II. ŽIVOT - ŽRTVA

U ovom dijelu uvida u Merzov život opaža se kako je taj mladi čovjek vrlo rano imao jasan pojam što znači žrtvovati; prinositi Bogu u slobodi srca i s ljubavlju nešto od sebe. On zna kako taj prinos radi više vrijednosti ne može biti uzaludan. Zato prinosi iz dubine bića ono što po naravnom vrednovanju ima pravo, kao što će znati prinositi ono što mu u stvorenom svijetu pripada kao vlasništvo. Tu će spoznaju više produbljivati ne samo misaono nego i izričajem i svjedočanstvom života.

      Radi boljeg razumijevanja i usporedbe evo najprije razrađeno pojmovanje riječi "Žrtva" prema Rječniku biblijske teologije. Zatim slijede odabrani tekstovi iz Merzova života.

    1. POJAM I SMISAO ŽRTVE

      a) Žrtva je oznaka religioznosti 

Žrtve se prinose od pamtivijeka. One su poznate u prvim plemenskim zajednicama kao i u davnim civilizacijama. Pojmovanje žrtve dosegnut će u grčkim tragedijama finoću ideala, bilo da se radi o plemenitoj ljudskoj ili domovinskoj ljubavi. Svakako je u žrtvi prisutan osobni ili zajednički odnos prema višoj sili.

    b) Žrtva je čin bogoljubnosti

Za one koji razmišljaju o osobnom Bogu, a osobito za kršćane, važno je upiti u svoj duh i život što Biblija govori o "žrtvi". Pisci i SZ-a i NZ-a ne zamišljaju religiozni život bez žrtve. Na prvim stranicama Biblije čitamo o žrtvi Kaina i Abela. U oba slučaja prisutan je odnos prema Bogu, dok je kvaliteta dara i darovatelja različita. Kao posljedica  tog odnosa plod je žrtve blagoslov ili prokletstvo. Sljedeći tako Bibliju, kao i povijest religije, očituje se istina kako se žrtva prinosi tamo gdje se očituje Bog.

   c) Žrtva je čin ljubavi

Promatrajući običnu prirodu opažamo kako se novi život budi po umiranju prijašnjeg. Godišnja doba godine to jasno očituju. Smjena generacija i njihovih kultura to potvrđuju. Nešto mora u ovom redu postojanja umrijeti, kako bi se rodilo novo.

Čovjek, kao razumno biće, tu smjenu prihvaća ne samo slijedeći posluh zakonitosti, nego srcem koje po vjeri ljubav zaodijeva u duh nade i vječnosti.

Povijest Objave - Biblije - iznosi životni put izabranog naroda – Izraela - i sve jasnije otkriva Naum Božji o čovjeku. To je postupni odgoj za shvaćanje odnosa Bog- Čovjek, Bog-njegov narod. Izrael, boraveći među velikim civilizacijama susjednih naroda Egipta i Babilona, prihvaća njihovu kulturnu baštinu, ali je pročišćuje prema duhu Saveza sa svojim Bogom. Tako i pojam žrtve usmjerava prema očišćenju srca i uzdržavanju od zla. Sav je narod kroz trpljenje progonstva iskusio višu kvalitetu - produhovljene patnje. Kad u tuđini nemaju ni Hrama, ni oltara gdje da prinose žrtve svome Bogu, mole, zapravo vape, da Bog primi tu molitvu kao  č i s t i   p r i n o s   usana.

   Sluga Božji u Izaiji dragovoljno prinosi svoju smrt kao žrtvu za narod. Odnos narod-Bog biva po toj žrtvi "Sluge Božjega'' uzdignut na stupanj nutarnjeg združivanja prinosa i darivanja.

   Očišćavajuće značenje žrtve i njezino produhovljenje nalazi potpuno ispunjenje u Kristovoj žrtvi. Na križu Krist sebe savršeno prinosi Ocu kako bi se po smrti i njegovoj Krvi rodio novi narod - Crkva.

            d) Kolektivni smisao žrtve

U otajstvenoj povezanosti udova Crkve s Kristom - Glavom - Kristova žrtva na križu neprestano je uprisutnjenje i posadašnjenje u vremenu i prostoru. Ta žrtvena ekonomija svojom sveobuhvatnošću okuplja cijelo čovječanstvo. U njegovu središtu zasađen je Gospodinov križ kao spasonosno Drvo života. Tako križ otkriva novu narav žrtve kako nam to tumači Pavao u svojoj poslanici Efežanima: "Budite nasljedovatelji Božji, kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i predao sebe za nas kao prinos Bogu na ugodan miris." (Usp. Ef 5,1-2)

   Prava vrijednost žrtve jest ona duhovna dimenzija čovjeka prisutna u činu prinosa. Žrtva kao čin ljubavi proizašla iz Srca Gospodinova ižarava snagu ljudskih žrtava

svakidašnjice i stvara ozračje ljubavi toliko potrebne za život svijeta. Tako struji uzajamni odnos: Koliko u žrtvovanju sebe širimo toplinu ljubavi, zauzvrat žrtva biva obasjana ljepotom Kristova žrtvenog sjaja. (21-Hauret, Ch., "Žrtva", RBT, 1571-1578)

   Odgojen na tim čistim izvorima vjere, što osobnim studijem, a što preko raznih društava, prijatelja, bogatog izbora dobre stručne literature, Merz u svom kratkom životu sve više svjesno i s ljubavlju ulazi u žrtvu Kristovu kako bi i sam postao po Kristu žrtva "za narod". To ćemo sa svom ljepotom i originalnošću stapanja doživjeti na izabranim stranicama.