Božidar NAGY, «Ivan Merz», Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 69/1978., br. 3, str. 87

Ivan Merz

Na nadgrobnu ploču koja se sada nalazi nad Ivanovim novim grobom u Bazilici Srca Isusova izabrane su i uklesane riječi koje sažimaju osnovne karakteristike njegove duhovnosti, ono bitno što ga čini dostojnim kandidatom oltara. U prošlom broju čitali smo taj natpis koji započinje riječima »Ovdje počiva u Kristu Bogu svom«. Te riječi ukratko žele izraziti ono što je za Ivana značio Isus Krist.

Kada se studira Ivanov život, a napose njegov dnevnik, jasno se zapaža da je on do Isusa Krista došao polaganim razvojem, koji je on kratko sintetizirao u onoj često citiranoj rečenici u pismu svojoj majci iz Pariza g. 1921.: »Znadeš da me je život na sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon Lurd, potpuno uvjerio u istinitost katoličke vjere i da se zato moj cijeli život kreće oko Krista Gospodina.«

Iako je Ivan mnogo toga napisao, o Isusu Kristu kao osobi nema mnogo. Nisu ga zanimali teološki niti egzegetski problemi o Kristu. Za njega je Isus utjelovljeni Bog, Spasitelj i tu činjenicu prihvaća Ivan bez ikakove diskusije i rezerve sa svim posljedicama koje iz toga proistječu za njegov osobni život.

Ono malo što je Ivan zapisao direktno o Kristu tako je jezgrovito da nam u potpunosti otkriva njegovu dušu i njegov stav prema Kristu. Tako u svojim bilješkama iz duhovnih vježbi koje je obavio od 7. XI do 9. XI 1923. piše:

»Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci i služiti pod Tvojom zastavom. I oca i majku i sve što mi je drago zaboravljam kad se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja i samo Tebi i više nikome ne služi«.

Gotovo sve bilješke koje je načinio pod tim duhovnim vježbama jesu jedan intiman dijalog s Kristom. Obraća mu se u svojim odlukama i moli ga da mu pomogne u nastojanjima da mu bude što vjerniji. Tako piše:

»Molim Te zato, Isuse, da u staležu koji sam izabrao uvijek nastojim biti Tebi sličan; ne tražiti za se nikakav imetak, biti poslušan poticajima Tvojim u mojoj duši i savjetima moga duhovnog vođe kojim se Ti služiš i nemati drugog Zaručnika do li Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim i daj mi snage da u dragovoljnom trpljenju postajem Tebi sve sličniji. Molim Te zato, Isuse, mogućnost da u svome staležu uvijek uzmognem posvetiti toliko vremena da razmišljam o vječnim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno ujedinjujem.«.

Ne čudi nas da je čovjek koji je nastojao provesti te riječi na koncu svoga života stvarno mogao napisati u svome testamentu: »Život mi je bio Krist.«

Gdje je Ivan susretao Krista? Iz citiranih tekstova to se jasno ne vidi. Za Ivana Isus nije negdje daleko u nebu. Iz mnogih drugih tekstova, kao i iz svjedočanstava koja su nam o Ivanu ostavili njegovi najbliži jasno se vidi da Ivan Krista susreće najprije u Euharistiji, koju svakodnevno prima. Vidi ga u Papi i u crkvenoj hijerarhiji, čije zapovijedi i smjernice izvršava kao da dolaze od samoga Krista.

Napokon, pronalazi ga i susreće u cijelom mističnom tijelu Kristovu - Crkvi.