STOTA OBLJETNICA ROĐENJA SLUGE BOŽJEGA IVANA MERZA

1896. – 16. XII. – 1996.

ZNANSTVENI  SIMPOZIJ  O  IVANU MERZU

Zagreb, 14. prosinca 1996.

-------------------------------------------------------------------------------------------------

UDK  Merz, I.
Izlaganje na znanstvenom skupu
Primljeno 2/97

Mr. Miroslav KLOBUČAR

Hrvatsko Orlovstvo -

organizacija apostolskog djelovanja Ivana Merza

Sažetak

Početkom 20. st. u slavenskim se zemljama počeo razvijati orlovski pokret za mladež, katoličke orijentacije, kao reakcija sokolskom pokretu koji je bio liberalnog usmjerenja. U Hrvatsku orlovski pokret dolazi iz Čehoslovačke preko Slovenije. Osnivanjem Hrvatskog orlovskog saveza g. 1923., orlovski se pokret u Hrvatskoj osamostaljuje. Zahvaljujući nastojanjima Ivana Merza, hrvatsko se orlovstvo postavlja na temelje papinske Katoličke akcije i postaje zdrava katolička organizacija za odgoj mladeži koju su hrvatski biskupi takvom držali i zbog toga je preporučivali. Ivan Merz je na samrti svoj mladi život prikazao Bogu kao žrtvu za hrvatsko orlovstvo.

-------------------------------------------------------------------------------

Uvod

Nakon dugih godina obavijenih šutnjom, koja je uz to bila ispunjena strahom od sankcija, došlo je vrijeme da se na sav glas govori o Hrvatskoj, Hrvatima i njezinoj pravoj, istinitoj povijesti, za razliku od one iskrivljene i djelomične koju su nas poučavali u školama.

Važan je dio te povijesti i Crkvena povijest, povijest katoličkih organizacija vjernika laika, povijest svetih ljudi o kojima se govorilo samo šapatom i to samo u pouzdanim prostorima. U važan dio te povijesti pripada i Hrvatski orlovski savez, omladinska, vjerska, prosvjetna i tjelovježbena organizacija katoličkih vjernika laika, a uz nju je neizbrisivo vezana i povijest života svetog čovjeka, velikana hrvatskog laičkog djelovanja dr. Ivana Merza. Teško je u nekoliko stranica sažeti njihov zajednički prinos za hrvatski narod, o tome je već puno toga napisano, ali se još uvijek može pronaći ponešto zanimljivo i novo.

U ovom radu usmjerit ću se na kratki pregled nastanka orlovstva, kako u Češkoj i Sloveniji, tako i u Hrvatskoj, za sve one koji nemaju vremena čitati veće studije a potom ću pokušati pokazati bitne prinose Ivana Merza utemeljenju Hrvatskog orlovskog saveza na načelima Katoličke akcije pape Pija XI. U prvom se dijelu rada govori o počecima orlovstva i Hrvatskom orlovskom savezu te njegovim djelatnostima, a u drugom je dijelu riječ o dr. Ivanu Merzu i njegovu apostolskom djelovanju u hrvatskom orlovstvu.

1. Poziv vremena – orlovstvo

Tvrdnja »ništa nije slučajno«, koju tako često čujemo odlično bi odgovarala i nastanku orlovskog pokreta. Početak je to 20. st. kada u slavenske zemlje sve više prodire liberalizam i posljedice koje s njim dolaze. Ta sila akcije izazvala je reakciju u katoličkim djelatnicima koji su teško doživljavali te promjene. Javljala se potreba za nekim organiziranim odgovorom, jer jedino je snažna i jedinstvena organizacija mogla kvalitetno odgovoriti na te zahtjeve.

1.1. Počeci orlovstva u Češkoj i Sloveniji

Zametke orlovstva otkrivamo već 1896. godine kada se javila prva misao o osnivanju katoličkog tjelovježbenog i prosvjetnog društva. Ta se misao javlja istodobno u Češkoj i Sloveniji. Prvi tjelovježbeni odsjek, sv. Jozefa, počinje s radom u Lišni, mjestu kraj Brna, 5. lipnja 1902., pod vodstvom mjesnog župnika Metoda Hošeka. Istodobno u Sloveniji dr. Janez Krek u uskom krugu oživotvoruje tu misao. On je 18. studenog 1906., kao predsjednik Slovenske kršćanske socijalne sveze, otvorio prvu vježbaonicu u Unionu u Ljubljani.[1] Godine 1913. Češko orlovstvo broji 196 društava sa 7.600 članova, a iste godine slovenski orlovi organiziraju slet u Ljubljani na kojemu nastupa 800 slovenskih i 100 čeških orlova pred oko 30.000 gledatelja. Prvi svjetski rat pridonio je gotovo potpunom raspršenju orlovske organizacije, ali već g. 1929. na veliki sveslavenski orlovski slet u Prag dolazi 60 vlakova s prosječno 700 putnika – to su samo gosti. Orlovske vrste nastupaju pred 100.000 gledatelja. U Prag je išlo i 1.200 Hrvata.

1.2. Orlovstvo u Hrvatskoj

Već prije Prvoga svjetskoga rata hrvatski su se vjernici laici nadahnjivali na primjerima Češkog i Slovenskog orlovstva. Na osnivanju gimnastičkih odsjeka u Hrvatskoj intenzivno rade vlč. Dragutin Kniewald u Senju i vlč. Pavao Jesih u Zagrebu. Prvi gimnastički odsjek nastaje u Senju u rujnu g. 1919. Nakon toga sve se počinje odvijati velikom brzinom. Prvo se osnovao Savez gimnastičkih odsjeka srednjoškolskog đaštva koji se poslije sleta u Mariboru g. 1920. preimenovao u Savez gimnastičkih odsjeka. Taj je Savez u prosincu 1920. godine primljen u Orlovsku svezu, a nakon 23. listopada 1923. kada je osnovana Jugoslovenska orlovska sveza, Savez gimnastičkih odsjeka postaje Orlovski podsavez. No, već 16. prosinca 1923. fuzioniranjem orlovskog podsaveza i omladinske grane Katoličkog pokreta osniva se Hrvatski orlovski savez. Za predsjednika Saveza bio je biran dr. Ivan Protulipac, a za tajnika dr. Ivan Merz. Zanimljivo je što o njima kaže dr. Franjo Bučar, istaknuti radnik na području tjelovježbe i osnivač Hrvatskog olimpijskog odbora: »Prvi [Pro­tu­lipac] je dao svoju organizatornu sposobnost okupljanja omladine, svojim poznatim borbenim nastupima i beskompromisnom nacionalnom ispravnošću, boreći se napose protiv presizanja u orlovsku organizaciju sa strane jedne bivše stranke, dok je drugi [Merz] dao idejni sadržaj orlovskom pokretu, bazirajući ga na idealističkim duhovnim ciljevima.«[2]

»Orao je katolička prosvjetna i tjelovježbena uzgojna narodna omladinska organizacija, koja posebnim sredstvima obrazuje narodnu omladinu tako, da stvori kršćanski uzgojen, duševno i tjelesno zdrav, naobražen i organizovan narod.«[3]

Osnovni je cilj orlovstva stvoriti narod, suvremeno kršćansko pokoljenje, koje će ići Božjim putem. U ostvarenju ovog cilja Hrvatsko orlovstvo postaje sveopća odgojna organizacija sa cjelovitim programom odgoja svojih članova.

Vjerski odgoj, odgoj volje, tjelesni odgoj i obrazovanje četiri su osnovna smjera djelovanja Hrvatskog orlovstva. Djelatnosti Hrvatskog orlovskog saveza mogu se podijeliti na vjerske, organizacijske, prosvjetne i tjelovježbene dok su sletovi i akademije, koje je Hrvatski orlovski savez pripremao u velikoj mjeri, bili sinteza svih djelatnosti.

Orlovstvo se širilo velikom brzinom i to, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni. Jedno je društvo djelovalo čak i u Zemunu. Nekako u vrijeme zabrane daljnjeg rada (prosinac 1929.) djelovalo je više od 200 društava s više od 10.000 članova. Održan je veliki broj sletova i više od 120 tečajeva različitog karaktera i sadržaja. Hrvatski je orlovski savez imao i bogatu izdavačku djelatnost, kako različitih knjižica tako i časopisa. U početku je osnovno glasilo bio Organizacijski vjesnik, koji je 1926. preimenovan u Orlovsku stražu.

Osnivanjem Hrvatskog orlovskog saveza neki su se od postojećih problema riješili, ali je ostalo problematično pitanje kompetencije djelovanja nad đacima, koji su i dalje bili istodobno članovi đačke lige i orlovstva i samim time rastrgani ne samo između dvaju središta već i dviju ideologija koje su pojedine središnjice zastupale.

Hrvatski orlovski savez nastao je ujedinjavanjem Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza i Orlovskog podsaveza, dr. Ivan Protulipac postaje pred­sjednikom a dr. Ivan Merz se postavlja na dužnost potpredsjednika i tajnika novoosnovane organizacije. Tako je Ivan Merz prihvatio Hrvatski orlovski savez kao pogodno tlo na kojem će nastojati zasaditi sjeme prikladno za pokret hrvatskih vjernika laika i promicanje apostolskog djelovanja na načelima Katoličke akcije pape Pija XI.

2. Apostolsko djelovanje Ivana Merza

Ivan je u ovim nastojanjima uvođenja načela Katoličke akcije uspijevao iako se, već od samih početaka, protivio Seniorat u kojem su bili promicatelji i zagovornici Katoličkog pokreta. Najzorniji primjer tih protivljenja jest promjena predgovora Zlatne knjige,[4] koja je bila već složena i pred samim tiskom. Bio je to i jedan od najbolnijih trenutaka za Merza, jedna od dvije zgode u kojima nije mogao zadržati suze.

»Međutim, te suze nisu bile suze slabića«, kaže dr. Kniwald, »on je vidio da ovaj čas nije moguće drugačije, pa je nastojao da u etapama, postupno postigne ono što nije mogao postići odjedanput. On je načela Katoličke akcije počeo i u javnosti sustavno propagirati i braniti, a u orlovskim redovima provoditi u život.«[5]

Drugi put Ivan Merz je gorko zaplakao kada su dr. Ivan Protulipac i dr. Ilija Jakovljević morali u ime Hrvatskog orlovskog saveza sklopiti sporazum sa Senioratom, prema kojem bi se Hrvatski orlovski savez pokorio Senioratu i ostao pod njegovom vlasti. Nije plakao zbog Seniorata nego zbog toga što se pod njihovom vlašću Hrvatski orlovski savez ne bi razvijao prema načelima Katoličke akcije pape Pija XI.

2.1. Apostolat i borba protiv grijeha

Pitamo se što je to što Merz nije htio izgubiti i za što se u svom apostolskom djelovanju najviše zalagao?

Ivan je u Hrvatskom orlovskom savezu neprestano podržavao svijest o nadnaravnom cilju organizacije, i o uskoj ovisnosti djelovanja Hrvatskog orlovskog saveza o crkvenoj vlasti. On je također stalno nastojao od Hrvatskog orlovskog saveza učiniti organizaciju koja će formirati apostole, tj. suradnike u hijerarhijskom apostolatu Crkve što je zapravo pripadalo bîti Katoličke akcije.

Pođimo od prve točke! Prije svega, srž je svakog apostolata borba protiv grijeha, tek to je okvir u koji ulaze druge vrste apostolskog djelovanja. Prvo rad na sebi da bi se išlo u susret drugima i to prvenstveno na socijalnom području, a onda kulturnom i političkom, dok je Katolički pokret u tim fazama više isticao kulturno i političko djelovanje.

Bilježeći svoje refleksije nakon razmatranja o grijehu kao jedinom najvećem zlu protiv kojega se treba boriti, Ivan piše: »I orlovska organizacija ima zadaću da uništava grijeh. Ako se ne postigne da članovi budu bez smrtnoga grijeha, sva je organizacija besmislena.«[6] Svoje uvjerenje da je jedino takvim načinom rada orlovstvu osiguran uspjeh, Ivan izražava u pismu fra Kreši Pandžiću: »Uvjeren sam da je orlovstvu osiguran siguran i veoma veliki uspjeh u našem narodu, ako su bude i dalje polagala prava i najveća pažnja na duhovne i vrhunaravne vrednote pri uzgoju članstva i javnom radu. Ne bude li se tako činilo, bolje da propadne.«[7]

To je bilo prvo načelo Merzova života, a onda i njegovog djelovanja pri utemeljenju orlovske organizacije na načelima Katoličke akcije.

2.2. Apostolat i podložnost Crkvi

Kako smo već rekli, svrha je orlovske organizacije da radi na preporodu hrvatskoga naroda. Kako? Tako da ga vodi u borbi protiv grijeha ili, gledajući pozitivni vidik, da ga usmjerava k Euharistijskom Isusu.

Zašto? Odgovor na to pitanje uputit će nas u drugo načelo koje je Ivan svojim primjerom i nastojanjem ugrađivao u Hrvatsko orlovstvo.

Ponavljamo, zašto? Sve to samo zato što je orlovska organizacija povezana s Katoličkom crkvom, što se njezin rad temelji na nauku Crkve. Orlovstvo je usmjereno na preporod hrvatskoga narod samo utoliko ukoliko je to poslanje dobilo od Crkve, jer jedino nauk Katoličke crkve može preporoditi i usrećiti hrvatski narod.

Prema tome, za Merza zalog uspjeha nije u svojevoljnosti nekolicine, istina, dobronamjernih vjernika laika nego u uspoređivanju osobnih pogleda i nastojanja s naukom Crkve te konačna poslušnost Crkvi preko konkretnog ordinarijata kojemu organizacija pripada. Želimo li uistinu pomoći pri spasavanju suvremenog društva »[...] treba usmjeriti svoje oči jedino prema nepogrešivom učitelju Istine i ćudoređa, prema svetom Ocu papi i prema onima kojima je povjerio sam Duh Sveti, da ravnaju Crkvu Božju«.[8]

Postoje još mnoga pisana svjedočanstva koja pokazuju kako je Merz u stvarnim okolnostima nastojao da orlovstvo bude što čvršće povezano s Crkvenom hijerarhijom i njoj poslušno. Evo kratkog izvatka iz njegova pisma Biskup­­skoj konferenciji: »Mi smo osjetili (u konkretnim događanjima u tom razdoblju) da je potpuna ovisnost naše organizacije od posvećene Hijerarhije, koju mi potpomažemo našim socijalnim apostolatom, za nas postala vrelom neizrecivog blagoslova Božjeg. Tim što smo izravno ovisni jedino od naših duhovnih poglavara, postali smo dionicima onih nadnaravnih plodova kojima Spasitelj obdaruje Nasljednike Apostola.«[9]

2.3. Apostolat bez politike

Kao posljednje načelo koje je Ivan provodio u orlovstvu, a kao bitan sadržaj svog apostolskog djelovanja, bilo je načelo depolitizacije pokreta. O tomu ne bih opširno pisao nego bih spomenuo samo da Ivan nije bio protiv političkog angažmana orlova i uopće vjernika laika, ali nije želio da katoličke vjerske organizacije budu ujedno i političke i da svi moraju glasovati samo za jednu, od njih stvorenu stranku, koja se resi kršćanskim imenom. Politika se trebala pratiti i prema onom što se čuje da pojedina stranka propagira birati, pa ukoliko se njezin program ne protivi nauku Crkve, moglo se biti njezinim članom. Međutim, orlovska organizacija nije smjela biti i politička organizacija koja bi bila katolička organizacija za obranu vjere nego, uvjetno rečeno, teološka, usmjerena na duhovnu izgradnju svojih članova. »Načelo naše taktike mora biti: tko je eksponiran u Orlovstvu ne smije se eksponirati u političkoj akciji. Prijeti opasnost da rasklimamo ono što smo s toliko truda sagradili.«[10]

2.4. Apostolat i tjelovježba

Na kraju bih spomenimo i osobnu zadivljenost Merzovom angažiranošću na području tjelovježbe. On se apostolski angažirao i u tom području jer je bio svjestan da čovjek nije samo duh nego i tijelo. Kako duh, tako se ni tijelo nije smjelo zanemariti, ono je čovjeku darovano na blagostanje i brigu, i grijeh je zapostaviti ga. Tako Merz piše u svojoj studiji Tijelo i tjelesni uzgoj u svjetlu Katoličke crkve ovo: »Sv. Ignacije se brinuo da njegovi učenici ne bi zanemarili brigu za tijelo, koje je najbolje oruđe duše. On [Ignacije] piše godine 1536: ‘Sa zdravim tijelom možete zaista puno učiniti. A sa bolesnim? Zdravo je tijelo moćno sredstvo, da se ispune velika djela, dobra kao i loša; loša kod ljudi lošeg značaja, dobra kod ljudi dobra značaja kod kojih je sva volja upravljena prema Bogu, našemu Gospodu.’«[11]

Naravno, rad na tijelu vrijedi samo utoliko ukoliko je na korist zdravlju, a onda od pomoći svakom čovjeku da potpunije stremi nadnaravnom cilju svoga života kako je to Merz propagirao.

Ivanova studija Tijelo i tjelesni uzgoj u svjetlu Katoličke crkve s 217 stranica teksta najzorniji je primjer toga Ivanova angažmana i zaslužuje svako divljenje. I na tom području Ivan nije sebi dopustio da druge nešto poučava a da sam tako ne čini. O tome nam svjedoči o. Jäger u Životu: »Kraj kreveta su stajale dvije željezne kugle za gimnastiku. Gimnastikom je jačao svoju volju i disciplinirao tijelo.«[12] Prema tome, želimo li nasljedovati Ivana valja biti oprezan i ne favorizirati samo pojedino područje našega života nego se cjelovito razvijati jer je tako činio i on »homo catholicus« hrvatskoga naroda.

Dati sve – patnja i smrt sjeme života

Ivan je u svemu išao ispred svoga vremena i pitam se koliko su ga ljudi uopće razumjeli, koliko ga i mi danas razumijemo. Koliko je puta u najužem krugu svojih prijatelja dijelio svoje ideale da bi nakon nekog vremena shvatio da ga nisu razumjeli. Mislim da je podnošenje te boli bilo najplodnije Ivanovo apostolsko djelovanje za orlovstvo i hrvatski narod jer je svaki trenutak nerazumijevanja i boli prikazivao i stavljao na Euharistijski stol zajedno s Isusom Kristom koji mu je bio život, a samo tako smrt mu je mogla biti dobitak.

Zaključak

Početkom 20. st. u slavenskim se zemljama počinje razvijati orlovski pokret, kao reakcija na val liberalizma koji se širio Europom nakon Francuske revolucije. Orlovstvo prvo nastaje u Češkoj zatim u Sloveniji, a poslije Prvoga svjetskoga rata i u Hrvatskoj. U nekoliko godina razvija se od Saveza gimnastičkih odsjeka do Hrvatskog orlovskog saveza koji je osnovan u prosincu 1923. godine. Hrvatski orlovski savez djelovao je kao svestrana vjerska odgojnoprosvjetno tjelovježbena organizacija do g. 1929. kada je bila ukinuta Šestojanuarskom diktaturom.

Svoje utemeljenje na načelima Katoličke akcije pape Pija XI. Hrvatski orlovski savez u najviše treba zahvaliti dr. Ivanu Merzu koji joj se, kao vjerski i intelektualno izgrađen vjernik laik, potpuno predao. Kako je rečeno, njegovo je apostolsko nastojanje najviše težilo ostvarivanju nadnaravne svrhe organizacije, spasavanju duša, zatim odgoju i formaciji zauzetih služitelja Crkve i, napokon, depolitizaciji posve vjerskih organizacija.

Ivan je bio čovjek velike vizije, daleko ispred svoga vremena i rijetko ga je tko mogao potpuno razumjeti, zbog čega je puno patio. Međutim, nije dopustio da ta patnja bude uzaludna nego ju je prinosio na Euharistijskom stolu zajedno s Isusom Kristom. Za Hrvatsko orlovstvo prikazao je i svoj mladi život. Može li se učiniti više?

Izvori:

BUČAR, Franjo, Orlovska organizacija, rukopis, Zagreb, Športski muzej.

MERZ, Ivan, Ljudsko tijelo i tjelesni uzgoj u svjetlu Katoličke crkve, Zagreb, Arhiv Ivana Merza, F 44–11.

MERZ, Ivan, Naš ovogodišnji prosvjetni rad, Zagreb, Arhiv Ivana Merza, F 36 – or1.

MERZ, Ivan, Pismo fra K. Pandžiću od 11. travnja 1928., Zagreb, Arhiv Ivana Merza, F 52/33.

MERZ, Ivan, Pismo M. Braškoviću od 7. listopada 1926., Zagreb, Arhiv Ivana Merza, F 55/6.

Moderni autori:

JÂGER, Ivan, Moj život s Ivanom, Život 5 (1938) 301.–305.

KLOBUČAR, Miroslav, Razvoj orlovstva u Hrvatskoj, Diplomski rad na Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1996.

KNIEWALD, Dragutin, Sluga Božji dr. Ivan Merz, Zagreb, Župni ured sv. Petra 1988.

NAGY, Božidar, Borac s bijelih planina – Ivan Merz, Zagreb, Filozofsko–teološki institut Družbe Isusove 1971.

PROTULIPAC, Ivo, Hrvatsko orlovstvo, Zagreb, Hrvatski orlovski savez 1926.

ŽANKO, Dušan. Svjetlo na gori, Orlovska straža 6 (1927) 162.–167.