o. Božidar Nagy
O BLAGDANU KRISTA KRALJA
Za Hrvatski program Radio Vatikana, 20. studenog 1982.
Blagdanom Krista Kralja završava crkvena liturgijska godina. Kristov život kroz cijelu godinu odvijao se pred našim očima od njegova rođenja kroz odraslu dob, kroz njegovo javno djelovanje te spasenjski vrhunac njegova slavna muka smrti i uskrsnuće.
Blagdan Krista Kralja na završetku liturgijske godine sažima u izvjesnom smislu svu našu spasenjsku prošlost, govori nam o našoj otkupljenoj sadašnjosti i naviješta nam našu eshatološku, blagoslovljenu budućnost.
Sav Isusov život, od onog prvog navještaja njegova začeća pa do kraja usmjeren je prema blagdanu Krista Kralja: „I kraljevat će nad domom Jakovljevim i kraljevstvu njegovu neće biti kraja“, rekao je anđeo Gabrijel Mariji kod navještenja. Sav Isusov život, pa njegovo javno djelovanje u kojem je naviještao dolazak Kraljevstva Božjega koje se ostvaruje u njegovu pashalnom otajstvu, usmjeren je prema stvarnosti koju slavimo ovim blagdanom.
Nakon svoje smrti Isus ulazi u puninu svoga Kraljevstva. On je već postao Kralj svemira i cijelog čovječanstva, premda je odsutan i nevidljiv. Njegovo Kraljevstvo međutim još nije dovršeno. Još se izgrađuje, još se širi ali on već vlada u srcima milijuna i milijuna onih koji u njega povjerovaše, koji za njim idu, koji ga ljube i nadaju se ispunjenju njegovih obećanja.
Blagdan Krista Kralja naviješta nam i našu blagoslovljenu budućnost.
Ovaj nam blagdan veće sada uprisutnjuje one radosti koje se nas čekaju i
za koje se nadamo postići ih u Isusovu Kraljevstvu i zato je tako potrebno
da ovaj blagdan ne prođe a da kršćani i na vanjski, vidljivi način i izvan
liturgijskih slavlja svečanije proslava ovaj blagdan.
Kad ulazite na veliko zagrebačko groblja Mirogoj nad mirogojskom crkvom
koja je posvećena Kristu Kralju možete pročitati značajan natpis, najbolji
natpis koji se mogao izabrati da stoji na ulazu u jedno groblje:
Kralju vjekova kojemu sve živi. Svi smo stvoreni i pozvani da uđemo u Isusovo
Kraljevstvo, ali slobodno, ako hoćemo. Bog nas ne sili on nas samo blago
i s ljubavlju poziva. Na nama je da li ćemo njegov poziv prihvatiti i ostvariti.
Naši pokojnici kojih smo se posebno sjećali ovoga mjeseca i čije smo grobove
obišli i okitili cvijećem već su nas pretekli, već su stigli u Kraljevstvu
kojemu se i mi nadamo.
No ne zaboravimo. U Isusovo Kraljevstvo dolazi se samo putem koji je Isus prošao, a to je kraljevski pute svetoga križa, kako lijepo naslovljava jedno svoje poglavlje knjižica Nasljeduj Krista. Ako želimo s Isusom kraljevati, radovati se u njegovu Kraljevstvu, treba zajedno s njime nositi i križ našega svakidašnjeg života koji se sastoji i u borbi i nastojanju što smo primorani voditi protiv strasti, zlih sklonosti, grijeha, zla u sebi i oko sebe.
Provedimo stoga blagdan Krista Kralja u duhovnoj radosti želeći i veseleći se onim radostima koje je Isus pripremio u svome Kraljevstvu onima koji ga prihvatiš vjerom i živeći onako kako nas on poziva.
Evanđelje nam donosi onu veličanstvenu scenu susreta Isusa i Pilata. Isus svezan, ponižen dostojanstveno stoji pred Pilatom predstavnikom silnika ovoga svijeta. Poznat nam je dijalog koji se između njih odvio. "Dakle ti si kralj" pita Pilat osobu koju su mu doveli i na kojoj nema nikakvog znaka vanjskog kraljevskog dostojanstva. Isus potvrđuje: „ Da ja sam Kralj!“ ali i odmah nadodaje: „ Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.“
U ovim se riječima krije sva drama i Isusova i njegovih sljedbenika kroz povijest. Jer moćnici ovoga svijeta ili ne mogu ili ne žele shvatiti da Isusovo Kraljevstvo pripada drugom svijetu. Zato će Isus morati na križ a njegovi sljedbenici bit će na razne načine progonjeni i prolazit će istim putem. No sve je to logika novog Božjeg poretka, temeljni zakon Božjeg Kraljevstva koji preokreće sve naše zemaljske pseudo-vrijednosti i pokazuje njihovu relativnost.
Neka i ovogodišnji blagdan Krista Kralja u nama učvrsti vjeru i nadu u Isusovo Kraljevstvo i pomogne nam da se što bolje pripremamo te budemo dostojni u njega ući nakon ovozemaljskog života.