VII. b. SLIKA

 

MERZ U SRCU I DUHU MLADIH NARAŠTAJA

 

Dok još odzvanja glazba Alleluja Kroničar ustaje i kliktavo zbori

Kroničar:

Bog ubra ljiljan što mirisno je cvao,

k'o žrtvu prinosnicu čistu,

da pokoljenja mladih budu slična Kristu.

 

Al' grob mu posta slavan

i privlačan k'o svetište tiho

odakle križ bijeli zvao

i Božje ozračje stvarao.

 

Ta, tu počiva »U Kristu Bogu svom

vjerni sin Crkve«

koj' prijatelj bi svima,

a samo dobrotom odupirao se zlima.

Tiha bol uz duboki mir

svjedočila vjernim posjetiocima

da "Merz je živ, da živ u Kristu

on zauvijek ostaje s nama!«

 

Recitatori mogu biti novi, mladi, s kojim znakom ili zastavom.

 

1. recitator:

I zaista:

Kroz puno desetljeće i po

nicali brojni redovi mladih.

Uz križ bijeli stupali poput apostola,

hranili se Kruhom svetog oltara,

u srcu nosili zanosnu tajnu:

umrijeti za Krista!

 

2. recitator:

Ne zaboravimo:

U vihoru bezboštva drugog svjetskog rata

svjedočki izginu cvijet tog časnog Brata;

dok jedni po zatvorima molili i pjevali,

drugi u jazovkama i križnim putovima stradavali.

 

3. recitator:

Minule su godine prividnog zaborava

i nekog mučnog nespominjanja …

Kao da nikad postojao nije…

     »Al' s groba njegova pridolazila

      uvijek nova nada…

To šapat Duha Svetog

romonio u dubinama duša

i žar zanimanja budio u mladima,«

 

tako smjelo naglašavao kardinal Kuharić

u čestim propovijedima.

 

4. recitator:

Žeđale su nove generacije i iskušavanih

svježeg života,

evanđeoske svetosti

i čistih obzorja svoje vlastite osobnosti.

 

Tad bi, k'o u proljeća rana

što uz česte oluje sva priroda se budi

te cvijeće počinje iznova cvasti,

tako i oni, baš kao Ivan,

poželješe živjeti i rasti!

To dobro uoči i u nagovoru

teolog Kožul protumači.

 

2. recitator:

Po objelodanjenoj Merzovoj ostavštini

Proživljene i pisane

vjere, nade i ljubavi,

poče izranjati taj usnuli div — velikan vjere,

(zapisa laik dr. Ladislav Vlašić)

a kardinal Oddi prosudi

da Merz je smatran jednim

od snažnih stupova Crkve u Hrvata.

 

Ta Merz je disao dahom Europe cijele

i dalekih strana vasione bijel.

Jer Krist je univerzalno središte dobara

svih kultura i nacija

kroz sve epohe svijeta,

to lijepo izreče Živko Kustić,

svećenik i revni publicist.

 

3. recitator:

K'o s davno željenog svjetionika spasa

zasja pred mnogima taj uspjeli život,

koji uz bljeskove nade i ohrabrenja

otkri nove,

neslućene horizonte njihovih traženja.

 

»Moguća je osobna izgradnja

i omišljeno djelovanje,

i onda…

kad je život obilježen znakom žrtvovanja!«

posvjedoči to slijepi Mario[i]

iz osobnog uvjerenja.

 

4. recitator:

Kliktavo posvjedočiše drugi:

»Stekosmo uvjerenje

da razboritošću oca i srcem pastira

progovaraš nam, Brate,

rječnikom naših dana:

da nema te ideologije, sistema ni sekte,

pa makar kako privlačne one danas bile,

koje bi mogle modernim generacijama

ponuditi tako bogat i cjelokupan program

života, rada, radosti i nade,

zadovoljstva i mira

kakvog nam Krist daje i kavog želi

Sancta Mater Ecclesia — Sveta Majka Crkva —

jer po njoj svatko može poći

u napredak i pobjede nove

i tako pronaći svoj put do Vječnosti!«

Uvjeri nas Branko u svoje studentske dane.

 

1. recitator:

Nadahnjuje nas vjera

proživljena u dimenzijama Crkve

i djelotvorna ljubav

ostvarena u dimenzijama svijeta -

odlično to primijeti kardinal Kuharić

u svojoj neumornoj službi zagrebačkog pastira.

»Ta poštivao si bez dvoličnosti

bez ikakve socijalne razlikovanosti

siromaha i radnika, papu i svećenika

i onog prezrenog čovjeka patnika«[ii]

 

2. recitator:

Ovako i slično primijetiše mnogi:

»Ti svjetovnjak, kao jedan od nas,

postade za mnoge posvetitelj, svećenik,

jer u svim svojim područjima intelekta i izobrazbe,

kulture i osjećaja,

ti bi prožet nadnaravnim Božjim svijetom.«[iii]

 

3. recitator:

Naša mlada generacija više nije mogla smatrati

da sve što si učinio,

i zašto si živio,

bude samo zakopani kapital hrvatske grude.

Ti, od Boga nam duhovni darovani ideal,

uzor katoličkog laičkog apostolata,[iv]

 poznat već do mnogih granica svijeta,

zaslužio si da imaš počivalište među živima.

 

Nakon pedeset godina mirogojskog mira

zalaganjem otaca isusovaca,

posebno brigom oca Božidara,

zaklon ti dade Bazilika Presvetoga Srca.

 

U tišini tog Božjeg Doma,

uz poruku Kristova Srca i tvoga,

svi mi možemo razumjeti bolje

u čemu želi Bog da nasljedujemo tebe,

u čemu da krčimo putove nove;

da po tvom i našemu radu

sav široki katolički svijet

bude dionikom naše duhovne baštine

i njenih dostignuća.[v]

 

4. recitator:

Zborimo ti jezikom Varaždinca Zvonimira:

»Ti zbila, Ivek, spel si se gore

ponad sveta običnog i grešnog.

Ti znal si da se sa bregih i visinah

može videti i osetiti

tak lepo i drago,

pa makar se megle po zemli vlečeju.

 

Lepo je zbila to kak si Ti živel,

i ja bi baš taki čovek biti štel.

 

Nakon Tvoje smrti

niš od Tebe nij prestalo živeti.

Nemre se tak lako pozabiti

da Cerkvi nigdar nisi hrbta obračal,

lica nigdar nisi mrgodil,

već s smeškom si po zemli hodil.

Nekak mi je toplo i najlepše pri duši

kad si mislim

da je gruda po kojoj i ja hodim

dala nam takvoga sina

koji nas poziva sve više k svetli visinah.«

 

5. recitator:

Da, iz zajedništva Svetih

sve nas prihvaćaš i čuješ

radosno to osjeti benediktinka

iz Francuske Denis Marie.

 

Stog zauzmi se Kristovom ljubavlju

za novu mladež našu

i onu velikog svijeta,

za naraštaje stare i moderne,

grešne i čiste.

 

Nadahnu nas dahom svetosti i crkvenosti,

da kroz liturgiju i za nas struje

kucaji vječnosti.

Tad će naš život poput Tvoga, naš Orle,

dospjeti sretno

do pobjednog finala!

 

U krvlju stečenoj slobodi

zemlje i naroda hrvatskog

niču novi cvjetovi bijeli

Vodi ih smjelo, prijateljskom ljubavi,

štovatelj Ivanov, duhovnik isusovac.

 

Povezuje mlade iz Europe cijele

u znaku Euharistije i baštine Ivanove.

O, Prijatelju Kriste,

blagoslovi te apostole mlade

da svetoj Crkvi budu nositelji nade.

 

 

Zastava nas sveta vodi

                                                                    

 


 [i] Batušić

 [ii] Damir Murković, Italija

 [iii]  S. Kožul, 1984.

          [iv] o. M. Tolj

[v]  Živko Kustić