«Križarske vijesti», Nedjelja, Zagreb, 3. svibnja 1942., br. 17

NAJAVLJENE SU PRIREDBE u Tuzli 10. V. i u Krapini 17. V.

SVEČANI SASTANAK ZAGREBAČKIH KRIŽARA - U nedjelju 3. V. kako smo već javili održaje se svečani sastanak svega zagrebačkog članstva prigodom godišnjice smrti dr. Ivana Merza - i to u Jeronimskoj dvorani u 5 sati poslije podne.

PRIREDBA AKADEMSKE OMLADINE - U nedjelju 10. V. priređuje akademska Križarska omladina svečanu akademiju u počast pok. dr Ivanu Merzu u 11 sati prije podne u Franjevačkoj dvorani na Kaptolu br. 9.

POSJET GROBU DR. IVANA MERZA - Na godišnjicu smrti 10. V. jest zajednički posjet grobu dr. Ivana Merza. Sastanak je na samom grobu u 3 sata poslije podne.

 

(…) Svibanj je  križarski mjesec.

U svibnju je napustio ovaj svijet najveći hrv. Križar, duhovni otac Orlovstva i Križarstva, neumrli dr. Ivan Merz. Njegova je smrt vječan zalog budućnosti Križarstva.

Ovom velikom sinu katoličke Hrvatske neka vječito plamti baklja na križarskom žrtveniku, a njegov zagovor kod Kralja Kraljeva neka nam izmoli oproštenje grijeha, snagu u pregaranjima i uspjeh u radu.

Brate Križaru!

(…)



«Svečana akademija u čast dr. Merza», Nedjelja, Zagreb, 3. svibnja 1942., br. 17

 

Svečana akademija u čast dra Merza

 

Kako je već javljeno u prošlom broju »Nedjelje«, Križarice Akademičarke i Križari Akademičari priređuju 10. svibnja prije podne u 11 sati u Franjevačkoj dvorani, Kaptol 9, svečanu akademiju u čast pok. dra Ivana Merza. - Raspored svečane akademije je slijedeći:

1. LIJEPA NAŠA, PJEVAJU KRIŽARICE AKADEMIČARKE I KRIŽARI AKADEMIČARI.

2. PROSLOV, GOVORI S. IVANKA DOKUPIL, ST. FILOZOFIJE.

3. BORIS KOLB: »DRU IVANU MERZU«; KRASNOSLOVI BR. MLADEN ZNIDARČIČ, ST. TEHNIKE.

4. LUJZA KOZINOVIČ: »TOTA PULCHRA«; PJEVAJU KRIŽARICE AKADEMIČARKE.

5. »DR. IVAN MERZ«; GOVORI BR. LJEPOSLAV PERINIĆ, ST. PRAVA.

6. LUJZA KOZINOVIČ: »HIMNA DRU MERZU«; PJEVAJU KRIŽARICE AKADEMIČARKE.

7. ANTE SEKULIĆ: »HRVATSKOM ORLU«; GLAZBA MAESTRA MATIJA IVŠIĆA; KRASNOSLOVI S. VJERA HORVAT, CAND. MED.

8. KRIŽARSKA HIMNA; PJEVAJU KRIŽARICE AKADEMIČARKE I KRIŽARI AKADEMIČARI.

Bog živi!

Odbori Akademskog Križarskog Sestrinstva i Bratstva.



«Dr. Ivan Merz - prigodom 14 - godišnjice Njegove smrti», Nedjelja, Zagreb, 9. svibnja 1942., br. 18, str. 1

 

Dr Ivan Merz

(Prigodom 14-godišnjice Njegove smrti)

 

10. ov. mjeseca slavimo 14-u obljetnicu prelaza u život našega velikoga i svetoga brata, apostola i pionira Katoličke Akcije Dr. Ivana Merza. Sjećamo se njega i pjevamo hvale Kristu, koji ga je između tolikih hrvatskih sinova i kćeri odabrao i pozvao, da On trgne hrvatsku mladost iz mrtvila i da joj pokaže prave ideale za koje se je jedino vrijedno boriti, da hrvatskoj mladosti pokaže na Crkvu, kao na jedinu veličinu, koja u sebi nosi preporod i spasenje naroda i svijeta.

Dr. Merz je kao i mi dijete 20-tog vijeka, onoga vijeka, kojega karakteriziraju novi životni problemi i težnje, koje su se uhvatile u koštac i koje se bore za prevlast životne orijentacije u svijetu. Da, on je dijete 20-tog vijeka, ali kao čovjek, kojega je ispunila punina božjega duha, izdiže se iznad sviju nas i svojim životom pokazuje da Krist nije ustanovio Crkvu, da ona bude mrtvi kameni spomenik, već da bude živi organizam, koji ulazi u svijet, i koji hoće sve manifestacije života preobraziti i prožeti svojim duhom i svojom istinom.

I rijetko je kada ime jednoga muža značilo u tolikoj mjeri program života jedne zemlje, kao što je ime Onoga, kojega se mi danas spominjemo. Rijetko je tko kada u ovakovom suvremenom previranju onako radikalno riješio najteže organizacijske probleme i zarezao u najdublje rane kao što je to učinio Dr. Merz u našoj organizaciji. On je najbolje shvatio, da Katolička Akcija nije jedan obični ljudski posao, jedna obična organizacija, nego da se tu radi o misiji, koju je Bog i Crkva povjerila naraštaju dvadesetog vijeka, da unese Krista u sve oblike ljudskoga života.

On slijedi Vatikanskog suverena, marljivo čita i studira Njegove enciklike i usvojivši ih predaje ih drugima, da budu svojina sviju, da se očituje zajedništvo mističnog Tijela Isusovog.

Sav sebe predaje organizaciji Katoličke Akcije u Hrvatskoj, predaje se organiziranju mladosti, koja će za desetak godina iza njegove smrti značiti budućnost naroda, koja će na sebe preuzeti vodstvo i odgovornost za mnoge državne poslove. On kao da je naslućivao, da će .se ipak jednoga dana probuditi potpuna državnost hrvatskog naroda, da će se probuditi mlada i božja Hrvatska, kojoj će trebati vrijednih i poštenih sinova i kćeri, da izranjenoj majci domovini poviju i izliječe sve rane, koje su joj zadali božji i narodni neprijatelji. On postavlja velike ideale, visoke ciljeve, postavlja joj za uzor samoga Krista i traži da svaki član Kat. Akcije bude potpun čovjek, potpun katolik, u svakoj zgodi i na svakom mjestu, onako kako je to i sam Bog od nas zatražio riječima: »Budite savršeni«.

Na jednom mjestu svog dnevnika kaže da bi sve naše organizacije bile jedno veliko ništa kad ne bi uspjele da njezini članovi budu bez smrtnoga grijeha. Sad Dr. Merz kroz cijeli svoj život pokazuje nam svojim primjerom tip, sliku potpunog čovjeka, kojega je izgradio u sebi. On je u svemu neumoran, radi danju i noću, piše za organizaciju, sa mnogo interesa prati savremeni katolički i kulturni život, daje inicijativu gotovo svakom organizacijskom pothvatu, a najviše od svega se moli i žrtvuje.

Sav je uronjen u Boga po svakidašnjoj žrtvi svete mise, po Presvetoj Euharistiji i po molitvi. On znade da je molitva sila Katoličkog apostolata, da ona privlači nebo k zemlji i da se samo s njome mogu osigurati svi uspjesi u svakom katoličkom pothvatu na polju Katoličke Akcije. Dr. Merz se je po molitvi unutar sebe odrekao sebe i junački iskreno pošao da slijedi Krista i da se hrani voljom Božjom.

Pomoću patnje uklanja i najmanje nedostatke a sve sa željom da u sebi utisne sliku »Prvorođenoga među mnogom braćom«. On ljubi Boga iznad svega i ta ljubav ga sili da Mu postane sve sličniji, da ga slijedi u najbitnijim oznakama Njegovog zemaljskoga života i trpljenja. U Njegovom se je životu jednom riječi udomio Krist, kojega je proživljavao u svoj svojoj punini, u svoj božanskoj veličini, On je u najpotpunijem smislu oživotvorio kršćanske istine u svakidašnjem životu.

U svemu je bio pravi katolički reformator, muž providnosti, koji je na njivi Kat. Crkve u hrvatskoj zemlji zaorao duboke brazde i posijao sjeme, koje je izniklo i koje je donijelo božanski rod.

Naročito mnogo je dao Dr. Merz našoj ženskoj katoličkoj mladosti. Nitko kao on nije dosada posvetio toliko pažnje, toliko smisla, toliko volje za rad na tom području, a sve sa svrhom da pomogne ženi, da ju izdigne na više, da ju postavi na ono mjesto, koje joj je sam Bog odredio i koje joj po njezinoj naravi pripada.

Merzu nije žena samo tijelo, ona je njemu duh, osoba, on gleda njezinu cijenu ne u ljepoti tijela i bogatstvu odijela i novaca, nego u ljepoti duše i njezinoj prirodnoj sklonosti k dobru, idealizmu, milosrđu i požrtvovnosti.

Zato je i postavio ispred ženske mladosti najveći, najljepši ideal, ideal Djevice iz Nazareta i Majke ispod križa Kristova. On u svakoj ženi gleda Mariju, koja je znala da u sebi cijeni ono što je u njoj božansko i da suvereno prezire niskost, blato prostote i grijeha.

Mogli bi dugo i dugo nabrajati i nizati citate i misli Dr. Ivana Merza o ženi. Mi ćemo slaveći Njegovu časnu i svetu uspomenu, poći Njegovim putem i obnoviti zavjeru koju kod svete Pričesti polažemo do nogu Euharistijskog Krista i ponovno ćemo obećati vjernost Kristu do groba, sv. Crkvi i njezinim vidljivim poglavarima odanost i poslušnost, a našoj dragoj križarskoj organizaciji marljivost i sve naše sposobnosti. Onda će brat Ivan biti zadovoljan s nama jer će vidjeti da mi idemo pravim putem i blagoslovit će nas, naše napore i trude iz vječnog carstva gdje kralju je samo duh, pravda i istina.

Zato poput Njega tražimo u životu uvijek samo Boga i volju Njegovu, da u predvečerje svojega života uzomgnemo reći isto ono što je Dr. Merz izrekao kad je sastavljao svoj nadgrobni natpis: »Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum«. Život mi je bio Krist, a smrt dobitak.

Neka bi nam Dr. Merz, čiju živu uspomenu slavimo isprosio kod prijestolja Janjeta i svibanjske Kraljice milost, da svijetu donesemo novu životnu radost i Krista.



Rn., «Merz govori - više sastavljenih Merčevih misli u jednu cjelinu», Nedjelja, Zagreb, 9. svibnja 1942., br. 18, str. 2-3

 

MERZ GOVORI

(VIŠE SASTAVLJENIH MERČEVIH MISLI U JEDNU CJELINU).

 

Tko hoće, da barem donekle shvati smisao života i da razumije kulturu, mora da trpi tjelesno i duševno. Teoretici, što sjede u toploj rasvijetljenoj sobi za obilatim objedom imajući sve, što im godi tijelu neće nikada upoznati ideju života. Religija sa svim svojini dogmama i obredima ostat će takovim ljudima uvijek tajna….

Eto ti ljudi sjede u kavani. Čitajući novine udovoljavaju radoznalo sitiji ubijaju prirođenu dosadu. Sve izvan Boga stvara dosadu i čovjek je zato umjetnim sredstvima, pićem, novinama, kinom, korzom i romanima otklanja. Kad se smrači malo potegne, a ono se razvijetli. Zaškaklji ga grlo, kao krilati doleti konobar i donese mu kavu; dosadi mu on ustane, sjedne u munjovoz i za čas je kod kuće. Najsitnija tjelesna želja se ispuni, tako, da njegov duh može - nevezan od potrebe tijela - da luta svojim putevima.

Uzmimo da je takav jedan čovjek, mladi đak ili sudac ili slično, koji provodi takav život, otišao u rat. Koji li kontrast? Prije nije znao ni da ima tijelo, a sada pljušti kiša, pa on ide uz jedno brdo i sav pokvašen nosi svoj »Rucksack«. Ovaj ga vuče k zemlji, ramena ga peku, kroz noge idu trnci, noge se ožuljale. Ide trupa i on, zastaje, sjedne, izvali se na kamen, pa onda opet dalje nastavlja svoj križni put. A nije dugo jeo. Praznina u stomaku ga steže, slab i obnemogao jedva se miče. Odjeća faktično da živi i da imade vrat, koji mu se koči, ramena, koja ga peku, ruke, koje su same sebi teške; krsta, koja ga bole, trbuh, koji mu se steže noge koje od umora jedva miče. I koža je sva  mokra, sve curi ispod odijela. I ide taj čovjek kojemu se prije snuždilo kad je slušao, gdje glazba prati sprovod, ide preko iznakaženih lješina, gleda glave, trupla noge, osušenu krv i pita se čemu to? I zapuca i on gleda, kako padaju oko njega, jecaju, stenju, krv curi, crveni se. Pa i on ću tim putem, kuda kamo? Što je život? Jedino je smrt realna. Što su naše ideje, čežnje planovi, strasti? Jedino je smrt istinita. I on će ležati, mrtav, žut, nepomičan kao klada. I zemlja će se dalje okretati i sunce će svijetliti ljudi nadalje živjeti, kao da se to nije ni dogodilo, kao da on nikada ni živio nije. Pa čemu je onda živio, kad ostaje sve nepromijenjeno? Zar je to sve bez smisla, slučaj? Ne, to ne može biti… Pa koji je onda smisao života. U ovome jamačno da ni je…, jer taj smrću prestaje.

Izvodeći iste silogizme, dolazi do kršćanstva. Preživljuje rat i vraća se kući. Do kojeg je rezultata došao?

Slava, medalje, budalaština su! Jest, bol je srž života, ona njime vlada. Bol, ta tako obična riječ, znači: nemati hljeba, biti bolestan, biti u vječnoj smrtnoj opasnosti, nositi silan teret, biti nepravedno zapostavljen; i kažnjen. Bol je spasavala čovjeka od mlitavosti ona mu je uvijek ulijevala strah pred nepoznatom, još većom boli. Tko hoće da razumije kulturu, mora da je trpi ne samo duševno, nego i tijelom. Teško, grozno! Gospoda teoretičari, što sjede u toploj sobi, mogu se rugati svemu i nijekati Boga, ali neka stupe u život i neka trpe tjelesno i duševno, pa neka reknu, je li glupo stajati u sluđenoj crkvi i gledati »kerefeke« tihe mise.

Razmišljanjem, gledanjem, promatranjem historije dolazi do središta svega universuma, dolazi do Centruma, oko kojeg se čovječanstvo u krugovima: priroda, svemir i nadgrobni život - u koncentričnim krugovima vrti: - Hostija. Zar ne znaju ti - moderni ljudi - tlu opstoji svemir, tako velik i krasan, a da je onaj, koji je to zamislio, veći od svega toga…, da će oni umrijeti, nestati sa svim njihovim »ljubavima«.

Smisao života je »mysterium crucis«. Život je silno teška borba nego li umjetnost i književnost. Ovaj je svijet, svijet rada i muke i kako se čovjek pokaže u tom radu, dobiva nagradu u drugom svijetu. Život nije umiranje nego žrvta… ali pošto smo tako sretni, da znamo, da je ovaj život vrlo kratka, faza i da ćemo zatim biti u vječnom nebu, budimo junački, žrtvujmo sekundu ovog života da uđemo u beskonačno nebo…

Strahovita opasnost prijeti mladeži u društvima bez vjere. Grijeh koji čovjeka izlaže vječnim mukama, tako je neopažen. Grijeh je povod najvećim katastrofama čovječanstva. Iz Evrope mnogo zla dolazi… Pokvarenost će iz gradova ući u sela i i zbogom Hrvatska. Ne! U crven-bijeli-plavi ako upletemo gorući krst, koji će sve zlo uništiti, onda će Hrvatska svoju ulogu u svjetskoj povijesti izvršiti. Budući da je grijeh najveće zlo zapravo jedino zlo, jer nas  lišava jodnog dobra - Boga, slijedi da grijeh valja najviše mrziti i svim se sredstvima proti njemu boriti. I katolička organizacija imade zadaću da uništava grijeh. Ako se ne postigne, da članovi budu bez smrtnoga grijeha, ova je organizacija besmislena, jer čemu čovjeku sav svijet, ako gubi svoj cilj, radi kojeg je stvoren. Katolička organizaciju mora da upozori članstvo na to najveće zlo u narodu - grijeh. Sve mora proživjeti svijest u tom užasnom zlu. Srž svakog apostolata mora da je borba protiv grijeha. To je okvir, u koji ulaze druge vrste apostolata - čisti vjerski, prosvjetni, ekonomsko-socijalni itd.

Želimo li dakle postati nosiocima velike katoličke misli, tada moraju sve naše organizacije neprestano naglašavati, da je duboki i intenzivni religiozni život jedini preduvjet, da se odgoje veliki pojedinci, koji će svojim životom realizirati svoje velike ideje.

Mi nijesmo organizacija masa, koji bi imali samo svoje zajedničke interese, već hoćemo da izgradimo mnogo velikih pojedinaca. Ovi će onda znati upotrijebiti za svoje visoke ideje i neizgrađene mase.

Mi nećemo i ne smijemo biti nikada katolici zato, da pomognemo narodu, već ćemo zato pomoći narodu, jer smo katolici. Katolicizam je naš cilj, a ne sredstvo. Baza našeg života mora biti naš preporod u Kristu, ostalo se sve samo od sebe na ovo niže. Moramo da svu pažnju posvetimo odgoju samih sebe i studiju katolicizma, koji mi nažalost ne poznamo ni malo bolje od kakvog pučkoškolca. Stvoriti velike ljude cilj je svenarodnog katoličkog pokreta. Borbu za savršenošču, askeza, mora da je naš svagdašnji kruh.

Progoni katoličke mladeži, poteškoće sa svih strana, koje se susreću, dokaz su, da smo vojska Raspetoga Kralja. Kada bi sve to glatko teklo mi bi smo bili vojska Isusova. Tu vijest valja proširiti među udruženjima i svom omladinom. Temelj našeg apostolskog rada i uspjeha leži u nama samima, u našem odnošaju k Isusu, koji u nama mora da živi.

Rn.



B. LOBORSKI, «Pri granitnom križu», Nedjelja, Zagreb, 9. svibnja 1942., br. 18, str. 3

 

Pri granitnom križu

 

Hrvatska ga zemlja čuva.

Mrka Zagrebačka Gora oblacima ovija sljemenski vrhunac, a svijetla savska ravan gubi se u nedogled. Široki obronak, osut nizovima križieva, tajnovito šuti, a pod njim se diže glavni grad Hrvata - sa srcem Markova trga i poletom vitkih kaptolskih gotskih tornjeva.

Šuti Mirogoj. Šuti i čuva Božjeg Orla, Prvog i Najvećeg hrvatskog Križara.

Čempresi muklo šušte, oblaci se burno natjeruju, a sunčana zraka poigrava mirom mirogojskih aleja.

Pod granitnim križem leži tijelo križarskog patnika. Leži i čeka dan, kad će nestati predrasuda, kad će potražiti utočište u arkadama među drugim velikanima Hrvatske

Leži tijelo, a neumrli duh se stere ra visovima onoga svijeta i moli Raspetoga Isusa i Svibanjsku Kraljicu za svoje Križare.

Leži tijelo obavito velom mirogojskog mira. Leži Veliki Križar miran i nepomičan. Legije mladih srdaca, pune njegova duha, prilaze svakoga svibnja, da mu se poklone, da se na njegovu grobu osnaže za daljnji mukotrpan rad.

Tisuće mladih Božjih vitezova dolaze na njegov grob. Čitava pokoljenja njegove duhovne braće i sinova. Dolaze, jer gledaju u njemu utjelovljenje svojih križarskih patnja. Dolaze, jer vide u njemu vođu, koga je Bog dao novoj mladeži Hrvatske. Dolaze, jer nalaze u njemu neiscrpljiv izvor žrtava za svoj križarski apostolat. Dolaze, jer im je svakoga svibnja to osvježenje sve potrebnije i potrebnije.

I ovoga svibnja kupi se oko njegova humka cvijet katoličke mladosti Hrvatske. Da njegova trpljenja olakšaju njihova trpljenja. Da njegov život posveti njihove živote. Da njegova molitva privede čitavu Hrvatsku Kristu!

Ivane, bdij s mirogojskog proplanka nad glavnim gradom Hrvata. Bdij i čuvaj nas, novovjeke Križare, bdij i čuvaj našu mučenicu - Kroaciju!

B. Loborski



«Proslava Merčevog dana u Zagrebu», Nedjelja, Zagreb, 9. svibnja 1942., br. 18, str. 3

 

Proslava Merčevog dana u Zagrebu

 

Zagrebački Križari i Križarice proslaviti će 14 godišnjicu smrti blagopok. dra Ivana Merza na svečani način.

Prije podne u 11 sati priređuju Akademsko Križarsko Bratstvo i Sestrinstvo svečanu Akademiju u Franjevačkoj dvorani sa slijedećim programom:

* * * Lijepa naša… pjevaju križarice akademičarke i križari akademičari

* * * Proslov, govori s. Ivanka Dokoupil, stud. phil.

Boris Kolb: Dr. I. Merzu, recitira br. Mladen Znidarčić, stud. Tehn

Lujza Kozinović: »Tota pulchra«, pjevaju križarice akadem.

* * * Dr. I. Merz, govori br. Ljep. Perinić, stud. iuris.

Lujza Kozinocić: Himna dru I. Merzu, pjevaju križarice akadem.

Ante Sekulić: Hrvatskom orlu, deklamira s. Vjera Horvat, stud. med., glazba Matija Ivšić

* * * Križarska himna, pjevaju križarice akademičarke i križari akademičari.

Ulaznice za priredbu dobiju se na blagajni dvorane prije početka priredbe.

Poslije podne u 3 sata sastanak svega članstva pred grobom dra Ivana Merza. Na grobu će generalni duhovnik msgr. dr. Milan Beluhan obaviti molitve i govoriti jedan član vodstva Velikog Križarskog Bratstva.



«Merčevim putem», Nedjelja, Zagreb, 9. svibnja 1942., br. 18, str. 3

 

Merčevim putem

 

Nismo ga nikada vidjeli… Nismo nikada čuli njegov glas… Nismo nikada vidjeli sjaj njegovih očiju… Kad je umirao, nismo niti znali, da je uopće živio. Dok je vodio najžešće borbe, da očuva Hrvatsko Orlovstvo, kao Pionira Katoličke Akcije u Hrvatskoj, na smjernicama Pija XI.; dok je bio napadan sa svih strana i sve napadaje podnosio mirom katoličkog heroja - mi smo se igrali još kao malena djeca, ne znajući za tog Čovjeka i njegov rad.

Ali i mi smo jednom morali stupiti u vrtlog života. Mladi, neiskusni, ne poznavajući život… osjetili smo veliku borbu u svijetu i veliko otimanje za mladež; čija će ona biti?! I vidjeli smo, da ima različitih tabora. Trebalo se odlučiti! Kuda? Kojim putem krenuti?

I došli smo neki u Križarsku organizaciju. Možda i bez podpune svijesti, što je Križarstvo. Doveo nas je kolega, Križar, koji nam je htio samo dobro. Neki od nas su prije toga lutali po kojekakvim drugim taborima. Svejedno… Tu, u križarstvu, smo prvi puta čuli za Merza. Tu smo dobili prve pojmove o važnosti Merčevog života i rada. Tu smo dobili u ruke divni životopis dra Ivana Merza. I čitali smo ga, čitali mnogo, i upoznali njegovu ličnost.

Upoznali smo svu zamašnost borbe, koju je on vodio. Ova knjiga otkrila nam je prije svega jednu divnu dušu, čovjeka kremen-karaktera, uronjena u Boga usred najvećeg vrtloga života, čovjeka Božjeg, koji je u sebi izgradio idealnog praktičnog katolika.

Upoznali smo tu i čovjeka, koji je prošao Golgotu života, koji je na svojim leđima osjetio svu puninu boli, muka, bijede, ratne grozote…

Upoznali smo tu i čovjeka, koji je rođen u liberalnoj sredini. Ali on s njom nije zadovoljan. On dublje gleda na sve zbivanje u svijetu i traži tome razloge. I on se uzdiže iznad te sredine kao orao, da urnebesnim lijetom poleti u nebeske visine.

Upoznali smo čovjeka, koji je u mladim danima imao izdržati veliku duševnu borbu, ali koju je završio s odlučnim »credo«.

Upoznali smo čovjeka stručno potpuno spremna; upoznali smo nepopustljivog borca za Božje stvari; upoznali smo i Merza-Orla, ideologa orlovstva, a potom i Križarstva.

Baš takav uzor smo tražili. I eto, našli smo ga u Merzu. I on je zaokupio naše srce, našu volju, naš um; cijelo naše biče; On i njegovo Križarstvo; On i ideje, za koje je živio i izgarao. Mi smo uvidjeli opravdanost i veliki smisao ove Križarske borbe, koju je on započeo. Mi smo se oduševili za nju.

I danas mi idemo za njim za našim dragim Ivanom. Taj veliki pokojnik, koji nas je ostavio pred četrnaest godina - živi u našim srcima.

I još će doći naraštaji i naraštaji, koji će poći za Merzom.

Doći će još desetci i stotine hiljada hrvatske mladeži, kojima će Merz biti uzor, koji će se izgrađivati po uzoru-Merzu, koji. će se oduševljavati Merčevim Križarstvom, i koji će kao Merčevi Križari moliti, raditi i boriti se, da njegove misli, da misli koje je on zastupao preporode svu hrvatsku mladež.

Dok je Hrvatskog naroda, bit će uvijek i onih, koji će slijediti Merza.



«Križarske vijesti», Nedjelja, Zagreb, 9. svibnja 1942., br. 18, str. 4

 

Križarske vijesti

 

ODRŽANE PRIREDBE. - Održana je križarska priredba u Brođancima kraj Osijeka u nedjelju 3. V., te u Zagrebu svečana akademija Križara župe sv. Marije u Franjevačkoj dvorani u nedjelju 3. V.

ODRŽANI TEČAJEVI: - U Gundicima kraj Slavonskog Broda održan je križarski tečaj na dane 1., 2. i 3. V. o. g. Prisustvovao je zamjenik generalnog duhovnika V. K. B-a vlč. Ante Kopunović.

SVEČANI SASTANAK ZAGREBAČKIH KRIŽARA I KRIŽARICA U POČAST POK. DR IVANA MERZA. - U nedjelju 3. V. održan je u Zagrebu u Jeronimskoj dvorani u pola 6 sati poslije podne svečani sastanak svega zagrebačkog članstva. Na programu bili su govori i deklamacije, a svirala je glazba Malih Križara sa Sv. Duha. Isti dan prije podne bila je zajednička sv. Pričest svih zagrebačkih članova i članica u bazilici presv. Srca Isusova.

AKADEMIJA U POČAST DR IVANA MERZA. - Prigodom godišnjice smrti dr. Ivana Merza priređuje sveučilišna križarska mladež svečanu akademiju u Zagrebu na sam dan godišnjice 10. V. u 11 sati prije podne u Franjevačkoj dvorani.

POHOD NA GROB DR IVANA MERZA. - U nedjelju 10. V. posjetit će svi zagrebački Križari i Križarice grob pok. dr. Ivana Merza. Sastanak je na grobu u 3 sata poslije podne.

 

Iz A. K. B-a »Mahnić«

 

2. V. održan je u društvenim prostorijama redoviti društveni sastanak. Predavao je p. Manes Karninčić, O. P. o temi: Inkvizicija.

9. V., t. j. slijedeće subote bit će u 8 sati uvečer sastanak sa predavanjem br. ing. Nikole Kirigina o dru I. Merzu.

10. V. Akademsko Križarsko Sestrinstvo i Bratstvo »Mahnić« priređuju prije podne u 11 sati svečanu akademiju u Franjevačkoj dvorani, Kaptol 9, u čast dra I. Merza.

Odbor A. K. B-a »Mahnić«.

 

MLADA MISA VLČ. GOSP. IVICE BJELOKOSIĆA

 

Na Uskrsni ponedjeljak, dne G. travnja, prikazao je prvu svetu misu vlč. g. Ivan Bjelokosić u svome rodnome mjestu u Čilipi (Konavle). Mladomisnik je potekao iz križarske organizacije te je bio i osnivač mnogih bratstava u okolici Dubrovnika. Prigodom mlade mise bilo je u Čilipima narodno slavlje, kojemu su u velikom broju prisustvovali i Križari. Mladomisniku vlč. g. Bjelokosiću srdačno čestitamo i želimo mnogo Božjeg blagoslova u njegovom svećeničkom zvanju, a braća Križari neka se mladog svećenika sjete u svojim svetim molitvama.

 

SVEČANI SASTANAK SVIH ZAGREBAČKIH KRIŽARA I KRIŽARICA U JERONIMSKOJ DVORANI

 

U počast dr. Ivana Merza održan je u nedjelju 3. svibnja o. g. svečani sastanak zagrebačkog članstva u 5 sati poslije podne u Jeronimskoj dvorani, kojemu su prisustvovali svi zagrebački Križari i Križarice. Sastanku su također prisustvovali tajnik Papinog Legata don. Giuseppe Massuccia, generalni duhovnik križ. organizacije Msgr. dr. M. Beluhan, zamjenik gen. duhovnika don Ante Radić, preč. g. dr. Krešo Ante Zorić, brojni križarski duhovnici, te br. dr. Felix Niedzielski.

Glazba Malih Križara sa Sv. Duha je otsvirala križarsku i ustašku himnu te nekoliko koračnica. Križarice-naučnice su pod dirigiranjem s. Hele Tišljarić otpjevale nekoliko hrvatskih narodnih pjesama. Pjesmu s. Goll u počast dr. I. Merza je recitirala s. Roza Antunović. S. Janjica Magdić i br. prof. P. Šimunić održali su predavanja, u kojima su prikazali ličnost i rad križarskog vođe, uzora i prvoborca dr. Ivana Merza.

Sastanak je završen skupnim pjevanjem »Križarske himne.«

Ujutro istoga dana pristupili su svi zagrebački Križari i Križarice zajedničkoj sv. Pričesti u bazilici Presv. Srca Isusova. Sv. misu je služio preuzv. biskup dr. Franjo Salis Seewis.

 

Križarska bratstva u spomen godišnjice Nezavisne Države Hrvatske

 

Križarsko bratstvo u Velikoj Gorici zaključilo je da u spomen godišnjice Nezavisne Države Hrvatske sagradi u župnoj crkvi oltar u čast bl. Nikole Tavilića.

Križari u Daruvaru kupit će za župnu crkvu novi zlatni kalež na uspomenu godišnjice uspostave Države Hrvatske.

Mnoga druga bratstva su također donijela lijepe zaključke o radu kojeg će poduzeti u slijedećoj godini. Tako je bratstvo u Slav. Brodu zaključilo da podigne i uredi perivoj, koji će nositi ime Dra Ivana Merza.

 

Priredba Križara i Križarica u Koritnom

 

Križari i Križarice iz Strizivojne priredili su nedavno izlet u Koritno. Tom prilikom je duhovnik bratstva odslužio svetu misu, a poslije podne održali su braća i sestre iz Strizivojne priredbu, na kojoj je izveden lijep program.

 

Crkvena proslava u Valpovu

 

U Valpovu je dne 26. ov. mj. održana mala crkvena svečanost. Toga dana bilo je u župnoj crkvi klečanje pred. Presvetim Oltarskim Sakramentom, a podlije podne bila je održana svečana procesija. Križari su toga dana imali klečanje i molili su za mir u svijetu.



«Svečana akademija u čast dr. Merza», Nedjeljne vijesti, 11. svibnja 1942., br. 23

 

Svečana akademija u čast dra Ivana Merza

ODRŽANA JE DANAS PRIJE PODNE U FRANJEVAČKOJ DVORANI NA KAPTOLU

 

ZAGREB, 10. svibnja. Danas je u Zagrebu proslavljena 14-godišnjica smrti velikog hrvatskog katoličkog borca, osnovatelja organizacija bivših hrvatskih orlova i križara, dr. Ivana Merza. Hrvatsko katoličko sveučilišno društvo »Mahnić« priredilo je tom zgodom svečanu priredbu u Franjevačkoj dvorani. Priredba je započela u 11 sati prije podne, u prisustvu velikog broja članova i članica križarske organizacije, prijatelja i brojnog gradjanstva. Pozornica je u tu svrhu bila lijepo iskićena cvijećem i zelenilom, dok je u pročelju stajala slika dr. Ivana Merza, uokvirena križarskim zastavama.

Sveučilišna križarska mladež, okupljena u društvu »Mahnić«, odpjevala je državnu himnu »Lijepu našu«, koju su svi prisutni saslušali u pozornom stavu s uzdignutim desnicama na pozdrav.

Proslov je održala gdjica Ivanka Dokoupil, sluš. phil., u kojem je u nekoliko poteza ocrtala svijetli lik velikog katoličkog borca i organizatora mladeži, dr. Ivana Merza.

Mladen Žnidarčić, sluš. prava krasnoslovio je pjesmu Borisa Kolba »Dr. I. Merzu«. Krasnoslovlje je veoma lijepo uspjelo, što su prisutni dokazali burnim pljeskom, nakon dovršene točke.

Ženska križarska sveučilišna mladež odpjevala je »Tota pulchra« od Lujze Kozimović. Skladno pjevanje djevojačkih glasova ostavilo je najljepši dojam na prisutne.

Predavanje o dr. Ivanu Merzu održao je Ljeposlav Perinić, slušač prava. U svom opsežnom prikazu osvijetlio je lik dr. Ivana Merza od njegovog djetinjstva do smrti. Slušatelji su mogli stvoriti sebi objektivnu pređočbu o katoličkom borcu, koji je poznat ne samo kod nas nego i u ostalim susjednim državama. Dr. Ivan Merz bio je katolik i Hrvat. Pred očima je neprestano imao sreću svoga naroda, koju se čvrsto uzdao naći u krilu Katoličke crkve.

Poslije ove točke križarice sveučilištarke su odpjevale »Himnu dr. Ivana Merza« koju je skladala Lujza Kozimović.

Pjesmu »Hrvatskom orlu« mladog katoličkog pjesnika Ante Sekulića krasnoslovila je Vjera Horvat uz glasovirsku pratnju Matije Ivšića.

Na koncu rasporeda je odpjevao mješoviti zbor križarske sveučilišne mladeži »Križarsku himnu«, koju su prisutni saslušali u pozornom stavu. Nakon toga je priredba bila dovršena.

Poslije podne križarska mladež i brojno gradjanstvo posjetili su grob dr. Ivana Merza na Mirogoju.



«Varaždinsko „Hrvatsko Jedinstvo“ o dr. Ivanu Merzu», Nedjelja, Zagreb, 17. svibnja 1942., br. 19

 

Varaždinsko »Hrvatsko Jedinstvo« o dru Ivanu Merzu

 

Glasilo Ustaškog Stožera Velike župe Zagorje »Hrvatsko Jedinstvo«, koje izlazi u Varaždinu donijelo je u svome posljednjem broju od 7. svibnja lijepi članak o proslavi 14-godišnjice smrti pok. ideologa dra Merza. U članku čitamo ove  lijepe misli:

»Ličnost dra Ivana Merza se promatra s različitih strana kao snažna pojava našeg ratnog i poslijeratnog duhovnog života. On se doima i djeluje na svoje suvremenike kao i na najnoviju generaciju hrvatske mladeži (koja ga ni vidjela nije). Snagu tog njegovog djelovanja možemo tražiti i u njevovom organizacijskom radu i njegovoj učenosti i njegovoj ličnoj sposobnosti, ali tako ne ćemo doći do željenog cilja.

On je sam uvijek naglašavao, da su za preporodno djelovanje potrebne snažno i izgrađene ličnosti. On je to bio, i u tome je njegova snaga. U čemu se sastoji ta izgrađenost i duhovna veličina? (Kako je danas nejasan taj pojam!) izgrađenost i duhovna veličina je stupanj naše savršenosti, a izgrađenost je moguća samo uz jasno poznavanje apsolutne Istine i težnje za potpunim sjedinjenjem s Njom. Naša savršenost je dakle zapravo podpuna skladnost našeg života s apsolutnom istinom. To znači poznavanje i razumievanje svega što postoji, moć rasuđivanja i usklađivanja. To znači čitav život gledati i proživljavati u njegovoj najvećoj vriednoti; čitav život staviti na pravo mjesto.

To je sve dr Ivan Merz posjedovao! On, običan čovjek naših dana probijao se kroz bure života, susretao što i mi svaki dan susrećemo, ali je ipak i konačno pobijedio. Stigao je na vrhunac, našao je Istinu u životu i ta ga je istina preobrazila. Vječni mir i jednostavnost apsolutne Istine preobražavao je polako lice čovjeka«.

»Ličnost dra Ivana Merza je u odsudnom času hrvatske povijesti skrenula pogled hrvatske mladeži na vriednost vječnih vrednota, vječne istine i time udarila temelj njezine izgradnje, dala dubinu shvaćanja i pravi smisao djelovanja. To je i s našeg nacionalnog stanovišta djelo neprocjenjive vriednosti, a da s duhovnog stanovišta ni ne govorimo.

I kad ga se sada sjećamo, četrnaestu godinu nakon njegove smrti - jedina nam je želja, da njegova skromna ali velika ličnost prodre što dublje i dalje u dušama naše mladeži.«



«Svečana proslava Merčevog dana u Franjevačkoj dvorani», Nedjelja, Zagreb, 17. svibnja 1942., br. 19, str. 1

 

Svečana proslava Merčevog dana
U Franjevačkoj dvorani

 

Svečane priredbe hrvatske križarske mladeži u počast godišnjice smrti blagopokojnog dra Ivana Merza, najbolji su dokaz koliko je medju svojim sljedbenicima i u čitavom hrvatskom narodu obljubljen dr Ivan Merz. Svake godine na dan 10. svibnja sjedine se Merčevi suradnici iz orlovske i križarske organizacije i nova hrvatska križarska mladež, koja Ga nije poznavala, u mislima i molitvama na dragoga našega Ivana. On je tolikima pokazao put Kristu - put Istini, Pravdi i Ljubavi. Proslave Merčevog dana nisu više samo proslave križarske mladeži već proslave čitavog hrvatskog naroda, jer je naš Ivan udario i temelje pravom duhovnom odgoju hrvatske mladeži. Naše proslave Merčevog dana, bile one u Zagrebu ili u pokrajini, uvijek su bile svečane i na njima je sudjelovao gotovo čitav hrvatski narod. Ove godine su uslijed ratnih prilika ove proslave priredjene u užem krugu, ali je bez ikakve promičbe na tim proslavama sudjelovalo mnogo hrvatskih katolika.

U Zagrebu je, prošle nedjelje dne 10. svibnja, priredilo Akademsko križarsko bratstvo »Mahnić« u zajednici s Akademskim križarskim sestrinstvom svečanu akademiju, koja se je održala u 11 sati prije podne u Franjevačkoj dvorani na Kaptolu. Prije početka ove svečane priredbe bila je franjevačka dvorana puna birane publike, zagrebačkih Križara i Križarica i ostalih štovatelja dra Ivana Merza. Na ulazu u dvoranu dočekivali su prisutne članovi i članice akademskih i križarskih društava. Preuzv. gosp. nadbiskup dr Alojzije Stepinac bio je zapriječen doći na priredbu te ga je zastupao vlč. g. Josip Cvetković. Priredbi su u svečanim ložama prisustvovali preuzv. gg. dr. Franjo Salis Seewis i dr. Josip Lach, zagrebački biskupi, generalni duhovnik križarske organizacije msgr. dr. Milan Beluhan, rektor zagrebačke bogoslovije dr. Franjo Šeper i duhovnik A. K. B. »Mahnić«, dekan bogoslovskog fakulteta dr. Djuro Gračanin. Priredbi su nadalje prisustvovali otac pok. Ivana g. Mavro Merz, podžupan u Tuzli dr. Felix Niedzielski, duhovnik Katoličke Akcije preč. g. dr. Pavao Jesih, rektor grkokatoličkog sjemeništa dr. Gjuro Višošević, dr. Ivo Guberina, mnogi bivši članovi i članice križarske organizacije, najbliži suradnici dra Ivana Merza, starješine Akademskog križarskog bratstva »Mahnić«, mnogi sveučilišni profesori, ravnatelji i profesori zagrebačkih redova, katoličkih organizacija, mnogi zagrebački svećenici, duhovnici svih zagrebačkih bratstva i sestrinstva, članovi vodstva križarskih i križaričkih centrala, staleških zajednica, svi zagrebački Križari i Križarice, mnogi zagrebački bogoslovi i drugi štovatelji pok. dra Ivana Merza. Akademiji je prisustvovalo oko osam stotina ljudi.

Akademija je započela pjevanjem hrvatske državne himne, koju su svi prisutni saslušali stojeći i podignute desnice. S. Ivanka Dokupil, slušačica phil. održala je proslov u kome je iznijela značaj ličnosti i rada pok. dra Merza za novu hrvatsku generaciju. Br. Ljeposlav Perinić, slušač prava održao je predavanje o životu i radu dra Merza. Svojim sadržajnim riječima, sjajnim mislima i na lijepi način predočio je predavač prisutnoj publici u kratkom predavanju sve ono što je pok. dr Merz učinio za Boga i Njegovu Hrvatsku i u odgoju križarske mladeži. Ostali program su izveli s. Vjera Horvat, slušačica med. svojom deklamacijom Ante Sekulića »Dru Ivanu Merzu« i br. Mladen Znidarčić, koji je recitirao Borisa Kolba »Božjem Orlu«. Deklamacija s. Horvat bila je praćena glazbenom pratnjom prof. Matije Ivšića. Zbor križarica akademičarki otpjevao je veoma lijepo i skladno pod ravnanjem s. Hele Tišljarić dvije pjesme »Tota pulchra« i od s. L. Kozinović »Himna dru Ivanu Merzu.« Svečana akademija je završena pjevanjem križarske himne.

Poslije podne u 3 sata posjetili su zagrebački križari i križarice, najbliži suradnici dra Ivana Merza, starješine akademskog križarskog bratstva, starješine zagrebačkih bratstava i sestrinstava, duhovnici zagrebačkih društava zajedno grob dra Ivana Merza. Ovom pohodu prisustvovalo je mnogo zagrebačkog građanstva, te se je oko Ivanovog groba sakupilo nekoliko stotina ljudi. Generalni duhovnik organizacije msgr. dr. Milan Beluhan obavio je posmrtne molitve uz asistenciju preč. gg. don Ante Radića i dr. Marka Klarića. Poslije izvršenih molitva svi su se prisutni pomolili za beatifikaciju pok. Ivana, a br. prof. Slavko Kaštelan održao je lijepi govor.

Nakon toga pošli su svi prisutni na grobove pok. dra Avelina Ćepulića i o. Brune Foretića. Ovdje je preč. dr. Milan Beluhan rekao o našim dragim pokojnicima nekoliko lijepih riječi, a svi su se prisutni pomolili za pokoj njihovih svetih duša.

Ova proslava Merčevog dana, zamišljena u posve užem krugu, pokazala je koliko je cijenjen naš dragi Ivan Merz. Na svečanoj akademiji i poslije podne na grobu okupili su se zajedno oni, koji su s njime suradjivali, oni, koje je on odgojio i oni, koji ga nisu uopće poznavali. Došli su svi da na Njegovom grobu dobiju nove snage u svome radu za Boga i Hrvatsku.



«Svečana proslava Merčevog dana u zagrebačkoj bogosloviji», Nedjelja, Zagreb, 17. svibnja 1942., br. 19, str. 1

 

Svečana proslava Merčevog dana
U zagrebačkoj Bogosloviji

 

U subotu dne 9. o. mj. u 6 sati poslije podne priredili su zagrebački bogoslovi akademiju u spomen 14-godišnjice smrti prvoborca papine Katoličke Akcije u Hrvatskoj dr. I. Merza. Priredba je održana u dvorani »Vijenca«. Pozornica je bila urešena velikim križarskim znakom i Merzovom slikom, pozadinu je sačinjavala papinska zastava. Ovoj kućnoj priredbi prisustvovali su i sjemenišni poglavari.

Raspored je bio slijedeći:

1. Mali bogoslovski zbor otpjevao je dvoglasno križarsku himnu.

2. Tamburaški zbor »Vijenca« izveo je Svečanu koračnicu od J. Pinturića.

3. O ličnosti dr. I. Merza govorio je J. Strmečki. - Danas treba opet ojačati i proširiti Merzov utjecaj na izgradnju omladine, jer su nam upravo danas najpotrebnije značajne ličnosti a to je Merz znao tako divno oblikovati. Svojom neobično skladnom i velikom pojavom potiče svakoga, da izabire ono idealnije u životu, kao što je sam činio - i onda kad se opredijelio za hrvatstvo, kad se zanosi za umjetnost, i kad na mjesto umjetnosti stavlja liturgiju, kad od dubokog intelektualca postaje ponizni pomoćnik Crkve, i kad od plamena za beskrajnim visinama dolazi do potpunog sjedinjenja s Bogom.

4. Neka važnija i značajnija mjesta iz Merzovog dnevnika pročitao je J. Dumić.

5. B. Kolb odlično je krasnoslovio svoju pjesmu Božjem Orlu.

6. O stvaratelju papinske Katoličke Akcije u Hrvatskoj govorio je M. Radanovlć. - Dr. I. Merz je pionir prave K. A. pape Pija XI. u Hrvatskoj. Njegov rad na tom polju ima epohalno značenje; njegova je zasluga, da se H. O. S. stavio na temelje K. A. Pija XI. Merz je tražio izvanstrančarstvo i ovisnost o bskupima. Sve do svoje smrti radio je, molio, patio i žrtvovao se za te ideje. I svoj je život dao za njih. A kad su Orlovi silom rastjerani, Merzov je duh bodrio na ustrajnost i njegova je ideja ostala nepobjediva - osnivaju se križari koji potpuno preuzimaju njegovu ideju i rade na ostvarenju njegovih ideala.

7. Tamburaški zbor »Vijenca« izveo je Bog i Hrvati od Broža.

 

POZIV BRATSVIMA

 

Molimo sva bratstva i sestrinstva da nam pošalju izvještaj o održanim priredbama ili svečanim sastancima u počast dra Ivana Merza.



«Svečana proslava Merčevog dana u dječačkom sjemeništu», Nedjelja, Zagreb, 17. svibnja 1942., br. 19, str. 1

 

Svečana proslava Merčevog dana
U dječačkom sjemeništu

 

»Zbor sjemenišnih srednjoškolaca« u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu održao je 10. V. 1942. svečanu akademiju u čast Dr. Ivana Merza.

Uspomena na tog velikog i zaslužnog katoličkog radnika i organizatora još je i danas živa među učenicima nadbiskupske gimnazije. Počevši od onih negdašnjih učenika, koji su imali tu sreću, da im On bude profesor, prenijelo se sjećanje na Njega sve do današnjih đaka, koji se, premda ga nisu lično poznavali, ponose, što je On bio nekoć profesor na njihovoj gimnaziji.

Svaki je od njih pročitao životopis i dnevnik Merčev pa se često spominje po koja zgoda iz Njegova života.

Aako ste koji puta po podne prolazili onim dijelom Mirogoja, gdje se nalazi Merčev grob, možda ste opazili do grobnicee hrpu dječaka, kako otkrivene glave promatraju zadnje prebivalište velikog pokojnika ili sklopljenih ruku mole. To su van mali seminarci, koji, idući na svoje šetnje, rado uzput posjećuju Merčev grob. Ti posjeti učvršćuju još više uspomenu i sjećanje na nezaboravnog prijatelja katoličke mladeži.

Da bi se to sjećanje št obolje i na vanjski način očitovalo, odlučio je odbor »Zborasjem. srednjoškolaca« prirediti ove godine svečanu akademiju, da Mu se prigodom 14. godišnjice smrti oda dostojna počast.

Program svečanosti je bio:

1. Dr. Merz  i mi…. proslov predsjednika F. Belaja.

2. J. Kreitmaier, S. J.: Ani antem docti fuerint…. pjevao zbor višeškolaca.

3. Organizacijski rad Dr. I. Merza… čitao V. Golubić VIII. r.

4. M. Pavelić, S. J.: Lovac Srca Isusova (dru I. Merza), recitirao M. Crnković, VI. r.

5. Plodovi Merčeve baštine… čitao J. Đuran, VII. r.

6. Is. Poljak: U osvit… deklamirao L. Ivanček, VIII. r.

7. Katolička obnova Hrvatske…. čitao B. Belaj VIII. r.

8. Zajc: Ave Maria… pjevao zbor višeškolaca.

Program u cjelini dao je prikaz Merčevog života i rada, pa je time slušačima osvježen Njegov lik i predočene Njegove velike zasluge za hrvatski katolički narod.

Nakon zadnje točke programa digao se O. Buljan te je ispripovijedio svoje lične uspomene na pokojnog Merza, a na koncu je pozvao sve prisutne, da nam isprosi što više značajeva, koji će poput Merza raditi na katoličkom, preporodu hrvatskog naroda.



«Križarske vijesti», Nedjelja, Zagreb, 17. svibnja 1942., br. 19

 

Iz V. K. B-a

 

Održane priredbe. Održane su priredbe u Petrinji (10. V.) i Gospiću 14. V.

U Zagrebu, u nedjelju 10. V. održana je svečana akademija prigodom godišnjice smrti dr. Ivana Merza u dvorani oo. Franjevaca u 11 sati prije podne. Akademiju je priredila akademska Križarska omladina.

Najavljene priredbe. - Najavljene su slijedeće priredbe za nedjelju 17. V.: Krapina, Velika Gorica, Daruvar i Brodjanci.

Pohod grobu dr. Ivana Merza. - U nedjelju 10. V. Posjetili su svi zagrebački Križari i Križarice grob pok. dr. Ivana Merza. U ime Velikog Križarskog Bratstva održao je na samom grobu govor br. prof. Kaštelan, dok je molitve obavio preč. g. msgr. dr. Milan Beluhan, generalni duhovnik Križarske organizacije.

Poslije toga posjetili su Križari i Križarice grob pok. Avelina Čepulića i o. Brune Foretića.

 

Iz A. K. B-a »Mahnić«

 

9. V. u subotu uvečer održan je redoviti članski sastanak, sa predavanjem br. ing. Nikole Kirigina o dru Merzu.

10. V. u 11 sati prije podne održana je u Franjevačkoj dvorani Kaptol 9, svečana akademija u čast dra I. Merza, koju su priredili Križari Akademičari i Akademičarke. Popodne u 3 sata prisustvovalo je članstvo pohodu groba dra I. Merza na Mirogoju. 14. V. t. j. na Spasovo prisustvovalo je članstvo A. K. B-a «Mahnić» pontifikalnoj sv. misi u stolnoj crkvi u 9 sati ujutro, prigodom 25-godišnjice biskupovanja sv. Oca Pape Pija XII.

16. V. t. j. u subotu uvečer u 8 sati bit će crkveni sastanak u župnoj crkvi sv. Marije, sa blagoslovom i duhovnim nagovorom duhovnika bratstva veleuč. g. dra. Đure Gračanina, dekana bogoslovnog fakulteta.

17. V. u nedjelju ujutro u 8 sati također u crkvi sv. Marije, pod sv. misom bit će zajednička sv.  pričest našeg članstva.

Bog živi!

Odbor A. K. B-a »Mahnić«