PJESME

 

U  ČAST  IVANU MERZU

 

2006.

 

 

MOLITVA IVANU MERZU

Sa blagim mirom na svom licu,
S pogledom negdje u daljinu,
Svoj život cijeli ti si dao,
Presvetoj Majci i njenom Sinu.

Na grobu tvome dok klečim smjerno,
Došla sam evo, lutajući dugo,
Zagovor kod njih da te molim
Izmoli za me, Ti Božji Slugo.

Sve molbe svoje, tuge i boli,
U njihova srca stavljam ja sada,
Jedino vjera u njih mi osta,
U njihov blagoslov vječna nada.

Zahvalna
Barbara Filipčić

------------------------------------------

U SPOMEN BLAŽENIKU - IVANU MERZU


Prije sto i više godina rođen,
ko’ svako dijete - u muci,
dobro učio i stasao
Od oca i majke
u rodnom i milom mu gradu
Banjoj Luci.

Studij ga je u Beč zvao,
sudbina je htjela svoje.
Ostavljajuć najmilije -
mamu i tatu,
Uskoro se našao
na talijanskom bojištu,
u prvom svjetskom ratu.

Kroz vihor rata i oluju
jačao u molitvi i vjeri.
Ohol nikad bio nije,
Božji poziv osjetio,
iskreno se obratio.

Sve od Beča do Pariza
stekao je znanja puno,
Al’ srce ga natrag vuklo,
u Zagreb se vratio.

Svetom Ocu uvijek vjeran,
stupom crkve su ga zvali.
Iako je laik bio,
cijeli život, sve do smrti
Isusu se posvetio.

Za hrvatsku mladež tada,
kao i sve mlade svijeta
divan li je nauk dao.
Na samrti iako premlad
svoj je život kao žrtvu
Bogu prikazao.

Ivan Pavao II.,
dobri Otac svih vjernih kršćana,
Blaženim ga proglasio.
Za tu milost veliku
Bogu Ocu zahvalimo.

Nek se moli, nek se pjeva sada,
cijelim svijetom mir nek vlada.
Daj nam Bože dobrih svećenika,
ali i laika čistih srdaca
Po zagovoru blaženog Ivana Merza.


Marija ŠPOLJAR-BARUNDIĆ

 

 

------------------------------------------



ZEMLJAČE TAKO SI MI BLIZU…
Blaženomu Ivanu Merzu


Duge mračne ulice,
trošne zgrade u nizu,
mali tračak svijetla, tvoje je lice
Zemljače tako si mi blizu…

Visoko uzdiže tvoj se dom,
besmrtnost tvoja i ispod oltara,
milost svoju podario ti On
Zemljače tako si mi blizu…

Ja ponižen i ponizan u mračnoj noći,
tumaram rasulom od reda i pragova u nizu,
slušam jecaj kovine u groblju vagona
Zemljače tako si mi blizu…

Al ostat će znamen svakog čina,
i pečat od svake riječi,
urezati će se vapaj do visina,
da bolesne duše izliječi…

Ivane, svrni pogled nama iz sretnih visina,
o Blaženi, siđi k meni, na moju lokomotivu,
molim te da ne prođem prugom neznan svima.
Blagoslovi me u mojoj patnji,
i mojim snovima…


Borislav Topalović
Strojovođa, Vuče vlakova Zagreb

 

 

------------------------------------------