Dr. IVAN MERZ

KATOLIČKA AKCIJA

*************************************

B. Cilj Katolička Akcije: socijalno kraljevstvo Isusa Krista.

I. KAKO BI MORALO BITI

Misao: Socijalno Kraljevstvo Isusa Krista traži da se ljudsko društvo i svi njegovi sastavni dijelovi zasnuju na temeljima naravnoga poretka uzevši pri tome u obzir da je svaki pojedinac stvoren da postigne vrhunaravno dobro. Ovo vrhunaravno dobro promiče Crkva. Budući da Kat. Akcija pomaže ostvarivati socijalno Kraljevstvo Isusa Krista ona otvara Crkvi Božjoj put u svjetovno ljudsko društvo.

Sav svjetovni društveni poredak služi da raste mistično (otajstveno) Tijelo Kristovo.

Svi znamo da je Crkva katolička mistično (otajstveno) Tijelo Kristovo. Krist je glava, a mi smo njegovi udovi. Kao što je glava na križu umrla tako po svetom Krštenju i udovi mističnoga tijela umiru. Isto tako će članovi toga mističnog tijela s Kristom uskrsnuti. Krist će tada biti središte svega: mjesto sunca i mjeseca sjat će sunce Kristova tijela i svjetlost ovoga tijela razlijevat će se na uskrsla ljudska tijela. Konačna svrha ljudi jest da dođu u Kraljevstvo Kristovo. Jedino po Crkvi će doći u nj i postići svoju konačnu svrhu. Slijedi dakle da sve u svijetu, sav svjetovni poredak mora služiti da ljudi pripojeni Crkvi i tako Kristu uskrsnu na vječnost. Tako na primjer i država ima cilj da se brine za sreću ljudi na zemlji. Država je savez obitelji koje na zajedničkom zemljištu tvore neovisnu zajednicu, a pokoravaju se najvišoj glavi. Slijedi da je zadaća države da pomogne porodicama i pojedincima da nađu vremenitu sreću koja je put u vječnost. Kada na primjer država pomaže porodicu, pomaže ona rađanje i uzgajanje djece. Ta se djeca rađaju i uzgajaju da uzmognu biti pripojena mističnom tijelu Kristovu i po tome postići konačnu svrhu. Tako eto država daje Crkvi sastavne dijelove njezinoga tijela. "Podići ću svoj znak i javit ću svoj poziv narodima. - pjeva Izaija - Oni će ti donijeti (Jerusaleme) tvoje sinove na svojim rukama i tvoje kćeri na svojim ramenima. Kraljevi će biti tvoji hranitelji (tj. Država će služiti crkvi, da raste) i kraljice tvoje hraniteljice. Oni će te obožavati ničice (jer država mora da uvidi da se ona tek brine za vremenito dobro svoje djece, a Crkva se brine za njihov vrhunaravni život kojemu je naravni život tek podloga i sredstvo) pred tobom i ljubit će prah tvojih nogu." (Iz. XLIX. 22-23). Država je proizašla iz krila prvoga Adama.. Po prvome Adamu ljudski rod dobiva svoj naravni život i čeka na drugog Adama, Krista, koji će po prvom Adamu rođenim ljudima dati vrhunaravni život. Kao što cilj prvoga Adama leži u Kristu, tako i cilj države leži u Crkvi. "Čovječanstvo živi u vremenu samo za Krista i Crkvu u kojoj se ono preporađa za vječnost. Tako staro čovječanstvo (tj. država) ima po sebi tek propadljivu i vremenitu postojanost; staro će čovječanstvo biti malo pomalo preobraženo iz Adama u Krista. Ovo čovječanstvo, u ovim bijednim i jadnim prilikama ima svoj život i smisao tek u Crkvi i ostaje na životu tek radi Crkve. Država štiti porodicu: porodica krije kolijevku čovjeka, a čovjek se rađa samo stoga da bude u Crkvi preporođen. "Jer ništa nam ne bi koristilo rođenje da nismo zadobili otkupljenje". Adam u čovječanstvu donosi Isusu Kristu sastavne dijelove njegova mističnoga tijela: Crkva sabire ovu materiju, pomalo je preobrazuje i u se pretvara: i kada ovo djelo bude dovršeno prestat će sav poredak starog čovjeka: bit će sav utopljen u novoga (II. Kor. V, 17): "Neće više biti ni države ni obitelji." (Dom Grea, De l'Eglise, I. 37-38) Tako sve ima svoje težište u Crkvi i u njenoj Glavi, u Kristu, u utjelovljenoj Riječi Božjoj koji je konačni cilj svih djela Božjih.

Sve ljudske djelatnosti i sav društveni poredak mora stvarati preduvjete (dispoziciju) poštenom i dubokom religioznom životu.

Ako je nadalje svrha čovjeku da ne bude samo pripojen tijelu Crkve već da po njemu zaista i postigne vječnu sreću a to se postizava kreposnim životom slijedi da društveni poredak ima cilj da čovjeku olakša krepostan život. A da čovjek opet uzmogne pošteno živjeti potrebne su dvije stvari: glavna je vršenje kreposnih djela a pomoćna je posjedovanje dostatnoga broja materijalnih dobara da se mogu vršiti kreposna djela. Među svim krepostima prvo mjesto zauzima krepost pobožnosti koja nas potiče da odajemo Bogu dužnu čast. Kontemplacija (duboki vjerski život), život duše u neprestanoj zajednici s Isusom jest najbolji život. Tako eto sav društveni poredak ima zadaću da nam pomaže vršenje kreposnih djela u aktivnom životu i da ova kreposna djela stvaraju dispoziciju za razmatranje. Evo jednoga primjera: Polovicom prošloga stoljeća morali su radnici dnevno da rade do 18 sati. Tako je čovjek prestao biti čovjekom. Zbog silnoga rada upravo je zaboravio na svoje ljudsko dostojanstvo. Država se mora brinuti da radnik ne bude izrabljivan već da ima dovoljno vremena da udovolji težnjama svoga duha, da se može umno izobražavati i da može vršiti svoje vjerske dužnosti. (V. Sv. Toma: De reg. princ., I, 15)

Sav život mora biti tako udešen da bude prožet vjerom. Išli mi ulicom, ne samo da nas ulica ne bi smjela svojim izlozima, svojim razgovorima, svojom modom navoditi na grijeh, već bi nas morala poticati na krepost, morala bi svojom ljepotom poticati dušu da se uzdižemo prema izvoru svake kreposti i svake ljepote. Pravi društveni poredak kadar je čovjeku umnožiti sreću jer mu daje prilike bilo da poput Marte vrši djela koja odgovaraju njegovim sklonostima ili da dade Mariji, kontemplativnim zajednicama mogućnost života ovdje na zemlji. Ali i Marta postaje od vremena do vremena Marijom; to su časovi mira, molitve. Ako društveni poredak veliku većinu ljudi potiče na vršenje kreposti i na duboki vjerski život, možemo ga nazvati dobrim.

Sve dakle što pomaže vršenje kreposti i duboki vjerski život jest u skladu Božjem; sve što priječi čovjeka da bude krepostan jest loše.

Katoličko socijalno Kraljevstvo jest onaj društveni poredak koji čovjeku omogućuje takav krepostan život pomoću kojega on postiže svoju konačnu svrhu. Zadaća je Kat. Akcije da pomaže graditi takav društveni poredak.

Čovjek koji hoće da živi potpunim ljudskim životom treba da živi životom Milosti, životom sjedinjenja duše s Bogom. To je jedini pravi ljudski život. Prema tome je jedino život svetaca jedini pravi ljudski život; prema tome su najviša remek-djela umjetnosti koja opisuju taj život ljudske duše s Bogom. To su djela mistika kao sv. Tereze, sv. Ivana od Križa. Isto tako su oni narodi najveći koji ljudskom rodu daju najveći broj svetaca jer su sveci najsavršeniji ljudi koji najbolje žive prema svrsi ljudskoga života.

Iz svega rečenoga slijedi da je čovjek stvoren radi razmatranja (kontemplacije) duše i da sve ljudske djelatnosti moraju imati kao cilj kontemplaciju duše. Unutarnje Kraljevstvo Kristovo treba da se po Milosti širi u dušama.

I svjetovno ljudsko društvo koje je izašlo iz krila Adamova ima ne samo zadaću da rađa ljude koji će postati udovi na tijelu Crkve već naravno društvo ima također zadaću da Crkvi omogući da ova uzmogne djelovati na život ljudskih duša. Iz toga slijedi da se cijelo ljudsko društvo koje je u katoličkim narodima preko svojih članova pripojeno tijelu Crkve mora tako organizirati da se u njemu stvore najbolji preduvjeti Crkvi za njenu djelatnost širenja unutarnjega Kraljevstva Kristova. Slijedi da sve bez iznimke, iz čega se sastoji ljudsko društvo i što doprinosi životu ljudskoga društva, anorganske tvorevine, bilje, životinje, tijelo čovjeka, obitelji, staleži, političke zajednice mora se tako organizirati da služi i pripomaže kontemplaciji duše jer napokon i aktivni život stvara dispoziciju za kontemplaciju. (Sv. Toma, II-II, 180, 2).

Razlikujemo naravnu i vrhunaravnu kontemplaciju. Svaki čovjek koji nije kršten živi životom najdostojnijim naravnoga poziva ako razmatra na primjeru o Nepromjenjivom i Savršeno Jednostavnom Biću koje je počelo i svrha svih stvari. Svako naravno ljudsko društvo bez obzira na vrhunaravni poziv čovjeka teži za tim da se ostvari takav društveni poredak koji će omogućiti čovjeku razmatranje o spomenutoj istini, jer najviši čin ljudskoga uma može da bude da spozna i ljubi Boga.

Budući je čovjek određen za vrhunaravni red to se ljudski društveni poredak ne može kod toga zaustaviti već mora čovjeku omogućiti vrhunaravnu kontemplaciju. Ova kontemplacija kod kršćanina nije naravan čin, već vrhunaravan kao uopće svi čini čovjeka koji je u Milosti. Sveti Toma definira kontemplaciju: "Simplex intuitus veritatis" (Sum. theol., Ila Ilae, q. 180, a. I et X 6.). Kontemplacija je prema tome jednostavno zrenje puno ljubavi Boga i božanskih stvari.

Ako je dakle takva kontemplacija čin koji najbolje odgovara čovjeku koji je ponajprije razumno biće a zatim biće koje je uzdignuto u vrhunaravni red, slijedi da sve pa i reorganizacija društvenoga poretka mora davati poticaje za vršenje kreposti i time služiti kontemplaciji duše.

I socijalno Kraljevstvo Isusa Krista stvara dispoziciju za kontemplacju duše.

Kada dakle govorimo o socijalnom Kraljevstvu Isusa Krista mislimo na takvu organizaciju ljudskog društva - pojedinaca, obitelji, zvanja, država, međunarodnoga poretka - da će Crkva u tom poretku moći da promiče vršenje kreposti, kontemplaciju duše - širenje unutarnjega Kraljevstva Božjega. Stoga je bezuvjetno potrebno da se širi ovo socijalno Kraljevstvo Kristovo. Jedno suvremeno sredstvo pomoću kojega Crkva širi to Kraljevstvo, jest Katolička Akcija.

U čemu je socijalno Kraljevstvo Isusa Krista.

Socijalno Kraljevstvo Kristovo utječe na vršenje kreposti i duboki vjerski život (na kontemplaciju duše). Naravni svjetovni društveni poredak stvara uvjete da se uzmogne širiti vrhunaravni život. Krist je početnik cilju (vrhunaravnom životu), ali je on istodobno početnik sredstvu (naravnom poretku). Kao što je On izvor vrhunaravnih dobara isto tako je on početnik naravnoga društvenog poretka koji je radi vrhunaravnoga. Prema tome, ako svjetovni društveni poredak želi da udovolji vrhunaravnome cilju treba da je i on udešen po zakonima Kristovim. Koji su dakle zakoni Kristovi u naravnome redu?

Krist koji je sve stvorio mora biti Kralj svih ljudi; slijedi da je Kralj svih obitelji, zvanja, političkih zajednica i cijeloga međunarodnog društva. On je svim ovim organizmima dao naravne zakone života i razvoja. Ti zakoni dolaze od Krista. Prema tome sve te zajednice trebaju djelovati prema tim od Krista danim naravnim zakonima. Tako se na primjer obitelj po naravi mora brinuti za rađanje i uzgajanje djece; država se mora po naravi brinuti za javno blagostanje građana. Takav naravni društveni poredak je dobar ali nije dovoljan jer čovjek nije stvoren da postigne svoju svrhu u naravnim dobrima već u vrhunaravnima. Da uzmogne nastati katoličko ili Kristovo socijalno Kraljevstvo potrebno je da sve organizacije računaju s vrhunaravnim ciljem čovjeka: potrebno je da brak bude sakramentom i da djeci olakša da postignu svoj vrhunaravni cilj; roditelji moraju odgajati djecu u duhu Crkve Božje. Isto se i političko društvo ne smije zadovoljiti time da Bogu odaje čast već je ono dužno da prizna i prigrli pravu to jest katoličku vjeru i da Bogu odaje čast po zakonima koje određuje ta vjera. Političko društvo mora promicati tu vjeru i mora joj staviti svoju vlast - vremeniti mač na raspolaganje da ona širi unutarnje Kraljevstvo Božje. - Ista načela možemo primijeniti na školstvo koje valja da uzgaja u strahu Božjem i osjećanju s Crkvom. Također i ekonomski život treba se udesiti prema Kristovim zakonima pravde i ljubavi.

Ako se cijelo ljudsko društvo i svi njegovi sastavni dijelovi udese prema izloženim načelima koja zahtijevaju organizaciju na podlozi naravnih i evanđeoskih zakona tada imamo u punoj mjeri ostvareno socijalno Kraljevstvo Isusa Krista u svjetovnome društvu.

II. KAKO JE DANAS

5. Crkva je sputana u liberalnom laiciziranom društvu.

Crkva živi danas među narodima. Ali današnje društvo nije onakvo kakvo bi moralo biti. Nema danas socijalnoga Kraljevstva Kristova. Poslužit ćemo se jednom usporedbom.

Ljudsko je društvo slično jednoj veličanstvenoj palači sa tisuću stupova, soba, sobica, pregrada, stepenica, potpornja i nakita. Došao je velik potres i uzdrmao je tu društvenu zgradu do temelja. Zgrada se srušila. Neki stupovi su još ostali; još se mogu raspoznati mjesta kuda su vodile stepenice gdje su bile sobe. Neke su se sobe i sačuvale; ali nema prave veze među pojedinim dijelovima ove razrušene zgrade. Vješto oko ipak i po ovim ruševinama iz kojih još strše i neki zidovi može prepoznati glavnu konstrukciju te palače.

Predočite si tu palaču!

Dok je bila cijela Crkva je u njoj mogla djelovati. Crkva je poput divne Gospođe išla od sobe do sobice, od kata do kata i posvuda je dijelila svoje darove i svoja dobročinstva. Nije bilo ni jednoga jedinog mjesta u toj ogromnoj palači kamo ne bi dopro njezin blagoslovni utjecaj. Ali otkako je nastao užasni potres ostala je zatvorena u jednom ograničenom odjelu te palače koji se nije posve razrušio. Istina glas je Crkve i sada još veoma jak i ona dovikuje i stanovnicima onih odjela razrušene palače kamo sama ne može da dospije. Nema više pregrada, stepenica koje su povezivale stalež sa staležom, narod s narodom. Ona bez prestanka gradi iako je mnogi priječe te veze i stepenice i jednom će joj ipak uspjeti da razrušenu zgradu obnovi.

Te stepenice treba opet podignuti, mnoge zidove nanovo sazidati, nakite postaviti, štete popraviti i tako omogućiti Crkvi djelatnost na svim područjima; jednom riječi valja opet uspostaviti socijalno Kraljevstvo Isusa Krista.

III. POMOĆ CRKVI: KATOLIČKA AKCIJA

6. Katolička Akcija ostvaruje socijalno Kraljevstvo Isusa Krista i time omogućuje djelatnost Crkvi u svjetovnom društvu.

Pape su u svojim enciklikama upozorili na suvremenu anarhiju koja vlada u ljudskome društvu. Enciklike Leona XIII., Pija X., Benedikta XV., Pija XI., te prijašnjih Papa na veleban način slikaju ruševine sadašnjega društvenog poretka i pokazuju način kako će se opet uspostaviti socijalno Kraljevstvo Kristovo. Leon XIII. dao je veličajne teorijske smjernice što su ih kasniji Pape i praktično počeli provoditi u život. Jedno od najuspješnijih sredstava da se ostvari plan obnovljenja što ga Pape iznose u svojim enciklikama jesu organizacije Kat. Akcije. Prema tome je proučavanje Papinih enciklika bitno potrebno za svaki rad u Kat. Akciji.

Ta Kat. Akcija ide za tim da laicizirano liberalno ljudsko društvo opet učini kršćanskim t. j. da uredi pojedine stanice ljudskoga društva tako da Crkva u njemu može nesmetano vršiti svoje božansko poslanje. Time je Kat. Akcija postala sredstvom Crkve za socijalnu kristijanizaciju.

7. Glavni radnici u Katoličke Akciji jesu svjetovnjaci pod vodstvom Crkve

Kat. Akcija ima svoj opredijeljen djelokrug rada. Ona djeluje u svjetovnom ljudskom društvu koje je proisteklo iz Adamovoga krila. Ovo svjetovno ljudsko društvo ima svoj poseban poredak koji nije izravno ovisan od Crkve. Države imaju i svoj autoritet, svoju suverenost koja nije direktno ovisna od Crkve. Svjetovnjaci vladaju državama; oni su suvereni svjetovnoga društvenog poretka.

Upravo u tom svjetovnom društvenom poretku u kojemu vladaju svjetovnjaci treba provesti socijalnu kristijanizaciju. Jasno je da će oni prema tome sami u svojoj vlastitoj kući provoditi tu katoličku obnovu.. Ne rade neovisno. Tu obnovu u kući u kojoj su oni gospodari oni provode po uputama Crkve. Crkva najbolje zna kako mora biti udešeno ljudsko društvo, ta palača svjetovnjaka, da ona, Crkva, uzmogne u njoj štititi unutarnje Kraljevstvo Božje, "Kraljevstvo istine i života; Kraljevstvo svetosti i milosti; Kraljevstvo pravde, ljubavi i mira." (Praef. Festi Jesu Christi Regis.) Slijedi da je Kat. Akcija svjetovno sredstvo kojim Pastiri Crkve ostvaruju Isukrstov društveni poredak.

8. Dvostruko vodstvo u Kat. Akciji

Imamo u Kat. Akciji u umanjenom obliku sliku dvaju suvereniteta: svjetovnoga i duhovnoga. Katoličkom Akcijom ravnaju svjetovnjaci ukoliko su oni suvereni svjetovnoga poretka i ukoliko oni dobivaju od Providnosti najviše sposobnosti da ravnaju svjetovnim društvenim poretkom; Katoličku Akciju vode zastupnici Crkve jer je Kat. Akcija ustanovljena radi Crkve da se uzmogne širiti pomoću socijalnoga Kraljevstva Kristova unutarnje Kraljevstvo Božje. Velimo stoga da u Katoličkoj Akciji imamo dvostruko vodstvo. Crkva ima tek indirektnu vlast nad državom dok u Kat. Akciji ona nad svjetovnim vodstvom ima izravnu vlast da vlast svjetovnjaka u Kat. Akciji vrijedi zato jer je ona njima priznata od Crkve. Ovisi o Crkvi koliku će slobodu kretanja dati svjetovnjacima u Kat. Akciji. Današnji vijek koji građanima daje veliku slobodu kao da traži iz psiholoških i pedagoških razloga od Crkve da svjetovnjacima koji rade i vode Kat. Akciju dade što više slobode i da se kategorički služi svojom vlašću tek u spornim pitanjima a inače se zadovoljava u organizacijskom djelovanju kao takovom direktivnim utjecajem.

9. Četiri djelatnosti u Katoličkoj Akciji: direktivna (hijerarhija), odgojna (svećenici), organizatorna (svjetovnjaci po direktivama svećenika) i administrativna (svjetovnjaci).

Iz rečenoga slijedi da u Kat. Akciji moramo razlikovati četiri vrste djelatnosti:

a) opće reformne direktive daju sv. Stolica i biskupi

b) odgojnu: valja uputiti svjetovnjake u Kraljevstvo Božje i u sredstva kako se ono postiže. Za taj su posao u prvom redu pozvani svećenici;

c) organizatornu: ovo Kraljevstvo Božje valja širiti među članovima svjetovnoga društva. Te članove valja uzgajati za Kat. Akciju. Svjetovnjaci su redovito najspretniji da provedu organizaciju Kat. Akcije jer je ta Kat. Akcija svjetovnjačka organizacija i uređuje se redovito prema onim načelima prema kojima je organizirano svjetovno društvo i u kojemu su svjetovnjaci suvereni. Ali jer ta organizacija ima služiti Crkvi slijedi da svjetovnjaci u tom organizatornom poslu imaju da rade prema direktivama zastupnika Crkve

d) napokon dolazi sav administrativni posao koji trebaju redovito obavljati svjetovnjaci jer taj posao po sebi ne zahtijeva specifični svećenički utjecaj.

10. Katolička Akcija sudjeluje u vrhunaravnim dobrima Episkopata jer istodobno dok promiče socijalno Kraljevstvo Isusa Krista širi i unutarnje Kraljevstvo Božje i radi za vječno Kraljevstvo Slave.

Kat. Akcija jest djelatnost odabranih svjetovnjaka, odabranoga dijela Crkve koja sluša. Oni su nerazdruživo privezani uz naučavajuću Crkvu. Uslijed te tijesne veze Katolička Akcija postaje ona dionicom onih vrhunaravnih plodova koje ubire sam Episkopat. Opet ćemo se poslužiti jednom usporedbom:

Kroz učiteljstvo Crkve Božje, kroz Papu i zbor apostolskih nasljednika Biskupa kao da jure, kao kroz koncentrične žljebove mlazovi božanskoga života. Duh Sveti šiba te bujice života koje bez prestanka neizmjernom brzinom struje kroz posvećenu hijerarhiju. Čini se da je naučavajuća Crkva kao divska turbina koja se uslijed tih mlazova života što kroz nju struje vrti nepojmljivo velikom brzinom i to oko svoje osi - oko Papinstva - i za vrijeme te strelovite kretnje daje nečuvene zvukove: ječe kao srebro, kao zlato, kao prozirni kristali.

Katolička Akcija se tijesno privezala uz naučavajuću Crkvu i postala je dionicom toga života; došla je u vrtlog ovoga nadnaravnog gibanja. Ona se privezala uz ovu turbinu u rotaciji, uz ovaj život naučavajuće Crkve i počela je sama živjeti tim životom; kao da nema više razlike između oba života; život hijerarhije ujedno je i život Kat. Akcije.

A Katolička Akcija ulazi svojom vrhunaravnom rotacijom u svjetovno ljudsko društvo i ovo stavlja u gibanje. Ona unosi u svjetovni poredak mlazove i strujanje vrhunaravnoga života Episkopata.

Čovjek dobiva dojam promatrajući ovaj božanski život Crkve kako se preko hijerarhije razlijeva u sve stanice ljudskoga društva da iz dana u dan sve većma raste; dobiva dojam da se turbina Crkve Božje od časa do časa, od godine do godine, od stoljeća do stoljeća sve većom brzinom vrti i da će na kraju vjekova ova rotacija postati tako strelovito brza da će sva Crkva Božja poput kakvoga neizmjernog zvrka sa zemlje poletjeti u vis, u Nebo, otrgnuvši sa zemlje sve što je bilo dionikom toga gibanja.

To je tek vizija. Pokazuje slikovito kako život struji kroz Crkvu Božju i kako sve što se tijesno privezuje uz Crkvu kao što to čini Kat. Akcija postaje dionikom ovoga velebnog života.