5. KAKO UPOTRIJEBITI LIK

IVANA MERZA U PASTORALU

5.1 RAZVOJ OSOBNOSTI KROZ NJEGOV DNEVNIK

Ivanov dnevnik je dragocjeni dokument preko kojega možemo potpuno ući u njegovu dušu i pratiti ga u njegovom duhovnom razvoju od sedamnaeste godine do zrelosti. Pisao ga je od 1914. do 1921. gotovo u kontinuitetu. Tek je pred smrt zapisao još nekoliko stranica

Dnevnik je vrlo opsežan. U prijepisu sadržava preko 800 stranica.

U dnevniku možemo pratiti mladog Ivana kako se kroz oluje mladosti, kroz sumnje, razmišljanja, moralnu borbu uspinje prema zrelom shvaćanju kršćanstva. Upravo te stranice njegova uspinjanja, njegovo lutanje, traženje, razmišljanje, čine ga blizim svakom mladom čovjeku. U sebi doživljava s jedne strane težnju prema određenim idealima a s druge pak strane osjeća u sebi slabost, podijeljenost, teškoću u ostvarenju tih ideala.[1] Prisutna je i njegova težnja za istinom[2] koju nalazi samo u kršćanskoj vjeri. Često zapisuje zanimljiva i duboka razmišljanja o čovjekovoj ljubavi.[3]

  Drugo što je u dnevniku vidljivo jest djelovanje milosti Božje u duši što možemo pratiti na svakoj stranici njegova dnevnika. Bog djeluje i poziva svakog čovjeka. Da li mu se čovjek odaziva? Odgovor daje svatko za sebe, a potvrđuje se u praksi. Merz se spremno odazivao poticajima Božje milosti i s njome je surađivao dok nije od svoje duše učinio "remek-djelo" kako je sam svojedobno zapisao u dnevniku.

  Upravo ti dijelovi Ivanova dnevnika su najzanimljiviji  za mladog čovjeka. Pokazuju mu kako se malo-pomalo izgrađuje karakter, kako se bori protiv slabosti, nadvladava kušnje, moralna lutanja, kako se snalazi u borbi za moralnu čistoću. Tu su njegove težnje za usavršavanjem svoje duše, za izgrađivanjem kršćanskih stavova. Posebno su lijepe Merzove misli o Bogu, vječnosti, smrti, prolaznosti i napose one o Kristu nazočnom u Euharistiji.

Područja umjetnosti i literature posebno su zanimala Ivana. Često je bilježio svoje dojmove i analize pročitanih književnih djela i kulturnih manifestacija. Ta područja su dominirala u prvim godinama njegova mladenaštva. Kasnije ih je zamijenio kršćanskim vrijednostima.

  Njegove reakcije i razmišljanja o političkim ljudima i događajima daju nam primjer osviještenog vjernika koji s kršćanske perspektive promatra društvenu situaciju u kojoj se nalazi.

5.2 LITURGIJSKO-MOLITVENI I EUHARISTIJSKI ŽIVOT

Merz je bio čovjek duboke molitve i euharistijog života. Cilj je svakog pastoralnog rada nije samo predati znanje o vjeri nego i privesti vjernike dubljem kršćanskom, molitvenom sakramentalnom životu. Kako je to Merz od svoje mladosti živio i radio o tome se može naći puno dokumenata u njegovu životu i spisima. Lijepi tekstovi o Euharistiji nastali kao plod osobnog doživljaja Kristove nazočnosti mogu biti dragocjen materijal kad se obrađuje tema o Euharistij.

Ako igdje onda na području aktivnog sudjelovanja u litrugiji Merz ima što reći. Kad je riječi kako mladoga čovjeka usmjeriti prema liturgijiskom životu, kako osmisliti njegovo sudjelovanje na misi, tu nam je  Merz svojim idejama i spisima pravi putokaz. On je sam živio od liturgije i može se reći za liturgiju. Tema njegove doktorske disertacije jest liturgija i francuski pisci. Svojim ostvarenjima na liturgijskom polju, svojim spisima, smatran je jednim od promicatelja liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata. Prva disertacija koja je o Merzu napisana jest upravo o toj temi: "Merz - promicatelj liturgijske obnove u Hrvatskoj".[4]

5.3 IZGRAĐIVANJE KARAKTERA

U Ivanovim spisima nalazimo mnogo materijala koji nam svjedoči kako je Ivan, osjećajući u svojoj duši veliku težnju za usavršavanjem svoje duše upotrebljavao sva sredstva da bi izgradio svoj karakter, da bi energije svoga duha i tijela stavio pod kontrolu razuma i volje i kršćanskih moralnih načela. Ivan nam je ostavio brojna svoja nastojanja u tome smislu što nazivamo kršćanskom askezom. Najprije su tu duhovne vježbe koje je redovito obavljao svake godine. Na tim duhovnim vježbama činio je odluke, posebno asketske Te odluke, njegova pravila života mogu postati veoma zanimljiv primjer i poticaj za mladog čovjeka koji želi ići Božjim putem, i to onim uskim putom koji vodi u život.[5] Divljenja vrijedno je Ivanovo nastojanje na tom području kršćanskog uspona prema savršenosti. Posebno spominjemo njegovo nastojanje oko očuvanja čistoće srca, duše i tijela. Sa 19 godina učinio je zavjet predbračne čistoće i molio se napose Bl. Djevici Mariji da mu pomogne čuvati čistoću srca.

5.4 ANGAŽIRANOST U APOSTOLATU

Koncilski dekret o apostolatu laika potiče laike da prema sposobnostima i mogućnostima brane i primjenjuju kršćanska načela na suvremene probleme. Kao osnovni uvjet svakog apostolata naglašava duboko osobno proživljavanje Kristova misterija, a zatim traži solidnu znanstvenu pripravu, teološku, etičku i filozofsku. (br.29).

Vidjeli smo da je Ivan provodio duboki vjerski život. Kroz dvije godine je studirao kršćansku filozofiju i osnovne teološke discipline i papinske dokumente kako bi bio dobro pripremljen za apostolat.

"Merz je čovjek kakvog traži Drugi vatikanski sabor" - izjavio je banjalučki biskup A.Pichler u jednoj svojoj propovijedi o Ivanu Merzu.[6] Tko god samo malo bolje upozna Ivanov život i rad uočit će koliko on u sebi utjelovljuje uzor laičkog apostolata, primjer kršćanina koji svoju vjeru ne živi unutar svoja četiri zida nego je uvjerljivo svjedoči svojim životom ali isto tako i svojim aktivnim izravnim radom u širenju Božjega Kraljevstva. Ivan se može predstaviti kao uzor laičkog apostolata. Njegova rečenica koju je i Papa citirao "Katolička vjera je moje životno zvanje" jest jasna potvrda onoga što je radio tijekom cijeloga života. Ovu rečenicu pisao je još u Parizu kao student svojoj majci. Kad je došao u Zagreb savjesno je izvršio to svoje životno zvanje za koje je osjećao da mu ga Bog daje.