«Zajednički sastanci zagrebačkih malih križara«, Nedjelja, Zagreb, 2. lipnja 1940., br. 22

ZAJEDNIČKI SASTANCI ZAGREBAČKIH MALIH KRIŽARA.

 

U nedjelju dne 26. o. mj. održan je u prostorijama Đačkog Križarskog bratstva br. I. zajednički sastanak Malih Križara iz Đačkih Križarskih bratstava br. I., II. i VI.) zapadni dio grada Zagreba). Sastanku je prisustvovalo preko 50 Malih Križara. Sastanak je otvorio vođa Malih Križara đačkog bratstva I. brat Josip Živković, a onda je govorio izaslanik vodstva Zajednice Malih Križara. Na sastanku se raspravljalo o ovogodišnjem ferijalnom taboru za zagrebačke Male Križare, zatim o zajedničkoj priredbi zagrebačkih Malih Križara u franjevačkoj dvorani na Kaptolu u čast dr. Ivana Merza. Na koncu je govorio duhovnik vlč. Nikola Sertić, kateheta, koji je održao Malim Križarima pobudni govor. Sastanak je završen pjevanjem Križarske himne i molitvom.

Za istočni će se dio grada Zagreba održati isto takav sastanak za Male Križare i to u nedjelju dne 2. lipnja u 10 sati prije podne u prostorijama Zbora Malih Križara u župi sv. Petra, Vlaška ulica.



Križar, «Dan Dr. Ivana Merza u Novalji», Nedjelja, Zagreb, 2. lipnja 1940., br. 22

 

DAN DRA IVANA MERZA U NOVALJI

 

Naše križarstvo Novalje (otok Pag) vrlo je aktivno, ako i ne s bučnim, već s tihim i prodornim radom. U nizu raznih priredaba koje smo održali, imali smo i svečani sastanak u čast pok. Dr. Ivana Merza 12. svibnja. Sam sastanak bio je zamišljen za članove, no nijesu se mogle odbiti mase simpatizera Križara, i tako bila je dupkom puna dosta prostrana Križarska dvorana. Pače i izletnici paške građanske škole posjetili su nas u lijepom broju, a svi njihovi avantgardisti, s njima je također bio i preč. o. Don Joso Felicinović (prosvj. referent VKB-a).

Svečani sastanak otvorio je vlč. g Ante Toljanić, župnik iz Novalje, te je iznio značaj današnjeg sastanka. Preč. g. Joso Felicinović iznio je u nekoliko biranih riječi značaj Križarstva i Dra I Merza. Sestra Jagica Badurina deklamirala je lijepo »Lovac Srca Isusova« Braća iz Paga deklamirali su Šenoine pjesme »Još nas ima još Hrvata« i »Oj, budi svoj«. O životu i radu pok. Dra Ivana Merza govorio je brat Antun Kunkera. S lijepim riječima je vlč. g. Nikola Fabijanić, kapelan završio ovaj sastanak, istaknuvši djela Dra Ivana Merza i Križarstva, osvrnuvši se osobito na novaljske prilike. Ovaj moralno uspjeli sastanak završio je pjevanjem križarske himne.

Poslije sastanka otpratili smo goste dio puta, te im priredili lijep i srdačan rastanak u pjesmi i pozdravljanju I ovime se braći i prijateljima, a posebno gg. nastavnicima i preč. g. Don Josi najljepše zahvaljujemo.

Naše Križarstvo neumorno napreduje i radi, a već se vrše pripreme za proslavu pet godišnjice opstanka bratstva u Novalji.

Križar.



Prijatelj Križara, «Uspjela akademija u proslavu „Merzova dana“ u Kotoribi», Nedjelja, Zagreb, 2. lipnja 1940., br. 22

 

USPJELA AKADEMIJA U PROSLAVU »MERZOVA DANA« U KOTORIBI.

 

Križarska se omladina ovoga mjesta prošle nedjelje opet lijepo afirmirala pred svojom mnogobrojnom publikom. Naime toga dana u 8 sati na večer održana je u školskoj dvorani svečana akademija u proslavu Merzova dana, uzora svih hrvatskih križara. Program akademije bio je vrlo bogat i biran. Osobito se publici svidjela živa slika: »Krist među bijednicima«, uz zborno pjevanje i pratnju harmonija i violine: simboličke vježbe: »Zastave gore« i »Bog i Hrvati«, te prekrasan govor o. Srećka Majstorovića iz Čakovca i govor neumornog križ. radnika ovoga kraja Z. Sabljaka, učitelja iz Hlapićine.

Da je ova akademija, u ovim teškim danima uspjela iznad svakog očekivanja, velika je zasluga mjesnih učitelja i učiteljica, osobito gđice Danice Golubič, gospođe Pilepić, supruge ravnatelja škole, te gđice K. Petričić i M. Matjanec.

I ako se za ovu akademiju nije činila veća reklama nego obično, na istu je došlo sve što u Kotoribi hrvatski i katolički misli i osjeća. Nažalost mnogi su se morali vratiti kući, jer inače velika školska dvorana nije mogla primiti sav narod, koji je imao najveću želju prisustvovati toj svečanoj križarskoj akademiji.

Bog živi!

Prijatelj Križara.



Križar, «Proslava obljetnice smrti Dr. Ivana Merza u Somboru», Nedjelja, Zagreb, 2. lipnja 1940., br. 22

 

PROSLAVA OBLJETNICE SMRTI Dra IVANA MERZA U SOMBORU

 

Kako širom cijele Hrvatske, tako je i u Bačkoj svečano proslavljena obljetnica smrti Dra Ivana Merza. Križarsko bratstvo i sestrinstvo u Somboru proslavilo je ovu obljetnicu svečanom akademijom uz prisustvo križara, križarica i potpornih članova. Početak akademije objavljen je pjevanjem himne: »Zastave gore«. Jasnim glasovima križarica, pridružili su se snažni muški glasovi križara; pjesma je skladno, harmonično ječala i naišla na divljenje ostalih prisutnika. Potom je sve prisutne pozdravio v. d. predsjednika, br. Petar Antičević. On je u nekoliko kratkih rečenica razjasnio značaj pok. Dr. Merza za Hrvatsku i križarstvo i pozvao je prisutne, da izvole pažljivo pratiti tok akademije. Recitaciju: »Mom bratu pok. Dru Ivanu Merzu« izveo je sa osobitom nježnošću i odanošću br. Pavle Andrašev, koji je istakao svu bol zbog smrti njegove, ali i vjeru i nadu da će nam on pomoći na širenju križarskih ideja. Tajnik br. Nikolić Franjo, iznio je u kratkom referatu život i rad pok. Dra Merza. Zvonki glasovi križarica ponovo su odjeknuli dvoranom. To pjevaju križarice koračnicu: »Mlado kolo«. Milo i odano je zvučila molba uzdignuta prema nebu: »Čuvao nas blagi Bog«. A o samom karakteru vrlog pokojnika, govorila je tajnica, s. Giza Burgin, koja je svoj govor osobitim marom i žarom pripremila i čitala. Svi su bili ushićeni karakterom Dra Ivana Merza, koji je osobitu pažnju obraćao na sv. čistoću i koji je nazvan »vitezom ženske časti«.

Potom je sestra Marija Probojčević recitirala pjesmicu: »Dođi, sestro!«. Zatim je slijedila pjesma: »Marijo, Majko ljubljena«, a iza toga gromka pjesma: »Jekni pjesmo…!«, koja je izazvala veliko oduševljenje sviju. Najzad se prisutnima zahvalila na pažnji predsjednica sestra Margita Probojčević.

Ovom akademijom se dokazalo, da križarska misao u Somboru ne samo da još nije izumrla, već da počinje ponovo svoj uspon. Tom smo akademijom odali počast osnivaču križarstva pok. Ivanu Dr. Merzu, kome neka je vječita slava i hvala.

Bog živi!

Križar.



N. IVANKOVIĆ, «U spomen Dr. Ivanu Merzu - iz đačkih dana», Katolički svijet, lipnja 1940., br. 6, str. 137

 

U SPOMEN DRU IVANU MERZU

(Iz bečkih đačkih dana 1918 – 1919 – 1920)

 

Ono je bilo za vrijeme rata,

Kadno se zbijasmo ko brat uz brata.

U Beču slavnom na univerzi,

Kao i trgovci na svojoj berzi.

I jedna miso sve nas vodila,

Vjera i nauka za cilj nam bila.

Mnoge i lijepe imasmo plane

U one đačke i ratne dane.

I naše društvo, đačka elita,

Požudno čekaše zadnjih ispita.

Da svaki krene u svoje strane,

I tamo izvodi skovane plane.

Posle nas sudba rasprši svuda

Jedne ko majka, druge ko furija huda.

Nad Tobom, druže, božanska sila

Trajno je bdjela pa Te štitila.

Nikad se nisi nadao, druže,

Da će Ti cvasti zemaljske ruže.

Zemlju si smatro podinom nogu,

Dok Ti je miso težila k Bogu.

Na Tebi bješe odora ratna,

Dušu Ti resila nevinost zlatna.

Kaošto oro pod nebom kruži,

Da se nad plijenom spusti i pruži,

Tako si i Ti duhom se dizo,

Ideje zbiro, ko biser nizo.

Mističnog orla imo si krila,

Koja Te k svijetlu Božjem nosila.

Tu Ti se otkrila nauka Krista,

Jedra i snažna, bistra i čista.

Tu si neiscrpno osnažen Duhom

Dušu zasićo života kruhom.

Kroz more patnja moro si proći

Učeć i trudeć danju i noći.

Pa kad si sebe u svem nadvlado,

Savjet si davo i drugim rado.

Koji su puti, što spasu vode,

Do trajne sreće, prave slobode.

Hrvatska dična bješe Ti mila,

Ona je i Tebi kolijevkom bila.

Nijemac si bio po staroj krvi,

A duhom Hrvat svagdje ko prvi.

Zato što Hrvat nikada nije

Izdao Krista niti Marije.

Povjest ne pozna narod na sv'jetu

Stalan i vjeran zavjetu svetu,

Kao što narod Hrvatskog roda,

čiji je ideal - Krst i Sloboda.

Bedem kršćanstva, štitnik kulture

Nazvan u doba olujne bure.

Bio si uzor-mladić u svemu

Imo si potpunu kršćansku spremu.

Danas se za Te prepiru ljudi,

Svaki Te po svome shvaćanju sudi.

Mnogi se po Tebi hoće da slave,

Prohtjevno pišuć' iz svoje glave.

Ti mirno snivaj u svome grobu,

Tvoj program stoji svakom na probu.

Za Tvoja dična, uzorna djela

Svevišnjeg ruka vijenac Ti splela.

Ne ima sljedbe Pavla, Apola,

Nit se očekuje uspjeh ozdola.

Svaki je uspjeh ozgor od Boga,

Gdje vlada ljubav i bratska sloga.

Kod svetih ljudi strujanja nema,

Zašto da sljedba strančarstvo sprema!

 

Jablanica 1939.

Fra Ninoslav Ivanković.



Lovro TOTIĆ, «Uspomeni Dr. Ivana Merza», Nedjelja, Zagreb, 22. lipnja 1940, br. 22, str. 2-3

 

Uspomeni Dr. Ivana Merza

 

Malo imamo ljudi katolički odgojenih i vjerski onako orijentiranih da bi zauzimali nepokolebiv stav u Katoličkoj Akciji. Osobito tih fali između inteligencije. A tu ih treba, jer je potreba velika.

Vjerski duboko prodahnuti intelektualac i neustrašivo aktivan na polju K. Akcije, velika je dobit za Crkvu, za narod, za opće dobro.

Imali smo nekoliko značajnih ljudi, izgrađenih u katoličkom duhu. Ovi su bili ne samo uzorno vjerski izgrađeni i djelotvorni već su svojim radom pokazivali kako, kuda i kamo da se svrstaju ljudi vjerski osvjedočeni u svom životnom položaju.

Da ne spominjem druge eto našega junaka, borca pok. Merza, koji je sav bio prožet Božjim duhom. I čitav je svoj rad usmjerio prama načelima katoličke crkve. Nije to bio lak posao. Jer borba je velika u svako doba, ali osobito dan danas, kad su se sve podzemne sile urotile da unište Crkvu Božju. Da iščupaju iz ljudskog srca najmiliji amanet vjeru svetu otaca naših.

Da se u današnje razvratno doba odgoji značajni i jaki vjerski karakter treba mnogo rada, borbe, molitve i milosti. Slaba su samo ljudska i zemaljska sredstva, ako ova ne budu potpomagana odozgora, od kuda nam dolazi prava jakost.

Borba treba da bude jaka i odlučna. Tu su naši jaki neprijatelji, koji izvan nas, oko nas i u samim nama. A zato treba okrepe duhovne, i koju osobito crpimo u Presvetoj Euharistiji. U čestom pristupanju, dapače i svakdanjem, k svetoj Pričesti, crpimo nepokolebivu snagu. Iz toga živog vrela vode žive, koja nas osvježuje u svakdanjoj žeđi za Istinom Pravdom, crpimo okrepe, snage, da ne sustanemo i da ne malakšemo u svakidašnjoj borbi proti zlu, a sticanju dobra.

Naš je pok. Merz dobro shvatio tu borbu. Ali on je i upotrebljavao ona sredstva, koja su nam neophodno potrebna, da u putanji svoga života možemo svladati naše neprijatelje. Vršenje kršćanskih dužnosti to mu je bila prva stvar. On nije nalazio kojekakve isprike, e da bi se mogao opravdati, a da u zapovjedni blagdan ne sluša sv. Misu. Prva mu je stvar bila uvijek izvršiti svoje kršćanske dužnosti, pa onda ostale tekuće poslove. Jer tko škrtari u tome taj nije pravi vjernik. Za njega je bilo sve na stranu, kada je morao da udovolji svojoj kršćanskoj dužnosti. I on je nalazio za sve vremena. Nije mu Crkva oduzimala ništa, a da on ne bi mogao izvršiti ili nadoknaditi.

Kolika danas mladost ležerno shvaća svoju vjersku dužnost. Komotnost, izlet, zabava, ova i ona prilika dostatna je, a da se u dan zapovjedni ne sluša sv. Misu. Koliki i koliki su daleko od stola Gospodinova, jer im je to dosadno, tobože nezgodno, nemaju vremena. Tim je svaka žrtva teška, svako dobro djelo neugodno, preče im je zabava, posao, udobnost.

Naš je Merz bio potpuno izgrađen čovjek katolik. Njegova je pojava svakomu pružala nešto što ga je sililo, da ga promatra sa udivljenjem i poštovanjem. On je pako dobro shvaćao ljudske slabosti i nastranosti. Uvijek je imao svoj zdrav sud o svemu i sve je shvaćao u duhu kršćanske nauke. Zloba, zavist, nametanje to je bilo daleko od njegove plemenite duše i dobrog srca.

Merzovim putem ići znači: samozataja, pregor, trpljenje do skrajnih granica. Izgarao je u žrtvi. Krotio je svoje zle porive, jer tih ima svatko od nas zemaljskih putnika. Uvijek je imao pred očima slavu Božju, spas svoje duše, pa i spas svoje okoline.

Zrelo je sudio, jer je sve temeljio na zdravim načelima Isusove nauke.

Vjerska načela bila su mu alfa i omega u njegovom svakdanjem radu. On je krotio sam sebe i uživljavao se u mistični život kršćanske askeze, bez koje nije moguće napredovati u kršćanskoj savršenosti.

Ispitivanje savjesti i to svakdanjoj bila mu je najpreča dužnost. Kako je proveo dan, kako je susprezao svoja zla nagnuća, da li je napredovao ili nazadovao, da li je točno izvršio svoje vjerske dužnosti, da li je svoj svakdanji posao i svoju dužnost ispunio kako treba? To je Bilo njegovo večernje ispitivanje savjesti. I to mu je bio regulator napredovanja ili nazadovanja u dobru.

U jednu riječ bio je potpuni čovjek katolik u misli i u djelu. A takovih nam sekularaca treba, takovih aktera u K. Akciji, ako želimo preporod našega društva po načelima katoličke crkve.

Merza je Bog rano uzeo k sebi. To su Božje nedokučive tajne. Ali on nam je ostavio primjer dostojan nasljedovanja. Pa dao Bog, da se naša mlada inteligencija ugleda u njega i njegov rad. Merza nam fali. Baš danas i u našoj Domovini Hrvatskoj, da se ona preporodi u duhu Kristovu.

Lovro Totić.



«Križarska organizacija, njezina povijest, ciljevi i metode», Katolički tjednik, Sarajevo, 30. lipnja 1940., br. 26

Križarska organizacija, njezina povijest, ciljevi i metode

Križarska organizacija, njezina povijest, ciljevi i metode (Mons. Dr. Milan Beluhan). - »Unazad 40 godina bio je Zagreb sav katolički i sav liberalan. Sve je odlično - uz rijetke iznimke jednoga Dr. Brestjenskoga, Dr. Vojnovića - po krsnom listu katoličko, a po životu liberalno.« Na našoj se pobornici javlja biskup Mahnić. Ovaj, preuzimajući preporodne ideje od papa Leona XIII. i Pija X., započinje s katol. đačkim organizacijama, a onda s katoličkim pokretom. Dr. Janez Krek unosi jaku socijalnu, a i političku notu, koja je među Hrvatima ostala kao personificirana u snažnoj ličnosti Dr. Petra Rogulje, oca i ideologa „domagojskog pokreta“, kako se je ovaj razvio u ratu i iza njega, imajući vjersku, prosvjetnu, ekonomsku i političku granu.

»Četvrta faza katol. pokreta u Hrvatskoj obilježena je imenom Dr. Ivana Merza, koji je skrenuo katolički preporodni rad na religijsko polje „socijalnog apostolata“, u smislu enciklika i direktiva Sv. Stolice od Leona XIII. amo.« Pismo, što ga je poslao biskupima, kad je postao predsjednikom tadašnjeg Katoličkog Omladinskog Saveza, koji se je doskora pretvorio u HOS (Hrvatski orlovski savez), kao i njegova redakcija, orlovske Zlatne knjige pokazuju čovjeka, koji znade, što hoće. On postaje predvodnikom struje, kojoj je Crkva alfa i omega, koja hoće sve podrediti Kristu, a daleko je od grupe, koja »podređuje i samoga Krista javnom životu«.

Sam Dr. Petar Rogulja tvrdio je još 1917., da postoje dvije protivne struje i koncepcije katol. pokreta u Hrvatskoj, koje se ne mogu složiti, jer se razilaze u načelima, i da do raskola prije ili kasnije mora doći. Dr. Petru Rogulji i njegovim sumišljenicima ideal je katolički pokret - jedinstven u kulturnim, socijalno-političkim i ekonomskim pitanjima, vjerska im je osnovica premalo, ona im je tek sekundarne naravi izvanstrančarstvo za njih »nema smisla« Dr. se Merzu predbacivalo, da je »stao ubacivati u javnost probleme, koji su aktuelni drugdje, a ne kod nas«. »Mislilo se tim na Katoličku Akciju Pija XI., kako ju je Dr. Merz sustavno propagirao i proveo u HOS-u.« Ta se je KA, premda već 1922. (enciklika Pija XI. »Ubi arcano Dei«) i 1923 (poslanica našeg Episkopata o KA) obvezatna, »smatrala nekim talijanskim ili još više romanskim specijalitetom, koji se ne smije k nama importirati. Izdana je parola: „Talijanska nam KA nije nikada služila, a ni ubuduće nam ne će služiti kao uzor.“… U ovaj milije dolazi na arenu javnog života i rada Dr. Merz, koji zna, što hoće. Čovjek Božji, izgrađen u borbi života kao „Božji orao zlatnih krila“, a želi da poda Hrvatima pravi i ispravni pojam o Katoličkoj Akciji, a napose da veličinu svoje duše prelije u srca dragih njegovih Orlova, kasnije Križara.“

Prvi je uspjeh Merzova nastojanja, koje je bilo povezano s mnogim žrtvama i pregaranjima, bio taj, da je Orlovstvo potpuno i bezuslovno prihvatilo i načela i ustrojstvo KA i stalo je sustavno provoditi u svojim redovima. Ta su načela sve više naglašivana i sve više prodirala među organizirane katolike, jer su ih isticali naši biskupi, zajednički i pojedinačno, a u više navrata i sama Sv. Stolica za Hrvate.

Zatim je predavač govorio o postanku Hrv. orlovskog saveza. Ustrajnom insistiranju Merzovu ima se zahvaliti, da je konačno prihvaćena lozinka: žrtva, Euhari­stija, Apostolat. Za hrvatsku orlovsku Zlatnu knjigu, što ju je priredio Dr. Merz, rekao je pokojni nadbiskup Dr. A. Bauer: »Katolički duh, koji provejava stranicama Zlatne knjige, bio bi nam jamstvo, da jedino načela istaknuta u toj zaista zlatnoj knjizi mogu preporoditi Hrvatski narod i spasiti pojedince i od vječne i od vremenite nesreće.«

Seljačka, radnička i đačka omladina listom je pohrlila u orlovske redove. Sama se organizacija razvila u mušku i žensku centralu, od kojih je svaka autonomna, a svrha im je jedna te ista.

Orlovstvo je bilo Merzovo djelo ne samo po tomu, što mu je dao Zlatnu knjigu, novu rimsku (papinsku) orijentaciju i geslo (ŽEA), već i po svetačkom primjeru, što su ga u njemu imali Orlovi i Orlice, i po radu, što im ga je posvetio, a konačno je na smrti i svoj život za njih žrtvovao.

God. 1926. bile su na pokrajinskom sletu u Sl. Požegi 2.000 Orlova i Orlića, a u Sarajevu god. 1927. već 3.500. Dne 1. X. 1926. Dr. Merz je isključen iz Seniorata. Bila je to reakcija na njegov rad od strane onih, s kojima se je on načelno razilazio.

Predavač zatim letimično u par sumarnih podataka prikazuje kolosalno djelo, što ga je izvelo već Orlovstvo. »Sa zavišću je gledao neprijatelj Merzovo djelo. Kada je uz teške borbe bila organizacija na vrhuncu svoje snage i svestranog rada, dođe mu 15. XII. 1929. zabrana beogradske vlade, kojom se Orlovska organizacija raspušta. Potezom pera želio je ministar Pera Živković da uništi Merzovo djelo, ali se kruto prevario. Merzovo je djelo - djelo Božje, koje se ne ruši tako lako.« Na savjet pokojnog nadbiskupa Dr. Bauera promijenjeno je ime, pa tako mjesto Orlovske imamo Križarsku organizaciju. Na savjet pak vlč. o. J. Vrbaneka D. I., tada nacionalnog ravnatelja Apostolata molitve, cijela je organizacija Križara stupila u Apostolat molitve. Tim je Merzovo djelo bilo stavljeno pod posebnu zaštito Presv. Srca Isusova, a prema vlasti dobila je organizacija novu pravnu zaštitu. I u novom vanjskom ruhu dobila je brzo organizacija odobrenje biskupa. A omladina je razumjela promjenu imena i s veseljem hrlila u križarska društva. Na prvom je vijeću* mjesto vođe ostalo nepopunjeno, a već na slijedećem, godine 1931., izabran je za predsjednika Velikog Križarskog Bratstva Dr. Ivan Protulipac, »koji je časno vršio svoju zadaću dugi niz godina«.

I tu iznosi referent, nakon letimičnog uvida u samu strukturu VKB-a i VKS-a, par statističkih podataka o Križarskoj organizaciji, s par brojeva ilustrira nevjerojatne uspjehe, što ih je ona požela, kao i veliku požrtvovnost križarskih centralnih odbornika-ica. »To je sitan, mali odgojni aparat, ali donosi rod i plod, milost i svetost u omladini. Prokušana su ta sredstva u Križarskoj organizaciji. Danas su Križari i Križance - ako imadu Božjeg svećenika kraj sebe, - confessores sv. Crkve, a kada bi kod nas došli dani Meksika i Španjolske, uvjeren sam, da bi bili flores martyrum.« U zasluge Križarstva uračunavaju se i proslave Papina dana i veliki kult Presvete Euharistije. Papinski dani u našoj domovini, a napose u Zagrebu, to su bili katolički i hrvatski triumfi Papinstva. »A Euharistija? Ona je obuzela duše i prožela tu omladinu. Nekoć su se stidjeli seoski momci doći k sv. Misi… Danas kao Križari stoje u svetištu pod barjakom i pred licem cijele župe primaju zajednički sv. Pričest.« A u sredini crkava stoje i križari akademičari, liturgijski prate sv. Misu i pod njom korporativno pristupaju k Stolu Gospodnjem.

Još se jednom vraća predavač svetačkom liku Dr. Merza, koji je veliki dar Božji našoj omladini, a zatim govori u dva kratka poglavlja o ciljevima križarskog rada i metodama.



* Iz taktičkih razloga prema državnoj vlasti (maloprije bio je Dr. Protulipac kao zadnji predsjednik Hrv. orl. saveza bačen u tamnicu). - Op. ur.