SVETA IVANA OD ARKA - UZOR ORLICA

 

I. Ivanine krjeposti i Orlice

Sveti Igancije traži u svojim razmatranjima da se uvijek stvori praktična primjena. Isto tako, kada proučavamo živote svetaca, trebamo ove velikane Božje u njihovim posebnim osobinama nasljedovati. Svi su sveci uzor Orlovima i Orlicama, no ipak, Orlička organizacija ima svoju posebnu zaštitnicu i svoj posebni uzor. I upravo posebne odlike svetosti svete Ivane Orlička organizacija hoće nasljedovati.

Orlice se prije svega ne zadovoljavaju vršenjem običnih kršćanskih dužnosti, već one teže za nečim višim, za uzvišenim i junačkim vršenjem krjeposti. Ivana se već po svojoj naravi odlikovala jednostavnošću, veselom ćudi i duhovitošću. Ove su tri osobine također oznaka francuskoga narodnog značaja. Isto tako i Orlica želi biti priprosta, radosna, a i duhovita, i ona se želi odlikovati svim onim naravnim osobinama koje hrvatskoj narodnoj duši daju posebno obilježje. Sveta je Ivana u junačkome stupnju vršila sve naravne krjeposti, ali u dvjema se osobito isticala i to u umjerenosti i jakosti.

Posebne odlike njezine umjerenosti bijahu poniznosti i čisto srce. Poniznost i čisto srce mora si steći i prava Orlica. A srčanost i ustrajnost, ova dva obilježja Ivanine jakosti, dvije su krjeposti, bez kojih Orlica ne može biti. Orlica je danas često prisiljena raditi u javnosti i zato mora bez prestanka svladavati ljudski obzir i ustrajno podnositi sve uvrede kojima današnji poganski svijet obasiplje svakoga borca katoličke obnove. Od bogoslovnih kreposti, koje je Ivana poput drugih svetaca vršila, ostala je svijetlim primjerom ljubavi prema domovini, koja je najviša zemaljska ljubav prema bližnjemu. Ova ljubav prema domovini spada u bogoslovne krjeposti, jer mi ljubimo naše bližnje, naše sunarodnjake što ih Bog ljubi i što hoćemo da naša volja bude u skladu s Njegovom. I Orlica ljubi svoju domovinu jer Bog našu domovinu ljubi i jer nam osim toga zapovijeda da ljubimo domovinu. Osim toga je Orlički pokret narodni pokret i želi na osobit način nasljedovati ovu veliku krjepost svoje svetice.

A kad proučavamo život Ivanin i stavimo pitanje kako je ova priprosta djevojka mogla upravo do junačkoga stupnja podići svoje krjeposti, to je odgovor lak: osim ostalih sredstava kojima se moramo služiti da postignemo krjepostan život (molitva, propovijedi, duhovno štivo itd.), Ivana je redovito, može se reći dnevno, pribivala svetoj misi i vrlo često primala svetu Pričest. To je tim značajnije, što u ono doba često primanje svetih sakramenata nije bilo tako u običaju kao danas. I Orlica, koja često kao i Ivana, mora djelovati i u javnosti, smatra da je često pa i dnevno primanje svete Pričesti jedno od najmoćnijih sredstava da se očuva čistom i da u krjeposti napreduje unatoč blatnoga poganstva koje je okružuje. Uz Ivanu je uvijek bio njezin ispovjednik, isto tako će i Orlica, koja teži za savršenstvom, imati stalnoga ispovjednika kojemu će posve otkriti svoje srce, slušati njegove naputke.

II. Ivanina ličnost uzor Orlica

1. Žena. Žena po svojoj naravi nije u pravilu određena da djeluje u javnosti i na takav način spašava narod. Današnje su prilike takve da i od žene često traže da i u javnosti apostolski djeluje. U ovoj djelatnosti valja da je uvijek svjesna da je takvo djelovanje iznimka. Kao što je Ivana bila prava djevojka i uvijek se željela povratiti svojoj kući i obitelji i tamo vršiti poslove koji odgovaraju njenoj djevojačkoj naravi, isto tako i svaka Orlica smatra da je u pravilu njezin poziv u obitelji, u domaćemu ognjištu; a jedino ako je izvanredne prilike prisile, ona će se dati na organiziranje drugih ili na koju drugu granu javnoga apostolata. U ovom posljednjem slučaju mora biti svjesna kako treba posebne pomoći Božje jer u takvim iznimnim časovima Providnost, kao da izmjenjuje naravni red i ženama povjerava muške uloge. Ako dakle Orlička organizacija ili pojedina Orlica zbog posebnih prilika katkada mora preuzeti posao koji po sebi spada na muškarca, to i u tom radu i Organizacija i pojedina članica ne smije izgubiti ženski karakter i postati prostom kopijom muškaraca. Sveta Ivana, koja je postala vojnikom i vršila ovaj čisto muški zanat, ne samo da nije izgubila svoje ženske odlike, već ih je silnom ustrajnošću sve više usavršavala.

2. Javni socijalni apostolat: Drugo posebno Ivanino obilježje jest njezin javni socijalni apostolat. I Orlica treba se u ovome služiti istim sredstvima kao i Ivana. Svi koji rade u Orličkoj organizaciji, moraju biti u milosti posvećujućoj. Koji rade za Krista ne smiju biti neprijatelji Krista. Pomoćnici u apostolatu trebaju biti prije svega sami dobri katolici. Orlica zatim treba živjeti i osjećati s Crkvom. Treba raditi prema željama i zapovijedima Svetoga Oca Pape, biskupa i službenoga duhovnika (učiteljstvo); treba se u prijepornim pitanjima obraćati zakonodavnoj vlasti Crkve (sudačkoj i egzekutivnoj) i napokon treba se služiti svim sredstvima koje joj Crkva daje za njezino posvećenje (ministerium). I kao što svaku ženu koja izlazi iz sjene obiteljskoga života u vrevu javnosti čekaju teški križevi, tako i Orlica mora biti poput Ivane spremna na velike kušnje i križeve. Četvrto sredstvo Ivanina javnog socijalnog apostolata bilo je oduševljenje. I Orlička organizacija odgaja oduševljene članice koje ljube svoju Crkvu, ljube njezinu nauku i žele svoje oduševljenje za katolicizam i apostolat po Katoličkoj akciji prenijeti i na druge ljude.

Oboružana s ova četiri oružja Ivana je u svomu javnom socijalnom apostolatu htjela djelovati (objekt) na pojedince, obitelj i javnost (bliži cilj) da na taj način spasi svoj narod (daljnji cilj). Stoga Orlica nastoji  apostolski djelovti među pojedincima i to poglavito među djevojačkim svijetom i svojim postupkom, susretljivošću i drugim već spomenutim krjepostima nastoji oduševiti za katoličku ideju i druge ljude. Vrši karitativna djela: daruje siromahe, tješi žalosne i umiruće, njeguje bolesnike. A jer se poziv žene uglavnom vrši u obitelji, Orlica će uzornim vršenjem svojih kućnih dužnosti biti na izgled svima i tako primjerom pokazati da je obitelj temeljna stanica u narodnomu životu i da su oni narodi zdravi u kojima se dobro odgajaju djeca; jednom riječi, koji imaju zdrave obitelji. Javni apostolat Orlice, kao i svete Ivane, jest trostruk. Ponajprije je to ćudoredni apostolat. To je borba protiv svega onoga što kvari ćudoređe. Ovamo spada borba protiv nečednih modernih plesova, protiv kletvi, nepristojnih zabava. Ivana je veliku važnost stavljala na ovaj ćudoredni apostolat; iz tabora je gonila žene loša života, a sama je nosila mušku nošnju jer je znala kako je čovječja narav sklona na zlo, pa se u taboru među vojnicima tako nosila da ne bi postala drugima povod grijeha. Orlice se po uzoru svete Ivane odijevaju čedno i poput svoje svete zaštitnice posvuda naglašavaju socijalnu funkciju nošnje. Ivana je također uzor vjerskoga apostolata. I Orlica se brine da svijet što češće prima sv. sakramente, da se vrše crkvene zapovijedi, pohađaju propovijedi, organiziraju misije i duhovne vježbe i dr. Napokon je Orlica kao njena Orlička organizacija nosilac kršćanskoga političkog apostolata. To nije stranačka politika jer Orlička organizacija stoji izvan i iznad svake političke stranke. Načelne smjernice kršćanske politike, koje ispovijeda Orlovstvo, zajedno sa sv. Ivanom, jesu da vlastodršci ne vladaju u svoje ime, već vladaju u Kristovo ime koji je Kralj svakoga naroda. I kao što Krist hoće da vlastodršci vladaju na korist građana, a ne na svoju vlastitu korist, isto tako Orlovstvo traži od vlastodržaca da se brinu za javno blagostanje građana, a napose da daju Crkvi ona prava i onu čast koja joj pripada, kao od Boga ustanovljeno savršeno društvo sa zadaćom da vodi ljudski rod svojim posebnim sredstvima u nebesku domovinu. Politički je vojni krik cijeloga Orlovstva: »Živio Krist, On je Kralj Hrvata!«

Orlica i Orlička organizacija djelovali su apostolski među pojedincima, u obitelji i na trostruk način u javnosti (bliži cilj), da se na taj način spasi narod (daljnji cilj) od propasti. Narodi se ne spašavaju deklamacijom i vikom »Živio«, već jedino navedenim vrstama apostolata. A čovjek ne može biti apostol, ako nije stekao sve one moralne i bogoslovne krjeposti, koje se traže za svaki apostolat.

3. Simbol kršćanskoga rodoljublja: Orlička organizacija ovom svojom posebnom preporodnom djelatnošću među pojedincima, obiteljima i u društvu postaje simbolom pravoga rodoljublja. Ova se Orlovska rodoljubna misao bori protiv poganskoga shvaćanja naroda koje drži da je narod izvor svega dobra i sam sebi svrhom. Orlovski nacionalizam stavlja rodoljubnu misao u službu kraljevstva Božjega. Kao što je Ivana bila utjelovljena veza vjere i domovine, isto je i svaka Orlica. Tako i svaka Orlica, kada misli o dobrobiti svojega naroda, uvijek sebe pita je li ovo ili ono na slavu Kristova kraljevstva, na dobro svete Crkve, na vječno spasenje neumrlih duša. Sve će proći, jedino ljudske duše su vječne i bolje je da je cijeli jedan narod u vremenu nesretan, nego li jedna jedina ljudska duša upropaštena za sve vijeke vjekova.

4. Idealizam do smrti: Kao što Ivana nije popuštala u svojim načelima i podnosila uvrede i onih koje je ljubila i koji nisu bili samo dužni  potpomagati je u njenoj misiji, već su bili po savjesti i službi obvezani olakšati joj da dođe u nebesko kraljevstvo, tako i Orlica ostaje nepokolebivo vjerna svojemu katoličkom apostolskom programu. Ona mu ostaje vjerna i onda ako se njemu iznevjere možda i oni koji su je oduševili za Orlovstvo, i onda kada Bog možda dozvoli da pretrpi progone i podnosi uvrede sa strane onih koji, ne samo da bi bili dužni pomagati Orlovstvo, već, također, da se brinu za vječno spasenje svake pojedine Orličke duše. Kao i sveta Ivana, tako i svaka prava Orlica treba biti u svojoj okolici simbolom idealizma koji ostaje nepokolebiv sve do smrti. U svim se križevima, sa strane svojih progonitelja koji su vjeru izrabljivali u stranačke i političke svrhe, Ivana i Orlica poziva na sv. Oca Papu. Ona je prava filila Petri – kći Petrova. I idealizam do smrti jesu kod sv. Ivane kao i kod prave Orlice dva pojma koji se moraju pokrivati.

III. Trostruka misija Orličke organizacije i svake Orlice

Misija je svakoga pojedinog čovjeka da u neku ruku postane sličan Kristu, da postane drugi Krist. Sveta je Ivana na poseban način bila slična svome Spasitelju i kada proučavamo život ove junakinje, to nam stanovita Spasiteljeva svojstva postaju bliža i pristupačnija. Isto tako, svaka Orlica treba iz dana u dan postajati sve sličnija Isusu. Kada je ostali svijet promatra, to u njoj treba vidjeti samoga Krista. Tko gleda pravu Orlicu treba doći do uvjerenja da život po kršćanskim načelima, ne samo da nije nemoguć i nesuvremen, nego je naprotiv svaki život, koji nije kršćanski, prazan, promašen i nesuvremen. Osim ove općenite misije Orlice, ona kao i Orlička organizacija ima, po uzoru svete Ivane, jednu dvostruku specijalnu misiju. Orlička organizacija treba najprije spašavati hrvatski narod koji je na rubu propasti. Orlička to organizacija čini kao pomoćnica Crkvi, njenoj hijerarhiji, njenim redovima i pobožnim zajednicama. Druga je specifična zadaća Orličke organizacije da pokaže svome narodu: a) koje krjeposti mora posjedovati onaj koji hoće spašavati narod i napokon b) kako valja, prema uzoru Ivane, podnositi i uvrede i smrt od onih koji su po pravdi obvezani potpomagati Orlički apostolat i brinuti se za vječno spasenje duša svakoga pojedinog apostola. Svaka Orlica, kao i sv. Ivana, treba biti filia Petri, koja je, unatoč svih križeva, vjerna nepogrješivom Kristovu namjesniku na zemlji.

IV. Zaključna riječ

Ponajprije smo usporedili Ivanine krjeposti s krjepostima idealne Orlice. Osobito smo istakli kako Orlica teži za uzvišenim junačkim krjepostima. Govorili smo o Orličinoj jednostavnosti, njenoj veseloj ćudi i duhovitosti. Pošli smo korak dalje i istaknuli značenje poniznosti i čistoga srca za svaku Orlicu. Na koncu smo prvoga poglavlja govorili o ljubavi Orlice prema domovini koja kod nje izvire iz svrhunaravne ljubavi prema Bogu. U drugom smo poglavlju nešto rekli o četiri oznake prave Orlice. Mora poput svete Ivane uvijek biti svjesna da je žensko, a ako je možda Providnost iznimno pozove vršiti muške poslove, to ne samo da ne smije postati muškarcem, već treba nastojati ženska obilježja razviti do savršenstva. Uvijek se treba uzdati u neobičnu pomoć Božju koju će joj Bog u iznimnim prilikama pružiti. Javni socijalni apostolat Orlice traži da bude uvijek u milosti posvećujućoj i da to od svoji sestara traži. Orlica drži da su život s Crkvom, križevi i oduševljenje daljnja sredstva socijalnoga apostolata. Ovaj se socijalni apostolat obraća na pojedince, na obitelji i na javnost. Orlica, koja hoće u javnosti djelovati, čini to ćudoredno, vjerski i politički. Orlica djeluje među pojedincima, obiteljima i u javnosti da spasi svoj narod. Nadalje, Orlica mora biti zastupnikom kršćanskoga rodoljublja koje se stavlja u službu kraljevstva Božjega. A kad Orlica doživi teške časove i od onih, koji su je oduševili za njene ideale i od onih, koji bi je trebali  voditi u njenomu apostolatu, ona ostaje nepokolebiva i ispovijeda svoj idealizam sve do smrti, upirući svoje poglede  u svjetionik Petrove stolice.

Po Orlicama Krist treba postati pristupačniji dušama. Ona treba pomagati svetu Crkvu te da ova spasi hrvatski narod koji srlja u propast. Orlica, također, pokazuje koje krjeposti mora imati čovjek koji želi spašavati svoj narod. Na koncu je bilo istaknuto da Orlica treba biti uzor nepokolebive vjere Crkvi i onda, ako bi se možda zastupnici Crkve u svojoj zadaći iznevjerili, a možda i Crkvu progonili, kako se to na žalost u zadnje vrijeme događalo od svećenika otpadnika, kao što su starokatolici. Ma koliko svećenika otpalo od Crkve, Orlica će sve većim žarom – poput Ivane od Arka – ljubiti svećenički stalež i radije podnijeti sve uvrede, nego li se iznevjeriti Isusu, njegovoj Crkvi, Svetomu Ocu Papi i zakonitomu biskupu.

U ovim teškim časovima otpada od Crkve, Orlica je poput svete Ivane od Arka, koja se uvijek pozivala na Svetoga Oca Papu u Rimu i koji je i raskrinkao njene neprijatelje – Orlica je uvijek i svuda prava filia Petri - kći Petrova.

Orlice ne vjeruju samo to da je sveta Ivana divna povijesna ličnost koja je negda živjela, a sada je samo uzorom, već one znaju da je Ivana u zemlji živih i njezina misija nije dovršena. One znaju da je, među ostalim, zadaćama Ivane bdjeti nad Orličkim pokretom i zato se sav Orlički pokret, sjedinjen sa svetom liturgijom, svoju nebesku zaštitnicu ovako moli: »Svemogući Bože, učini da mi, nahranjeni ovom nebeskom hranom kojom se tako često hranila sveta Ivana da pobijedi, pomoću ove hrane spasa zadobijemo pobjedu nad našim neprijateljima.«