Božidar NAGY, «Ivan Merz, 1928-1978 Merz i Crkva», Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb, 69/1978., br. 9, str. 299

Merz i Crkva

Ako uzmete u ruke najnoviju knjigu o dru Ivanu Merzu »Put k Suncu« i otvorite na str. 172. Stvarno kazalo, primijetit ćete da riječ »Crkva« najčešće dolazi u ovoj zbirci najljepših tekstova Ivana Merza, koji su objavljeni prigodom 50. obljetnice njegove smrti.

No nije to slučajno što se riječ »Crkva« najčešće pojavljuje samo u ovoj zbirci, nego je to karakteristika cijelog negova književnog opusa koji broji preko tri tisuće stranica. Dapače, ljubav i odanost prema Crkvi jesu glavne značajke Merčeve duhovne fizionomije.

Jedan od njegovih blizih prijatelja i suradnika ovako je pisao u »Životu« br. 5/1938. god.: »Nema jače ideje u Merčevu liku od ideje Crkve; Crkve, koja kroz Papinstvo čuva nauku i jedinstvo, te Crkve, koja kroz liturgiju moli i prinosi žrtvu hvale Ocu i pomoću koje - veli Merz - vjernik u svojoj duši proživljava sve faze vječnog života Kristova i kroz koju svaki katolik postaje velik i univerzalan.«

Odakle tolika ljubav prema Crkvi kod Merza? On nam sam daje odgonetku te zanimljive zagonetke. Kad mu je u jednoj anketi bilo postavljeno pitanje »Zašto ljubi Katoličku Crkvu i sv. Oca Papu,« Ivan je odgovorio: »Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga i Gospoda svoga.«

To shvaćanje Crkve koje je Ivan duboko u sebi nosio nije zadržao samo za sebe nego je bio veliki apostol ispravnog shvaćanja Crkve u hrvatskom narodu. Tako je »Život« prigodom 10. obljetnice njegove smrti mogao napisati u svome uvodniku slijedeće riječi:

»Pojavio se među nama onda kad se gotovo već sasvim bio iskvario pojam i odnošaj prema onoj, kojoj Hrvatska duguje i svoju zasebnu fizionomiju i svoju narodnu individualnost i svoju historijsku opstojnost – Crkvi…. Da Ivane, ti si providencijalni čovjek Hrvatske.