|
|
|
«Misli dr. Merza», Nedjelja, Zagreb, 2. srpnja 1941., br. 38
Misli dr. Merza
1. Tko hoće da shvati smisao života, mora da trpi duševno i tjelesno. 2. Odricanje je pravi put Bogu. 3. Duboki i intenzivni religiozni život jedini je preduvjet da se odgoje veliki pojedinci. 4. Boga zaboraviti nikada! Težiti neprestano za ujedinjenjem s Njime. 5. Duhovni život je razmatranje o božanskim stvarima i sudjelovanje u unutarnjem Božjem životu. 6. Ne može se izreći, što se ćuti, kad se Bog s nama sjedini. 7. Naša je liturgija umjetnički refleks unutarnjeg Božjeg života. 8. Moliti znači vjerovati. 9. Aut catholicus - aut nihil (Ili katolik ili ništa). 10. Treba da upoznamo misterij (tajnu) iz života Kristova: trpjeti za druge. 11. Temelj našeg apostolskog rada leži u nama samima, u našem odnošaju k Isusu, koji u nama mora da živi. 12. Srž svakog apostolata mora biti borba protiv grijeha.
Varaždin: »Hrvatsko Jedinstvo« o veličini Dr. Ivana Merza.
»Hrvatsko Jedinstvo« notira činjenicu, da je u Pakracu Kačićev prolaz prozvan Prolazom Dr. Ivana Merza, pa tom zgodom veli: »O Dr. Ivanu Merzu je »Hrv. Jedinstvo« više puta pisalo, pa želimo svakako i ovo registrirati. Dr. Ivan Merz je bio zaista velik čovjek. Tih i povučen, ali u radu i borbi za ideale neumoran i neslomiv. Velik je Dr. Ivan Merz po svetosti svoje duše, pa ćemo ga jednom, ako Bog da, (Slaviti i na našim oltarima, ali je i velik po svojoj baštini, po svojim djelima. On je onaj, koji je načinio revoluciju u dušama Hrvatske omladine. Najveću, najtežu i najpotrebniju revoluciju. On je srž Hrvatske omladine oteo materijalizmu i dao joj velike ideale. On je u bajrak »crven, bijeli, plavi upleo gorući križ, koji će sve zlo uništiti«, i dao ga omladini, da ga ona nosi čista i neokaljana. To je velikan, velikan duha, kojega će Hrvatski narod uvijek častiti i slaviti, pa evo i tom zgodom, kada njegovo ime stavlja kao naziv ulice. Prošlo je vrijeme, kad su se naše ulice nazivale Tyršovim, Sokolskim i još kojekako!«
Križarska duhovna obnova
Zadnji smo put na ovom mjestu pročitali Merzove riječi: »Opazio sam naime, da se neke tajne niti vuku, koje prema moralnoj snazi dotičnoga djeluju na okolinu, pa makar čovjek i šutio.« Te »tajne niti« posebno jako privlače, ako je čovjek čista, djevičanskog života. Oči su ogledalo duše. U očima čista mladića i čiste djevojke mora se očitovati i njihova sv. čistoća. I to onda opominje, popravlja, osvježuje, oplemenjuje, diže. Ali se sv. čistoća na njezinu posjedniku očituje i u kretnjama, držanju, u odijevanju, na cijelu licu, u čitavu ponašanju, u govoru; pa sve to onda ostavlja jak utisak na sve, s kojima takovi dolaze u saobraćaj. Odmah ćemo ovdje naglasiti stvar, kojom ćemo možda riješiti mnogu zagonetku u svom, a i tuđem apostolskom djelovanju: Iako je velika stvar, da u tom pogledu budemo uvijek čisti od smrtnoga grijeha, učinak će naše sv. čistoće biti ipak samo onda neobičan, ako u sv. čistoći budemo heroji. Ako budemo brižno bježali od svake i najmanje ljage, od svakog osjenjenja sv. čistoće. Onako, kako su to činili sveci i svetice. Onako, kako je to činio i naš Dr. Ivan Merz. Golem je to i mučan posao, koji traži stalnu budnost, stalnu borbu, stalnu molitvu i stalnu trapnju. Ali je velika i nagrada već na zemlji: onaj neizmjerni i neopisiv nebeski mir, koji nam je više-manje stalan posjed duše. A velik je i plod te borbe: čisto čarobno vučenje ljudi ovoga svijeta u carstvo duha, u kraljevstvo Božje. Evo, kako opisuje to čarobno djelovanje sv. čistoće (u osobi Dr. Ivana Merza) na okolinu Merzov dobar znanac (Pero Crnkovački, u članku: »Birat-Vitez, Uspomene na Dr. Ivu Merza«, »l.uč«1928., IX. - X. 276-7): »Kako mu je čisto oko! Kako je tih, ljubezan! Uvijek nasmijan, vedar i veseo. Zar ta duša ne zna: što je bestidnost gradskih dana i pakao gradske noći? Zar prolazi mimo ljudi s molitvom u duši, s ljubavlju u srcu? Zar dolazi među ljude kao mironosac i pionir novoga života? Kako je lijep čist mladić! Otkud ja znam, da je on čist? Vidio sam - osjetio sam. Non potest abscondi civitas supra montem…«36 I gđica Marica Stanković pripovijeda, u listu »Za Vjeru i Dom« (br. 6. god. 1928., str. 152.), kako je velik utjecaj vršio na nju pokojni Dr. Merz u pogledu radikaliziranja u odijevanju, a i na organiziranu katoličku žensku omladinu uopće.37 Dobro, iznosio je on njoj i ostaloj organiziranoj katol. ženskoj omladini razloge za stanovište Crkve u toj stvari. No sigurno je mnogo jače od razloga djelovala ona »božanska vatra«, kojom su bile obavijene njegove riječi, a koja mu je odozgor bila dana poradi herojskog stupnja sv. čistoće. Prigodom hodočašća hrvatskih Orlica u Rim obašao je Dr. Ivan Merz s gđicom Maricom Stanković tamošnje centrale katol. ženskih organizacija. U centrali akademičarki bili su edificirani pojavom studentice filozofije, koja im je crtala život i rad svoje organizacije, a cijelo joj je biće bilo prodahnuto jednostavnošću i čarom djevičanstva. Iza i toga posjeta osvrnuli su se u razgovoru na ono, što su vidjeli, pa je Dr. Merz među ostalim rekao i ovo: »Da, u okrilju katolicizma mogu da žive ovakvi bijeli cvjetovi, koji nose u sebi bogatu sadržinu i vječnu ljepotu ženske duše. Gdjegod katolicizam cvate, možete ih uvijek u obilju naći.«38 Da posjedujemo vječnu ljepotu duše, da budemo kreposni, napose pak da budemo čisti mladići i čiste djevojke, nije dosta to samo željeti, već nam se oko toga valja i potruditi. Valja nam posegnuti za vrhunaravnim pomagalima. To su: molitva, duhovno štivo, razmatranje, žrtva, ispit savjesti, ispovijed i sv. Pričest. Osobito sv. Pričest, kojoj je jedan od najljepših naziva: vino djevica. Da je ta sredstva upotrebljavao i Dr. Ivan Merz, vidjeli smo već češće, napose zadnji put na ovom mjestu. Upotrebljavajmo ih i mi! «Križarska duhovna obnova - Merzova molitva», Katolički tjednik, Sarajevo, 24. srpnja 1941., br. 34
Križarska duhovna obnova
Jedna od najvećih tvrdnja za ljude, koji su se stavili na dispoziciju Božjemu kraljevstvu na zemlji, jest, kad se za pojedinca može reći, da je čovjek molitve. Čovjek molitve, to znači, da cijeni molitvu, da je stalno prakticira, t. j., da se puno moli, i da njegova molitva ima sva svojstva dobre molitve. Ako je netko čovjek molitve, onda će on sigurno biti sam izgrađen, a izgrađivat će i druge. Taj posao izgrađivanja ići će mu od ruke. Radi njegove molitve Bog će na njegovo djelovanje stalno izlijevati svoj blagoslov, pa ne će ni plodovi izostati. Takav »čovjek molitve«, molitve pobožne, pouzdane i trajne, bio je i Dr. Ivan Merz. Vele to oni, koji su ga poznavali, koji su bili očevici, kako bi pokojni Dr. Merz znao duboko uroniti u molitvu. A zaključujemo to s pravom i na temelju mnogih mjesta u njegovu dnevniku. Njegov životopisac veli, da je »već tamo od treće godine svaki dan u jutro i u veće molio kratke molitvice, što su ga roditelji naučili«.43 U letaku na 6 stranica, što ga je (na 1. stranici Merzova slika), god. 1937., izdalo Akademsko Križarsko bratstvo »Mahnić« u Zagrebu, ovako je sažeto prikazan Merzov duhovni život: »Daljna je značajka Dr. Ivana Merza njegova iskrena i duboka pobožnost, koja je zahvaćala čitava čovjeka, a potpuno se oslanjala na liturgiju. Na bojištu je u streljačkim jarcima često klečeći molio, pa su se u njegov primjer sve više ugledali njegovi drugovi. Kod kuće je svakog jutra najprije ¾ sata razmatrao. Zatim je pošao u crkvu, »molio sv. Misu« i primio sv. Pričest. Navečer je molio krunicu, ispitao savjest i pripravio se za sjutrašnje razmatranje. često je znao sate proklečati u onom kutiću svoje sobe, gdje je nad njegovim uzglavljem gorjelo vječno svijetlo pred Lurdskom Gospom. Tako je provodio duhovni život, koji je, po njegovim riječima, „sudjelovanje u unutarnjem Božjem životu. Bez ovog dioništva s Bogom prestao bih bivstvovati. Bez toga je pakao.“« U glasovitom »pravilu života«, što si ga je sastavio, studirajući u Parizu, nalazi se i ova odluka: »Svaki se dan bar jednom posvema Bogu pomoliti.«44 Da je to duga molitva, molitva pun žarke pobožnosti i čvrstog pouzdanja ne treba ni reći. A još davno prije toga 24. veljače 1916., priznaje u svom dnevniku: »…mogu se dugo moliti«.45 Kako razabiremo iz Kniewaldova prikaza Merzova života,46 u Parizu (ako ne već i prije) moli Dr. Ivan Merz i svećenički časoslov. On je zbilja proveo u svom životu onu Isusovu poruku, da »treba svagda moliti« (Lk. 18, 1.). Zato je dobro stavio njegov životopisac naslov jednom poglavlju: »,Cio dan u Bogu.« Tu47 saznajemo, među ostalim, i to, da bi svaki dan slušao sv. Misu, nedjeljom dvije, svaki je dan primao sv. Pričest, a iza večere molio bi uvijek krunicu. »Nastojao je da dođe u crkvu ¼ sata prije početka sv. Mise.« Nedjeljom pak navečer proveo bi jedan sat u adoraciji pred svetohraništem. »Bez prestanka je nastojao u sebi probuđivati čine ljubavi prema Bogu i Spasitelju.« Dnevno bi izmolio i po više krunica. U članku »O Božjem čovjeku« (»Nedjelja«, 1929., br. 22.) citira Dušan Žanko slijedeće Merzovo priznanje: »Pa eto, ja svaki put od kuće do škole ili od škole do kuće izmolim krunicu i tako se lakše uklanjam napastima poganske ulice.«48 Kako je visoko mišljenje o molitvi imao Dr. Ivan Merz, pokazuju nam i ove njegove riječi: »Moliti se i sjediniti s Bogom, to je djelo čitava života…« »Tako je pisao 24. X. 1914. u Bečkom Novom Mjestu, a tako je živio, otkako ga poznam, - piše to u spomenutom članku g. Dušan Žanko, - pa do smrti.«49 »Osim liturgijskih pobožnosti i krunice osobito je volio moliti križni put sam, nesmetan ni od koga, na galerijama isusovačke crkve. Tamo je, s posebnim dopuštenjem, za koje su vrla rijetki znali, često išao da moli križni put u doba, kad se drugi odmaraju i od manje napornog posla, nego ga je dnevice vršio Ivan, t. j. oko dva sata poslije podne. Tamo je ostajao dugo, dugo, sam sa svojim raspetim Spasiteljem.«50
36 Dr. D. Kniewald: »Dr. Ivan Merz, život i djelovanje«, Zagreb 1932., str. 253 37 Ondje, str. 245. i 246.
38 Ondje, str. 246. 43 Dr. D. Kniewald: »Dr. Ivan Merz«, str. 13.
44 Ondje, str. 256.
45 Ondje, str. 58.
46 Ondje, str. 126.
47 Ondje, str. 208.
48 Ondje, str. 209.
49 Ondje, str. 209.
50 Ondje, str. 210. |