KATOLIČKI LIST
Zagreb, 10. 7. 1924., br. 28., str. 336-338
IZBORI U FRANCUSKOJ
(Stajalište Katoličke crkve i organiziranih katolika)
Motto: "Zanimaju li se vjernici u vršenju političkih i građanskih prava za dobrobit katoličke vjere i slobodu Crkve". - Upit Sv. Stolice na svakog pojedinog biskupa (Acta Ap.Sedis 1918/502).
Uvod
Poznato je iz dnevnoga novinstva da su dana 11. svibnja o. g. prigodom izbora u francuski parlament ljevičarske stranke izvojevale veliku pobjedu. Dok je u staroj zastupničkoj kući bilo tek 86 radikalno-socijalističkih zastupnika i 68 socijalističkih, skočio je broj prvih na 139, a posljednjih na 102. Time su protukatolički elementi dobili preko 80 novih mandata i nije isključena opasnost da će opet doći u Francuskoj do kobnih vjerskih trzavica. No to pitanje puštamo za sada po strani; samo usput istaknimo da je Crkva u Francuskoj daleko moćnija negoli je bila god. 1905/6. za vrijeme rastave i napokon je velik dio omladine te elite u znanstvenome svijetu katolički u najboljem značenju te riječi.[1] Ti su ljudi doduše razmjerno mladi i nemaju za sobom političku prošlost, dok sadašnji protukatolički vlastodršci spadaju uglavnom još onoj generaciji na koju još katolička obnova nije utjecala u dovoljnome opsegu.
Mi u ovome članku želimo iznijeti načelno stajalište koje je crkvena hijerarhija zauzela prigodom posljednjih izbora. Mnogobrojni primjeri, koje ćemo navesti, pokazat će nam jasno koji udio ima Crkva u političkomu životu francuskoga naroda i kako se u praksi provode političke smjernice Svete Stolice. Uz to ćemo također donijeti uvodnik iz francuskoga dnevnika "La Croix" od 9. V. 1924. koji vrlo bistro iznosi mišljenje ostalih katolika o njihovim političkim dužnostima.
A. Episkopat i izbori
1. Sveta Stolica i nuncijatura stoje izvan i iznad svake stranačke politike.
Pio XI. je unatoč uspostavljenih diplomatskih odnosa s Francuskom energično osudio, u svojoj enciklici "Maximam gravissimamque" od 18. I. 1924., francuske laičke zakone i na taj način zacrtao episkopatu i vjernicima smjernice za izbornu borbu. Glavno je da se svi katolici slože u tome da biraju kandidate protivne bezbožnim laičkim zakonima. Naravno da je to jedna čisto načelna politička smjernica koja je neovisna od svake stranačke orijentacije. Protivnicima katolicizma je teško razumjeti da je sveta dužnost službenih crkvenih krugova zauzeti javno stajalište u tako načelnim pitanjima i bezvjerci im radi toga obično podmeću stranačke političke namjere.
G. Albert, novinar, oklevetao je u dnevniku "Oeuvre" od 22. IV. nuncija N. Exc. msgr. Cerettia da se miješa u unutarnju francusku politiku jer daje episkopatu direktive za izbore. Evo nuncijeva odgovora: "Na najizričitiji način to poričem (j'y oppore les denegations les plus formelles) i pozivam (je defie) g. Alberta da citira jednu jedinu od mojih riječi ili jedan jedini od mojih čina koji bi se mogli pošteno tumačiti kao jedno uplitanje, s moje strane, u francusku politiku." (Paris, 25. IV. 1924.) Croix, 6.V.1924.
2. Episkopat stoji izvan i iznad političkih stranaka
Msgr. Richard, nadbiskup iz Aucha piše u svojoj poslanici od 20. IV. 1924.:
"Izvan i iznad stranaka" bila je lozinka koju je nedavno dala
Sveta Stolica talijanskim izbornicima. Također će to biti naša lozinka jer
se nalazimo u istom položaju..."[2]
(C. 1212.) Isto kaže i Msgr. de Durfort, biskup iz Poitiersa (2. III. 1924.):
"Daleko je od mene misao da bih htio, u makar čemu, dirnuti u vaše političke simpatije; još jednom: Mi se ne uplićemo u politiku. Ali, postavljajući se jedino na katoličko stajalište, mi tvrdimo da katolici nemaju pravo ne voditi računa o političkoj dužnosti jer je ova po svojim posljedicama tako tijesno vezana za najviše interese vjere. U ovomu, uostalom, vas podsjećamo samo na jednu dužnost koju vam navodi katekizam biskupije u svom zadnjem poglavlju..."
Novinar Jean Guiraud potvrđuje u "La Croix" od 9. V. 1924. misao navedenih biskupa:
"Treba dobro glasovati!... Ali što znači "dobro glasovati".
Mnogi su nas naši čitaoci o tome pitali i zatražili su da im označimo liste kojima valja dati naš glas.
Ove im liste nismo pokazali, ne jer to ne bismo mogli ili iz malodušnosti te sitnih razloga posve ljudske politike.
Mi to nismo učinili jer smo se postavili na isključivo katoličko stajalište te smo htjeli ponovno naglasiti da nismo ovisni niti o jednoj političkoj stranci.
Mi to nismo učinili jer se Crkva postavila izvan i iznad svih stranaka, ne preporučuje niti jednu i pušta svakomu pravo da glasa za onoga koji bolje odgovara njegovim mislima i osjećajima".[3]
B. Načela katoličke politike
1. Kršćanska demokratska akcija te Katolička akcija neovisne su od političkih stranaka.
Katolička akcija spada pod crkvenu pastvu, ovisna je od hijerarhije i zato je neovisna od stranačke politike; razumljivo je da će ona uvijek zastupati i širiti načela katoličke politike. Isto je i glede tzv. Kršćanske demokratske akcije (sindikati, zadruge etc.) koja spada pod kompetenciju Crkve ukoliko se pri sticanju vremenitih dobara služi sredstvima koja joj pruža katolička vjera i katoličko ćudoređe. Karakteristična je zato izjava koju je objelodanio "Francuski savez kršćanskih radnika":
"Nacionalni odbor priznaje važnost i interes političkih pitanja i parlamentarne akcije; podsjeća, međutim, da je isključiva svrha C. F. T. C. (Confédération Française des Travaileurs Chrétiens) profesionalna organizacija i akcija na temelju kršćanskih načela...
Drži, uostalom, da bi bilo opasno za C. F. T. C. da ova bude upletena u izbornu borbu i u političku akciju, bilo izravno, bilo preko svojih boraca kao takvih.
Iako su političke ambicije posve opravdane, ipak je, međutim, nužno da se C. F. T. C. ne učini nikomu kao sredstvo kojim bi ove (ambicije) zadovoljio...
Današnja raštrkanost i nesređenost grupa i stranaka čini naprotiv poželjnim da C. F. T. C. sačuva svoju potpunu neovisnost prema njima te tako uzmogne vršiti utjecaj na sve.
Iako vođe i borci organizacija koje su pripojene C. F. T. C. posjeduju posve jasno pravo da imaju osobno one političke simpatije koje im odgovaraju, neka radi toga samog prava ne prime nikakav politički mandat da tako ne daju povoda unutar same C. F. T. C., prigodom izvršavanja svoga političkog mandata, diskusijama i protestima koji bi mogli umanjiti njihov autoritet i biti na štetu sveopćemu dobrom redu.
Nacionalni odbor mora u ostalom ponovno ponoviti da suvremene potrebe
C. F. T. C. i pripojenih organizacija traže od svojih vođa... rad i požrtvovnost
neovisnu od svake političke funkcije.
Radi toga Nacionalni odbor određuje:
Gore navedeno ne će za legislativnih izbora 1924. primiti nikakvo zastupničko mjesto, izuzevši, ako pripadaju staroj Skupštini (Chambre sortante). U slučaju da drže kako se ne moraju obazirati na ovu odredbu oni će morati, u času kada započnu raditi za kandidaturu, napustiti svoju ulogu ili službu koju vrše u C. F. T. C.
Jasno je da im je zabranjeno isticati za vrijeme svoje izborne borbe da su možda vršili neke funkcije u C. F. T. C. i ne smiju se u Parlamentu, ni u kome slučaju, smatrati kao njezini (C. F. T. C.) zastupnici.
Pošto su istaknuta ova načela, Nacionalni odbor primjećuje da ona ne mogu ni malo ometati ni spriječiti članove, borce ili vođe organizacija koje su pripojene C. F. T. C. da izvrše, u času izborne borbe, svoje dužnosti koje im pripadaju kao građanima pod bitnim uvjetom da u to ne upliću odgovornost francuskoga Saveza kršćanskih radnika (Direktive francuskoga Udruženja kršćanskih radnika prigodom izbora u zakonodavno tijelo: V/1924. Dossiers de l'Action populaire, 24-Eléctions).
Već smo u našemu članku "Katol. akcija i stranačka politika" (Kat. List od 12. VI. 1924. god.) istaknuli da nitko ne smije, bio on svećenik ili laik, nastupati u ime Crkve ili Katoličke akcije za ovu ili onu, pa i posve katoličku, političku stranku. Sveta Stolica to izričito traži. Evo što o tome donosi "Nedjelja" od 6. III. 1924. prema "Osservatore Romano": "Katolici imaju tešku dužnost da sudjeluju u političkomu životu svoje domovine, ne doduše u ime Crkve (isto tako ne u ime Katoličke akcije, jer "eamdem actionem catholicam hinc ad pastorale ministerium, inde ad christianam vitam sine dubio pertinere - A Pio XI: Ubi Arcano Dei), već na svoju vlastitu odgovornost, kao što to traže franc. kršć. radnici.
S time je druga stvar u vezi. Iz principijelnih razloga nitko ne bi smio imati ništa protiv toga da se vođe Katoličke akcije istodobno u javnosti zauzimaju za politički program jedne katoličke stranke. To je njihovo pravo kao građana i njihova je dužnost kao katolika raditi za katoličku politiku koja se dandanas služi suvremenim sredstvom političke organizacije. Ipak prva naravna, umna i praktična krjepost; razboritost, traži od vođa Katoličke akcije da to ne čine jer bi se moglo pomisliti da rade za političku stranku u ime Crkve i Katoličke akcije, a ne u svoje vlastito ime. Jasno nam je zašto Sv. Stolica traži da se "svi oni koji na neki način ili u nekoj mjeri (in qualche modo o misura) predstavljaju interese vjere moraju podvrći pravilima razboritosti, izbjegavajući da se miješaju s političkim strankama ili da ih samo potpomažu, pa bilo to i prividno..." (25. IV. 23: Doc. cath. od 9. VI. 23; p. 1411). Vođe Katoličke akcije zaista predstavljaju interese vjere jer ona spada "u dušobrižničku službu" (Ubi Arcano Dei).
2. Neka se svećenstvo ne miješa u stranačku izbornu borbu
Sveta Stolica, tumačeći Kanon 139., preporučila je biskupima da svećenstvu podijele dozvolu da smiju biti birani u zakonodavna tijela. (Acta Ap. Sed. 1922 p. 313), U navedenom članku, pod naslovom "Katolička akcija i stranačka politika" ("K a t o l. L i s t" od 12. VI.) iznijeli smo odnos svećenika prema politici. Tom smo prilikom naveli jedan list Svete Stolice talijanskim redovničkim poglavarima. Jer je taj list od načelne važnosti, na nj se poziva lionski kardinal Maurin (25. IV. 24.):
"Nalazimo se u predvečerje izbora u zakonodavno tijelo koji su uvijek,
ali poglavito ove godine, kao tek nakon rata od najveće važnosti. Vaša je
dužnost da podsjetite vjernike na njihovu dužnost, brižljivo pazeći, prema
naputcima Svete Stolice, da se ne miješate
u izbornu borbu". (List "E' noto" od 2. X. 1922. i
List "E' noto" od veljače 1924.).
(Nastavit će se).
[1] Tako je predsjedništvo Katol. saveza franc. omladine naredilo svojim 4000 učlanjenim organizacijama da u cijeloj zemlji započnu kampanju novinstvom i predavanjima protiv nakane vlade da se ukine poklisar Sv. Stolice, prognaju redovi i uvede laičko zakonodavstvo u Alzasu.
[2] Većina se ovih citata nalazi u "La Documentation catholique" od 3-10.V. i od 14. VI. 1924.
[3] O izvanstranačkom
stajalištu klera vidi još: Mgr. Carsalade du Pont, biskup Peopignana od
10. V. i Mgr. Legasse-a istoga mjesta od 20. IV. 1924.