UVOD

 

Merzova je duhovna baština na neki način prožela moje najranije djetinjstvo. Prva "knjiga" koju pamtim, osim školskih, bio je časopis ZA VJERU I DOM. Duša mi se uzradovala: "Ništa ljepše nego živjeti za vjeru i dom!" Dojam je pojačan naslovnom slikom "Djevojka u vojnoj opremi sa zastavom na kojoj je bio križ."

Kasnije sam saznala kako je to bila slika sv. Ivane Arške, zaštitnice Merzove mladeži. To je moralo biti u proljeće godine 1927./28. u mojemu drugom razredu. Bilo je to dovoljno za temeljno opredjeljenje, koje sam tek kasnije otkrila.

Kniewaldov životopis "Dr. Ivan Merz" čitala sam početkom srednje škole s neopisivim veseljem. Bilo je to kao pravo mladenačko prijateljstvo. Osim ljepote duhovnih vidika nalazila sam tu kratke analize nekih stranih djela te opis naše tadašnje društvene stvarnosti.

Boraveći od 1936. do 1940. u Sarajevu kao pripravnica učiteljske škole, prisustvovala sam neobično živom i bogatom "Križarskom tjednu". Ovaj se održavao svake godine u vrijeme zimskih praznika za naraštajke u samostanu sestara Kćeri Božje ljubavi. Moje svjesno, osjećajno i kulturno opredjeljenje bilo je na strani tog života. Krist Kralj, Crkva, Papa, Liturgija, Misal, aktivnost u osvajanju duša za Krista - pa to je bio život!

Kroz dugi niz godina od svega pročitanog, doživljenog, kao i onoga što sam imala priliku promatrati, ostale su mi neke zasade tako duboko da sam ih često spontano ponavljala u duhu, makar uvijek i nisam shvaćala domet njihova značenja. Stalno mi je u svijesti odzvanjalo:

 

·        "Kao žarka crvena nit provlači se Merzovim životom b o l . "

·        "Život mora da je žrtva, da mnogo lijepoga ni ne gleda ", a ja bih dodala: i ne čuje.

·        "Katolicizam se u nas neće širiti, ako ne bude RADNIKA, MOLI TELJA, PATNIKA. "

·        "Život mi je bio KRIST, a smrt DOBITAK.''

   

Nošena tim spoznajama izgradila sam u duši svoj lik Merza. Kad sam u predavanju na KBF DI saznala za mogućnosti izbora seminarske teme, odmah sam se opredijelila za ''Bol i žrtva u Merzovu životu i apostolatu.''

    Tijekom vremena uvidjela sam kako bi radnju trebalo preraditi, dopuniti, dotjerati, tim više što su u međuvremenu o Merzu napisane doktorske radnje o odgoju, liturgiji i katoličkom apostolatu, a ja uzeh nešto reći o boli i patnji.

    Dodala sam podnaslove koji su mi se činili potrebnima. Neke srodne dijelove teksta povezala sam u jednu cjelinu. Zapis u "Dnevniku" iz Seewisen-a, 17. prosinca 1916., uz još neki sličan, za mene je zvučao već od prvog čitanja kao najljepša pjesma boli, slična veličanstvenom završetku Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski "U boj, u boj!". Zato sam ga, ne prekrajajući ništa, stavila pod naslov "Epopeja boli" i to u obliku pjesme po nekom nutarnjem (ritmičkom) podudaranju samog Merzovog izričaja.

    Ispred prvog i drugog djela radnje objasnila sam ukratko pojmove bol, patnja, žrtva i tjeskoba kojih nema u filozofskom rječniku, a odlično su obrađeni u Rječniku biblijske teologije (RBT). Silno me obradovalo što sam kod Merza naišla na podudaranje vrednovanja pojmova baš kao u RBT-e. On razmišlja: poklapa se u izboru izričaja, a tako i djeluje, davno prije nego je RBT-e tiskan 1958. i  1961.-1968. Oduševljava spoznaja: Božji čovjek uvijek je mlad!

    Ovaj rad činim na poodavnu želju biskupa Jurja Jezerinca. Ako izbor Merzovih misli i kratki prikaz njegova života i žrtve koju je prinio u slobodi svoga plemenitog srca za hrvatsku katoličku mladež bude na korist povjerenoj brizi za mladu generaciju naših vojnih obveznika, onda je ispunjena svrha ovog rada. Neka nam dobri Bog i danas udijeli ovakvih djelatnika po uzoru na slugu Božjeg Ivana Merza.

 

* * * * *

 

Za lakše razumijevanje citata i njihovih izvora naznačenih kraticama u tekstu čitatelj neka pogleda web stranicu KRATICE gdje su navedene kratice i puni naziv djela koje označuju.