BLAŽENI  IVAN  MERZ  I  CRKVA

VII.  APOSTOLAT

B. APOSTOLSKI PROGRAM I POTHVATI

******************************

1. Širina Merzovih apostolskih pogleda i pothvata

Vršio i duhovna i tjelesna djela milosrđa.

Apostol svojih drugova u Beču.

Za produbljivanje duhovnog života.

Potiče na obavljanje duhovnih vježbi.

Bio je apostol srcem i dušomi i kod starijih od sebe

Revan za duhovno dobro svojih bližnjih.

Promiče poznavanje uzornih kršćana.

Pronalazi prikladne duše za apostolat.

Zalaže se za apostolat katoličkog tiska. -

Idejno i duhovno priprema uredništvo katoličkog dnevnika.

2. Zamisao osnivanja sekularnog instituta

Svjetovni institut Opera Kardinal Ferrari u Milanu..

Želja i spremnost i za utemeljenje svjetovnog instituta u Hrvatskoj.

Laici pomažu svećenike u evangelizaciji.

Poticajni posjet Ustanovi Kardinal Ferrari u Rimu.

Pripreme i kontakti za osnivanje svjetovnog instituta.

Marica Stanković djelomično ostvaruje Merzovu ideju svjetovnog instituta.

*************************

1. Širina Merzovih apostolskih pogleda i pothvata

Iako se većina Merzova apostolskog rada razvijala u okviru Hrvatskog Orlovskog Saveza, ipak taj rad nije iscrpljivao sve njegove apostolske energije. I na drugim područjima kršćanskog života Merz je pokazivao apostolski angažman. Merzov prvi biograf dr. Dragutin Kniewald tvrdi: "Ako je itko kod nas snažno i praktički zahvatio u kompleksnost suvremenoga života, to je bio dr. Ivan Merz."[1]   

Ivanov prijatelj Dalibor Pušić iznoseći svoje dojmove o Merzu iznosi sjećanja na jedan razgovor koji je s njime vodio na povratku s hodočašća iz Rima, a odnosio se na rekristijanizaciju hrvatskih gradova. U vezi s tim razgovorom, u kojem je Merz iznosio svoje ideje, D. Pušić kaže:

"Široki, neobično široki bili su Merčevi pogledi a on, potpuni čovjek, uvijek je išao do dubine problema, do dubine katoličkog čovjeka, do duše.»[2]     

Vršio i duhovna i tjelesna djela milosrđa. - Osim čisto duhovnog djelovanja u širenju Radosne vijesti, Merz je prakticirao i tjelesna djela milosrđa. Njegov duhovnik o. Vrbanek navodi razne primjere iz Ivanova života kojima pokazuje  kako je Ivan vršio svih sedam tjelesnih i duhovnih djela milosrđa.[3]  Taj vid Ivanova apostolata nije bio ništa manje važan od drugih jer upotpunjuje sliku njegove osobnosti koja se kreće već po visinama kršćanske savršenosti. Merz se još kao student u Parizu bio upisao u društvo sv. Vinka Paulskoga i kao član brinuo se za jednu siromašnu obitelj s periferije Pariza. Dolaskom u Zagreb 10% od svoje plaće redovito daje u karitativne svrhe[4] te iskazuje brojna ostala djela kršćanske ljubavi. 

Apostol svojih drugova u Beču. - Ipak njegova kršćanska ljubav više je bila usmjerena da donese duhovnog dobra svojim bližnjima, da njih probudi i privede na dublji duhovni život. U tim je stvarima bio neumoran. Religiozne vrednote, Bog, Isus Krist, Evanđelje bili su na prvom mjestu njegovih nastojanja. Uputiti čovjeka prema konačnome cilju, zasaditi u njega vječna načela jedine istine - kršćanske vjere - to je Ivanu bila glavna briga. Kao student u Beču ustupa svoju sobu studenskom društvu "Hrvatska", koje ondje redovito drži svoje sastanke. Piše u svojim sjećanjima Ivanov prijatelj iz bečkih dana dr. Avelin Čepulić:

"Dušom je društva bio njegov tajnik Ivo Merz. Već u prvo doba toga rada iznosi Merz neodoljivom snagom svoje ideje o značenju duhovnoga života. Na jednom sastanku 'Hrvatske' iznio je te svoje ideje u predavanju, koje je posebno dirnulo sve slušatelje."[5]

Ovo je predavanje Merz kasnije objavio u Luči kao prvi tiskani plod svoga duševnoga rada.[6]            Dalje dr. Čepulić navodi kako je Merz bio jedan od deset suosnivača akad. društva «Logos» za znanstveno proučavanje vjerskoga života i vjerskih pitanja. Bio je također član Marijine kongregacije u Beču, zanimao se za sva javna predavanja o katoličkoj kulturi i organizaciji pa je kao kakav obavještajni ured javljao mjesto i vrijeme tih predavanja.

Za produbljivanje duhovnog života. - O tome kako je duhovno djelovao na svoje suradnike u apostolatu, bdijući nad njihovom nutarnjom izgradnjom, piše Dušan Žanko:

"Zalaže se za kratku adoraciju predsjedništva HOS-a prije svake sjednice (dok su se sjednice držale kod oo. isusovaca). Njegovim se nastojanjem uvelo čitanje duhovnoga štiva prije svake sjednice. Najveseliji je bio kad je čitavo predsjedništvo na njegov prijedlog obavilo duhovne vježbe."[7]

U svome stanu u Zagrebu Merz je organizirao mali "klub duša" gdje upućuje studente u dublji duhovni život, poučavajući ih kako obavljati molitvu, razmatranje. Piše o. Jäger:

"Ivo nam je tumačio, što je razmatranje i kako ga možemo svako jutro zgodno obaviti. Spojiti ga sa sv. misom i s misalom. Uzmite koji tekst sv. Mise i razmatrajte ga, primijenite uvijek na sebe i odlučite provesti u duši spoznatu istinu."

Potom o. Jäger navodi konkretno kako je Ivan na primjeru Salomonova hrama razvio upute za meditaciju i za konkretnu primjenu:

«I moja je duša jedan takav hram, još kud i kamo ljepši od Salomonova. Ukras toga hrama jesu kreposti i milost posvećujuća, koja mora u nama sve više rasti! Što nagrđuje moj hram Duha Svetoga u meni?- Mi smo ga slušali rado, jer smo u njemu gledali uzor, znali smo da svaki dan razmatra."[8]

Potiče na obavljanje duhovnih vježbi. - Prijatelju I. Protulipcu piše nakon dramatične sarajevske skupštine HOS-a i sugerira mu što treba nakon skupštine napraviti:

"Zatim bezuvjetno moraš na dopust barem 10 dana. Ako ti je neugodno sam moliti za dopust, eventualno bih ja ili koja druga osoba molila tvoga šefa... Zatim bismo mogli na duhovne vježbe u Ljubljanu ili kakvu lijepu vilu. Znam da će oci isusovci sve učiniti, da nam te duhovne vježbe zaslade."[9] 

Isto tako potiče svoju blisku suradnicu Maricu Stanković na osmodnevne duhovne vježbe i na filozofsko-teološki tečaj.[10]  Također govori akademičarima-studentima o potrebi zatvorenih duhovnih vježbi kao i o koristi što ovakve duhovne vježbe imaju za pojedince i za cijelu organizaciju:"Govorio je s dubokim uvjerenjem, rječitošću snažnijom od svećenika, a svi su ga slušali s napetošću."[11] 

Bio je apostol srcem i dušomi i kod starijih od sebe. - Kako svojim primjerom, tako i svojim riječima i poticajima, Merz je apostolski djelovao i na starije od sebe. Dr. Drago Čepulić, Ivanov kolega sa studija u Parizu piše:

"Bio je, premda mlađi, apostol svoga starijega prijatelja…  On je mene pozivao na priredbe sa strane tako zvanog Comité catholique. On mi je davao literaturu, podatke o katoličkim suvremenim francuskim piscima, vodio me slušati koral. I poslije u Zagrebu on me je nukao na pravu pobožnost, on me je doveo u višu akademsku kongregaciju da ga zamijenim ne mjestu tajnika. Priveo me pobožnosti Srca Isusova, upoznao me s Orlovskom organizacijom. S njim sam se zajedno kod o. A. Alfirevića dalje upoznavao sa skolastikom. Ali to su vanjski događaji. Ivan je bio apostol svojim srcem, svojom dušom, koja je bila u velikoj mjeri naturaliter christiana." [12]

Kako na laike tako je isto Merz djelovao i na svećenike. Don M. Blašković, svećenik, koji je Ivana posebno poštivao, piše: "Postao mi je ne samo prijatelj nego na neki način duhovni vođa."[13]

Revan za duhovno dobro svojih bližnjih. - Revnost za spašavanje i nadnaravnu korist svake pojedine duše Merz je pokazivao u bezbroj prilika. Ivanov otac u svojim uspomenama govori: "Dobili smo novu kućnu pomoćnicu, neku mladu djevojku sa sela. Prva je Ivanova briga bila da ju je počeo kao kakav kateheta poučavati, dao joj je nekoliko katoličkih novina i jedan molitvenik."[14] Slično iznosi i jedan biskup koji je Merza slučajno upoznao u bolnici, kamo je Merz došao posjetiti jednoga mladoga studenta: "Taj student nije bio praktični katolik, bio je dapače vrlo liberalnih nazora. Ali ga dr. Merz nije zato podcjenjivao, već je imao za njega mnogo ljubavi i razumijevanja. Često ga je posjećivao. To je liberalnog studenta tako dirnulo da se pod utjecajem dr. Merza obratio  i postao dobar katolik."[15] Sličnu revnost pokazuje Merz u razgovoru s I. Jägerom, koji mu je pričao o jednom postradalom u prometnoj nesreći; Merz ga je ukorio što nije pristupio tome postradalom te mu reče: "Trebao si pristupiti bliže, pa mu dati raspelo da poljubi, tako bi spasio jednu dušu."[16]

Promiče poznavanje uzornih kršćana. - Osim izravnoga  apostolskog djelovanja u svojoj okolini, te da bi još više pospješio i potaknuo mlade na apostolat, Merz se služi pedagogijom uzora, tj. iznosi razne primjere kršćanskoga života koji mladim ljudima mogu služiti kao poticaj. Napisao je knjižicu "Junački život sv. Ivane od Arka"[17] koju je postavio djevojkama orlicama za uzor i za zaštitnicu njihove organizacije. Često je držao predavanja uz dijapozitive iz života sv. Ivane Arka.  Taj je životopis o sv. Ivani vrijedan dokument njegova apostolskoga žara koji se služio svim metodama kako bi mladim ljudima duhovno koristio. Isto tako za mladiće Merz objavljuje članak u Luči o uzornom mladiću P. Poyet iz Francuske, čiju je sestru poznavao i koja mu je dala podatke o svome bratu.[18] Ističe kako Pierre Poyet može postati uzor svakom našem đaku. Sličan pobudan članak objavljuje o svome bliskom prijatelju, uzornom kršćaninu ing. Draganu Maroševiću koji je umro mlad.[19]

Pronalazi prikladne duše za apostolat. - Zanimljive su Merzove refleksije u jednom pismu dr. Ćirilu Brajši gdje iznosi svoje dojmove s jedne svadbe na kojoj je sudjelovao. Piše kako je tom prigodom imao priliku zaviriti u "život jedne liberalizmom rastrovane porodice" te je prisustvovao svatovskoj zabavi  gdje su se između ostalog igrale igre koje su se uglavnom sastojale da se mladić i djevojka poljube. Ivan je uočio jednu djevojku koja se tome energično oduprla, što je na Ivana ostavilo poseban dojam. Potom nastavlja:

"Saznao sam također da je istog dana bila na svetoj ispovjedi. I ona je kao većina ostalih imala odjeću bez rukava. Držim da je dobra duša koja bi se mogla oduševiti za apostolat u Katoličkoj Akciji. Potpuna svjetlost jamačno još nije u njenoj duši (dokaz da je bez rukava bona fide), ali ljubav prema sv. čistoći koju je junački čuvala daje mi dovoljno razloga te držim, da ima glavni preduvjet za apostolat. Nek se Tvoja gospođa na zgodan način njoj približi i nastoji je uputiti u Orlovstvo."[20]

Zalaže se za apostolat katoličkog tiska. - Merz je bio posebno zainteresiran za apostolat tiska. Već brojni njegovi objavljeni članci i ostale publikacije govore kako je uočavao njegovu važnost i sam bio aktivan na tome apostolskom području. Jedan od motiva koji ga je pritom vodio vidi se iz pisma koje je uputio prijatelju o. Augustinu Guberini, OFM. Savjetuje mu da ne šalje vijesti u Orlovsku stražu,  koji je časopis s malom nakladom, te veli: "Bolje je da izađu u Katoličkom Tjedniku; jer što većem broju duša čini dobro, mislim da je i na veću Slavu Božju."[21] 

Uviđao je veliku duhovnu štetu koju čini loš tisak i o tome je objavio  dva članka u kojima naglašava kako biskupi zabranjuju loše novine i kako se Crkva  bori protiv lošeg tiska.[22]  Posebno je osjećao potrebu katoličkog dnevnika kojeg tada   još nije bilo u Hrvatskoj, a koji bi okupio sve katoličke snage i objektivno informirao javnost na temelju ispravnih kršćanskih načela. Ivan u svojim člancima često spominje taj veliki nedostatak u katoličkom životu i potiče da se što prije pristupi osnivanju katoličkog dnevnika.[23]

Idejno i duhovno priprema uredništvo katoličkog dnevnika. - Kako je ozbiljno shvaćao potrebu katoličkog dnevnika, vidi se i iz činjenice da je napisao nacrt pravila za urednike budućega katoličkog  dnevnika.[24]  Dnevnik bi se zvao Kristov stijeg. Cilj mu određuje već na prvim stranicama nacrta pravila:

"Kristov stijeg je osnovan za obranu Crkve i za proširenje Kraljevstva Gospodina Isusa Krista. Potrebno je radi toga da svi oni, koji hoće raditi za taj list budu toga svjesni. A Raspelo - Kristov stijeg se posve i s radošću podvrgava svim direktivama Svete Stolice. Ono se sa strahopoštovanjem pokorava svome nadležnom episkopatu. Njegova je želja da ih što uspješnije podupre u njihovoj apostolskoj misiji radeći za spas duša u skladu sa svećenstvom, redovnicima i članovima katoličkog pokreta."

Potom navodi što bi sve išlo u opseg toga dnevnika: u prvom redu vijesti iz života Crkve, a potom cijeli javni život promatran s katoličkog stajališta. Osim toga Ivan ističe da u program «Kristova stijega» pripada podupiranje uzvišene misije papinstva. «On će uvijek nastojati raditi po uputama Sv. Stolice i služiti se onim metodama rada, koje zagovara sveti Otac... 'Kristov stijeg' je osnovan na nadnaravnim temeljima i on će uvijek na ovima ostati."  U nastavku nacrta Merz izražava želju da Kristov stijeg privuče sve katolike bez iznimke, da se izdigne iznad podijeljenosti koja bi eventualno mogla biti između katolika, nastojat će poduprijeti nastojanje svakoga, no razumije se sve u skladu s naukom i direktivama Crkve. Da se postigne ovako izrazito vjerski i nadnaravni cilj ovog katoličkog dnevnika, Merz je predvidio kakvi moraju biti urednici i kakvim visokim zahtjevima kršćanskog života moraju oni udovoljavati; tj. moraju težiti za svetošću, a ne biti katolici koji se zadovoljavaju samo s minimumom vjerskog života. Merz im dapače do u tančine propisuje vjerske dužnosti, te daje prijedloge za intenzivni religiozni život.[25]

Dva tjedna nakon Merzove smrti francuski katolički dnevnik "La Croix" donio je kratki nekrolog o njemu te između ostalog spominje i Ivanovu namjeru osnivanja katoličkog dnevnika u Hrvatskoj.[26] Nažalost ne samo prerana smrt nego i neki drugi čimbenici nisu dopustili da se Ivanova zamisao mogla ostvariti.[27]

Svoje uvjerenje kako je duhovni život temelj svakog apostolat i snaga svake katoličke apostolske organizacije Merz je posebno lijepo i opširno prikazao u članku "Unutarnja snaga Marijinih kongregacija"[28] gdje je potpuno razvio svoje poimanje i shvaćanje duhovnog života o čemu će još biti riječi na drugom mjestu.

2. Zamisao osnivanja sekularnog instituta

Svjetovni institut Opera Kardinal Ferrari u Milanu. - Merz je budno pratio razna apostolska gibanja i pothvate u drugim katoličkim zemljama i o njima je izvještavao hrvatsku katoličku javnost. Posebno je bio zainteresiran za ustanovu Opera Kardinal Ferrari i o njoj je napisao dva opširna članka.[29] U njima prikazuje funkcioniranje, povijest i strukturu ovoga djela i sve što je s njim povezano. Upravo zanosnim riječima opisuje nastanak ustanove, njezino djelovanje i uvijek na kraju vodi misao na Crkvu koju gleda u njezinoj pozadini. "Crkva je u svim vjekovima našla najzgodnija sredstva  po kojima je pobijala razne zablude i priticala u  pomoć mnogovrsnim potrebama pojedinih epoha."[30] Naglašava potom činjenicu da što drugi nisu mogli ostvariti, to je u Milanu ostvarilo "nekoliko priprostih svećenika, mladića i gospođica svi vjerni sinovi svete Crkve."  U nastavku potom piše kako  Katoličko sveučilište Presv. Srca ima zadaću da znanstvenim metodama nadoveže na kršćanske tradicije prošlih vjekova, izgradi doktrinu i odgoji vođe; ustanova Opera Cardinal Ferrari pak "nastoji privesti praktičnim sredstvima široke slojeve talijanskog naroda u otvoreni zagrljaj svete Crkve rimske"(str.551). Ivan međutim promatra i pozadinu njihova rada te ističe duhovni život i vjeru kojom su prožeti članovi ovoga djela. Naglašava kako članovi bratovštine sv. Pavla koji u stvari sve vode i duša su cijelog djela, svoju snagu za ovaj socijalni rad crpe iz Euharistije pred kojom neprestano adoriraju. Merz završava članak riječima:

"Za nas je katolike cijelo djelovanje te institucije, a osobito rad Bratovštine sv. Pavla, najbolji putokaz da  ljubav k presv. Euharistiji, postojana, neprekidna, organizirana molitva i napokon živa vjera u nadnaravni svijet, stvaraju trajna i velika djela katoličke akcije. Dao dobri Bog da se i mi započnemo služiti u katoličkom pokretu analognim metodama»(str.554).

Sličnu misao Merz donosi na koncu drugog članka o istoj ustanovi. Članak je u stvari opis njegova  posjeta ovoj ustanovi u Milano koji je učinio u listopadu 1923. zajedno s dr. Lj. Marakovićem.  Na kraju konstatira: "Ovdje  je mnogo vjere - dignimo je kod nas, imat ćemo slične institucije."[31]

Želja i spremnost i za utemeljenje svjetovnog instituta u Hrvatskoj. - Potaknut Operom Kardinal Ferrari iz Italije Merz se sasvim ozbiljno bavio mišlju da se slična institucija ustanovi i kod nas. Već dva spomenuta članka koja je objavio o toj temi išla su za tim da se kroz informiranje javnosti pripreme duhovi u katoličkim krugovima za osnivanje slične institucije.

Prve ozbiljnije naznake njegove namjere da se takva institucija osnuje u Hrvatskoj nalazimo već u njegovim bilješkama iz duhovnih vježbi. Bile su to odlučujuće duhovne vježbe koje je obavio od 7. do 9. XI 1923.god. u Zagrebu, u Rezidenciji Družbe Isusove. U njima je donio definitivnu odluku da će ostati u svijetu kao laik i služiti Bogu kao "korektiv u katoličkim organizacijama jer spoznaje permanentne odstupe od pravih doktrina."[32]   Drugi dan tih duhovnih vježbi, 8. XI., Merz je zapisao posebno važne misli u kojima se vidi i posljednji motiv njegova apostolskog predanja kao i konkretne apostolske inicijative koje bi se mogle ostvariti:

"Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom. I oca i majku i sve što mi je drago, zaboravljam, kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo služio, gdje se neprestano o Tebi razmišlja i samo, samo Tebi i više nikome ne služi. Ti valjda nećeš da stupim u koji red, jer šta bih tamo sa svojim lošim očima; ali, Isuse, Ti valjda hoćeš da Ti savršenije služim u položaju u kojem sam sada. Ne bi li Ti želio da se osnuje jedna nova bratovština katoličkih laika, koji će se posebno  obvezati da Ti služe? Ne bi li Ti želio da su u  njihovome programu svakoga mjeseca dvodnevne duhovne vježbe? Ne bi li se oni mogli obvezati da će Tebe primiti svaki dan i da će dnevno moliti po uputama  onih, koji budu poglavari te bratovštine. A i njihov apostolat bi bio udešen po uputama tih poglavara prema kojima bi oni položili obvezu poslušnosti. -  Isuse neka bude Tvoja volja. Loquere, Domine, quia audit servus tuus."[33]

Laici pomažu svećenike u evangelizaciji. - Merz je potpuno uvjeren o važnosti laika u evangelizaciji. U članku «Vlast Crkve» na kraju u bilješci br. 2 donosi primjer sv. Pavla i njegovih suradnika laika koji su mu pomogli raširiti Evanđelje da bi potom nastavio: "I kao što su u prvo kršćansko doba svjetovnjaci unosili u sva svoja zvanja kršćanstvo, isto tako danas valja pomoću radnika osvajati radnike, pomoću seljaka seljački stalež.» [34] Ivan je svjestan da Crkva ne može izravno preko svojih svećenika doprijeti do svih društvenih slojeva i staleža; odatle potreba da se laici angažiraju i šire Evanđelje, svatko u svome staležu. Dapače ne samo da Crkva ne može doprijeti nego ima područja života gdje su laici daleko prikladniji da zastupaju crkvena načela nego svećenici, budući da se neke stvari i problemi odnose na poseban svjetovni života. Za primjer Merz navodi nekoliko takvih područja: nećudoređe, framasunerija, laicizam, škola, kršćansko shvaćanje države, zanata, obitelji itd. "Bez te aktivne suradnje svjetovnjaka nije moguće rekristijanizirati sav društveni poredak, ljude i institucije."[35] Potom navodi riječi pape Pija XI. upućene mladeži za vrijeme Međunarodnog hodočašća mladih u Rim za Svetu godinu 1925., među kojima je bilo i 120 orlova: "Mladići vi ste naši suradnici... Namjesnik Isusa Krista od vas traži suradnju!"[36]

Poticajni posjet Ustanovi Kardinal Ferrari u Rimu. - Prigodom Međunarodnog hodočašća mladih 1925. u Rim Merz vodi orlove u ustanovu Kardinal Ferrari, gdje im uz pomoć vodiča pokazuje pučku kuhinju, tiskare, uredništvo Osservatore Romana i konačno ih vodi u kapelicu gdje je bio izložen Presv. Sakrament.[37] Isto je Ivan učinio nekoliko mjeseci ranije kad je išao s duhovskim hodočašćem odraslih u Rim u mjesecu svibnju 1925. Dr. Kniewald, koji je zajedno s Ivanom putovao ovako opisuje taj Ivanov boravak u Rimu i posjet Operi Kardinal Ferrari:

"Poslije podne vodio nas je u rimsku podružnicu Opera Kardinal Ferrari, gdje nas je upoznao s nekim poglavarima i pojedinim redovnicima. Prošli smo cijelu zgradu, poklonili se Spasitelju u kapelici i mnogo se razgovaralo o tomu kako bi i kod nas bilo potrebno nešto slična. Ivan je često i ozbiljno o tome mislio."[38]

Isto je učinio s orlicama prilikom hodočašća u Rim 1926.god., o čemu piše M. Stanković:

"Htio je da nas nekoliko razgleda kuću Družbe sv. Pavla. To je svjetovni red koji je 1920. osnovao kardinal Ferrari. I dok nas je vodio kroz prostorije te kuće, kroz dvorane za sastanke kroz konačišta za tečajke, kroz urede u kojima su siromašni očevi tražili namještenje, a bijedna djeca zaklon, dok nas je vodio kroz prostorije svratišta, konačišta, kroz tiskaru, da se onda zaustavimo u kućnoj kapelici, središtu i žarištu ove suvremene ustanove, sigurno je Gospodinu preporučivao osnutak takvoga reda kod nas. Ta on mu je već zacrtao glavne poteze. Takav je red imao biti kruna orlovskih nastajanja, njegova najjača potpora, sinteza svjetovnjačkog rada u Katoličkoj Akciji."[39]

Pripreme i kontakti za osnivanje svjetovnog instituta. - O istoj temi osnivanja sekularnog instituta Merz piše isusovcu p. Petru Perici, D.I., odgovarajući na njegov list:

"Vaše je pismo stiglo kao naručeno. Istina je da se uvelike zanimam za Operu Kard. Ferrari; ne samo ja, već više  svećenika, svjetovnjaka i gospođica. Mi samo čekamo  prst Božji da nam pokaže kako ćemo i što ćemo. Tu bi  se našlo više osoba, koje  bi  bile  spremne  i  na  zavjete čistoće, poslušnosti ordinariju i siromaštva, ukoliko se ne moraju brinuti za opskrbu drugih."[40]

U nastavku pisma iznosi prijedloge na koji način bi se stvar mogla kod nas provesti i predlaže da se za predstojeće zasjedanje Biskupske konferencije izađe s konkretnim prijedlogom jer je, kako mu se čini "posljednji čas da se obrazovani kat. laikat pod vodstvom svećenstva duhovno organizira".[41] No kako p. Perica nije u tom smislu ništa poduzimao, Merz piše don Anti Radiću na Blagovijest 1927. da njih nekoliko zainteresiranih pomišljaju da odu u Milano i tamo stupe u Operu kako bi je kasnije nakon obavljenog novicijata ustanovili u našim krajevima. Traži u tom smislu mišljenje don Ante.[42]

Marica Stanković djelomično ostvaruje Merzovu ideju svjetovnog instituta. - Posebnu pozornost u vezi s Operom Kardinal Ferrari Ivan je posvetio Marici Stanković; upoznavao ju je s tom idejom i poticao je da se uključi u njezino ostvarenje u Hrvatskoj. Ona će nakon Merzove smrti djelomično ostvariti njegovu ideju i ustanoviti prvi ženski svjetovni institut u Crkvi u Hrvata. Nakon što ga je izvijestila da se moli za tu stvar, Merz joj piše[43]:

"Veoma se radujem da ste se molitvom dali na pripravu  za Operu. To je najvažniji  početak;  tako  ćete  si  isprositi providencijalnog  muža  koji  će  ostvarenje  uzeti u ruke. Ako Vam je  moguće,  sastavite  si  popis  djevojaka koje se za to zanimaju, a  pogotovo  ako  ih  ima s vječnim zavjetom sv. čistoće."

Potom je potiče da u tom duhu  piše  u  časopisu "Za vjeru i dom", da ističe veliki poziv žene, ne samo kao majke i supruge, nego i kao posvećene djevice, jer danas "trebamo djevica, koje u svijetu poput redovnica sudjeluju u osvjalačkoj, spasavajućoj i posvećujućoj misiji Crkve". Konstatira međutim sasvim realno da je ostvarenje muške Opere-ustanove isto tako udaljeno kao i ženske. No uza sve te teškoće Merz izražava nadu:

"Međutim se mi molimo Presv. Srcu da ono u pravi čas pokaže put. Ne dvojim da će to Presv. Srce i učiniti; osnutak mnogih redova u povijesti pokazuje kako su oni tako reći spontano iznikli i prokrčili put unatoč zaprekama sa strane najkompetentnijih faktora."

Bolest, a potom i prerana smrt spriječili su Merza da ostvari ovaj pothvat. No njegova ideja ipak nije propala. Marica Stanković, Ivanova najbliža suradnica, nakon njegove smrti ostvarila je djelomično njegovu zamisao i osnovala prvi svjetovni institut "Suradnice Krista Kralja" koji danas okuplja osamdesetak članica koje provode u život Merzovu ideju  laičkog apostolata. Prvi temelji ovoga instituta postavljeni  su 1938. u Banjoj Luci, a tek 1953. g. Crkva ga je i formalno odobrila.

*************************

A. CILJEVI, SREDSTVA I UVJETI APOSTOLATA

B. APOSTOLSKI  PROGRAM  I  POTHVATI