SVETA IVANA OD ARKA - UZOR ORLICA
Sveti Igancije traži u svojim razmatranjima da se uvijek
stvori praktična primjena. Isto tako, kada proučavamo živote
svetaca, trebamo ove velikane Božje u njihovim posebnim
osobinama nasljedovati. Svi su sveci uzor Orlovima i Orlicama,
no ipak, Orlička organizacija ima svoju posebnu zaštitnicu i
svoj posebni uzor. I upravo posebne odlike svetosti svete
Ivane Orlička organizacija hoće nasljedovati. Orlice se prije svega ne zadovoljavaju vršenjem običnih
kršćanskih dužnosti, već one teže za nečim višim, za
uzvišenim i junačkim vršenjem krjeposti. Ivana se već po
svojoj naravi odlikovala jednostavnošću, veselom ćudi i
duhovitošću. Ove su tri osobine također oznaka francuskoga
narodnog značaja. Isto tako i Orlica želi biti priprosta,
radosna, a i duhovita, i ona se želi odlikovati svim onim
naravnim osobinama koje hrvatskoj narodnoj duši daju posebno
obilježje. Sveta je Ivana u junačkome stupnju vršila sve
naravne krjeposti, ali u dvjema se osobito isticala i to u
umjerenosti i jakosti.
Posebne odlike njezine umjerenosti bijahu poniznosti i
čisto srce. Poniznost i čisto srce mora si steći i prava
Orlica. A srčanost i ustrajnost, ova dva obilježja
Ivanine jakosti, dvije su krjeposti, bez kojih Orlica ne može
biti. Orlica je danas često prisiljena raditi u javnosti i zato
mora bez prestanka svladavati ljudski obzir i ustrajno podnositi
sve uvrede kojima današnji poganski svijet obasiplje svakoga
borca katoličke obnove. Od bogoslovnih kreposti, koje je Ivana
poput drugih svetaca vršila, ostala je svijetlim primjerom
ljubavi prema domovini, koja je najviša zemaljska ljubav
prema bližnjemu. Ova ljubav prema domovini spada u bogoslovne
krjeposti, jer mi ljubimo naše bližnje, naše sunarodnjake što ih
Bog ljubi i što hoćemo da naša volja bude u skladu s Njegovom. I
Orlica ljubi svoju domovinu jer Bog našu domovinu ljubi i jer
nam osim toga zapovijeda da ljubimo domovinu. Osim toga je
Orlički pokret narodni pokret i želi na osobit način
nasljedovati ovu veliku krjepost svoje svetice. A kad proučavamo život Ivanin i stavimo pitanje kako je ova
priprosta djevojka mogla upravo do junačkoga stupnja podići
svoje krjeposti, to je odgovor lak: osim ostalih sredstava
kojima se moramo služiti da postignemo krjepostan život
(molitva, propovijedi, duhovno štivo itd.), Ivana je redovito,
može se reći dnevno, pribivala svetoj misi i vrlo često
primala svetu Pričest. To je tim značajnije, što u ono
doba često primanje svetih sakramenata nije bilo tako u običaju
kao danas. I Orlica, koja često kao i Ivana, mora djelovati i u
javnosti, smatra da je često pa i dnevno primanje svete Pričesti
jedno od najmoćnijih sredstava da se očuva čistom i da u
krjeposti napreduje unatoč blatnoga poganstva koje je okružuje.
Uz Ivanu je uvijek bio njezin ispovjednik, isto tako će i Orlica,
koja teži za savršenstvom, imati stalnoga ispovjednika kojemu će
posve otkriti svoje srce, slušati njegove naputke. II.
Ivanina ličnost uzor Orlica 1. Žena. Žena po svojoj naravi nije u pravilu određena
da djeluje u javnosti i na takav način spašava narod. Današnje
su prilike takve da i od žene često traže da i u javnosti
apostolski djeluje. U ovoj djelatnosti valja da je uvijek
svjesna da je takvo djelovanje iznimka. Kao što je Ivana bila
prava djevojka i uvijek se željela povratiti svojoj kući i
obitelji i tamo vršiti poslove koji odgovaraju njenoj
djevojačkoj naravi, isto tako i svaka Orlica smatra da je u
pravilu njezin poziv u obitelji, u domaćemu ognjištu; a
jedino ako je izvanredne prilike prisile, ona će se dati na
organiziranje drugih ili na koju drugu granu javnoga apostolata.
U ovom posljednjem slučaju mora biti svjesna kako treba
posebne pomoći Božje jer u takvim iznimnim časovima
Providnost, kao da izmjenjuje naravni red i ženama povjerava
muške uloge. Ako dakle Orlička organizacija ili pojedina
Orlica zbog posebnih prilika katkada mora preuzeti posao koji po
sebi spada na muškarca, to i u tom radu i Organizacija i
pojedina članica ne smije izgubiti ženski karakter i
postati prostom kopijom muškaraca. Sveta Ivana, koja je postala
vojnikom i vršila ovaj čisto muški zanat, ne samo da nije
izgubila svoje ženske odlike, već ih je silnom ustrajnošću sve
više usavršavala. 2. Javni socijalni apostolat: Drugo posebno Ivanino
obilježje jest njezin javni socijalni apostolat. I Orlica treba
se u ovome služiti istim sredstvima kao i Ivana. Svi koji
rade u Orličkoj organizaciji, moraju biti u milosti
posvećujućoj. Koji rade za Krista ne smiju biti neprijatelji
Krista. Pomoćnici u apostolatu trebaju biti prije svega
sami dobri katolici. Orlica zatim treba živjeti i osjećati s
Crkvom. Treba raditi prema željama i zapovijedima Svetoga
Oca Pape, biskupa i službenoga duhovnika (učiteljstvo); treba se
u prijepornim pitanjima obraćati zakonodavnoj vlasti Crkve
(sudačkoj i egzekutivnoj) i napokon treba se služiti svim
sredstvima koje joj Crkva daje za njezino posvećenje
(ministerium). I kao što svaku ženu koja izlazi iz sjene
obiteljskoga života u vrevu javnosti čekaju teški križevi,
tako i Orlica mora biti poput Ivane spremna na velike kušnje i
križeve. Četvrto sredstvo Ivanina javnog socijalnog apostolata
bilo je oduševljenje. I Orlička organizacija odgaja
oduševljene članice koje ljube svoju Crkvu, ljube njezinu nauku
i žele svoje oduševljenje za katolicizam i apostolat po
Katoličkoj akciji prenijeti i na druge ljude. Oboružana s ova četiri oružja Ivana je u svomu javnom
socijalnom apostolatu htjela djelovati (objekt) na pojedince,
obitelj i javnost (bliži cilj) da na taj način spasi svoj narod
(daljnji cilj). Stoga Orlica nastoji apostolski djelovti među
pojedincima i to poglavito među djevojačkim svijetom i
svojim postupkom, susretljivošću i drugim već spomenutim
krjepostima nastoji oduševiti za katoličku ideju i druge ljude.
Vrši karitativna djela: daruje siromahe, tješi žalosne i
umiruće, njeguje bolesnike. A jer se poziv žene uglavnom vrši u
obitelji, Orlica će uzornim vršenjem svojih kućnih
dužnosti biti na izgled svima i tako primjerom pokazati da je
obitelj temeljna stanica u narodnomu životu i da su oni narodi
zdravi u kojima se dobro odgajaju djeca; jednom riječi, koji
imaju zdrave obitelji. Javni apostolat Orlice, kao i
svete Ivane, jest trostruk. Ponajprije je to ćudoredni
apostolat. To je borba protiv svega onoga što kvari ćudoređe.
Ovamo spada borba protiv nečednih modernih plesova, protiv
kletvi, nepristojnih zabava. Ivana je veliku važnost stavljala
na ovaj ćudoredni apostolat; iz tabora je gonila žene loša
života, a sama je nosila mušku nošnju jer je znala kako je
čovječja narav sklona na zlo, pa se u taboru među vojnicima tako
nosila da ne bi postala drugima povod grijeha. Orlice se po
uzoru svete Ivane odijevaju čedno i poput svoje svete zaštitnice
posvuda naglašavaju socijalnu funkciju nošnje. Ivana je također
uzor vjerskoga apostolata. I Orlica se brine da svijet
što češće prima sv. sakramente, da se vrše crkvene zapovijedi,
pohađaju propovijedi, organiziraju misije i duhovne vježbe i dr.
Napokon je Orlica kao njena Orlička organizacija nosilac
kršćanskoga političkog apostolata. To nije stranačka
politika jer Orlička organizacija stoji izvan i iznad svake
političke stranke. Načelne smjernice kršćanske politike, koje
ispovijeda Orlovstvo, zajedno sa sv. Ivanom, jesu da vlastodršci
ne vladaju u svoje ime, već vladaju u Kristovo ime koji je Kralj
svakoga naroda. I kao što Krist hoće da vlastodršci vladaju na
korist građana, a ne na svoju vlastitu korist, isto tako
Orlovstvo traži od vlastodržaca da se brinu za javno blagostanje
građana, a napose da daju Crkvi ona prava i onu čast koja joj
pripada, kao od Boga ustanovljeno savršeno društvo sa zadaćom da
vodi ljudski rod svojim posebnim sredstvima u nebesku domovinu.
Politički je vojni krik cijeloga Orlovstva: »Živio Krist, On je
Kralj Hrvata!«
Orlica i Orlička organizacija djelovali su apostolski među
pojedincima, u obitelji i na trostruk način u javnosti (bliži
cilj), da se na taj način spasi narod (daljnji cilj) od
propasti. Narodi se ne spašavaju deklamacijom i vikom »Živio«,
već jedino navedenim vrstama apostolata. A čovjek ne može biti
apostol, ako nije stekao sve one moralne i bogoslovne krjeposti,
koje se traže za svaki apostolat. 3. Simbol kršćanskoga rodoljublja: Orlička
organizacija ovom svojom posebnom preporodnom djelatnošću među
pojedincima, obiteljima i u društvu postaje simbolom pravoga
rodoljublja. Ova se Orlovska rodoljubna misao bori protiv
poganskoga shvaćanja naroda koje drži da je narod izvor svega
dobra i sam sebi svrhom. Orlovski nacionalizam stavlja
rodoljubnu misao u službu kraljevstva Božjega. Kao što je Ivana
bila utjelovljena veza vjere i domovine, isto je i svaka Orlica.
Tako i svaka Orlica, kada misli o dobrobiti svojega naroda,
uvijek sebe pita je li ovo ili ono na slavu Kristova
kraljevstva, na dobro svete Crkve, na vječno spasenje neumrlih
duša. Sve će proći, jedino ljudske duše su vječne i bolje je da
je cijeli jedan narod u vremenu nesretan, nego li jedna jedina
ljudska duša upropaštena za sve vijeke vjekova. 4. Idealizam do smrti: Kao što Ivana nije popuštala u
svojim načelima i podnosila uvrede i onih koje je ljubila i koji
nisu bili samo dužni potpomagati je u njenoj misiji, već su
bili po savjesti i službi obvezani olakšati joj da dođe u
nebesko kraljevstvo, tako i Orlica ostaje nepokolebivo vjerna
svojemu katoličkom apostolskom programu. Ona mu ostaje vjerna i
onda ako se njemu iznevjere možda i oni koji su je oduševili za
Orlovstvo, i onda kada Bog možda dozvoli da pretrpi progone i
podnosi uvrede sa strane onih koji, ne samo da bi bili dužni
pomagati Orlovstvo, već, također, da se brinu za vječno spasenje
svake pojedine Orličke duše. Kao i sveta Ivana, tako i svaka
prava Orlica treba biti u svojoj okolici simbolom idealizma koji
ostaje nepokolebiv sve do smrti. U svim se križevima, sa strane
svojih progonitelja koji su vjeru izrabljivali u stranačke i
političke svrhe, Ivana i Orlica poziva na sv. Oca Papu. Ona je
prava filila Petri – kći Petrova. I idealizam do smrti jesu kod
sv. Ivane kao i kod prave Orlice dva pojma koji se moraju
pokrivati. III.
Trostruka misija Orličke organizacije i svake Orlice Misija je svakoga pojedinog čovjeka da u neku ruku postane
sličan Kristu, da postane drugi Krist. Sveta je Ivana na poseban
način bila slična svome Spasitelju i kada proučavamo život ove
junakinje, to nam stanovita Spasiteljeva svojstva postaju bliža
i pristupačnija. Isto tako, svaka Orlica treba iz dana u dan
postajati sve sličnija Isusu. Kada je ostali svijet promatra, to
u njoj treba vidjeti samoga Krista. Tko gleda pravu Orlicu treba
doći do uvjerenja da život po kršćanskim načelima, ne samo da
nije nemoguć i nesuvremen, nego je naprotiv svaki život, koji
nije kršćanski, prazan, promašen i nesuvremen. Osim ove
općenite misije Orlice, ona kao i Orlička organizacija ima,
po uzoru svete Ivane, jednu dvostruku specijalnu misiju.
Orlička organizacija treba najprije spašavati hrvatski
narod koji je na rubu propasti. Orlička to organizacija čini kao
pomoćnica Crkvi, njenoj hijerarhiji, njenim redovima i pobožnim
zajednicama. Druga je specifična zadaća Orličke organizacije da
pokaže svome narodu: a) koje krjeposti mora
posjedovati onaj koji hoće spašavati narod i napokon b) kako
valja, prema uzoru Ivane, podnositi i uvrede i smrt od onih koji
su po pravdi obvezani potpomagati Orlički apostolat i brinuti se
za vječno spasenje duša svakoga pojedinog apostola. Svaka
Orlica, kao i sv. Ivana, treba biti filia Petri, koja je, unatoč
svih križeva, vjerna nepogrješivom Kristovu namjesniku na
zemlji. Ponajprije smo usporedili Ivanine krjeposti s krjepostima
idealne Orlice. Osobito smo istakli kako Orlica teži za
uzvišenim junačkim krjepostima. Govorili smo o Orličinoj
jednostavnosti, njenoj veseloj ćudi i duhovitosti. Pošli smo
korak dalje i istaknuli značenje poniznosti i čistoga srca za
svaku Orlicu. Na koncu smo prvoga poglavlja govorili o ljubavi
Orlice prema domovini koja kod nje izvire iz svrhunaravne
ljubavi prema Bogu. U drugom smo poglavlju nešto rekli o četiri
oznake prave Orlice. Mora poput svete Ivane uvijek biti svjesna
da je žensko, a ako je možda Providnost iznimno pozove vršiti
muške poslove, to ne samo da ne smije postati muškarcem, već
treba nastojati ženska obilježja razviti do savršenstva. Uvijek
se treba uzdati u neobičnu pomoć Božju koju će joj Bog u
iznimnim prilikama pružiti. Javni socijalni apostolat Orlice
traži da bude uvijek u milosti posvećujućoj i da to od svoji
sestara traži. Orlica drži da su život s Crkvom, križevi i
oduševljenje daljnja sredstva socijalnoga apostolata. Ovaj se
socijalni apostolat obraća na pojedince, na obitelji i na
javnost. Orlica, koja hoće u javnosti djelovati, čini to
ćudoredno, vjerski i politički. Orlica djeluje među pojedincima,
obiteljima i u javnosti da spasi svoj narod. Nadalje, Orlica
mora biti zastupnikom kršćanskoga rodoljublja koje se stavlja u
službu kraljevstva Božjega. A kad Orlica doživi teške časove i
od onih, koji su je oduševili za njene ideale i od onih, koji bi
je trebali voditi u njenomu apostolatu, ona ostaje nepokolebiva
i ispovijeda svoj idealizam sve do smrti, upirući svoje poglede
u svjetionik Petrove stolice. Po Orlicama Krist treba postati pristupačniji dušama. Ona
treba pomagati svetu Crkvu te da ova spasi hrvatski narod koji
srlja u propast. Orlica, također, pokazuje koje krjeposti mora
imati čovjek koji želi spašavati svoj narod. Na koncu je bilo
istaknuto da Orlica treba biti uzor nepokolebive vjere Crkvi i
onda, ako bi se možda zastupnici Crkve u svojoj zadaći
iznevjerili, a možda i Crkvu progonili, kako se to na žalost u
zadnje vrijeme događalo od svećenika otpadnika, kao što su
starokatolici. Ma koliko svećenika otpalo od Crkve, Orlica će
sve većim žarom – poput Ivane od Arka – ljubiti svećenički
stalež i radije podnijeti sve uvrede, nego li se iznevjeriti
Isusu, njegovoj Crkvi, Svetomu Ocu Papi i zakonitomu biskupu.
U ovim teškim časovima otpada od Crkve, Orlica je poput svete
Ivane od Arka, koja se uvijek pozivala na Svetoga Oca Papu u
Rimu i koji je i raskrinkao njene neprijatelje – Orlica je
uvijek i svuda prava filia Petri - kći Petrova. Orlice ne vjeruju samo to da je sveta Ivana divna povijesna
ličnost koja je negda živjela, a sada je samo uzorom, već one
znaju da je Ivana u zemlji živih i njezina misija nije dovršena.
One znaju da je, među ostalim, zadaćama Ivane bdjeti nad
Orličkim pokretom i zato se sav Orlički pokret, sjedinjen sa
svetom liturgijom, svoju nebesku zaštitnicu ovako moli:
»Svemogući Bože, učini da mi, nahranjeni ovom nebeskom hranom
kojom se tako često hranila sveta Ivana da pobijedi, pomoću ove
hrane spasa zadobijemo pobjedu nad našim neprijateljima.« |