|
|
|
MOLITE BRAĆO god. I – MAKARSKA 1963 – broj 6-7 str. 10-11
Dr. IVAN MERZ – NAŠ UZOR
Bilo je to 10. V 1928., dakle pred 35 godina, kada je ispustio svoju svetu i plemenitu dušu naš dragi Dr. Ivan Merz. Svima nam je bilo teško, kad smo čuli za njegovu smrt, ali za njega i za sve nas ona je bila dobitak, jer je on, od tada nadamo se u direktnoj vezi sa Svemogućim i tu se moli za sve one, koji mu se za pomoć obraćaju. – To nam svjedoče i mnoge milosti, koje su se po njegovom zagovoru dogodile poslije njegove smrti. Svi mi koji smo ga lično poznavali, vidjeli smo da je to bio nadčovjek i da je posjedovao kršćanske kreposti u herojskom stupnju. Nakon Ivanove smrti tek se je pokazala njegova veličina – tog Euharistijskog viteza naših dana. On je sam kazao: »Okanio sam se estetsko-literarnog gledanja na svijet i počeo promatrati život kakav je u stvarnosti tj. u koncepciji Spasiteljevoj...« Merz je imao posve katoličko shvaćanje, koje se očitovalo najprije u tome, da je sve gledao i prosuđivao u izrazitom svijetlu crkvenih odredaba, smjernica i nastojanja. On kaže: »U Katoličkoj crkvi vidim sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa, a u sv. Ocu Papi gledam čovjeka, kojega je moj Bog postavio za vrhovnog vidljivog namjesnika na zemlji. Zato ljubim Katoličku crkvu i sv. Oca Papu, kao Isusa«. Daljna je značajka Dr Ivana Merza njegova iskrena i duboka pobožnost koja je zahvaćala čitavog čovjeka. Potpuno se je oslanjao na sv. liturgiju. Već za svoju doktorsku radnju izabire liturgiju. Kasnije piše članke u raznim časopisima ističući njezinu ljepotu i odgojnu moć za život. Sv. Misu je dnevno slušao i iz misala pratio, te se redovito preko iste pričešćivao. Smatrao je da je sv. Misa bez sv. pričesti donekle krnja. Žrtva je tek onda potpuna kada se u misi u najtjesnijim vezama ljubavi sjedinjujemo s Isusom. Evo što Merz piše o sv. liturgiji: »Po liturgijskom razmatranju svaki katolik postaje velik i univerzalan. On stavlja po strani svoje osobne interese i počinje osjećati što osjeća Crkva, taj velebni odraz samog neizmjernog Krista. Vjernik koji se liturgijski moli pridružuje se korovima anđeoskim, koji neprestano hvale Stvoritelja i tako je njegova molitva socijalna, sjedinjena sa svetom Crkvom«. Tako je Ivan bio zaista liturgijski čovjek, pa kad bi sada bio živ vjerujem da bi u ovom našem liturgijskom listu »Molite braćo« njegovi članci bili redoviti. Njegov grob na Mirogoju posjećuju brojne pobožne duše i njemu se mole. Mogu reći, da sam i ja svakom zgodom, kad sam navraćao u Zagreb, posjećivao njegov grob. Izjavljujem, da sam se uvijek osjećao, kad sam bio kod njegovog groba, kao da se nalazim na grobu sveca. Da, na grobu Merza koji je očekivao »Milosrđe Gospodinovo i vječni počinak na Srcu Isusovu« kako to kaže njegov grobni natpis. To je bio Ivan Merz: čovjek Žrtve-Euharistije i Apostolata. Sveta Crkva, naša predobra majka, čiji je Ivan za svog života bio vjerni i odani sin, u godini 1958. otvorila je crkveni proces, po kojemu je naš Dr. Ivan Merz dobio naslov »Sluga Božji«. Sada se sabiru materijali za njegovu beatifikaciju. Znamo da će ovaj drugi stepen dugo trajati i zato se molimo Sv. Trojstvu za milost, da bi se Dr. Ivan Merz čim prije slavio, kao blaženik i svetac na našim oltarima. Ivo ARNERIĆ, svjetovnjak
|