|
|
|
M. S., «Nenadkriljiv uzor», Za vjeru i dom, Zagreb, studenog 1942., br. 9, str. 1-2
Nenadkriljivi uzor
To je naš Merz, naš dobri Merz, naš sveti brat Ivan. I ove godine položile smo na blagdan svetaca kitu bielih krizantema na njegov grob, dok je sitna kiša gasila svieće i svjetiljke na Mirogoju. A mi smo stajale kraj Ivanova groba u tihoj adoraciji pred Najsvetijim. Jer ako nam se Bog objavljuje u sitnoj travki, u šarenom cvietu, u plavoj gori, u zaplakanom, nebu, koliko nam se jače objavljuje u ljepoti duša, u čistoći srdaca, u likovima svetaca svojih. A mi smo stajale kraj groba svetca. Jest, Ivan Merz je bio svetac i zato je naš nenadkriljivi uzor. Imali smo velikih agitatora, rječitih govornika, divnih pisaca. Imali smo požrtvovnih, izgrađenih ljudi. Ali vrieme je prešlo preko njih. Njihovi govori brzo su zamuknuli. Njihove sposobnosti, njihova požrtvovnost brzo je zaboravljena. Na članke njihove pala je gusta prašina. Ali Merčev lik ostao je uviek velik. Od onoga dana, kad je došao među nas, pa do danas, iako je već 15 godina kako ga nebu dadosmo, ostao je Merčev lik isti, uviek isti. Još više! Njegov je lik iz godine u godinu sve bliži, sve jasniji, sve veći. Jer to je lik podpunog katolika, svetca. I zato je uviek privlačiv, uviek snažan, uviek savremen. U magli, razvratu i rušenju sadašnjice tražimo svietle likove, velike duše, podpune ljude, tražimo uzore. Tražimo čovjeka jake intelektualne izgradnje. - To je bio naš Merz. Tražimo čovjeka bogatog i uzklađenog duševnog života. -I to je bio naš Merz. Tražimo požrtvovnog borca, čovjeka koji je zaboravio na sebe, da za druge živi. – I to je bio naš Merz. Tražimo čovjeka, koji je ostao uviek na istoj liniji, koji je uviek bio čvrst, karakteran. - I to je bio naš Merz. Tražimo čovjeka, koji je katolicizam proveo podpuno dosljedno. - I to je bio naš Merz. Merz nenadkriljivi uzor, Merz katolik, Merz apostol, Merz svetac. I zato i opet dođosmo k njemu na blagdan svetih. I digosmo nebeskom Otcu na zlatnoj pateni svoga pravednika, svoga svetca kao žrtveni dar. Da razblaži njegovu pravdu. Da takne njegovu ljubav. Da bude naknada za griehe. Za griehe čovječanstva. Za griehe Hrvata. Za griehe katolika. Primi, sveti Oče, ovaj neokaljani dar. M. S. O. J. D., (Bez naslova), Za vjeru i dom, Zagreb, studenog 1942., br. 9
Za Križaricu je vrieme sveta stvar. Ona ima dužnosti i prama vani. Ona u sebi nosi po milosti dragoga Boga. A križaričko je veliko geslo osvjetljivati Bogom tamne zakutke tolikih savjesti, suzbiti tmicu neznanja, nestalnosti, zavednosti. Križarički je apostolat nepregledan. Zahvaća duhovna i - tjelesna djela milosrđa. I zato će Križarici biti svaki časak predragocjen. Križarice, čuj rieči dr. Merza. »Katolička je vjera moje životno zvanje i mora to biti svakom pojedinom čovjeku bez iznimke. Budući da je ovaj život samo kratka priprava za vječnost, to je naravno, da sav naš rad ide za tim« (da si steknemo sretnu vječnost) - Pismo majci 6. XI. 1921. Sestre, izkoristite vrieme! o. J. D. |