V. POITIERS

Pošto je audijencija bila gotova, Karlo VII. povjeri Djevicu jednoj krjeposnoj ženi. Kad je Ivana bila sama, često je klečeći govorila u glasovima i plakala. – Komisija svećenika, na čelu s biskupom iz Poitiersa, započne ispitivati Ivanu. Odlučiše je poslat u Poitiers gdje se nalazio parlament i kraljevsko sveučilište.

U Poitiersu se nalazila komisija učenih svećenika i članova parlamenta. Njen je stan bio u hotelu "K Ružici" u kući Ivana Rabateaua. Narod je već oduševljeno pozdravljao Ivanu. Velikaši, građani i djeca iz naroda dolazili su k njoj. Ivana je zadivila komisiju svojim odgovorima. Ovaj je ispit trajao puna tri tjedna. Govorili su joj: »Ako Bog hoće istjerati Engleze, ne treba vojnike.«

»U ime Božje« odgovori ona, »vojnici će ratovati, a Bog će dati pobjedu.« Na sva je pitanja odgovarala: »Dolazim sa strane Kralja nebesa, da oslobodim Orléans od opsade i odvedem kralja u Reims da tamo bude okrunjen.«

U svojim je odgovorima bila vrlo duhovita. Dominikanac Séguin nije govorio čisto francuski, već je govorio limuzanskim narječjem. On je zapitao Ivanu kojim jezikom govori sv. Mihovil?

»Boljim nego Vi«, odgovori mu ona.

»Vjerujete li Vi u Boga?«, doda Séguin.

»Isto kao i Vi«, odgovori mu ona.

Séguin je htio čudo te da tako potvrdi svoje izjave.

»U ime Božje«, reče Ivana, »ja nisam u Poitiersu da činim čudesa, već me pošaljite pred Orléans i pokazat ću Vam čudesa koja sam došla činiti.«

Izvještaj crkvene komisije bio je sklon Ivani i to treba dobro zapamtiti. Liberalci tvrde da je Crkva dala spaliti Ivanu. Ivanu su spalili shizmatici, otpadnici, koji su se prodali Engleskoj. Crkva je već ispočetka potvrdila poslanje Ivanino. Dokaz je tomu upravo sud te komisije u Poitiersu.

Nakon šest tjedana i kraljevski savjet izrazi povjerenje Ivani. Karlo VII. odvede djevicu u Tours gdje joj Colas od Montbazona dade načiniti vojničku opremu.