|
Dok još odzvanja glazba
Alleluja Kroničar ustaje i kliktavo zbori
Kroničar: |
Bog
ubra ljiljan što mirisno je cvao,
k'o
žrtvu prinosnicu čistu,
da
pokoljenja mladih budu slična Kristu.
Al'
grob mu posta slavan
i
privlačan k'o svetište tiho
odakle križ bijeli zvao
i
Božje ozračje stvarao.
Ta,
tu počiva »U Kristu Bogu svom
vjerni sin Crkve«
koj'
prijatelj bi svima,
a
samo dobrotom odupirao se zlima.
Tiha
bol uz duboki mir
svjedočila vjernim posjetiocima
da "Merz
je živ, da živ u Kristu
on
zauvijek ostaje s nama!«
Recitatori mogu biti novi, mladi, s kojim znakom ili zastavom.
|
1.
recitator: |
I
zaista:
Kroz
puno desetljeće i po
nicali brojni redovi mladih.
Uz
križ bijeli stupali poput apostola,
hranili se Kruhom svetog oltara,
u
srcu nosili zanosnu tajnu:
umrijeti za Krista!
|
2.
recitator: |
Ne
zaboravimo:
U
vihoru bezboštva drugog svjetskog rata
svjedočki izginu cvijet tog časnog Brata;
dok
jedni po zatvorima molili i pjevali,
drugi u jazovkama i križnim putovima stradavali.
|
3.
recitator: |
Minule su godine prividnog zaborava
i
nekog mučnog nespominjanja …
Kao
da nikad postojao nije…
»Al' s groba njegova pridolazila
uvijek nova nada…
To
šapat Duha Svetog
romonio u dubinama duša
i
žar zanimanja budio u mladima,«
tako
smjelo naglašavao kardinal Kuharić
u
čestim propovijedima.
|
4.
recitator: |
Žeđale su nove generacije i iskušavanih
svježeg života,
evanđeoske svetosti
i
čistih obzorja svoje vlastite osobnosti.
Tad
bi, k'o u proljeća rana
što
uz česte oluje sva priroda se budi
te
cvijeće počinje iznova cvasti,
tako
i oni, baš kao Ivan,
poželješe živjeti i rasti!
To
dobro uoči i u nagovoru
teolog Kožul protumači.
|
2.
recitator: |
Po
objelodanjenoj Merzovoj ostavštini
Proživljene i pisane
vjere, nade i ljubavi,
poče
izranjati taj usnuli div — velikan vjere,
(zapisa laik dr. Ladislav Vlašić)
a
kardinal Oddi prosudi
da
Merz je smatran jednim
od
snažnih stupova Crkve u Hrvata.
Ta
Merz je disao dahom Europe cijele
i
dalekih strana vasione bijel.
Jer
Krist je univerzalno središte dobara
svih
kultura i nacija
kroz
sve epohe svijeta,
to
lijepo izreče Živko Kustić,
svećenik i revni publicist.
|
3.
recitator: |
K'o
s davno željenog svjetionika spasa
zasja pred mnogima taj uspjeli život,
koji
uz bljeskove nade i ohrabrenja
otkri nove,
neslućene horizonte njihovih traženja.
»Moguća je osobna izgradnja
i
omišljeno djelovanje,
i
onda…
kad
je život obilježen znakom žrtvovanja!«
posvjedoči to slijepi Mario[i]
iz
osobnog uvjerenja.
|
4.
recitator: |
Kliktavo posvjedočiše drugi:
»Stekosmo uvjerenje
da
razboritošću oca i srcem pastira
progovaraš nam, Brate,
rječnikom naših dana:
da
nema te ideologije, sistema ni sekte,
pa
makar kako privlačne one danas bile,
koje
bi mogle modernim generacijama
ponuditi tako bogat i cjelokupan program
života, rada, radosti i nade,
zadovoljstva i mira
kakvog nam Krist daje i kavog želi
Sancta Mater Ecclesia
— Sveta Majka Crkva —
jer
po njoj svatko može poći
u
napredak i pobjede nove
i
tako pronaći svoj put do Vječnosti!«
Uvjeri nas Branko u svoje studentske dane.
|
1.
recitator: |
Nadahnjuje nas vjera
proživljena u dimenzijama Crkve
i
djelotvorna ljubav
ostvarena u dimenzijama svijeta -
odlično to primijeti kardinal Kuharić
u
svojoj neumornoj službi zagrebačkog pastira.
»Ta
poštivao si bez dvoličnosti
bez
ikakve socijalne razlikovanosti
siromaha i radnika, papu i svećenika
i
onog prezrenog čovjeka patnika«[ii]
|
2.
recitator: |
Ovako i slično primijetiše mnogi:
»Ti
svjetovnjak, kao jedan od nas,
postade za mnoge posvetitelj, svećenik,
jer
u svim svojim područjima intelekta i izobrazbe,
kulture i osjećaja,
ti
bi prožet nadnaravnim Božjim svijetom.«[iii]
|
3.
recitator: |
Naša
mlada generacija više nije mogla smatrati
da
sve što si učinio,
i
zašto si živio,
bude
samo zakopani kapital hrvatske grude.
Ti,
od Boga nam duhovni darovani ideal,
uzor
katoličkog laičkog apostolata,[iv]
poznat već do mnogih granica svijeta,
zaslužio si da imaš počivalište među živima.
Nakon pedeset godina mirogojskog mira
zalaganjem otaca isusovaca,
posebno brigom oca Božidara,
zaklon ti dade Bazilika Presvetoga Srca.
U
tišini tog Božjeg Doma,
uz
poruku Kristova Srca i tvoga,
svi
mi možemo razumjeti bolje
u
čemu želi Bog da nasljedujemo tebe,
u
čemu da krčimo putove nove;
da
po tvom i našemu radu
sav
široki katolički svijet
bude
dionikom naše duhovne baštine
i
njenih dostignuća.[v]
|
4.
recitator: |
Zborimo ti jezikom Varaždinca Zvonimira:
»Ti
zbila, Ivek, spel si se gore
ponad sveta običnog i grešnog.
Ti
znal si da se sa bregih i visinah
može
videti i osetiti
tak
lepo i drago,
pa
makar se megle po zemli vlečeju.
Lepo
je zbila to kak si Ti živel,
i ja
bi baš taki čovek biti štel.
Nakon Tvoje smrti
niš
od Tebe nij prestalo živeti.
Nemre se tak lako pozabiti
da
Cerkvi nigdar nisi hrbta obračal,
lica
nigdar nisi mrgodil,
već
s smeškom si po zemli hodil.
Nekak mi je toplo i najlepše pri duši
kad
si mislim
da
je gruda po kojoj i ja hodim
dala
nam takvoga sina
koji
nas poziva sve više k svetli visinah.«
|
5.
recitator: |
Da,
iz zajedništva Svetih
sve
nas prihvaćaš i čuješ
radosno to osjeti benediktinka
iz
Francuske Denis Marie.
Stog
zauzmi se Kristovom ljubavlju
za
novu mladež našu
i
onu velikog svijeta,
za
naraštaje stare i moderne,
grešne i čiste.
Nadahnu nas dahom svetosti i crkvenosti,
da
kroz liturgiju i za nas struje
kucaji vječnosti.
Tad
će naš život poput Tvoga, naš Orle,
dospjeti sretno
do
pobjednog finala!
U
krvlju stečenoj slobodi
zemlje i naroda hrvatskog
niču
novi cvjetovi bijeli
Vodi
ih smjelo, prijateljskom ljubavi,
štovatelj Ivanov, duhovnik isusovac.
Povezuje mlade iz Europe cijele
u
znaku Euharistije i baštine Ivanove.
O,
Prijatelju Kriste,
blagoslovi te apostole mlade
da
svetoj Crkvi budu nositelji nade.
|
|
Zastava nas sveta vodi
|
[ii]
Damir Murković, Italija
|