Boris Bobok

ZNAČAJ I ULOGA dr. IVANA MERZA

U HRVATSKOJ NEKAD I DANAS

Zagreb, svibanj 1995.

UVOD

Tko je bio Ivan Merz? Pitanje naoko beznačajno, nebitno, prolazno, pa bi često u današnjem ludo ubrzanom vremenu olako prešli preko njega i nastavili dnevne svakidašnje obveze kojih svakim danom ima sve više.

Zastanimo malo, odmorimo se, pogledajmo oko sebe, stanimo. Dok pišem ove retke, u sjećanje mi navire kako je naša draga Hrvatska, naš  Zagreb, četiri milijuna ljudi (pa i ja sam) stalo 10. i 11. rujna 1994, bez užurbanosti gradske vreve automobila, tramvaja...   Taj datum nije beznačajan, taj datum, iako mlad, upisan je zlatnim slovima u tisućljetnu kršćansku povijest hrvatskog naroda. Našu domovinu pohodio je Kristov namjesnik, rimski papa Ivan Pavao II. U svom govoru upućenom nazočnim predstavnicima duhovnog staleža crkve u Hrvata, kao i cijeloj Hrvatskoj spomenuo je i prof. dr. Ivana Merza:

“Iz dugog niza muževa i žena koji su se u naše vrijeme istakli življenjem kršćanskih vrlina, želim spomenuti sluge Božje: Josipa Langa, pomoćnika zagrebačkog biskupa, franjevce Antu Antića i Vendelina Vošnjaka, kao i IVANA MERZA, ISTAKNUTOG LAIKA U SVJEDOČENJU EVANĐELJA. Najsvjetliji lik je, bez sumnje, nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac.”

Danas, dolaskom demokracije, kada padaju zidovi i barijere, na površinu isplivavaju i neke povijesne činjenice koje su tko zna iz kojih razloga bile nijekane u prošlosti. Tako polako, ali sigurno, na površinu, među hrvatske velikane svoje mjesto nalazi  i dr. Ivan Merz, koji je svoj kratki život dao za hrvatsku katoličku mladež. O njemu je objavljeno nekoliko biografija, o njegovu životu i radu napisani su brojni članci, studije i eseji, posvećene su mu mnoge pjesme, napisano je nekoliko doktorskih disertacija... Zašto? Zato što je njegov život značio “Program života i rada” za mlade.

Zapitajmo se malo i pogledajmo našu današnju hrvatsku mladež. O tomu se ne treba puno pisati, sve se zna. Zna se da je droga došla već i u osnovne škole, zna se da je alkohol opće društveno zlo, sida i sl. Zanimljivo je da svi bojažljivo tome pristupamo, a poduzima se malo ili nimalo. Svi mislimo: “Ma neće valjda moga sina, moga brata, moga oca...”

Zanimljivo je što i društvo zna da mladi posrću jer bježe od “stvarnosti života”, ali život ide dalje, mladi su prepušteni sami sebi i sami ispunjavaju SLOBODNO VRIJEME, a upravo je to ključni trenutak da im se ponude neka nova rješenja u obliku različitih programa.

Kroz ovaj rad bit će prikazan program hrvatske mladeži koji je vođen Hrvatskim orlovskim savezom i Katoličkom akcijom u godinama na početku ovog stoljeća, kao i ponovno rađanje tih organizacija dolaskom demokracije u Hrvatsku.

CILJ

Cilj ovog rada je predstaviti osobu prof. dr. Ivana Merza, značaj i ulogu u vremenu u kojem je djelovao, odnosno predstaviti Katoličku akciju, Hrvatski orlovski savez nekada i danas, u obliku novog rađanja.

Prikazati i predstaviti rad i djelovanje pok. dr. Ivana Merza nije lako, budući da je taj rad toliko svestran. Prihvatiti Merza kao Orla znači pogledati svaku stranicu savezovog zapisnika, razne tečajeve, sletove, zbornike u nizu predavanja, programe, tjelovježbene programe koji također spadaju u osnovna i bitna sredstva orlovskog odgojnog rada.

Sve te povijesne činjenice, koje su tijekom tmurnih dana socijalističke stvarnosti bile nanijete i koje je hrvatski narod stoički i hrabro podnosio, trebalo bi u nama osvijestiti. Posebno se neke povijesne činjenice tiču mladih naraštaja jer se i danas jako malo zna o ovoj organizaciji, čiji je rad bio nasilno zabranjen “šetojanuarskom diktaturom” i napokon djelovanje u “katakombama” i inozemstvu nakon 1945. godine.

Nadalje, rad će pokušati proniknuti u duh tjelovježbene organizacije, tj. istaknuti neke bitne razlike od drugih tjelovježbenih sustava toga vremena.

PORIJEKLO I ŠKOLOVANJE dr. IVANA MERZA

Ime dr. Ivana Merza može se već danas sigurno ubrojiti među imena onih koji se neće izbrisati iz imena slavnih hrvatskih velikana. Nadolaskom demokracije napokon će i njegovo ime zasjati punim sjajem i na pravom mjestu. Dok je živio kao mladi profesor, kao akademičar, splela se oko njega čudesna mreža protivljenja. Kao da je stigao iz neke začarane zemlje, poput lijepog i naivnog viteza kojeg nitko nije ni poznavao, pa je počeo živjeti u ovoj zemlji. Ali taj jednostavni, nenametljivi život sve više je upadao u oči. Što god se on više skrivao, postao je zamjetljiviji, što je više šutio, više se o njemu govorilo, što mu je riječ bila pametnija, mirnija i ljubaznija, rasplamsavala se oko njega srdžba, bijes i nemir. Čime se izdiglo njegovo ime među neizbrisiva imena? Čime je dakle ovaj mladi čovjek postao teškom kušnjom za mnoge u Hrvatskoj? Zašto je još za života bio  neizrecivo štovan i nevjerojatno progonjen?

Dr. Ivan Merz rodio se u Banja Luci 16. XII 1896. godine. Odgojen je u liberalnoj sredini. Gimnaziju završava u rodnom mjestu. Nakon mature 1914. godine pohađa kroz tri mjeseca vojnu akademiju, a potom započinje studij u Beču. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je. Proživljava sve strahote rata na fronti u Italiji. Nakon rata nastavlja studij u Beču i dovršava ga u Parizu. 1922. god. dolazi u Zagreb gdje postaje profesorom francuskog jezika i književnosti. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta.

Razmišljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji Hrvatski orlovski savez. Sustavno u Hrvatsku uvodi Katoličku akciju Pape Pija XI. Njegova glavna karakteristika kao katoličkog intelektualca jest ljubav i odanost Crkvi, Rimu i papinstvu, što je nastojao usaditi kod svih s kojima je živio. Premda mlad i laik, smatran je “stupom Crkve” u Hrvatskoj.

Svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Ime dr. Ivana Merza značilo je i znači “PROGRAM ŽIVOTA I RADA”.

Dr. Ivan Merz bio je intelektualac, široke i raznolike naobrazbe i pogleda. Načitan i bistar, esteta i literat. Čovjek se upravo čudi njegovoj oštrini suda i zapažanja, osobito u mladim godinama. I kasnije je on izrazito misaona individualnost. Ipak, ta filozofska duša prigrljuje čitavom svojom dušom kršćanstvo.

Merz razmišlja uvijek, u svim fazama svog života: u vojnoj akademiji, na fronti, u Beču, u Parizu, u Zagrebu, u svim situacijama i u svim raspoloženjima. To razmišljanje se uvijek tiče najdublje tajne života, u kojoj se stalno kreće njegova misao i srce. Najintimnije iskrice tog razmišljanja, i ne sluteći da ih piše za tuđe oči, ostavio nam je u svojim dnevnicima. Oni će jednog dana postati biser hrvatske religiozne literature i imat će svoju posebnu misiju. Dr. Ivan Merz umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. godine.

KATOLIČKA AKCIJA I HRVATSKI ORLOVSKI SAVEZ U ŽIVOTU dr. IVANA MERZA

Govoriti o Katoličkoj akciji i Hrvatskom orlovskom savezu znači isto što i izložiti najsvjetlije dane Merzova života. Cijeli njegov život usmjeren je u svim pokretima umne i osjećajne snage prema Orlovstvu. Zanimljivo je kako je Ivan shvaćao orlovsku organizaciju, koju je jasno definirao u članku “Hrvatsko orlovstvo” (Protulipac 1926.):

“Hrvatsko orlovstvo nije samo nekakva gimnastička organizacija, već je ono jedan katolički prosvjetni omladinski pokret, koji imade u svome programu i tjelesni odgoj omladine, a do utančine provodi smjernice koje Sveta Stolica daje tzv. “Katoličkoj akciji”.

Papinstvo je dalo osnovni ton Ivanovoj osobi kao i Hrvatskom orlovskom savezu, koji su bili usko povezani s Rimom. Što današnji Sveti Otac Ivan Pavao II. misli o Merzu, već je izloženo u uvodnom izlaganju, a zanimljivo je spomenuti što je Sveti Otac Papa Pijo XI. rekao hrvatskim Orlovima na hodočašću u Rim 18. rujna 1925. godine: “Orlovi! Vaše je ime divno i genijalno. Vaša je zadaća da budete vjerni domovini i obitelji, Crkvi i vjeri Katoličkoj.” Spomenuti Papa objavio je 1922. godine encikliku “Ubi Arcano Dei” – o Katoličkoj akciji, kojom poziva svjetovnjake da se pridruže biskupima i svećenicima u apostolatu Crkve.

Kao revan proučavatelj papinskih dokumenata, čim je enciklika objavljena, Ivan ju je odmah nakon razmatranja provodio u djelo. Ivan nije osnivao posebnu organizaciju u Katoličkoj akciji, nego je u već postojeći Hrvatski orlovski savez unosio njezine ideje i usmjeravao Orlove prema suradnji u apostolatu Crkve.

Boraveći u Beču i Parizu, stupa u vezu s mnogim katoličkim organizacijama, proučava njihove pravilnike, metode i njihov rad. U Beču je kao idejni član obnovio organizaciju “Hrvatska”, u kojoj su se okupljali tamošnji hrvatski studenti, koji su se pripremali za kasniji rad u domovini. Vrativši se u Zagreb 1922. godine, aktivno se uključuje u rad već postojećeg Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza, koji se naknadno ujedinio s Orlovskim pokretom u Hrvatski orlovski savez. U toj novoj organizaciji do kraja svog života djeluje u službi potpredsjednika i tajnika. Predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza bio je dr. Ivo Protulipac, po zanimanju odvjetnik (ubijen u Trstu 1946. godine od strane OZNA-e).

Što je u biti Orlovstvo? Što ono hoće? Odgovor na to pitanje može nam dati orlovska knjižica dr. Ivana Protulipca (Hrv. orl. dr. I. Protulipac, 1926, Zagreb, str. 9):

“Orao je katolička, prosvjetna i tjelovježbena uzgojna narodna omladinska organizacija, koja posebnim sredstvima obrazuje narodnu omladinu, tako da stvori kršćanski odgojen, duševno i tjelesno zdrav, naobražen i organizovan narod.”

Zanimljivo je  nadalje napomenuti da je Orlovstvo “isključivo slavenska organizacija i raširena je samo po zemljama koje nastavaju Slaveni.” U organizaciji su sudjelovali Česi i Slovaci, Slovenci i Hrvati, preko kojih smo i mi preuzeli Orlovstvo. Potreba za ovakvom organizacijom dugo se osjećala, pa se tako u Čehoslovačkoj 1902. godine osniva prvo katoličko gimnastičko udruženje. Orlovska organizacija izvučena je iz duše naroda, iz duša svih Slavena, a tako napose i nas Hrvata.

U Hrvatskoj je Hrvatski orlovski savez osnovan 16. prosinca 1923. godine u Zagrebu na današnjem Britanskom trgu. Već na samom početku Orlovska organizacija nailazi na poteškoće zbog komunističke propagande, zbog nerazumijevanja starijih, te zbog agresivnosti jugoorijentiranih organizacija.

Zanimljivo je da okupljala mladež svih staleža. Pokret su vodili većinom mladi sveučilištarci koji su bili odgojeni na različitim predavanjima, skupovima, seminarima za voditelje. Temelj rada organizacije je na duhovnom, socijalnom i tjelovježbenom (gimnastičkom) polju. Odgoj članstva bio je vrlo dobro, čak zadivljujuće dobro organiziran preko sastanaka, predavanja, izleta, brošura, kazališnih priredaba, sletova, gimnastičkih priredaba, natjecanja itd. Kroz taj period održani su veliki sletovi u Đakovu, Šibeniku, Požegi, Sarajevu, zatim veliki nastup hrvatskog orlovstva u Pragu, na kojem je sudjelovalo i oko pet tisuća Hrvata. Ivan Merz je pritom imao veliku ulogu kao tajnik i potpredsjednik.

Iza sebe je ostavio ogroman arhiv, koji svjedoči o trudu koji je ulagao u orlovsku organizaciju. Prisustvovao je sjednicama, vodio ih, sastavljao predavanja,  posjećivao ogranke društava itd. Značajna je činjenica da je Ivan posebno nastojao orlovsku organizaciju sačuvati od političkog angažiranja, kao i od stranačke pripadnosti. Zbog toga orlovska organizacija za vrijeme stare Jugoslavije nije uživala nikakve povlastice, kao ni druge hrvatski orjentirane organizacije, pa je zbog toga bila prepuštena sama sebi prilikom pripremanja i stvaranja organizacije.

Orlovstvo se dakle definiralo kao čisto crkvena organizacija. Za mladež je Ivan Merz predstavljao više od idejnog vođe. On je prije svega svima bio iskreni, pravi prijatelj, koji je s velikim životnim iskustvom i iskrenošću prema drugom bio spreman učiniti sve kako bi mladog čovjeka usmjerio na pravi put. Ljubav prema drugima očitovala se time da je srcem uvijek bio otvoren za drugog. Živio je za druge, pa tako poprilično piše i o moralnim problemima želeći da mladež dobije ispravne pojmove kako se vladati u odnosu na sve što je donosilo moderno vrijeme. Tako se za mlade brine da stvore ispravne pojmove o shvaćanju ljubavi, braka, seksualnosti, zanima se i piše o plesu, zabavama, modi, filmu, tisku, ekonomskim i socijalnim problemima. Piše i o glazbi i tjelesnom odgoju, kojem želi dati viši duhovni, nadnaravni sadržaj. Piše i govori o obitelji, braku, o položaju žene u društvu, piše čak i djelo kako i na koji se način katolik može baviti politikom. Ivanove tekstove trebamo shvatiti u onom vremenu u kojem su napisani, ali zanimljivo bi bilo zamisliti da mladi danas imaju sličan uzor. Jest, dakako, mladi imaju uzore, ali je pitanje bi li mladi danas pošli za jednim tako jednostavnim  uzorom kakav je bio Ivan Merz u ono vrijeme, za čijim su primjerom pošli mnogi mladi i kojima je Ivanovo ime postalo program rada i života. Merzova orlovska organizacija doživjela je sličnu sudbinu Hrvatskog sokola. Zanimljivo je napomenuti da su obje organizacije proizašle iz duše hrvatskog naroda i da je šestojanuarskom diktaturom u Beogradu nasilno prekinut njihov rad. Raspuštanjem orlovske organizacije, koja se sama raspustila ne htijući pristupiti novoosnovanom Sokolu Kraljevine Jugoslavije, na tisuće mladih je otišlo u otvorenu i prikrivenu borbu, djelujući u “katakombama” kao i u organizaciji Apostolata molitve, a kasnije Katoličke akcije, pod nazivom križari, ne htijući stupiti pod zastavu onih koji su htjeli preko omladine odnaroditi naš narod. Prije raspuštanja organizacije 1945. godine broj članova popeo se i do 18500, te 6300 mladih naraštajaca, dok je bilo 248 društava. Poslije 1945. godine sve hrvatske katoličke organizacije i ustanove prisilno obustavljaju javni rad.

Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić u nekoliko je navrata govorio i spominjao u javnosti našeg Ivana Merza. Iz njegovih govora ovdje donosim nekoliko citata:

“Ima ljudi sigurno i među mladima koji vole planine. Otkrivanje Merzove duše ulazak je u splet divnih planina, tako bih sada pozvao da bude što više planinara duha, koji će težiti prema tom vrhuncu. Ivan Merz blješti u tom nizu velikih, vjernih sinova i kćeri naše Crkve u hrvatskom narodu kao jedan blještavi vrhunac. I kao što se na vrhunac penju hrabri planinari, tako bih želio da otkrivanje Ivana Merza u mladim dušama ove generacije, ovih naših prilika, budi težnju da se penju, da idu u visine i da osjete kako je divno gledati s tih visina na široke horizonte Božje stvarnosti i da osjete kako je čist zrak u visinama te da uvijek prema njima teže (...) Mene tako duboko impresionira Ivanova mladost. Da je u tako kratkom vremenu mogao sazrijeti takav duh. Kada čovjek čita njegove misli iz njegovih mladenačkih vremena, tu zaista vidi dubokog i zrelog mislioca, koji zna iz svakog vremena misliti vječnim vrijednostima i gledati svijet, ljude i povijest u tom svjetlu vječne perspektive.”

TJELOVJEŽBA KAO SASTAVNI DIO ORLOVSTVA

Za ono vrijeme Orao je predstavljao “svestranu suvremenu odgojnu organizaciju”. Ona uključuje po svojoj naravi nekoliko osnovnih pravaca, a to su: odgoj vjerne katoličke omladine, odgoj uma i srca, odgoj volje i TJELESNI ODGOJ. Odmah se postavlja pitanje zašto je odgoj imao tako široki odgojni program? Organizacija je pratila svog člana na svakom koraku, kad se zabavlja, kad je u pitanju njegovo zdravlje, kada ide u crkvu: jednostavno rečeno, član je bio u organizaciji 24 sata. Upravo se u ovome krije privrženost mladog čovjeka organizaciji, jer je samo tako moguće potpuno izgraditi dušu mladog bića u kompletnog čovjeka.

“Pred nama stoji mladić. U njemu vriju sveđer nove sile. Pred njim se svaki dan uzdižu bezbrojna pitanja o životu. On gleda širom u svijet, u ljude, a sam je redovno sebi prepušten, neiskusan, bez pravca... Cijela njegova duša dozrijeva za čovjeka. On se duševno i fizički razvija. Stvara se cio čovjek. (...) U ovo vrijeme svoga života naravno da mladić treba i svestranog vodiča koji će ga uzeti u njegovoj cijelosti, kakav je, i odgajati ga za čitavog čovjeka. Ne smijemo mi tog mladića rastaviti na dijelove i jedan dio dati odsjeku jednog društva, a drugi dio odsjeku drugog društva. On se može odgajati samo tako ako on bude odgajan jedinstveno, u jednom društvu i po istim metodama. Metode su bitne, a ne sporedne. Stoga orlovstvo uzima mladog čovjeka cijelog. Odgajaju mu se sve duševne i tjelesne sile jednako, paralelno. Cio taj odgoj mu je bitan ...” (Hrv. Orl. Protulipac, 1926. g. str. 28)

Budući da je Orlovstvo i tjelovježbena organizacija, što je jedno od osnovnih sredstava orlovskog odgojnog rada, postavlja se pitanje čemu tjelovježba?

Već je spomenuto da Orlovstvo upravlja razvoj mladog čovjeka, duševno i tjelesno skladnog, do potpune izgradnje ličnosti. S te duhovne strane Orlovstvo se bitno, u tom vremenu, razlikovalo od svih drugih gimnastičkih organizacija. Uz tjelesno, organizacija je radila i na oduhovljavanju mladog čovjeka.

“O vrijednosti tjelovježbe mora odlučiti duša, cilj, misao, radi koje valja vježbati.” (Hrv. Orl, Protulipac, 1926, str. 29)

Do ovakvih razmišljanja došli su i stari Grci koji su također imali svoju odgoju gimnastiku, a cilj im je bio “kalokagathos”, što znači lijep i dobar čovjek. Ovakvi pokreti u povjesti su vrlo česti, a odnose se na vezu između duše, tijela i vjere. To je bitno sredstvo orlovskog odgoja. Zanimljivo je dati pregled značenja orlovske tjelovježbe, jer uz tjelesne ona naglašava i provodi i neke druge pozitivne karakteristike, a to su:

            - orlovska tjelovježba je snažno sredstvo za odgoj volje,

            - odgoj discipline vrlo uspješno se provodi pomoću tjelovježbe,

            - tjelesna okretnost u zvanju iz koje proizlazi razumna upotreba tjelesnih sila,

            - sabranost u raznim životnim situacijama,

            - smisao za zajednicu, svi imaju isti cilj,

            - smisao za sustavni rad,

            - odgoj srčanosti, vježbača ništa ne smije smesti,

            - odgoj svijesti,

            - tjelovježba privlači mlade ljude jer je to i potreba,

            - tjelovježba je važno sredstvo u obrani čistoće.

Ovo su samo neke od značajki kod orlovske tjelovježbe. Netko bi mogao reći da je to slično kao što su imale neke gimnastičke organizacije. Još jednom ćemo pokušati uočiti povezanost odgoja duše i odgoja tijela, koji se međusobno isprepliću i na čijoj bi se povezanosti trebalo više učiniti u današnje vrijeme na satima tjelesnog odgoja te u klubovima. Ovaj dio mogli bismo završiti riječima duhovnog vođe o. Mahnića (svaka orlovska organizacija imala je i svog duhovnog vođu): “Sport je najprirodnija, najzdravija zabava. I Crkva ga odobrava, posvećuje... Orlovska će ideja ne samo jačati vaše tijelo, nego će također unijeti u vaše redove još više samoprijegora i stege ...”  (Knjiga života, str. 254. i 259.)

ZAKLJUČAK

U ovom radu prikazan je jedan mali djelić rada Katoličke akcije i Hrvatski orlovski savez, kao i njen idejni vođa prof. dr. Ivan Merz.

Ovaj rad nam donekle razgrće maglene zavjese i otvara pogled prema povijesnoj istini, a Merzov duh još uvijek lebdi u srcima hrvatske mladeži i hrvatskih branitelja. Rad bi osim toga mogao poslužiti odgajateljima i budućim odgajateljima mladeži da lakše uđu u srž, dušu mladog čovjeka, da uvide sve hitnije potrebe mladih. Normalno je da pri radu s mladima velike zasluge zavrijeđuju odgajatelji. Kroz taj su rad vidljive i teškoće s kojima se susrećemo i razočaranja koja katkada moramo doživjeti. U tom hodu ne smijemo hoditi obeshrabreni, jer odgoj je stvar srca, ljubavi i strpljivosti prema mladima koje odlike je pokazivao i Ivan Merz.

Zbog ograničenosti prostora ovdje je iznijeto samo ono najbitnije, dok bi se o bogatstvu Ivanova duha, na osnovi onoga što je on sam pisao te što su o njemu pisali drugi, mogla napisati cijela studija.

Ovaj rad bi mogao biti poticaj da se bolje i detaljnije upoznamo s Ivanom, jer on ima mnogo toga reći našem vremenu, kako je to naglasio naš Zagrebački nadbiskup.

Je li žrtva hrvatskih Orlova dvadesetih godina našeg stoljeća bila uzaludna, pitanje je koje traži svoju aktualnost upravo danas.

LITERATURA

1.       PROTULIPAC, IVO; Hrvatsko orlovstvo, Zagreb, 1926, HOS

2.       NAGY, BOŽIDAR; Tko je Ivan Merz?, Zagreb, 1980, Informator

3.       RADAN, ŽIVKO; Franjo Bučar i gimnastički i sportski pokret u Hrvatskoj, Zagreb, Savezna komisija za historiju fizičke kulture, 1966.

4.       ŽANKO, DUŠAN; Svjetlo na gori – dr. Ivan Merz, Postulatura Ivana Merza, Zagreb, 1990.

5.       ZLATNA KNJIGA HRVATSKE ORLOVSKE OMLADINE, grupa autora, Zagreb, 1924.

6.       MERZ, IVAN; Ljudsko tijelo i tjelesni uzgoj u svjetlu Katoličke crkve, rukopis

7.       NAGY, BOŽIDAR; Put k suncu, Ivan Merz ti govori, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 1933.

ČASOPISI

1.       IVAN MERZ – GLASILO POSTULATURE br. 16, Zagreb, 1991.

2.       IVAN MERZ – GLASILO POSTULATURE br. 17, Zagreb, 1994.

3.       KRIŽARSKA STRAŽA – GLASILO KRIŽ. ORGANIZACIJE br. 3, 5 i 6, Zagreb, 1994.