S. BIRAČ, «Na koljenima», Nedjelja, Zagreb, 13. kolovoza 1944., br. 29, str. 3

Na koljenima

Nema slučajnosti u životnom zbivanju, a najmanje u velikim prekretnicama vremena i naziranja, nego se sve zbiva pod vidom, upravom, darom i dopuštenjem premudre Božje Providnosti.

Zato nije puki slučaj i historijska igra, nego mudro odabrani dar neba, koje je baš u ovim tmurnim i odlučnim časovima dvadesetog stoljeća dalo mladoj katoličkoj Hrvatskoj providencijalnu ličnost dra Ivana Merza, da solidnom i svetačkom izgrađenošću svoga značaja i katoličkim radikalizmom života izpravno usmjeri puteve organiziranog katolicizma u Hrvatskoj i bude trajni svietli lik i uzor na nebu suvremenog napora i formiranja zdrave hrvatske mladeži na bezsmrtnim putevima velikih ideala i katoličkih smjernica života, a na dobro, sreću i spas sebe i drage domovine. Mnogo se već pisalo o ovom jedinstvenom velikanu suvremene katoličke Hrvatske, i već drugi njegov životopis (prvi od dra Kniewalda, a drugi od o. Vrbaneka) otvara liepe sunčane vidike života našoj katoličkoj mladeži, koja ga u svom zdravom dielu oduševljeno sliedi bilo kao velikog svog ideologa i prvoborca na putovima Kat. akcije (Orlovi, Križari), bilo kao svog svetog uzora u odgoju, borbi i uzpinajnju na svježe, čiste i jedinstveno liepe vrhunce katoličke značajnosti i trajne mladosti života, što se znade od srdca radovati i junački trpjeti, kad god se radi o visokom pozivu katoličkog života, na koji nas pozivlje sam naš Bog i najveći prijatelj mladeži – Krist Gospodin.

»Nema dlana, mogu reći ni sata, kad me ne salietavaju pitanja o biti života i svieta i slično.« (14. I. 1916.)

I mnogi su se već usudili uztvrditi, a dobro poznaju Merza, tog svetog našeg suvremenog suputnika s naših modernih trgova, ulica i života, koji danas svojim opakim raljama proždire tolike duše, a kuda je on prošao tako katolički suvereno i neokaljan, te nama djeci današnjeg sumnjičavog i griešnoga vieka ostao svietli primjer u ostvarivanju katoličkih načela i programa u svakidašnjem životu i u postizavazju onog najvećeg i najljepšeg – suverenog katoličkog značaja na kojemu kao granitnom temelju počiva život pojedinca, obitelji i naroda, i koji osta jedino sigurno jamstvo sretnije sutrašnjice. (Tu bi si morao ozbiljno izpitati svoju savjest današnji odgoj!)

Mi s ovo nekoliko redaka ni izdaleka ne kanimo tvrditi da podpuno poznajemo veličanstveni lik dra Mera i njegovo značenje za formaciju naše mladeži. No ipak se usuđujemo onako iz prikrajka zagledati njegovu ličnost i barem u profilu uhvatiti u najkraćim crtama ono, po čemu i na čemu se podigao, izgradio i razvio njegov svietli lik i sveti značaj mladog katoličkog intelektualca što tako snažno, živ i mrtav, neodoljivo privlači i osvaja, mlade duše na velikim životnim putevima.

I Merz je kao i svi mi živio u istom svietu današnje okoline, osjetio svu životnu zbilju i borbu, ali kojoj nije, kao toliki slabići, podlegao, nego je iz nje svaki dan sve više izdizao svoju veliku dušu i izlazio kao najsretniji pobjednik, koji je katolički molio, radio, radovao se i patio, ali je zato, uz ostalu brojnu i krasnu četu životnih pobjednika, i on izašao i pojavio se na bojištu života kao sveti i čisti vitez Krista Kralja.

Pobiedio je. Postao je velikan duha, ali na koljenima, gdje je čovjek najbliže Bogu, a po tom i najveći i najjači, i u čemu je tajna svake snažne formacije katoličkog značaja i velikih njegovih uspjeha. Na koljenima počiva i raste sva veličina dra Merza kao i sva veličina tolikih znanih i još više neznanih katoličkih velikana duha.

Sve je to Merz dobro znao i shvatio, za to se junački svojom životnom odlukom odlučio te je dosljedno u svom životu provodio, te je stoga napredovao pred Bogom i pred ljudima – postao sjajni svjetionik katoličkog života, dostojan uzor nasljedovanja.

Pođimo sad još malo dalje i gledajmo velikog Merza na koljenima, gdje je veličina čovjeka, i što sviet to više izbjegava, to je manji i bijedniji. Današnjica nam to svjedoči. Biedna se oholost stidi pasti na koljena pred svojim Bogom i zato puže po prahu zemaljskog blata, nemira i patnje… Merz na koljenima u svojoj sobi i u crkvi zaduben u molitvu razgovara sa svojim Bogom, i tu se rađaju velike odluke, što potresaju čitavim bićem, programi i smjernice, koje će snažnim zahvatom svoje volje i obilnom pomoću izmoljenom s Neba ostvarit. Na koljenima Merz crpi nebesku snagu iz nepresušivog vrela života, Euharistije, tog živog Boga meju nama u crkvi, koga dnevno po više puta posjećuje, a na koljenima Mu se klanja. na koljenima Ga prima u svoju dušu, na koljenima Ga dnevno zajedno sa svećenikom prikazuje u sv. Misi i prati Ga na težkom putu Križa!

Tu je životna snaga i veličina dra Merza, našeg Merza, snaga kojom je pobiedio sviet, formirao svoj katolički značaj, izgradio svoju nepomućenu sreću, udario organizacijske smjernice našoj katoličkoj mladeži i za sve nas postao svietla pojava i veliki katolički i narodni uzor upravo u ovoj burnoj i krvavoj sadašnjici, koju proživljavamo!

Sliedimo ga, ali… na koljenima!

Stj. Birač, duhovnik