|
Božidar NAGY, «Ivan Merz. 1928-1978. Podnaslovi: Život. Baština.», Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb, god. 69/1978., br. 1, str. 13
Već je prošlo pedeset godina otkako je u Zagrebu, u svojoj 32. godini života, 10. svibnja 1928., umro mladi katolički intelektualac i veliki apostol hrvatske mladeži dr Ivan Merz. Iako nas od njega dijeli pola stoljeća, njegov duh i njegove ideje osjećamo još uvijek kao živo prisutne i u našem vremenu. Godine kad su se svečano komemorirale deseta i petnaesta obljetnica Ivanove smrti, bile su to 1938. i 1943. proglašene su »Godinama Ivana Merza«; u njima je posebno mladež katoličkih organizacija, koja je nasljedila Ivanovu baštinu, nastojala što dublje upoznati njegovu duhovnu baštinu koju je iza sebe ostavio. U ovoj godini, kada se navršava pedeseta obljetnica njegove smrti, dužni smo svi, a napose mlada generacija, što bolje upoznati tog budućeg hrvatskog blaženika i sveca. Zato ćemo tokom godine u ovoj rubrici donositi njegove misli, ideje, kao i prikaze njegovih bitnih vrlina koje imaju značenje i u naša vrijeme.
ŽIVOT
Evo nekoliko najvažnijih podataka iz njegova života! 16. XII 1896. Ivan Merz rođen je u Banjoj Luci, gdje pohađa osnovnu školu i gimnaziju. 1914. polaže maturu. 1915. - Nakon i kratkog boravka u vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu započinje studij na bečkom Sveučilištu 1916-1918 - Boravi u ratu na talijanskoj fronti. 1920-1922 - Studira u Parizu. 1922. - Vraća se u Zagreb, gdje postaje profesor francuskog jezika na Nadbiskupskoj gimnazji. 1922-1928 - Kroz šest godina razvija u Hrvatskoj ogromnu apostolsku djelatnost u katoličkim organizacijama tadašnjeg vremena. Suosnivač je bivšeg Hrvatskog Orlovskog Saveza, pokretač liturgijske obnove i začetnik provedbe Katoličke Akcije u Hrvatskoj. Sav svoj život potpuno je stavio u službu Krista i Njegova Kraljevstva. 10. V. 1928. umire u Zagrebu, nakon neuspjele operacije. 1958. pokrenut je informativni postupak za njegovo proglašenje blaženim.
BAŠTINA
Ivan Merz je u svome kratkom životu stvorio i ostavio bogatu duhovnu baštinu kao plod ne samo svoje izvanredne intelektualne nadarenosti nego i dubokog religioznog iskustva. Taj književni opus - pisana baština - uključuje u sebi njegov opširan dnevnik (800 str.), 140 članaka i raznih studija objavljenih u 22 časopisa, šest brošura, njegovu doktorsku disertaciju, opširnu korespondenciju i mnoge neobjavljene rukopise. Ukupno preko tri tisuće pisanih stranica. Iz tog velikog duhovnog blaga donosit ćemo najljepše misli tokom ove godine na ovim stranicama. Evo što, na primjer Ivan kaže o molitvi u svome dnevniku. Zapisao je ove misli u svojoj 18. godini: »Religija je bez molitve mrtva. No molitva se ne mjeri na duljinu i ona se ne mora čitati iz knjiga. Razgovor iz vlastitog čuvstva, razmišljanje o Pismima i namjerama Svevišnjega, to je molitva. Bog je duhovno biće. A pošto smo mi tjelesni, to je misao na Njega tjelesno duševna. Da Ga razumijemo, postao je Emanuelom, nama sličnim. I mi se Isusu možemo moliti i ta nam je molitva mnogo lakša jer nam je Isus bliži.« (Dnevnik 25. X. 1914.)
Prijenos tijela dra Ivana Mreza
16. XII. 1977. preneseni su posmrtni ostaci dra Ivana Merza sa zagrebačkog groblja Mirogoja u baziliku Srca Isusova u Zagrebu. Za tu svrhu u bazilici je pripravljena posebna grobnica kod oltara sv. Alojzija. Sam prijenos obavljen je na skroman način. Kod ekshumacije i identifikacije tijela, osim službene komisije, bio je prisutan manji broj Ivanovih prijatelja i štovatelja, među kojima je bilo onih koji su prisustvovali njegovu pogrebu prije pedeset godina. Posmrtni ostaci bili su premješteni u nova dva lijesa, limeni i drveni bijele boje. Lijes s Ivanovim ostacima prevezen je potom u Hrvatsko narodno svetište Srca Isusova, gdje je u prisutnosti vjernika i uz prigodni obred sahranjen u grobnicu. Nad Ivanovim novim grobom u bazilici postavljena je velika mramorna ploča. U sredini se nalazi njegov lik (brončani reljef), koji će s vremenom biti zamijenjen većim. S lijeve strane stoje riječi:
Ovdje počiva u Kristu Bogu svom vjerni sin Katoličke Crkve DR IVAN MERZ 16. XII. 1896. - 10. V. 1928. APOSTOL HRVATSKE MLADEŽI Na desnoj strani postavljen je izvoran tekst Ivanova nadgrobnog natpisa, koji je Ivan sastavio neposredno prije svoje smrti. Tekst je sastavljen na latinskom, a na ploču je uklesan na hrvatskom prijevodu, koji glasi: »Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. Sretan u miru i radosti. Moja je duša postigla cilj radi koga je stvorena.« Pero BULAT, «U Bazilici», Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb, veljače 69/1978., br. 2, str 58
U BAZILICI
Ima više razloga zašto je papinski nuncij u našoj zemlji Msgr Michele Cechini došao u baziliku Srca Isusova 18. prosinca 1977. godine prigodom proslave 75-godišnjice njezina otvorenja i prilikom prijenosa tijela dra I. Merza u krilo iste bazilike. Mi smo Hrvati uvijek bili vjerni Papi i Rimu, a ova je crkva upravo simbol odanosti i posluha onom duhu što struji i djeluje iz Rima. Dr Ivan Merz bio je skroz naskroz rimski čovjek: Papu je volio upravo osobnom ljubavi, svoje Orlove i katoličku mladež odgajao je u stopostotnoj vjernosti prema Papi. Zato nam je bilo vrlo drago da smo Papinom zamjeniku mogli upriličiti srdačnu dobrodošlicu i pozdraviti ga ovim riječima: - Ovdje ste Vi, Ekselenco, kod kuće! Ovdje ste kod svojih najvjernijih. Ovdje ste kao na pragu svoje kuće, na svom domaćem ognjištu. Nama je uvijek drago kad ste u Zagrebu. Vrlo nam je milo kad stupite na tlo Lijene Naše Domovine, na tlo hrvatskog naroda, koji je najbrojnija katolička zajednica u našoj zemlji. Kad god možete, dođite u Zaareb! A kad god dođete u Zagreb mi Vas u bazilici Srca Isusova čekamo kao svog Oca i Brata! Pero Bulat
|