o. Mijo ŠKVORC, D.I.
IVANU BRATU - SESTRE
Napisano 17 i 18. IV. 1958. g. kao zborna recitacija za Suradnice Krista Kralja prigodom 30 godišnjice smrti dr. Ivana Merza.
Ivane, brate! Smijem li rećiVeliku tajnu bratske ti duše ? Reci ! Nisi Ti velik, nisi Ti silan, Jer si poznavo' rječnik i knjigu .... Nisi! Ti si k'o dijete pred nama nevin, Čudesno stidljiv, stidljiv pred nebom .... Ti si k'o dijete ! Tebe je majka tvoja zemaljska pustila sama, Ali Te primi Velika Mati .... Mati nebeska ! Ona je znala drhtaje jutra, Sutonske šutnje, ponoćne slutnje, Tajnu dubine, patnju iznutra, Gdje nam u bijesu gromovi tutnje ..... Ona je znala, Znala je, kako na stazi života Klupko se nevolje klupča i mota. Ona je znala, Kako je srce jednog mladića Nalik na polje kod Berezine, Gdje se u stravi krvoprolića Napada. bježi, gori i gine .... Ona je znala ....
Zato su njene Bezgrešne ruke Posegle s neba do Banjaluke ! U tom je gradu Gorjelo srce Ivana brata. U srcu mladu Ljubav je htjela svu ljepotu Drugoga srca da hvata. Ali njene su majčinske ruke Lađicu srca – iz Banjaluke Vodile snažno kroz olujne buke U zagrljaj Božje mirne luke ...
A kad su nad krovom garnizona U mračnoj atmosferi Beča Zvonila jutarnja i večernja zvona, Ivane, tvoje srce sjeća Sjajna Madona:
Ivane, dijete, nisi ti rođen Da budeš po tom smetištu vođen ! Ni čar kavana – ni vihor plesa, Ni ushit boje – ni žudnja mesa, Ni lijepa knjiga – ni čari stila, Ni topla soba – niti idila, Ni žamor mase – il kazališta – Ah, ništa i ništa Ne će u tvoje srce ući, Niti će živjet u tvojoj kući !
Marijo ! Kako oštre riječi ! Tako zar tvoja ljubav čudna, Mirna, topla, sveta i budna Groznice mladog časnika liječi ?
O sada znadem, zašto u brda Alpinska – strma, ledena, tvrda Šalješ to dijete – bijelo k'o snijeg ! Navala to je - to nije bijeg ! To Ivan osvaja ne Italiju, Već onaj beskraj, gdje se kriju Naša božanstva i demoni svi ! Gdje raste sotona – il svetac zri !
Divna si, Majko, blještava sva u Presretnoj brizi – Unsere liebe Frau !
Marijin program, planovi njeni, Ne mogu ostat u Bečkoj sjeni. Ivana vodi sve dalje i dalje – Iz carskog Beča u Pariz ga šalje. Biblioteke ili muzeje – Gospa ga sama kroz sve aleje Vodi sve dalje na goru onu, Gdje u tri popodnevna sata Krist je u krvi Postao prvi Spasitelj čovjeka brata !
Kako si divna, o Notre Dame ! Kako mu čuvaš blistavi plam !
U toj će školi svetosti zrele Usisat Ivan ideje smjele, Čelik načela, silne principe, Koji od Božjeg zanosa kipe !
Ti si ga, Majko, učila sve to – Kroz svaku zimu, kroz svako ljeto !
Tu će uzljubit bijednoga gosta, Jadnika ispod seinskog mosta. Tu će u svijetlu čudesnog Lurda Upiti znanje Božjeg apsurda. Kako si divna, o Notre – Dame ! Kraj Tebe Ivan nije sam !
Tu će uzljubit svetu tišinu Hramova starih. Tu će se penjat u plavu visinu Neba kroz misu i svemir žrtve. Tu će pohađat noću mrtve. Postom se trapit danju, Bićem i bdijenjem po noći. Tu će gubiti oči Ljubeći istinsku ljubav, Misleći vazda na nju ....
Kako si dobra ! Kako si divna, Milostivna !
O, onda se mlad i jak i tvoj Vraća u našu učmalu bijedu. Dolazi amo – na hrvatska tla, Gdje se u apokaliptičkom redu Nižu fantastična zla !
Hvala Ti, Sveta Za miris tog cvijeta !
I tu je – u očinskom našem domu – Saznao i za onaj put, što ide od svete i nevine želje Kroz kratkotrajno veselje Prema vidljivom slomu ........ Ti si ga pratila, k'o svoga Krista, U trci zemaljskim planetom Sudbina je njegova bila ista Kao sudbina njegova Spasa. Tvojega Sina Dok je krvario svijetom .....
O, Majko s visina, o divna, Milostivna !
Nebom je naše povijesti sjeko Staze božanske – široko, daleko, I kao golemo magnetsko sunce, Ko svemirska, privlačna, opojna sila Koja se po svim stranama slila, Prekrila doli, prešla vrhunce, Prošla asfaltom u gradske kuće, I blatnim putem do zaselaka Čudesno jaka – Ko uskrsnuće – On je za sobom povukao brojne Protiv sotone u redove bojne,
Hvala Ti, hvala ! Ti si nam Ivana dala ! Hvala Ti, dovijeka hvala !
Zašto su zastale povorke mladih ? Što su to čuli ? koga su sreli ? Ta nije to lik u zlatnoj paradi. Nije to bankir ni buržuj truli. Niti senzacije nit slave želi ........
Ne želi, Majko, ne želi !
Ah, iz njeg teče, razlijeva se, buja K'o vodopad bistri misaonih struja Istina – Istina – Istina sva čista Istina Isusa Krista !
Istina, Majko, tvojega Krista !
Riječi su tekle – kovane Duhom, U kovačnici srca na nakovnju Žrtve. Nahranjeni bijelim anđeoskim kruhom, Zvonile su kao zvučne trublje rata I apostolata !
Biblija i Toma i nauka Rima, Što je sav ushićen prima; Taj svijet, što mu ga u srcu slika Svaka papina nova enciklika; Riječi, što ih Pontifeks daje Za naše raspete naraštaje – Sve je to na pjedestalu Njegove sudbine Gradilo u sjaj visine Silnu katedralu.
Hvala Ti, Majko, svih katedrala, Do vijeka hvala !
Ko rubinska zrnca krunice žive Spliče naš Ivan tolike mlade Kristu za krunu – Gospi za dar. Svi mu se dobri dive. Ali on sam i zatvoren tako U svoga Boga Želi, da njegov nutarnji žar Sve ih Višnjemu dade. Koliko puta je plako
Koliko puta je plako, Ko mala duša pod zvijezdom u daljini, Ko sitni cvijet pod stijenom u planini ! Koliko uzdaha, smutnji i skandala, Rugla i sramote, prezira i zlobe, Naša mu je bijeda za nagradu dala ! Najljepše nade gasnu u cvatu, Ko krhko staklo želje se drobe, Svaka minuta u svakome satu Puni mu dušu tajnom težinom – Pondus amoris – Tišti ga ljubav, ko apostola, Koji sav gori, popljuvan, str – Za svoju braću raspet od bola Iduć u smrt !
Hvala Ti, Majko, hvala Što si nam Ivana dala !
Kad ga je prije 30 ljeta Požnjela ljubav s ovoga svijeta, Kad nam ga nebo dobro ote, Ipak je među nama ostao Spomenik tihe dobrote. Ivane brate ! Ti si postao Signum – semafor – putokaz bijeli, Na raskršću zabluda mračnih Što srca i duhove dijeli. Svijetlo nad valovljem ovih dana, Krik iznad misli uskotračnih, Poziv u času bogomraka, Zvijezda prepuna jasnih zraka .... Ko ljubav duše bliz i drag Ostavljaš zlatni mirni trag Jači od zore, nalik na dan Prokletom rodu darovan, Veliki dan Obasjan Božanskim Srcem i Duhom !
Nalik na dan – obasjan Oltarskim Suncem i Kruhom !
Pozivaš sve Pozivaš sve Bijedne, slomljene, beskućne, jadne. Prodane, izdane, smrznute, gladne. One iz potkrovlja, gdje sove tule; One iz podruma, gdje štakori skaču; One iz fabrika, gdje glasno Boga hule; One iz škola, gdje otrov dnevno žvaču ..... I ateiste sviju šara, Materijaliste svakog kroja I kršćane slabog žara I srca puna nepokoja – Sve – sve – sve !
Pozivaš sve – i po nama ! Po sestrama tvojim sestrama vjernim Bijelog i ljiljanskog srca ..... Po nama, koje je dirnuo zov I glas, i zapovijed jasna: S Ivanom, lovcem Božjeg Srca, Pođite i vi u lov ! Lovci na duše ! Lovite duše ! Tražite ljudske sudbine ! Hvatajte, dižite, nosite Sve u svježe visine ! Idite ! S Bogom prkosite Svakom zlu ! Po našem tlu Sipajte vatru, oganj iz ognjišta duše ! Vatru s neba ! Smrznuto srce je treba ! Milost je njezino ime ! Ljubav je njezina tajna ! Dobrota njena reklama ! Kada se iz vas ruše Kristalni slapovi sreće nad svime, Što vas okružuje – Zar da vas plaši tama ? Ili srce što vas optužuje ? Ponori, grijesi i rugla Što se iz svakog ugla Cerekaju Vama ko njemu ?
O Majko, vječna Ti hvala, Što si nam poziv dala !
Vi ste u svemu Ivanu bratu nevine sestre, Rođene u isti trenutak Svetoga zvanja U Golgotskoj tami, Golgotskoj drami – Kad vas je iz Srca probodenog Odakle ključaše ljubavi vrutak, Vadio jednu po jednu Malu i bijednu I stavljao Isus u Srce Mami U Golgotskoj tami U Srce Bezgrešnoj Mami ! Otad ste iz Srca probodenog Prešli i u posjed Srca Njenog !
Majko – Roditeljice naša – od srca hvala ! Suradnice Krvi i Kristova Raspela !
Evo nas – rođenih – iz Srdaca obaju !
Neka vas vodi milost bijela i odluka zrela u sjeni Raspela I u sjaju Kraljevske trnove Krune ! Neka vas vodi kroz milijune ! S Ivanom bratom za milijune ! Žrtvujte ovo par sekundi Lomnog života ! I dvjesta trista bolnih rundi dnevnih strahota ! Ne stojte ! ne zastajkujte više Ni sante leda, ni okrutne kiše, Ni pustoš, niti samice smrti, Ni bunkeri gladi, ni jal zlikovaca, Ni sramota, što se dnevno na vas baca, Nit ikakva prijetnja, što kraj vas koraca, Ne će vas nikada strti !
Evo nas – Raspeti – Rođenih s Ivanom U času tame Iz srca Tvoga i Srca Bezgrešne Mame !
Idite ! Ivanov grob, kao i Kristov, Nije postaja tuge – nego sreće ! Od njega, evo i put smjeliji i duh zanosniji i pogled zreliji i korak ponosniji kreće – kreće – kreće Po Božjem planu u svijet među braću što griješe i mole plaču .....
Vidite li ? Da li nova zora žari crtu našeg nebosklona ? Što to sja pred dušom milijuna ? Što to blista pred svim očima ? Što to počima U ovim noćima Bjelasat se na njivama oko nas ? Tko to iz otajnog svijeta dolazi po nas ?
Isuse Kralju ! Ti si to ! Ti si, Ljubljeni, Ti si ! Nisi daleko, Raspeta Ljubavi, nisi ! Ti si to – krvav i velik – ljubav i mir ! Ti si – ocean sreće – radosti prozirni vir ! Ti – željo svih klijetki srca, ushite volje, Vođo, Plaćo i Raju – beskrajno zlatno polje ! Ti transcedentni kraju – odakle zvijezde raskošno sjaju, Srebrom posipljuć putove naše, Vodeć nas k Tvome besmrtnom kraju, K Ocu i Duhu Kroz Crveno moru po suhu ...... Što da se duše, Što da se živci, Što da se tvoje Kćeri i sestre boje, I ljubljene što da se plaše ? Ivane, čuvaj stado malo, Što ga je Srce dobrog Pastira Sebi odabralo !
O gle, pred Suncem Danica sja ! To naša mala zahvalnost Našu Majku i sreću i radost, I u njoj svibanj i trajnu mladost Kraj Isusa Kralja pozdravlja. Majko, samo ta riječ nam na usta Dolazi, Kroz srce prolazi Ko magnetska silnica i vuče K Tebi ! I jer Te volimo – do smrti volimo – Vruće, vruće te molimo, U godini Lurda i Masabjela, U vijeku tamne apostazije Iznad Evrope, Afrike, Azije – Dviju Amerika i Australije, Neka Tvoja Bezgrešnost bijela Sva srca srećom i mirom zalije !
Majko ! S Ivanom bratom pred tvojim grudima Molimo, da i po nama, kćerima, U jutrima, podnima i večerima, Donosiš Isusa ljudima !
Nije ovo luksuz – niti prazan zvuk ! Ovo je glas apostolke, koja s tobom ide - Les saintes vont en enfer – sveci idu u pakao, U predgrađa, gdje laje vuk; K prokletima, gdje urla zvjer – Les saintes vont en enfer ! S Kristom, koji je plakao .................... Ivane brate ! Orle Božji ! Viteže smjeli, Viteže bijeli ! Čelik obrano, betonski zide svojih sestara ! Inspiracijo našeg rada ! Daj da plamen s tvoga žara Iznad sela, iznad grada Plamsa – svijetli – žarko gori Ko sunce u ljetnoj zori ........ I da cijeli svijet osjeti, Gdje se diže, gdje se penje Kroz sve duše i tjelesa, Sa dna zemlje u nebesa Sveto novo ozdravljenje ! Da se usred sniježnih bura Javi sunce u krasoti, Javi nebo u ljepoti, Podigne temperatura.
Ivane, čedo Marijina svibnja, čedo cvjetnog Bogorodičina maja ! Malo tvoga sjaja izlij u nas ! Malo raja postavi među nas !
Krista – Gospu – nebo cijelo, Veliko – sunčano – bijelo Htjele bismo svijetu dati, Da bi moro uzdrhtati Preporođen, cvjetan, sretan I Božanski pramaljetan !
Po nama u svakom srcu razbij grijeha kamen !
Po nama u svaku dušu stavi Kristov znamen !
Po nama u svakom biću pali Trojstva plamen !
Hvala Ti ! I Amen ! Hvala Ti ! I Amen !
o. Mijo Škvorc
(Znakovi za tehničku izvedbu ovom prijepisu su izostavljeni. Nalaze se u Arhivu Postulature Ivana Merza u Zagrebu).
|