BLAŽENI  IVAN  MERZ  I  CRKVA

 

 

 

IX. NASTOJANJA  BL. MERZA

 ZA MORALNOST U JAVNOM ŽIVOTU

 

 

A. OPĆENITO O VAŽNOSTI MORALA

 

 

****************************

 

1. Svestranost Merzovih pogleda na kršćanski moral

Autoritet u suvremenim ćudorednim pitanjima.

Podsjećao katolike na dosljednost njihova vjerovanja.

Obnova moralnih običaja.

            2. Pravi moral naučava Crkva

Crkva učiteljica ćudoređa kroz vjekova.

Ne mogu biti dvije struje po pitanju morala u Katoličkoj Akciji.

 

 

***********************

 

        

 

1. Svestranost Merzovih pogleda na kršćanski moral

 

Merz autoritet u suvremenim ćudorednim pitanjima. - Nastojanje oko provođenja kršćanskih moralnih načela bilo je sastavni dio Merzova apostolata unutar Orlovstva, ali i izvan njega. Ovdje ćemo prikazati tu Merzovu apostolsku djelatnost pod vidom povezanosti s Crkvom i njezinim moralnim učenjem čiji je on bio neumorni branitelj i širitelj. Njegov prvi biograf D. Kniewald tvrdi: "Ako je itko kod nas snažno i praktički zahvatio u kompleksnost suvremenog života, to je bio dr. Ivan Merz."[1] Ovu tvrdnju dokumentira D. Kniewald popisom Ivanovih članaka i studija s područja morala.[2] Tim svojim člancima Merz je želio kod orlova i orlica pobuditi raspoloženje za "veliku križarsku vojnu Crkve protiv moderne nećudorednosti."[3] I premda je Merz bio relativno mlad i skoro bez iskustva, "ipak je o svim tim pitanjima tako zrelo sudio i nastupao s tolikom mudrošću, da je među orlovima i orlicama bio neke vrste autoritet u suvremenim ćudorednim pitanjima."[4]

 

Podsjećao katolike na dosljednost njihova vjerovanja. - Ilija Jakovljević donoseći prikaz Merzova književnog rada naziva ga katoličkim piscem koji je htio "katolike podsjetiti na konsekvencije njihova katoličkog vjerovanja".[5] Vodeći borbu protiv nepristojne mode i nemoralnih plesova Merz je "pred svima nosio mač, koji žari i pali, dijeli duhove i traži dosljednost."[6] Daljnju karakteristiku Merzova književnog rada Jakovljević definira ovako:

"U svojim brošurama, predavanjima, pismima i govorima on stalno polazi s one osnovne točke: to je Crkva koja naučava uopće, a papinstvo napose. Zato se on u potkrepu svojih misli stalno poziva na papinske enciklike i biskupske okružnice."[7]

Ova jasna načela u pogledu morala Merz je stekao studijem teoloških disciplina i neprestanim konzultiranjem crkvenih dokumenata o moralnim problemima.[8]  Merzov bliski prijatelj D. Žanko piše odmah nakon njegove smrti:

«Gdje god opazi da koji biskup piše o modernim plesovima, o modi, o gimnastici, o zabavama, o mješovitim predstavama, kao i o sličnim najaktualnijim problemima omladinskog odgoja, on se obraća osobno na ordinarijat i moli dotične stvari. Tako se obraća na biskupe u Belgiji, u Italiji, Austriji, u Rumunjskoj, u Kanadi, da o Francuskoj i ne govorimo. Nakon njegove  smrti mu je stiglo materijala iz Kanade."[9]

Uredno sređeni fascikli Merzova arhiva samo potvrđuju gornju tvrdnju. Navodimo neke: F30 Dokumenti biskupa i Svete Stolice o problemima ćudoređa - 105 priloga; F28 Ćudoredne smjernice Orlovstva - 10 priloga; F29 Ćudoređe općenito - 18 priloga; F30 Moda, ples, ćudoređe; F 31 Pozornica, kino i dr.- 15 priloga;  F32 Koedukacija - 15 priloga.

 

Obnova moralnih običaja. - Merzov članak "Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja" objavljen u Katoličkom tjedniku u 3 nastavka jest u stvari mozaik raznih direktiva i smjernica uzetih iz dokumenata Svete Stolice te iz dokumenata raznih biskupa ili biskupskih konferencija širom svijeta o ovim problemima: 1. koedukacija;  2. nadzor nad omladinom od strane roditelja;  3. zabave;  4. priredbe;  5. alkoholizam;  6. djelatnost žene u javnosti;  7. ženska nošnja;  8. plesovi;  9. glazba i pjesma;  10. mješovita kupanja;  11. katolička tjelovježba;  12. odijevanje za tjelovježbu;  12. kino i kazalište;  14. štetnost zle štampe.[10] Članak Merz završava riječima hrvatskih biskupa od 21. VI. 1926. koji su preporučili molitvenike za mladež - Katolički đak i Katolička učenica  Dr. Kniewalda -  u kojima su još detaljnije obrađeni svi ti problemi i odakle će mladi crpsti pobudu "za život molitve, za katolička načela i rad u zajednici s Gospodom Isusom Kristom i Katoličkom Crkvom."[11]

U Merzovu arhivu čuva se njegov opširan nacrt predavanja "Sadašnja dekadenca i suvremene zablude". U prvom dijelu iznosi razne moralne zablude tadašnjeg vremena da bi u drugom dijelu, kojemu je dao naslov "Nauk Crkve o čovjeku, društvu i državi", iznio kršćansko gledište i odgovor Crkve na sve gore iznesene probleme.[12]

 

2. Pravi moral naučava Crkva

 

Crkva učiteljica ćudoređa kroz vjekove. - Njegov članak "Suvremena križarska vojna njemačkih katolika"[13] jest posebno svjedočanstvo kako Ivan budnim okom prati kršćanski ćudoredni apostolat u drugim zemljama. Iako se u članku uglavnom zaustavio na Njemačkoj, na početku je dao kratki pregled kako se ćudoredni apostolat vrši u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i  Belgiji. Članak započinje Isusovim riječima koje navodi evanđelist Matej na kraju svoga Evanđelja gdje Isus šalje apostole po svem svijetu da propovijedaju Evanđelje svim narodima "učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio". Ne stavljajući točke nakon citata nego samo zarez, Ivan nastavlja u istoj rečenici:

"Riječi su Spasitelja, kojima je Crkvi povjerio zadaću da bude kroz vjekove učiteljicom ćudoređa. I uistinu, kada proučavamo crkvenu i svjetsku povijest, uvjeravamo se, da je Crkva bez prestanka vršila ovu svoju ćudorednu misiju"(br.22,str.2).

Članak potom nastavlja kratkim prikazom borbe Crkve s poganskim nećudorednim običajima u prvim stoljećima kršćanstva ističući kako je upravo novi način života, koji se toliko razlikovao od poganskog, pridonio širenju kršćanstva. Iz prošlosti, za koju Merz kaže da bi se o njoj mogle sastaviti cijele biblioteke djela koja se bave problemom suzbijanja nećudorednosti, Ivan prelazi na sadašnjost.

"Ako pratimo život Crkve danas u svijetu, vidjet ćemo da ona vodi veličanstvenu i velebnu borbu protiv suvremenog poganstva i istodobno djeluje konstruktivno stvaranjem kršćanskih ćudorednih običaja"(br.22,str.2).

Merz navodi potom sve što Crkva čini u gore spomenutim zemljama u vezi s obnovom morala zaustavljajući se ponovno na Njemačkoj. Na koncu članka Ivan na primjeru njemačkih katoličkih akademičara ističe načelo kako za moralnu obnovu nije dosta gledati samo na granicu gdje prestaje dopušteno, a počinje ono što Crkva pod grijeh brani, nego se treba obazirati na same želje Crkve, tj. "sentire cum Ecclesia" što je jedino kadro da spasi Njemačku od propasti.

"To znači da nije dosta ako se izbjegava samo ono što je pod grijeh zabranjeno, već se u duhu apostolata Katoličke Akcije valja staviti u službu ofenzive i preporodne misije Crkve: samoodricanjem i pozitivnim stvaranjem čarobnog kršćanskog društvenog poretka. U tom će poretku kraljevati Krist, Kralj nevinosti. Tada će stidljivost i čednost sjajem anđeoske ljepote zaodjenuti sve naše društvene djelatnosti: ples i kino, kupelj i štivo, tjelovježbu i odjeću."[14]

 

Ne mogu biti dvije struje po pitanju morala u Katoličkoj Akciji. - Merzova nastojanja oko obnove ćudoređa posebno dolaze do izražaja u pismima Marici Stanković objavljenjima u časopisu «Život».[15] Tu se vidi kako je duboko osvjedočen o važnosti apostolata pod moralnim vidom u vidu spasavanja duša. S druge pak strane uočljiv je duh koji je vladao u nekim katoličkim krugovima koji je praktički bio indiferentan prema nastojanjima HOS-a oko moralne obnove. Nadalje u pismu Merz govori o sporu u katoličkim redovima i borbi koja se vodila, te pokušava pozitivno uočiti njezin smisao. Konkretan povod ovom veoma značajnom pismu bila je jedna zabava kojoj su prisustvovale dvije ugledne crkvene ličnosti i ujedno članovi  Seniorata, dr. B. i dr. S., a na kojoj su se plesali nedopušteni plesovi; niti odjeća nije bila prema crkvenim propisima. Konstatirajući kako niti kod najviših crkvenih krugova nije sazrelo jedinstveno mišljenje o stavu prema modernim plesovima i općenito suvremenim moralnim problemima Merz u pismu nastavlja:

"S druge strane Vam to dokazuje da je cijela ova borba imala taj veliki smisao, da je iz atmosfere Seniorata, atmosfere koja hoće paktirati s duhom ovog svijeta, koja kao da hoće balansirati na granici, tj. hoće ostati unutar Crkve, ali neće činiti više negoli se bezuvjetno traži, da se ostane u Crkvi, da se, velim, iz te atmosfere minimalizma istrgnu oni, koji su  spremni ne za politički, ili socijalno ekonomski ili nacionalni, već upravo za ćudoredni apostolat koji je najpotrebniji. Jer zbog nećudorednih plesova, knjiga, kazališta, kupališta, odjeće mnoge duše propadaju. Ako Domagojski pokret i nadalje ostane indiferentan prema ćudorednoj križarskoj vojni što je Katolička Akcija mora voditi, spor i dalje ima svoj raison d'être, i to tako dugo dok cijela Katolička Akcija u tom ne bude jedinstvena. O teoriji o 'dvjema strujama' u katoličkim redovima, mislim, ne smije biti ni govora, ukoliko su u pitanju vjersko-ćudoredni ciljevi. U pogledu vremenitih ciljeva može biti slobodnih struja koliko ima ljudi. Mislim da je Sveta Stolica osudom modernizma definitivno riješila pitanje dviju struja i da je ta teorija koja se kod nas pojavljuje žalostan anakronizam koji može zavesti na stranputicu neupućene duhove. U Katoličkoj Akciji nema dviju struja jer je ona baza za jedinstvo svih katolika, i jer je ona bitno religiozna akcija, a katolička religija ne poznaje dvije struje u pitanjima vjere i ćudoređa. A u disciplinarnim pitanjima Katolička Akcija sluša Papu i biskupe. Da nije došlo do sloma u katoličkim redovima, taj bi duh indiferentizma prema suvremenom poganstvu valjda zarazio sve katoličke organizacije, a time bi te katoličke organizacije promašile svoju svrhu i postale nesposobne za 'obnovu svega u Kristu'... Za Orlovstvo se tako dugo ne smijemo bojati njihove konkurencije dok budemo zastupali u svim pitanjima čisto crkveno gledište, želeći da predusretnemo same želje sv. Crkve. Postanemo li popustljivi, naša organizacija odstupa od cilja zbog kojeg je stvorena i tada bi neminovno morala nastati dekadenca i propast. Uzdajmo se u Gospoda da do toga neće doći."[16]

 

************************

 

A. OPĆENITO O VAŽNOSTI MORALA

B. LJUBAV, ČISTOĆA – SEKSUALNOST, BRAK

C. MORALNOST NA OSTALIM PODRUČJIMA ŽIVOTA

 


 


[1] Isto., 170.

[2] Ivan Merz, Ti i ona, Zagreb, 1926., 92 str.; Katolici i novi plesovi, Sarajevo, 1926, 40 str.; Pisma mladim prijateljima u Orlovskoj straži; "Suvremena križarska vojna njemačkih katolika", Katolički tjednik, Sarajevo, 4/1928., br. 22-26;  "Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja", Katolički tjednik, Sarajevo, 4/1928., br. 2-14, str. 2-3 u svakom broju; Razni rukopisi, napose oni u vezi reforme orlovskih manifestacija i vladanja gledanih s moralnog stanovišta, Zagreb, Arhiv I. Merza, F28-Ćudoredne smjernice Orlovstva.

[3] D. KNIEWALD, nav. dj., 170.

[4] Dušan ŽANKO, «O Božjem čovjeku», Nedjelja, Zagreb,1929.,br. 23, 4.

[5] Ilija JAKOVLJEVIĆ, «Dr. Ivan Merz u književnom radu», Orlovska misao, Zagreb, 1927/28., br. 9, 123.

[6] isto

[7] Isto.

[8] usp. Dušan ŽANKO, «Duša dr. Ivana Merza», Život, Zagreb, 19/1938., br. 5, 260-261.

[9] Dušan ŽANKO, «Svjetlo na gori», Orlovska Straža, Zagreb, 1928., br 6,  165-166.

[10] Ivan MERZ, «Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja», Katolički tjednik, Sarajevo, 4/1928, br. 12-14, str. 2-3 u svakom broju.

[11] Isto, br. 14, 3.

[12] Ivan MERZ, Sadašnja dekadenca i suvremene zablude, nacrt predavanja-rukopis, Zagreb, Arhiv I. Merza, F 39/23.

[13] Ivan MERZ, «Suvremena križarska vojna njemačkih katolika», Katolički  tjednik, Sarajevo, 4/1928., br.22-26, u svakom broju str.2. 

[14] Isto, br.26,2.

[15]  «Iz značajnijih pisama dr. Merza», Život, Zagreb, 19/1938., br. 5, 294-298.

[16] Isto, 297-298.