zbilja tako kratkovidni i ne vidimo, da u Zagrebu evo našem jedva imade knjižara, koja bi našoj omladini davala naše knjige, knjige u duhu narodnih nam tradicija i sadanjih potreba. Zar mi ne vidimo, da nam je skoro sva .štampa u rukama poduzeća, koja dižu svakim duhom prije, nego našim hrvatskim katoličkim! Zar mi ne osjećamo, da su velike masovne uzgojne ustanove kao kina obično u rukama ljudi, koji bi u Njemačkoj prvim vlakom putovali preko granice, jer u kinima i ne daju ništa nego ono, što podražuje strasti, stvara mekušce i blazirane budale! Ta kada prođete Ilicom ili Zrinjevcem, pogledate izloge i firme, mogli biste lako dobiti dojam, da u ovom gradu stanuju dobrički bez pameti i volje, kojima dobro dresirani kramari prodaju rog pod svijeću i otrov u napitku šećerom zaslađenim. Ove i tolike druge kobne infiltracije u naš život ne mogu se riješiti, nego dugim ustrajnim i energičnim radom. Najprije uzgojem masa, dizanjem duha u njima, a onda i energičnim akcijama, koje moraju nadoći, dok nije prekasno! Hrvatsku treba očistiti od smeća, koje se našim nemarom i suviše nakupilo u našem vlastitom domu. Ali ne samo očistiti je od smeća! Hrvatskoj treba u vlastiti organizam zaći, te izvršiti nužne i potrebne operacije tamo, gdje je zlo zarazilo nas vlastiti organizam. Ovih dana sam čitao statistike o porastu i padanju pučanstva, te moralnom stanju u jednom Zagrebu tako blizom kraju! I užasnuo sam se. Ta dokle mi mirno snatrimo o velikim planovima, nijesmo se sjetili, da nam je već do praga Zagreba došla kuga demoralizacije i propadanja, koja ozbiljno prijeti našem narodnom biću. Ta mi smo izgubili dobar dio Srijema i Slavonije, jer su dobri Hrvati u bogatim onim krajevima mislili, da su važniji lanci zemlje od vedrine kuće djecom blagoslovljene. Ali, braćo, nama je zlo došlo i pred vrata. Evo u dugoselskom kotaru su podaci o rastu pučanstva strašni, a još strasniji su podaci o broju izvršenih abortusa. I tamo će domovi naći biti slomljeni i skrovišta hrvatska opustjeli, ako se cio narod ne dade na organizovano suzbijanje pojava moralne degeneracije, koje se pokazuju sve više i više. Tu nije zvana, da svoje učini samo crkva, nego svi, cio narod. Voditelji nacionalnog života da pokrenu narodne mase, na obranu od strašnijeg neprijatelja, nego što je tu ovaka tuđinska sila ili najezda! A onda je tu i borba proti komunizmu. Ne smijemo zatvoriti oči pred činjenicom, da u Hrvatskoj postoji dobro plaćena i dobro organizirana komunistička akcija. Da ona djeluje smišljeno i inficira nam radništvo, a htjela bi i na selo. I zlo bi učinili i mi i odgovorni voditelji nacionalnog života, kada bi ovakove pojave pripisala tobožnjoj borbi radnika za »demokraciju«, za radnički bolji položaj itd. Tim floskulama komunisti mogu varati još samo naivne i glupe. Nama ne treba ni njihove demokracije, kako je oni provode po Staljinovu receptu u Rusiji, niti će oni pomoći radništvu, da mu bude bolje! Naš radnik će doći do boljeg, ako bude svijestan, da će u svojoj Hrvatskoj naći kruha po svojoj vrijednosti i svijesti. I da ćemo i mi sami znati stvoriti socijalnu pravdu i suzbiti pljačku proždrljivog kapitalizma. Za to nam ne treba Staljina ni Dimitrova, ni naših staljinčića i gospode, koja žive na račun radničke sirotinje. Ni njihovih pučkofrontaških prirepina. Svi ti, pa i mnogi drugi poslovi su pred nama. Otvoreni su toliki i toliki problemi naše nacionalne izgradnje. Ostvarenje sretne Božje Hrvatske traži divovski rad mnogih generacija. Mlado hrvatsko pokoljenje nalazi se dakle pred velikim planovima i zadaćama. Nova Hrvatska nalazi se na pohodu. Jedan dio njezin, odabrani dio njezin je ova vaša križarska omladina. I ona danas naglašuje svojim prijateljima, i cijelom svom narodu, da i dalje želi ostati, raditi i boriti se kao dio živoga i nerazdijeljenog organizma svoga Hrvatskog naroda. Ona želi ostati u njemu, da bude na pomoć njegovoj omladini i da mu daje ljude, koji će biti sluge općeg narodnog rada za Boga i Hrvatsku. Samo za Boga i Hrvatsku! Tom smo cilju služili do danas. Služit ćemo mu i dalje. Mogu nas pojedinca vihori života, sticajem prilika, i možda što drugo baciti van sklopova i forma vremenom ustaljenih, ali sigurno je jedno, da ćemo uvijek ostati u službi Boga i Domovine! Za ovaj rad treba da se koncentriraju sve zdrave hrvatske narodne snage! On traži sve poštene i čestite! Svi treba da se nađemo u jednoj velikoj fronti: Fronti hrvatske narodne obnove! Došlo je doba naše koncentracije i skupljanja. Ova omladina, svi vi, njezini prijatelji, i mi s njome, svi mi ostajemo povezani čarobnim vezom, koji nitko ne može slomiti i presjeći, a taj je: Ljubav Bogu i ljubav preporođenoj Bogom blagoslovljenoj domovini našoj Hrvatskoj! Križari! Hrvati! Suborioci naši! Pouzdanjem i vjerom u Boga pa naprijed u nove borbe, nove pothvate i novi rad! Mi ćemo se uvijek u životu naći zajedno na poslu! Za Boga i Hrvatsku! M. Slavka Vrsalović, «Križar sunčanih dana», Katolički tjednik, Sarajevo, 19. lipnja 1938., br. 25
M. SLAVKA VRSALOVIĆ, Križar sunčanih dana, zborna recitacija u čast Dr. Merza. Cijena Din. 12. Naručuje se: Okružje Križarica, Sarajevo, Koroščeva 15. I.
Sadržaje glavne ideje iz Merzova života, većinom njegovim vlastitim riječima iz dnevnika, vrlo zgodna za akademije u proslavu Dr. Merza. Posebno simpatična okolnost te recitacije jest u tome, što je sav tekst recitacije povezan s dijelovima sv. mise.
BRČKO: SVEČANA PROSLAVA MERZOVA DANA.
U nedjelju, 22. svibnja, održalo je Križarsko bratstvo sa Krajevnim odborom proslavu Merzova dana ovim redom: u 7 s. svi su članovi pristupili sv. pričesti u velikom broju; u 9 s. krenula je iz Križarskog doma povorka brčanskih Križara, pod zastavom i sa delegatima iz Boća i Zovika, u crkvu na sv. misu; u 11 s. je održana komemoracija u čast Dr. Ivanu Merzu ovim redom: a) presvj. g. Msgr. Dr. Ilija Violoni, apost. protonotar i duhovnik Bratstva, otvara komemoraciju sa kratkim prikazom iz života Dr. Ivana Merza; b) br. Mato Kikić, predsjednik KB-a, govori također o toj temi; c) br. Mato Marković deklamira pjesmu »Dr. Ivanu Merzu« od I. Pandže; d) br. Stjepan Penjak govori o temi »Dr. Ivan Merz i Križarstvo«. Komemoracija je završena sa pjevanjem križarske himne, nakon koje je presvj. g, Msgr. Dr. I. Violoni svojim gromkim glasom intonirao »Lijepu našu«, koju je puna dvorana veselo prihvatila. Zatim su svi mjesni odbornici i delegati imali konferenciju u prostorijama Križarskog doma, na kojoj su razgovarali o najnovijim događajima u našoj Križarskoj organizaciji i o proslavi Presv. Srca Isusova, koja će se održati u nedjelju, 26. lipnja. Tom će se zgodom održati i svečana proslava u počast 30godišnjeg biskupskog jubileja našeg nadbiskupa, preuzv. g. Dr. Ivana Ev. Šarića. Točan raspored ove svečanosti javit ćemo naknadno. »Bog živi!« Z. Surovčak.
BOĆE (KRAJ BRČKOG): PROSLAVA DESETGODIŠNJICE SMRTI DR. IVANA MERZA.
U nedjelju, 15. V., ovdašnje je Križ. bratstvo imalo proslavu Merzova dana, sa sv. misom u 9 s., koju je služio duhovnik Bratstva i mjesni župnik preč. g. I. Zirdum, a po podne je bio svečani sastanak, kojem su bili prisutni i delegati iz Brčkog br. Marko Tubić, predsjednik Kraj. odbora, i Anton Surovčak, tajnik Kraj. odbora. Sastanak je otvorio br. Ivan Čarapić, predsjednik KB-a iz Boća, govorom, u kojem je pozdravio i braću delegate. Zatim je br. Mato Radić deklamirao pjesmu »Dr. Ivanu Merzu«. Nakon deklamacije br. Tubić, predsjednik Kraj. odbora, održao je govor o Dr. Ivanu Merzu. O odnošaju Dr. Ivana Merza prema Križarima govorio je br. Surovčak, a sastanak je završen sa pjevanjem križarske himne. Usprkos zapreka Križari su se u Boću u broju članova znatno povećali tako, da sad u Boću ima 140, što velikih što malih križara. »Bog živi!« Z. Surovčak.
ZASTRAŽIŠĆE (NA HVARU): OSNUTAK MATERNISKOG DRUŠTVA I ZBORA MALIH KRIŽARA.
Probudilo se i ovo selo po Katoličkoj Akciji, duhovnom brigom i zauzetnošću svoga novog i agilnog dušobrižnika, vlč. g. don Ivana Tržoka. Tako je uz već postojeće Djev. društvo Srca Isusova, u nedjelju, 8. V., osnovano i materinsko društvo pod zaštitom sv. Ane. Stupile su skoro sve majke, da uzornim kršćanskim životom, a osobito dobrim vjerskim odgojem svoje djece postignu preporod čitava sela. Ovom prilikom odlučeno je, da se nabavi slika visoke i svete zaštitnice, koja je dala i odgojila bl. Dj. Mariju, - najljepšu i najbolju majku. U utorak, dne 10. svibnja, na sam dan 10godišnjice smrti blagopok. i velikog Dr. Ivana Merza, a ujedno i na blagdan sv. Prospera, muč., pokrovitelja otoka Hvara i Visa, rodilo se ko sunce žarko pri izlazu, u poletu i oduševljenju drugo novo društvo: zbor Malih Križara s veoma lijepim brojem izabranih članova, da probiju led na putu organizacije. Tako će Križ. organizacija i u ovoj gori nad plavim Jadranom moći pokazati djelima, da Križari ništa drugo ne traže, nego sve obnoviti u Kristu, i obitelj, i selo, i cijelu svoju predragu Hrvatsku domovinu. U lijepoj križarskoj dvorani govorio je tom prilikom vlč. duhovnik don Ivan Tržok, dok je križarsku lozinku, kao centralnu os čitave križarske ideologije, rastumačio i komemorirao 10godišnjicu smrti križarskog ideologa Dr. Ivana Merza br. Stjepan Bezuh. Svoj govor završio je pozivom, da se mole za njegovo uzdignuće na čast oltara, jer dok Križarstvo bude imalo takva zagovornika na nebu, kao i današnjeg njegova nasljednika Dr. Ivana Protulipca na zemlji, ne smije se plašiti nikakvih teškoća, kušnji ni borbe. Zatim je, veoma sažeto i srdačno, razdraganim srcima novih boraca za Boga i Hrvatsku govorio vlč. don Zore Paršić, dušobrižnik iz Poljica, gdje križarstvo već lijepo napreduje, - da se sve završi plamenim riječima, punim križarskog žara, vlč. don Tržoka, utisnuvši im u srce ljubav i odanost Bogu, Crkvi, domovini, svom biskupu koji osobito voli križare, te dragom vođi, koji se tako neustrašivo bori za pravednu i dobru stvar, ne bojeći se brojnih neprijatelja i napadaja, jer živi za Boga i omladinu, stvarajući bolju i svjetliju budućnost Hrv. naroda. Bog živi! «Merzova proslava Đakovo, 12. IV. 1938.», Nedjelja, Zagreb, 19. lipnja 1938., br. 25
MERZOVA PROSLAVA ĐAKOVO, 12. VI. 1938.
U 9 sati prije podne svi Križari i Križarice prisustvovali su svečanoj sv. Misi u stolnoj crkvi. Ujutro je bila zajednička sveta pričest. U 11 sati prije podne u dvorani časnih sestara održala se MATINEJA sa slijedećim rasporedom: 1. Proslov: govorio Mato Pauković, predsjednik Križarskog bratstva. 2. Ilija Pandža: Doktoru Ivanu Merzu, deklamacija s ritmičkom pratnjom izvode mali Križari. 3. Dr. Ivan Merz svetac i apostol govorio preč. g. Msgr. Ilija Anaković, rektor sjemeništa, duhovnik okružja Križara. 4. Ivan Ev. Šarić: Merzova četa Kristu Kralju, deklamacija, izvode avantgardisti. 5. Oštir: Zdravo Marijo, duet pjevaju uz pratnju Julka Štaubringer i Anica Štajgervald. 6. Ivančice - Dr. Ivana Merza - igrokaz: izvele male Križarice. 7. S. M. Slavka Vrsalović: Križar sunčanih visina, zborna recitacija uz pratnju klavira i pjevanje izveleKrižarice. (Bez naslova), Katolički tjednik, 26. VI.. 1938. br. 26.
… nadbiskupiju. Valja podsjetiti, s kako je srdačnim prijateljskim vezama bio povezan sa pionirom KA u hrvatskim krajevima pak. Dr. I. Merzom, a ti očinsko-prijateljski odnošaji jednako ga veižu i s najodličnijim hrvatskim lajičkim apostolom KA Dr. I. Protulipcem. Zato nam nije začudno, što je naš Nadbiskup tako zavolio Orlovstvo i kasnije Križarstvo i sa vezama se srdačnog očinskog prijateljstva povezao sa orlovskim (križarskim) ideologom Dr. I. Merzom i glavnim organizatorom i govornikom Orlovstva odn. Križarstva Dr. I. Protulipcem. To Orlovstvo i kasnije Križarsrvo Sv. je Otac Papa prigrlio rijetkom ljubavlju. Kako im je samo toplo i očinski govorio g. 1925., g. 1296., pa god. 1933. »Orlovi su pratnja Krista Kralja«, rekao im je g. 1925. Dvaput je naš Nadbiskup glavom vodio ta hodočašća, pa tako osobno gledao Papinu ljubav i osjećao toplinu njegovih riječi. A Orlovstvo opet i kasnije Križarstvo, zajedno sa svojim vođama Dr. Merzom i Dr. Protulipcem, posve su se založili, da i u naš narod dopru Papin načela Kat. Akcije. Merzu je svaka žilica poigravala za Papu. A. Dr. Protulipac opet na proslavama, Papinih dana u Zagrebu sve bi zanio u dupkom punoj ogromnoj dvorani Zagrebačkog zbora mislima obnove Hrvatskog naroda u smisliu Papinih smjernica. I ljubav je dakle prema Papi našem Nabiskupu diktirala njegovu srdačnu ljubav prema Orlovstvu odn. Križarstvu i njegov očinsko-prijateljski i saobraćaj sa njihovim vođama Dr. I. Merzom i Dr. I. Protulipcem. (Svršit će se.)
Veliki ideolog naše organizacije † Dr. Ivan Merz, od čije se sv. smrti 10. svibnja o. g. navršilo 10 godina, za svoga života obraćao se je često i s velikim povjerenjem, u svim težim stvarima organizacije, na Preuzvišenog. I uvijek je nailazio na očinsko razumijevanje, mudar savjet i pomoć. A slično i drugi iz naših centrala. Delegati VKB-a uvijek su njegovi gosti. «Đakovo: Proslava Merzova dana», Katolički tjednik, 26. lipnja 1938., br. 26
Đakovo: Proslava Merzova dana.
U nedjelju, 12. o. mj., u 9 s. prije podne, svi Križari i Križarice prisustvovali su svečanoj sv. misi u stolnoj crkvi, dok su još prije toga pristupili zajedničkoj sv. pričesti. U 11 s. prije podne, u dvorani časnih sestara bila je matineja s ovim programom: 1) Proslov, govorio br. M. Pauković, predsjednik Križ. bratstva; 2) Ilija Pandža: »Doktoru Ivanu Merzu«, deklamacija s ritmičkom pratnjom, izvodili Mali Križari. 3) »Dr. Ivan Merz - svetac i apostol«, govorio preč. g. Msgr. Ilija Anaković, rektor sjemeništa, duhovnik Križarskog Okružja; 4) Ivan Ev. Šarić: »Merzova četa Kristu Kralju«, deklamacija, izveli avantgardisti; 5) Oštir: »Zdravo Marijo«, duet, pjevala uz pratnju s. Julka Štaubringer i s. Anica Štajgervald; 6) »Ivančice Dr. Ivana Merza«, igrokaz, izvele Male Križarice; 7) S. M. Slavka Vrsalović: »Križar sunčanih visina«, zborna recitacija, izvele Križarice. Akademija je vrlo dobro uspjela i učinila na sve najdublji utisak.
Misli i djela novog hrvatskog pokoljenja u radu za Boga i Hrvatsku
Hrvatska je zaslužila bolju sudbinu. Ona je u najnovije razdoblje svoje povijesti donijela zdravu dušu, očeličenu nacionalnu dušu. Dušu oplemenjenu vrednotama vjere naše, ojačanu herojskom tradicijom i punu smisla za čovječnost, društvenu pravdu i: pravo svakoga, da živi svoj na svome! Ali nije se smjelo stati. Narodi, koji se ne izgrađuju, nazaduju. I kako su genijalni naši nacionalni i kulturni borci i stvaraoci stvarali planove za opću nacionalnu izgradnju svaki na svom području, Dr. Ivan Merz smatrao je, da je i on po Bogu pozvan, da se posveti i žrtvuje za pravo, glavno i bitno pitanje: Za izgradnju novoga čovjeka! Da dođemo do novoga čovjeka za novu, pomlađenu i za život spremnu Hrvatsku! I slika novoga čovjeka Hrvata je Dr. Marzu posve jasna. On je sin svoga naroda, koji ima svoj život, svoju tradiciju, svoje poglede i svoju nacionalnu fizionomiju. I novi čovjek Hrvat nema biti ništa drugo, nego što je u svojoj biti cio Hrvatski narod. Ne, on mora biti i ostati dio svoga naroda. Samo će on u sebi još dublje izgraditi i razraditi elemente naše nacionalne duše i dići svoj životni potencijal sve više i više! Dići snagu svoga duha, proširiti svoje horizonte i probuditi socijalni smisao svoga života. I Merz gleda u omladini one, koji će podići i izgraditi dušu Hrvatskog naroda u višem smislu. Zato on omladini posvećuje i za nju konačno i daje svoj život. Dr. Ivan Merz hoće, da u hrvatskoj omladini djeluje uzorna i izabrana četa; četa, koja će u sebi obnoviti do velike visine kršćanski katolički duh starih Hrvata, koji su bitno cijelom historijom vezani za Krst časni. Ona će biti četa Žrtve, Euharistije i Apostolata, koja će svojim borcima dati višu kvalifikaciju za životni rad i stvaralaštvo u sredini svoga naroda, posebno hrvatske omladine. Ta, Božja četa, nosioci živog katolicizma, hodat će zemljom ovom kao poslanik Božji i buditi, dizati i jačati. Ona mora na poseban način dati sve u službu idejama i idealima vjere i domovine. Zato ona traži mnogo od svojih boraca i radnika. I u vjeri i u znanju i u vlastitom uživljenju u socijalni smisao ljudskoga života. Ali ne zato, da bi se odijelila od ostale omladine. Ne, nego zato, da bi u hrvatskoj omladini ostala kao svoja među svojima i davala joj svoju dušu, svoju službu, svoje oduševljenje. I kada posmatrate dosadanje korake naše Križarske omladine, vidjet ćete, da je ona u sebi idealno spojila službu idealima vjere i domovine. Pred vama je živo tijelo hrvatskog Križarstva! Onoga, koje priznaje Dr. Ivana Merza svojim duhovnim začetnikom. I to hrvatsko Križarstvo najbolji je odgovor, po svom radu i zahvatu u hrvatski nacionalni život naše omladine, na pitanje, što je bio Dr. Ivan Merz. Pred Vama je omladina, koja je dala sve Crkvi i Domovini. Crkvi, jer je svoj život dala u službu Boga i pobjede njegova zakona u životu Hrvatskog naroda. Puna duha Božjega i poleta, koji mogu imati samo oni, koji su se napili na vrucima vječnoga života. Zar treba bolji govor od onoga, kojim govore one stotine tisuća skupnih sv. pričesti, pa onih 7.293 samo crkvena sastanka u samo križarskoj eri od 1930, pa dalje, i to samo kod muške Križarske organizacije! Pa one stotine duhovnih vježbi i oni deseci mladih ljudi, koji su iz Križara otišli u svećenike! Zar za Križarstvo i njegov Merzov duh ne govora više od svih blistavih govora one borbe, što ih je ono podnijelo u 15 godiaa svoga opstanka sa neprijateljima Božjim na sve strane! Ili zar da se samo tako zaboravi, da je ova mladost tako smiono koračala za Crkvu i Papu i onda, kada je led bio, a ne samo sjalo sunce. Da Križarstvo nije ništa drugo učinilo, nego uvelo i održalo one sjajne papinske priredbe, na kojima su mase, što reprezentiraju živi Hrvatski narod, davale odraza vjernosti Papi, Crkvi i povezanosti Hrvatskog naroda sa papinskim Rimom, - učinilo bi dosta, da se od njega odbiju sve klevete i uvrede, koje mu se nanose. A Domovini je ova mladost dala ljubav, neograničenu i neizmjernu. Ljubav, koja se zrcali iz svakog koraka ove mladosti naše. Ljubav u prvom redu djelom za Domovinu! A nema za Domovinu većeg rada od onog, kada se za život spremaju i šalju u život spremne nove generacije. Za njih je Križarstvo radilo. U ovih 15 godina tu je izvršeno tako veliko kulturno i socijalno djelo, da možemo ponosno reći, da je to najveći masovni kulturni zahvat u široke slojeve mladih generacija. Ta samo ono u samoj muškoj Križarskoj organizaciji, od 1923. pa dalje, 82.611 održanih prosvjetnih sastanaka sa 46.256 predavanja, onih 429 tečajeva, 1606 priredbi, 18.892 odborske sjednice predstavljaju djelo, koje ne može nikada umrijeti ni izginuti. Ovo djelo je živo, oličeno u 17.000 članova i 9.500 Malih Križara u muškom dijelu organizacije, razasutih po svim hrv. krajevima. Oni su živi svjedoci ovog posla izvršenog Bogu i Domovini. (Svršit će se.) «Branitelj Dr. Vladimir Cicak», Nedjelja, Zagreb, 26. lipnja 1938, br. 26
Branitelj Dr. Vladimir Cicak osvrnuo se je u svom oduljem obranbenom govoru na sumnju, koju je izrazio državni tužilac, da nije možda ipak u zadnje vrijeme pokret kojemu stoji na čelu optuženi Dr. I. Protulipac, prešao sa područja duha na područje svjetovne politike, odbivši najenergičnije i pomisao na ovo skretanje. Pozvao se je u dokaz svoje tvrdnji na svojevremenog druga optuženog Dra I. Protulipca, pok. Dra Ivana Merza, koji je s Drom I. Protulipcem zajedno djelovao pet godina u orlovskoj organizaciji. Dr. Merz bio je baš onaj, koji se je prvi u redovima hrvatskog katoličkog pokreta borio baš na tome da se vjera i Crkva ne stavljaju u službu stranačke politike, i da katolički pokret unutar hrvatskog naroda ostane samo i isključivo na području duha i značaja. Dr. Merz živio je, borio se pa je konačno i sam svoj život žrtvovao za odgoj novog Čovjeka, a na tom putu vidio je u četi izabrane hrv. omladine četu Žrtve, Euharistije i Apostolata, četu, koja mora biti nosiocem djelotvornog katolicizma, služeći ideji i idealima vjere i domovine. Stanovište pok. Dr. I. Merza, čovjeka najvišeg morala i etike, za kojeg se Već danas moli, da ga Crkva podigne na čast blaženika, ako ne i sveca, to isto stanovište preuzeo je optuženi Dr. I. Protulipac, ostajući istom vjeran. Branitelj Dr. V. Cicak upozorava dalje na stalne progone sviju onih pojedinaca, koji su stajali na vodećim mjestima u službi velike ideje u svim narodima i u… I. G., «Proslava Merzova dana u Dubrovniku», Nedjelja, Zagreb, 26. lipnja 1938., br. 26
PROSLAVA MERZOVA DANA U DUBROVNIKU
Ostaloj svojoj braći pridružili su se u Merzovim proslavama i dubrovački križari, koji su na Duhove svečano proslavili desetgodišnjicu svete smrti svog ideologa i uzor Križara. Već nekoliko dana prije Duhova bili su izvješeni veliki plakati koji su dubrovačkom puku najavili ovu proslavu. U nedjelju (na Duhove) svi dubrovački Križari i Križance prisustvovali su sv. Misi u crkvi O. O. Isusovaca i pristupili sv. pričesti, koju su namijenili za što skoriju beatifikaciju Dr. Merza. Preko sv. mise predsjednik K. O. preč. Don F. Vučetić, koji je služio sv. misu održao je krasnu propovijed križarskoj omladini pozivajući je da nastoji što više slijediti svog ideologa, koji je živio i umro svetim životom. Pjevao je zbor dječjeg skloništa, a na svršetku čitavo je članstvo otpjevalo »Do nebesa«. - U jutro su raspačavani otkupni znakovi sa slikom Dra I. Merza, a na večer u pola 8 sati održana je svečana akademija u dvorani K. D. »Bošković«. Mali Križar V. Prizmić lijepo je deklamirao »In Memoriam«, a neumorni brat prof. M. Kaštelan održao je predavanje o Dr. Merzu. Braća V. Miličić, I. Gugić, F. Fonić i F. Šarić izveli su na sveopće zadovoljstvo simboličku vježbu »Zastave gore«, a radnici-križari upravo dostojanstveno i borbeno izveli su zbornu recitaciju »Na bojnom polju« od Z. Fržopa. Također su lijepo odigrali igrokaz »Grižnja savjesti« čime je ova akademija bila navršena. - Za vrijeme akademije također se je raspačavao i Merzov životopis. I.G. |