Antun BAUER, «Ivan Merz. 1928-1978. Molitva Ivana Merza», Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb, god. 69/1978., br. 8, str. 265

MOLITVA IVANA MERZA

O molitvenom životu Ivana Merza sačuvalo nam se obilje dokumenata, bilo da se radi o njegovim osobnim bilješkama, bilo o svjedočanstvima drugih.

Kako je i što je molio Ivan Merz?

Već u svom dnevniku ostavio nam je divnih molitava koje su nastale u konkretnim životnim situacijama u kojima se našao. Tako na fronti, nakon jednog bombardiranja piše: »O Bože, da sam već kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svoga Milosrđa sažgeš parazite grijeha, koji su se uvukli u moju dušu, pa da dobar i svet stupim u Te, ili barem da u životu budem nadahnut svetom radošću i nadčovječjom voljom.«

Kad je već dozrio u svojoj vjeri, kao mladi profesor u Zagrebu ovako opisuje svoj molitveni život, odgovarajući na pitanje jedne ankete: »U jutro razmatram 3/4 sata. Naveče - krunica, ispitivanje savjesti, pripravim materijal za razmatranje slijedećeg dana.« Osim toga Ivan još svakodnevno prisustvuje svetoj Misi, koju prati iz svog velikog latinsko-francuskog misala.

Liturgija je, međutim, bila glavno područje gdje se kretao njegov molitveni život. Njegov prijatelj Dušan Ž. naglašava kako Ivan ne miješa autentičnu (izvornu) molitvu s neodređenim čuvstvima, nego »čvrsto zagovara objektivnu molitvu Crkve namjesto subjektivne, naročito kad se radi o Misi. Jednostavni, ozbiljni, dogmatični i kratki liturgijski tekstovi privlače njegov temperamenat, njegov razum i njegovu vjeru.«

Zato je Ivan i mogao dati u svome članku »Duhovna obnova po liturgiji« načelo »razmatraj dnevno na temelju misala«, koje obrazlaže riječima: »Po liturgijskim razmatranju svaki katolik postaje velik i univerzalan. On ostavlja po strani svoje osobne interese i počinje osjećati što osjeća sama Crkva, taj velebni odraz samog neizmjernog Krista… Po katoličkoj liturgiji svi ljudi na cijeloj zemlji razmatraju istog dana o istim stvarima i na taj se način učvršćuje svijest o katoličkom jedinstvu svih naroda.«

Antun Bauer