PREDGOVOR

Naš vjernik-katolik u hrvatskom narodu obilježen je u svom hodočašću vjere ovim značajkama: Kristovim križem u kojem se prepoznaje u svom identitetu kao znaku borbe i pobjede dobra nad zlim, svjetla nad tamom, života nad smrću. Taj znak raspoznavanja je posebno prisutan na onim prostorima gdje živi s drugima i drugačijima. Druga značajka je njegova jednostavna ali duboka pobožnost i predanje Mariji, kao Majci i zagovornici. Sva su naša obiteljska gnijezda svijana u ozračju i vidljivom znaku Kristova Križa i Marije. Posebno u mračno doba liberalizma, komunizma i drugih «izama», naš vjernik je tražio svoju utjehu i lijek u pobožnosti hodočasteći i pokoru čineći Bl. Djevici Mariji. Isusa je tražio po Njoj. Treća značajka našega hrvatskog vjernika-katolika bila je prepoznatljiva kroz cijelu povijest, a posebno posljednjih dvadeset i pet godina tijekom pontifikata Pape Ivana Pavla II: to je vjernost Kristovu Namjesniku Svetom Ocu i Rimokatoličkoj Crkvi sazdanoj na Petrovoj stijeni.

Sve ove tri značajke mogu se iščitavati u životu, a posebno u pismenoj ostavštini blaženoga Ivana Merza. Tu je njegova žrtva i vjernost Kristovu križu, tu je pobožnost Mariji i Euharistiji; ali na poseban način izranja iz njegove duboke vjere svjedočanstvo vjernosti Papi i velika ljubav prema Crkvi i njezinu jedinstvu. I danas, nakon što nam ga je Papa Ivan Pavao II. svečano uzdigao na čast oltara kao blaženika, njegov svijetli lik i dragi primjer potreban je da bude živa knjiga svjedočanstva o Crkvi i za Crkvu.

Iako smo mislili da su neki «izmi» prošlost, vidimo da je duboki trag u mentalnom sklopu ljudi ostao. Uz druge fundamentalizme osjećamo kako je u Europi i šire prisutan i veoma nametljiv sekularni fundamentalizam s raznim strategijama obezvrijeđivanja Crkve, moralnog autoriteta Pape i svih struktura u Crkvi. Zar nismo svjedoci s koliko se užitka i pompoznosti u medijima blate ili preuveličavaju žalosne rane i posrtaji u Crkvi, dok o drugim strukturama i vjerskim zajednicama takvih «informacija» i komentara o njima nema. Čak se može vidjeti da su u nekim zajednicama njihovi vjerski čelnici «bezgriješni» jer ih sekularni fundametnalizam ne smatra opasnim. Bitno je rastočiti iznutra crkveno jedinstvo. Nažalost, nije problem naći pojedine pukotine ili prodane duše na tom području koje mogu poslužiti u tu svrhu.

Zato je ova sinteza misli, stavova, izričaja, svjedočanstava blaženog Ivana Merza, kao i drugih, o njegovoj vjeri, o duhovnom životu i apostolatu, o liturgiji i Euharistiji koja se događa u Crkvi i sačinjava Crkvu, te o crkvenom jedinstvu vidljivom po Svetom Ocu a življenom iz Euharistije, prevažni poticaj našim vjernicima da znaju i umiju naći put crkvenosti i jedinstva, vjere i vjernosti.

Na Bilinom Polju kraj Zenice prije 800 godina naši predci obnoviše vjeru i vjernost Svetom Ocu na temeljima vjere Crkve; na nama je danas po primjeru bl. Ivana Merza, prvog proglašenog blaženika s područja Bosne i Hercegovine, naći taj žar i radost življene crkvenosti i vjernosti.

Zahvaljujem vrlom Postulatoru za skupljenu građu i svjedočanstva našega novoga blaženika, koja su divna poruka danas svima nama, te izazov i poticaj da i mi ostavimo svijetli trag naše vjernosti i namremo bogatstvo duha vjere budućim pokoljenjima. Neka i danas u naš narod bude utkana naša prepoznatljivost po križu, crkvenosti i Euharistiji i divnoj pobožnosti Mariji.

Ovo štivo mogu obogaćujuće čitati i oni koji su «duboko» zaplovili u more teologije, kao i oni koji žeđaju za pravom hranom životnosti i duhovnosti. Neka bude radost svima čitati ove stranice i drugima prenijeti ne samo ovu pisanu riječ, nego i svoju kršćansku čitljivost življenja po uzoru i pomognuti nebeskim zagovorom našega novog blaženika Ivana Merza.

+ Vinko Kard. Puljić

Sarajevo-Banja Luka, 22. lipnja 2003.

Dan proglašenja blaženim Ivana Merza