4. NAČELA ODGOJNOG RADA IVANA MERZA

 

 

4.1 IVANOV APOSTOLSKI PROGRAM

 

Kada je riječ o Ivanovom apostolatu nerazdruživo zajedno idu: ljubav prema Kristu, spasenje duša, privesti ljude Kristu i Njegovom Kraljevstvu, širiti to Kraljevstvo u dušama ali uvijek u okviru i ovisno o Crkvi. Krist, duše, Kristovo Kraljevstvo i Crkva četiri su pojma koja uvijek idu zajedno i nerazdruživi su temelj Ivanovog apostolata.

Veliki dio Ivanovih članaka i ostalih spisa namijenjen je problemima katoličkog odgoja i apostolata. Mnogi su članci usko povezani s Hrvatskim Orlovskim Savezom u kojem je Ivan razvio svoj apostolsko-odgojni rad među katoličkom mladeži.

Svoju viziju apostolskog rada Ivan je izložio u poznatom Predgovoru «Zlatnoj Knjizi», priručniku Orlovske organizacije.[1]  «Zlatna Knjiga» je već postojala na slovenskom jeziku, ali ju je Ivan nadopunio mnogim novim elementima u smislu religiozne i crkvene orijentacije. Primjenjuje također osnovne ideje o Katoličkoj Akciji. Na sve te novosti Ivan je upozorio u Predgovoru. Na žalost Predgovor u takvom obliku nije objavljen u «Zlatnoj Knjizi». Struja katolika koja nije prihvaćala ideje Katoličke Akcije koje je Ivan na osnovu Papinskih dokumenata nastojao provesti i oživotvoriti, uklonila je Predgovor. Upravo zbog toga je Predgovor dobio na svojoj vrijednosti. Djelomično je objavljen četiri godine kasnije.

Ivan ističe važnost pape Pia X. koji je dopustio čestu i svagdanju  sv. Pričest u kojoj se dobiva snaga za apostolsko djelovanje. Upravo je u tome novija katolička generacija korak dalje od starije generacije. Novija generacija je smirenija jer je u neprestanom i intimnom dodiru s Isusom. Potiče se sudjelovanje laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve. Mladima su oči usmjerene prema Rimu, «gdje je onaj svjetionik koji svojim zrakama obasjava cijelu zemlju.» Za Katoličku Akciju kaže da su to: «Povezane organizirane katoličke sile za očuvanje, proširenje, primjenjivanje i obranu katoličkih načela u individualnom, obiteljskom i socijalnom životu…Katolički omladinski pokret treba se brinuti za odgoj elite, za odgoj apostola.»[2]

Dok je stariji naraštaj naglašavao ljubav prema Bogu i narodu kod mladih ta ljubav prelazi k euharistijskom Isusu i k svetoj Crkvi.

Ivanova želja i molba Bogu je da Zlatna Knjiga odgoji vojsku apostola i vojsku svetaca koji će po domovini poput katoličkih vitezova osvajati carstvo ljudskih duša.

 

 

4.2 POVIJESNI OKVIRI MERZOVOG RADA: KATOLIČKA AKCIJA I HRVATSKI ORLOVSKI SAVEZ

 

Katolička Akcija

Papa Pio XI. 1922.g. pokrenuo je Katoličku Akciju kao sudjelovanje vjernika laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve. Kako je Ivan bio posebno odan papi kao Kristovu Namjesniku, on se odazvao papinu pozivu i prvi je u Hrvatsku počeo uvoditi načela Katoličke Akcije. Ivan je napisao jednu posebnu brošuru o Katoličkoj Akciji te 17 članaka po raznim časopisima.32 No i mnogi drugi njegovi članci potpuno su prožeti idejama Katoličke Akcije.

Kao i u mnogim drugim stvarima tako posebno u pitanju Katoličke Akcije dolazi do izražaja Ivanovo shvaćanje Crkve kojoj pridaje potpunu kompetenciju i vlast te njegova potpuna podložnost i vjernost Crkvi.

Na temelje Katoličke Akcije Ivan je postavio Hrvatski orlovski savez (HOS).

Provođenje Katoličke Akcije u Italiji Ivanu je dalo dosta inspiracije za slično provođenje kod nas.

Ivan Katoličku Akciju naziva suvremenom pojavom «koju je digao u zadnji čas Duh sveti, da Crkvi povrati narode, koji su negda bili kršćanski, a sada su ponovno pali u poganstvo.»[3]

«…cilj je Katoličke Akcije, da se ostvari socijalno Kraljevstvo Isusa Krista. Socijalno Kraljevstvo Kristovo jest onakav poredak u svjetovnom društvu, koji čovjeka potiče na krepostan život i time stvara preduvjete, da duša spozna i uzljubi Boga, te tako postigne svoju konačnu svrhu.»[4]

Ivan ističe kako je to vjerska a ne politička akcija i da se prema tome mora ravnati: po nauci Crkve, po smjernicama sv. Stolice i po odredbama nadležne crkvene vlasti.

«Budući da Katolička Akcija ima osim općeg asketsko-mističkoga cilja i specifični cilj, da izgrađuje unutarnje i vanjsko socijalno Kraljevstvo Isusa Krista, a jer je bitni preduvjet socijalnog apostolata temeljita izobrazba uma prilagođena staležu, slijedi da Katolička Akcija uzgaja ponajprije asketsko-mistički (ako se tko drugi ne pobrine za taj uzgoj) i daje filozofsko-teološku izobrazbu uma prilagođenog staležu. K tomu proučava i primjenjuje onu znanost koja se posebno bavi socijalnim Kraljevstvom Kristovim, to jest katoličku sociologiju i to poglavito ona poglavlja na koja upozoravaju Papine enciklike, odnosno poslanice i upute nadležnih biskupa. U središtu nastojanja Katoličke Akcije jest asketika i mistika.»[5]

 

 

Na početku ovog poglavlja utvrđeno je da je Katolička Akcija bila duša Ivanovog apostolskog djelovanja dok je glavno vanjsko mjesto njegovog apostolskog djelovanja bio  Hrvatski Orlovski Savez, kojeg je potpuno želio postaviti na temeljne principe Katoličke Akcije, zadržavajući ono što je Orlovstvo imalo specifično jer se počelo razvijati kao pokret katoličke mladeži već prije nego se počela provoditi Katolička Akcija.

Brojni Ivanovi interventi, u osobnoj korespodenciji, u člancima, predavanjima i ostalim javnim nastupima,  daju idejno usmjerenje podržavajući svijest o nadnaravnom cilju organizacije, o uskoj povezanosti HOS-a i crkvene vlasti, i nastojeći od HOS-a učiniti odgojnu organizaciju koja će formirati apostole, tj. suradnike u hijerarhijskom apostolatu Crkve što je u stvari spadalo u bit Katoličke Akcije.

U Predgovoru «Zlatnoj Knjizi» Ivan  je dao definiciju Hrvatskog orlovstva:»Hrvatsko Orlovstvo jesu dva po spolovima odijeljena katolička  i hrvatska  vjersko-socijalna, uzgojna i apostolska opće-narodna omladinska Saveza, koji djeluju po svom posebnom pravnom poretku (Poslovnik) a brinu se za svestrani tjelesni uzgoj svoga članstva a grane su Hrvatske Katoličke Akcije.»

Iz ove Ivanove bilješke vidi se identifikacija HOS-a i Katoličke Akcije.

U članku «Hrvatsko Orlovstvo» Ivan daje malo popularniju definiciju:«Hrvatsko Orlovstvo nije samo kakova gimnastička organizacija, već je ono jedan katolički prosvjetni omladinski pokret, koji imade u svom programu i tjelesni odgoj omladine, a do u tančine provodi smjernice, koje Sveta Stolica daje  tako zvanoj Katoličkoj Akciji.»[6]

Ivan katoličke organizacije, pa i HOS, gleda kao sredstvo dok je cilj «sjediniti na zemlji što više ljudi s Euharistijskim Isusom, da ih što više uzmogne uskrsnuti i biti s njime u vijeke vjekova nerazdruživo sjedinjeni.»[7]

Inzistirao je da svojim radom od HOS-a učini odgojnu i apostolsku organizaciju. HOS treba formirati zrele ljude, uvjerene praktične vjernike, elitne vjernike ali koji će biti i apostoli drugima. Posebnu pažnju je polagao moralnom odgoju članova. Nauka i načela Crkve bile su ideje vodilje. Sve aktivnosti u Orlovstvu trebale su imati svoje odgojno značenje i svrhu pa tako i orlovski sletovi.

Ivan je dao HOS-u lozinku Žrtva-Euharistija-Apostolat.

Dr. D. Kniewald u svojoj biografiji o Merzu govorećo o njegovom značenju za Orlovstvo kaže:

«Dr. Ivan Merz dao je hrvatskim orlovima njihovu Zlatnu knjigu, dao im je novu rimsku orijentaciju, dao im je njihovo geslo: Žrtva-Euharistija-Apostolat, dao im je svoj rad i konačno na samrti žrtvovao svoj život za njih. On je u svom životu i radu, riječ po riječ oživio Zlatnu knjigu, njegov je život i rad bio ispunjen  samo žrtvom, euharistijom i apostolatom… On je pošao prvi da ga i drugi mogu slijediti na ovom putu žrtve koja je po njegovu shvaćanju bitna Orlovstvu.[8]

 

 

4.3 GLAVNI CILJEVI MERZOVA ODGOJNOG RADA

 

Ivan je imao je sasvim jasan cilj prema kojemu je bio usmjeren cijeli njegov rad. Već u samome geslu "Žrtva Euharistija Apostolat" koje je dao katoličkoj organizaciji Hrvatskog Orlovskog Saveza pri njezinu osnivanju, vidi se njegov program. Iz mnogih mjesta gdje Ivan govori o ciljevima svoga apostolata može se odrediti jedan konačni cilj   i tri   posredna cilja prema kojima teži njegova odgojna aktivnost. 

 

Konačni cilj

Konačni cilj Ivanova odgojnog rada jesu nadnaravne i eshatološke vrijednosti kršćanske vjere. U svojim spisima izražavat će ih na razne načine: kraljevstvo Božje, zajedništvo s Bogom, privesti duše k Isusu, vječno spasenje duša itd. Tako u duhovnim vježbama kad meditira o grijehu piše: “Orlovska organizacija ima zadaću da uništava grijeh. Ako se ne postigne da članovi budu bez smrtnoga grijeha, sva je organizacija besmislena, jer čemu čovjeku sav svijet, ako gubi onaj cilj radi kojega je stvoren."  U pismu jednom svećeniku Ivan naglašava kako je cilj svake katoličke organizacije “ujediniti na zemlji što veći mogući broj ljudi sa Isusom Euharistijskim, kako bi u što većem broju mogli s njime uskrsnuti i biti s njime neodjeljivo ujedinjeni kroz vjekove.” Na drugom mjestu je zapisao: “U radu prvi kriterij treba biti spasenje duša i dobro svete Crkve."

  Posredni ciljevi

Da bi se došlo do toga konačnog nadnaravnog cilja postoje posredni ciljevi.

Crkveno usmjerenje odgojnog i apostolskog rada. Pod cijenom mnogih žrtava Ivan je uspio zadržati ovo crkveno usmjerenje Orlovstva što se produžilo i u susljednim naraštajima koji su nastavili ostvarivati njegovu baštinu. Prvi odlučan korak u tome smislu bila je Ivanova redakcija Zlatne Knjige, priručnika orlovske organizacije, u koju je unio, za razliku od slovenskog izdanja, brojna mjesta u smislu povezanosti orlova s Crkvom, i njihove vjernosti i odanost prema crkvenim pastirima.

Ljudska i kršćanska zrelost.  Ivan želi mladog čovjeka usmjeriti prema kršćanskoj zrelosti, učinit ga da bude vjeran sin Crkve. “Od mladih tražite mnogo, jer mladi mogu mnogo toga žrtvovati, i što više od njih tražite, to više će oni to ostvariti.” zapisao je u  jednom dopisu.

 

Apostolski angažman. Posljednji ovozemaljski Ivanov cilj kršćanskog odgoja bio je uvijek usmjeriti mladog čovjeka da postane Kristov apostol. U jednom svome tekstu piše: “Katolički socijalni apostolat jest cilj što ga Orlovstvo želi ostvariti. Apostolat Orlovstva širi se na sve sekotre privatnog i javnog života. Ono želi da Krist kraljuje u dušama pojedinih ljudi, da kraljuje u našim obiteljima, u društvenom životu u svim svojim pojedinostima.”

  Ova četiri cilja, onaj konačni i tri posredna jesu uvijek u uskoj međusobnoj ovisnosti sa sadržajima koje je razvijao kao i metodama koje je primjenjivao. Sve to predstavlja jednu dobro strukturiranu cjelinu i teoretsku i praktičnu njegovog vjersko-odgojnog rada.  

 

 

4.4 SADRŽAJI ODGOJNOG RADA

 

Drugi vid njegova odgojnog rada jesu sadržaji koje je razvijao za postignuće ciljeva o kojima je gore bila riječ. Te Sadržaje možemo podijeliti u dva velika područja: teološko-eklezijalni i oni s područja kršćanskog morala.

   

Teološko-eklezijalni sadržaji

 Krist Spasitelj u Euharistiji. Jedinstvo s Kristom preko Euharistije nije bio samo jedan od posrednih ciljeva Ivanova apostolskog rada u okviru crkvenog usmjerenja odgajanika, nego je bio također i objekt njegove kateheze. On nije izradio mnoge tekstove niti poseban traktat o Euharistiji, ali gotovo svi njegovi odgojni interventi  bilo pismeni ili usmeni nose euharistijski pečat. Posvuda je po njegovim spisima prisutno njegovo uvjerenje o vrijednosti i potrebi euharistijskog života. Naravno da je i na tom području on prednjačio i svojim iskustvom i svojim primjerom. Stoga je i mogao tako uvjerljivo naglašavati potrebu i vrijednost euharistijskog života.

  Od mnogih njegovih tekstova u tome smislu navest ću samo jedan, a napisao ga je nakon povratka sa hodočašća u Rimu.  “Ako Orlovstvo hoće ostati na pravoj liniji i biti ispravan pokret u velikom sklopu svih mogućih pokreta u krilu svete Crkve, mora biti pokretom papinskim. Euharistija i Papa trebaju biti korijen, vrelo i počelo Orlovstva. Euharistiju i Papu valja dati našem narodu.”[9]

Crkva. - Njegovo iskustvo i doživljaj Crkve bili su privilegirani sadržaji njegova vjerskog odgoja.[10] Piše dr. Kniewald: “Njegova misao o Crkvi kao duhovnoj zajednici svih pravovjernih s jednim Učiteljem na čelu, Kristovim namjesnikom, sv. Ocem papom, nije bila samo sanja njegove duše, nego je Crkva objektivna realnost, koja je poprimila život u njegovoj velikoj duši i koju je on htio ostvariti u dušama svih hrvatskih katolika, realno i praktički.“[11]

Liturgija. Potpuno uvjeren  iz osobnog iskustva da liturgija ima neizostavnu vrijednost za duhovni život pojedinca, učinio ju je objektom svoga odgojnog rada. Za ilustraciju spomenula bih seriju njegovih članaka, pravih kateheza  što ih je objavljivao u Posestrimstvu, časopisu za žensku mladež od 1922. do 1925. Ti članci predstavljaju cijeli mali tečaj  liturgije za čitateljice toga lista. Također  se ne smije izostaviti njegov programatski članak Duhovna obnova po liturgiji u kojem detaljno razrađuje tri savjeta što ga daje onima koji žele živjeti dubljim duhovnim životom. Ta tri savjeta glase: 1. Čitaj svaki dan duhovno štivo, da bi se mogli shvatiti liturgijiski tekstovi 2. Meditiraj svaki dan na temelju misala. 3. Ne prisustvuj misi, a da se kod nje i ne pričestiš.[12]

Marija. Osobno iskustvo pobožnosti prema Majci Božjoj, napose se očitovalo u štovanju Gospe Lurdske. Lurdski događaji za njega imaju veliku apologetsku vrijednost pa im je stoga posvetio svoja  brojna predavanja, članke i jednu brošuru. Lurd mu nije samo mjesto pobožnosti prema Gospi nego i potvrda nadnaravanosti i istinitosti kršćanske vjere što je često navodio u svojim spisima i javnim nastupima.[13]

Crkveni dokumenti. Osim što su bili objekt njegova osobnog čitanja i studija, ti su dokumenti bili privilegirani predmet njegove kateheze, bilo pisane ili usmene.  Mnogi njegovi članci, napose oni objavljeni tijekom svete godine 1925. u rubrici Vječni Rim u časopisu Za vjeru i dom ili su direktan komentar crkvenih dokumenata i papinskih enciklika, ili su puni njihovih citata.

Zanimljivo je zapažanje Dušana Žanka, Ivanova prijatelja: “Enciklike, enciklike! Samo su lepršale oko naših ušiju poput lastavica. Lovili smo pogdjekoju kap iz tih čarobnih rimskih vaza i ne dosežući im slatkoće i vrijednosti. A on je samo crpao, crpao, neumorno dan i noć crpao... Magična je bila moć dr. Merza i samo se njoj ima zahvaliti da je ta strana i nepoznata riječ našla neku toplinu u našoj duši. Zrak je najednom postao prepun enciklika. Sve je počinjalo i svršavalo s njima. I dobri, siromašni radnici i šegrti, i oni su saznali za enciklike i njima je gorjelo srce dok im je govorio iz njih i po njima. I katolički tisak najedanput ih je počeo citirati...”[14]

Kršćanki moral          

  Sljedeće široko polje  Ivanova  djelovanja u vjerskom odgoju  bila je obrana i primjena načela kršćanskog morala, napose unutar orlovske organizacije. Bio je to sastavni dio Merzova apostolata i činilo je sadržaj brojnih njegovih članaka.

  Ako je itko kod nas snažno i praktički zahvatio u kompleksnost suvremenog života, to je bio dr.Ivan Merz, tvrdi za njega njegov prvi biograf dr. D.Kniewald. O tom svjedoče njegove knjižice “Ti i ona”, "Katolici i novi plesovi”, njegova pisma mladim prijateljima u Orlovskoj straži i brojni njegovi članci. Praktički nije bilo nekog moralnog problema, da o tome Ivan nije dao svoje mišljenje, koje je uvijek temeljio na crkvenoj nauci i dokumentima crkvenog učiteljstva.  

 U svome članku Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja (Katolički Tjednik, Sarajevo,  br. 12, 13, 14, 1928.) Ivan Merz objavljuje pravi mozaik raznih smjernica crkvenog učiteljstva o svim moralnim problemima tadašnjeg vremena: koedukacija, nadzor mladih od strane roditelja, zabava, kazališne priredbe, alkoholizam, aktivnost žene u javnom životu, žensko odijevanje, plesovi, glazba i pjevanje, kupanje, katolička gimnastika, kino i kazalište, štetnost lošeg tiska i dr.

  Prati  što se o tome piše u stranom tisku među katolicima i donosi izvještaje i članke. Gdjegod koji biskup piše o moralnim temama naručuje dokumente. Tako su mu npr. poslije smrti stigli dokumenti biskupa iz Kanade.

Drugo veliko područje na kojem se Ivan Merz zaustavio i posvetio dosta truda i vremena bila je predbračna čistoća, ljubav, seksualnost, priprema mladih za brak, čuvanje čistoće prije braka. U tu je svrhu objavio i posebnu knjižicu “Ti i ona” namijenjena zrelijoj muškoj omladini, te još brojne druge članke. 

Merz je dotaknuo i problem glazbe s moralnog područja. Napisao je jedan spis, za sada još u rukopisu pod nazivom “Glazba i katolicizam” u odnosu na Orlovstvo u kojem govori o glazbi općenito, a onda primijenjenu u apostolatu u orlovstvu.

Budući da je sastavni dio orlovskog odgojnog programa bila tjelovježba, Merz je nastojao i tu stranu produhoviti, dati  tjelovježbi duhovni smisao i vrijednost. U tu svrhu je sastavio djelo koje je još u rukopisu, a nosi naslov: “Ljudsko tijelo i tjelesni odgoj u svjetlu Katoličke crkve.”  Uz pomoć brojnih crkvenih dokumente   izlaže vrijednosti fizičkog odgoja koji međutim mora uvijek biti podređeno duhovnim vrijednostima. 

Niti politički život Merz nije ostavio nedirnut. Osim članaka na tom području Merz je napisao djelo, za sada također u rukopisu, pod naslovom: “Načela katoličke političke akcije”. Ovdje Merz donosi veliki mozaik citata raznih crkvenih dokumenata, izjava papa, biskupa, teologa o tome kakav stav treba kršćanin zauzimati u politici i gdje i kako se politički angažirati. Njegovo stanovište je veoma jasno: Dok se s jedne strane Crkva i   društva Katoličke akcije ne mogu   opredjeljivati za stranačku politiku, da ne bi time bilo kompromitirano nadnaravno poslanje Crkve, s druge strane katolici mogu, dapače trebaju se angažirati i politički nastojeći da u društveni život unose načela Evanđelja, kršćanskog morala i vjere. Zato se trebaju opredjeljivati za onu stranku koja najbolje brani kršćanska moralna načela.

Posljednji članak što ga je Merz objavio, a izišao je nakon njegove smrti u Kalendaru Srca Isusova i Marijina za godinu 1929, nosio je naslov Prava ljubav k domovini. Sažetak članka je ovaj:  pravi patriotizam sastoji se u tome da se ne ograničava samo na ovu zemlju nego čovjek pomaže svojim sunarodnjacima da ostvare onu svrhu zbog koje su stvoreni, usmjerava ih se na vječnost, gleda se posljednji cilj, a to je nebo. I zato njegov zaključak: bez vjere nema pravog rodoljublja.

Mnoge stranice svojih spisa, predavanja, razgovora i pouka Merz je posvetio ženskom pitanju, bilo da se radi o dostojanstvu žene, bilo o pozivu na apostolat, bilo da govori o posvećenom djevičanstvu, bilo o ulozi žene u društvu.

 

 

4.5 METODE U ODGOJNOM RADU

 

Ivan je potpuno prihvatio stoljetnu metodologiju koju Crkva predlaže i slijedi da bi ostvarila svoju spasenjsku misiju vodeći ljude prema vječnom spasenju. Sva sredstva i metode koje Crkva upotrebljava i savjetuje, Ivan je prihvatio, dapače on ih obogaćuje svojim refleksijama i inicijativama, ali uvijek u skladu s crkvenim učenjem i metodama. I ovdje važi temeljno njegovo načelo: sve je to on sam najprije u svome osobnom životu ostvarivao, po tim je metodama svoj duhovni život vodio i provjeravao ih je u praksi, da bi ih onda mogao primjenjivati i u svome apostolatu.

             

Formacija za apostolat

 

 Duhovni život je za Merza je to temeljni uvjet svakog apostolata. To je jasno izrekao u jednom svome predavanju koje je potom objavio i kao članak pod nazivom Sticanje podmlatka[15]  U njemu Merz jasno kaže: “Temelj našega rada i uspjeha u našem apostolatu leži u nama samima, u našem odnosu k Isusu koji u nama treba živjeti.” I odmah navodi koja su to sredstva koja nas sjedinjuju s Isusom: to je dnevna meditacija, prisustvovanje sv.misi, primanje sakramenata, ispit savjesti, dnevno čitanje duhovnog štiva. "Ako to činimo Isus će početi živjeti u nama” - zaključuje na kraju.[16]

Duhovne vježbe. Sredstvo za usavršavanje duhovnog života bez sumnje jesu duhovne vježbe. Merz ih je sam obavljao i toplo ih preporuča drugima. Sačuvane su nam mnoge njegove odluke koje je činio u duh. vježbama. U svojim duhovnim vježbama razmišljajući o apostolatu među orlovima piše: “Orlovska bi organizacija iskazala najveće dobročinstvo svojim članovima, ako bi za njih priređivala duhovne vježbe.”[17]

 Liturgija. Merz smatra liturgiju kao najbolju pedagogiju. U članku  Duhovna obnova po Liturgiji piše: “Na temelju Liturgije svaka se pojedina duša odgaja. Može se reći da je Liturgija pedagogija u pravom smislu riječi, jer pomoću nje vjernik proživljava u svojoj duši sve faze vječnoga Kristova života.”[18] U istom  članku Merz daje savjete kako treba organizirati vlastiti duhovni život na temelju Liturgije.

Katolička Akcija. Načela Katoličke Akcije bez daljnjega ulaze u Merzovu apostolsku metodologiju kao sastavni dio  njegova rada.  No treba naglasiti da nije Katolička akcija kao takva privlačila njegovu pozornost, nego u prvom redu zbog toga jer ju je papa pokrenuo i Crkva ju je tada svesrdno preporučivala.[19]

 

 

Konkretna metodološka načela  za apostolat

 

Izravni apostolat. U svom  članku Sticanje podmlatka (nav.dj.) Merz je dao jasna i potpuno razrađena načela kako netko može i treba raditi kao apostol. Već na samom početku članka napisao je ove riječi: "Naslov ovog predavanja mogao bi biti: kako će katolički organizirani student raditi za spasenje duša." Nakon što je istaknuo temeljno načelo koje se sastoji u našem odnosu s Isusom koji u nama treba živjeti, sljedeće načelo mu nosi naziv: kontakt i rad s bližnjim. Tu je Merz praktički opisao samoga sebe i svoj način pristupa bližnjemu. Naglašava da iz nas treba isijavati nadnaravni mir, zatim taj kontakt treba biti pun milosrđa, razumijevanja i ljubavi. Nadalje, imajući u vidu poteškoće koje susreće apostol u svome radu, apostol treba razlikovati krive ideje od besmrtnih duša osoba koje ih zastupaju. Apostol treba biti svjestan da je on  predstavnik Isusa Krista, za kojega daje svjedočanstvo.

  Posljednje načelo Ivan vidi u međusobnom odnosu  članova katoličke organizacije: oni se trebaju uzajamno pomagati i ljubiti. Nije dovoljno da njihove veze budu samo službenog karaktera, nego se trebaju  gajiti prava kršćanska prijateljstva, koji su rezultat istih ideala, i koji traju vječno jer su im i ideali vječni.

 

Važnost katoličkog tiska. Posebnu pozornost Merz je posvetio pisanom apostolatu, pisanoj riječi. Čak je i sam imao najozbiljniju želju da osnuje jedan katolički dnevnik po uzoru na francuski La Croix. U Parizu je  već bio posjetio uredništvo toga lista i upoznao se s organizacijom tiska i izdavanja.

 Razna pojedinačna načela.

  a) Razboritost. Inzistirao je da mladi članovi katoličke organizacije trebaju 90% svoga rada i slobodnog vremena  utrošiti za svoju izobrazbu, a tek 10%  za sam apsotolat.

  b) Trpljenje. Ivan je svjestan kako je trpljenje veliko sredstvo za apostolat. Zato potiče one koji trpe da prikažu svoje trpljenje za uspjeh apsotolskog rada onih koji rade na njivi Gospodnjoj.

  c) Pedagogija primjera. Kad god nađe kakav uzoran život mladih piše članke o njima, da drugi budu potaknuti njihovim primjerom. (Pierre Poyet, ing.Drago Marošević i dr.)

  d) Ideja vodilja za školsku godinu u katoličkoj organizaciji trebala je po njegovu mišljenju objedinjavati sve apostolske aktivnosti.

  e) Savjeti za čuvanje čistoće srca.  Merzu je posebno na srcu da mladež sačuva čistoću svoje duše i tijela. U odgovoru na pitanje jedne ankete daje savjete i preporuča sredstva kako da se ona očuva: "Oduševljenje za sv.Crkvu, koje se temelji na poznavanju vjere. Dnevna sv.Pričest, sistematsko dnevno svladavanje tijela, u jelu, naglom ustajanju iz kreveta, redovita tjelovježba barem 10 minuta dnevno."

  f) Pedagogija svakog susreta. S Merzom se nije moglo započeti razgovor o kakvoj indiferentnoj stvari, a do on za pet minuta nije skrenuo razgovor na vjersko, teološko ili crkveno, piše o njemu Dušan Žanko.[20]