Sabrana djela - Katolička akcija

Članak u word dokumentu

VRHBOSNA
Sarajevo, 1926. g., br. 9-10., str. 163-165

Katolička akcija i vjerska udruženja*

U Italiji je izišla knjiga pod naslovom "Smjernice i programi Katoličke akcije"[1]. Knjigu su sastavili vođe talijanske Katoličke akcije koji su u neprestanom osobnom doticaju sa Svetom Stolicom i ova je knjiga donekle poluslužbeni izričaj shvaćanja same Svete Stolice.

Donosimo ukratko sadržaj poglavlja koje obrađuje razliku između udruženja Katoličke akcije i čisto vjerskih udruženja. Za nas je to pitanje vrlo aktualno jer je kod nas Katolička akcija tek u početcima i mnogi, pa i među svećenstvom, još posve jasno ne znaju koje je zamašno značenje Katoličke akcije.

U suvremeno organiziranim katoličkim narodima nema ni župe ni biskupije koja ne bi imala svoju službeno organiziranu Katoličku akciju. U jednoj suvremenoj katoličkoj talijanskoj župi uz mnoga čisto vjerska udruženja nalaze se udruženja omladine, đaka, očeva, djevojaka, učenica i žena. Predsjednici tih udruženja tvore župni odbor Katoličke akcije. A u gotovo svakoj talijanskoj biskupiji svih ovih šest tipova udruženja čine svoje okružje (omladinsko, đačko, djevojačko itd.), a predsjednici tih okružja čine biskupijski odbor Katoličke akcije. U Rimu je središte ove goleme vojske od dva milijuna članova, ovih svjetovnjaka koji imaju tako veliku organizaciju što se stavlja u službu posebne misije Crkve - spašavanje duša. I sva ta vojska nije samo poluslužbeno priznata od Crkve, već je službeno vezana uz Crkvu kao dio crkvene duhovne pastve. - Uzmite na primjer shematizam crkve u Italiji; tamo ćete naći uz svaku biskupiju i posebnu rubriku "Giunta decesana" gdje su imena predsjednika, duhovnika i svih dužnosnika Katoličke akcije.

Tako je Katolička akcija u posve službenim, stalnim odnosima s Crkvom u Italiji. To je tako provedeno na želju Sv. Oca koji Katoličku akciju smatra najprikladnijim sredstvom za misioniranje novoga poganstva dekristijaniziranih prosvijetljenih naroda. I Sveti Otac papa Pijo XI. izrazio je želju da se i u drugim zemljama organizira Katolička akcija kako je to njegovom inicijativom provedeno u rimskoj biskupiji.[2]

Evo razlike između Katoličke akcije i vjerskih društava:

I. Papinske smjernice

Ako pomno i bez predrasuda proučimo papinske dokumente koji se odnose na Katoličku akciju i na vjerska udruženja, vidimo razliku u izričajima kojima se služi prema jednoj i drugoj. Kada se radi o Katoličkoj akciji, papa se ne zadovoljava blagoslivljati je, preporučivati, već se služi tako izričitim i odlučnim frazama koje obično ne primjenjuje na druga udruženja.

1. Dužnost i savjet. Iz papinskih dokumenata proizlazi:


a) da je dužnost svjetovnjaka pripadati talijanskoj Katoličkoj akciji ili je barem potpomagati (vidi list kardinalu Gasparriu od 2. X. 1923.), jer "ulazi u kršćanski život", kako se izražava Sv. Otac u enciklici Ubi Arcano Dei i u alokuciji od 23. V. 1923. Upisati se u druga društva je pohvalno, korisno, treba to preporučiti; no dužnost je raditi za Katoličku akciju.

b) Dužnost je svećenika baviti se Katoličkom akcijom. Sv. Otac je rekao u enciklici Ubi Arcano Dei i u alokuciji od 23. V. 1923. da Katolička akcija "spada u dušobrižničku službu". Ako je d u ž n o s t da svjetovnjaci rade u Katoličkoj akciji, to je ta dužnost još veće za svećenike koji je moraju voditi.

c) Katolička akcija se mora provoditi pomoću službeno priznat h organa (Vidi pravila talijanske Katoličke akcije potvrđena od Sv. Stolice.) Sva doba, od djece do staraca, spadaju u Katoličku akciju.

d) Svaka druga socijalna akcija treba se koordinirati službeno priznatoj Katoličkoj akciji "ako se ne će izložiti opasnosti da učini svoj rad neplodnim ili možda zlim i štetnim" (list kardinala Gasparria od 2. X. 1923.).

2. Našu misao moramo upotpuniti


a) Sv. Otac je preporučio i čisto vjerska udruženja i misijska, treće redove, bratovštine Presvetoga Sakramenta, za kršćanski nauk, Marijine kongregacije i dr.

b) Iako se Sv. Otac drukčijim izrazima služi prema tim udruženjima, ne smije se krivo razumjeti da on njih smatra manje vrijednim. Svaki dobar svećenik i vjernik dobro čini ako se ravna prema željama Sv. Oca. A Sv. Stolica bez prestanka preporučuje ta udruženja, ističe njihovu ljepotu, daje im oproste. Nadalje, iako nisu svi obvezni stupiti u ta vjerska udruženja, katkada su svećenici, kao pojedinci ili vjernici dužni to učiniti. Često se vlastita duša ili jedna župa ne može spasiti bez tih čisto vjerskih društava. Tada se tu radi o dužnosti.

II. Obilježje udruženja Katoličke akcije

Činjenica da je Sv. Otac htio da se osnivaju udruženja Katoličke akcije u doba kada su cvala druga vjerska udruženja, jasan je znak da se narav i svrha drugih pobožnih udruženja razlikuje od naravi i svrhe udruženja Katoličke akcije.

Evo te posebne oznake društava Katoličke akcije. Ova je:

1. Apostolat svjetovnjaka. Uz bok svećenstva slijede svjetovnaci koji hoće biti "desnica koju će Bog i Crkva dati duhu i srcu svećenika" (Benedikt XV.). Dok je u čisto vjerskim udruženjima apostolat naravna posljedica, u Katoličkoj akciji apostolat tvori posebno o b i l j e ž j e, duh koji sve prožima, prva i neposredna s v r h a.

2. To je organiziran apostolat, a ne

a) sitan, individualan, već organiziran od jedne jedinstvene nacionalne organizacije;

b) svjetovnjaci se u njemu organiziraju. Te organizacije vode i njima upravljaju redovito svjetovnjaci. Naprotiv Marijine kongregacije, Apostolat molitve, Treće redove i dr. vode i njima upravljaju svećenici i redovnici;

c) udruženja Katoličke akcije su organizacije u modernome smislu riječi; i vidimo da u krajevima gdje manjka smisao za organizaciju, ta si udruženja teško probijaju put dok su tamo čisto vjerska pobožna udruženja u velikomu broju.

3. Katolička akcija je ovisna od crkvene hijerarhije Talijanska Katolička akcija ima trostruko središte za koordinaciju, i to za župu, biskupiju i Rim. Čisto vjerska udruženja ne moraju imati u župi, biskupiji, narodu ta središta. Katolička se akcija mora naprotiv prisloniti uz župe [3], biskupije i nacionalna središta.

4. Udruženja Katoličke akcije hoće obnoviti društvo u Kristu.

a) Ako želimo obnoviti društvo u Kristu, nameću nam se problemi koje ne možemo riješiti samo na jednome mjestu ili pomoću nekoliko ljudi. Tu trebaju sve narodne sile skladno raditi. Tako kod rješavanja moralnih, obiteljskih, školskih, ženskih, ekonomsko-socijalnih problema i dr. te ako želilmo uspješno javno djelovati na javne običaje, javno mnijenje, zakonodavstvo;

b) za to se Katolička akcija služi svim sredstvima i to ne samo karitativnim i čisto vjerskim, kao što su pobožna udruženja, već svakim sredstvom socijalnoga djelovanja, kao što su novinstvo, intervencije na vlast, utjecaj na državu, zakonodavstvo itd.

III. Odnosi vjerskih udruženja prema Katoličkoj akciji

Evo glavnih:

1. Trebaju vjerska udruženja njegovati simpatije prema Katoličkoj akciji i svoje članove slati u Katoličku akciju, naglašujući im da je dužnost vojevati u redovima Katoličke akcije [4].

2. Vjerska udruženja trebaju kooridnirati svoju socijalnu aktivnost sa socijalnom aktivnošću Katoličke akcije (dakle: dužnost im je obazirati se nju, a ne htjeti je ignorirati!), "ako se ne žele izvrći opasnosti da učine svoj rad neplodnim, štoviše zlim i štetnim" (kardinal Gasparri).

3. Neka se vjerska udruženja ne supstituiraju organima Katoličke akcije i neka ni na koji način ne vrše ulogu Katoličke akcije:

a) jer bi inače Katolička akcija, koju zahtijeva Sv. Otac, bila suvišna;

b) jer je Sv. Otac izjavio da Katolička akcija treba biti prepuštena priznatim organima Akcije;

c) i jer bi se dala na sva vjerska udruženja primjeniti riječi koje je Sv. Otac Pio X. b. u. rekao u listu Tertium što ga je upravio trima glavnim superiorima franjevaca 18. rujna 1912.: "Zaista će trećoreci steći velikih zasluga za kršćansku stvar ako se upišu u katolička udruženja i kao pojedinci nastoje težiti za posebnim ciljem tih udruženja. Isto tako im nije zabranjeno baviti se socijalnom akcijom u duhu kako ju je odobrila Apostolska Stolica; no neka se taj Treći red čuva da ne bi zašao na područje tih udruženja i da ne bi njihovu svrhu uzeo za svoju" ("at cavendum ne Ordo ipse Tertius in earum societatum regiones invadat, finemque earundem faciat suum"; Bonne Presse VII, p. 253.)[5].

4. Vjerska udruženja ne smiju priječiti Katoličku akciju da se i ona brine za vjerski odgoj jer je njezina svrha priprava za socijalni apostolat i taj zahtijeva stanoviti karakteristični odgoj koji se donekle razlikuje od onoga što se dobiva u vjerskim udruženjima.

IV. Odnos Katoličke akcije prema vjerskim udruženjima

1. Katolička akcija ne smije presizati na tlo vjerskih udruženja, kako to stoji u kanonu 695. Kodeksa, i ne smije ih nadomještati.

2. Treba se njegovati iskrene simpatije prema vjerskim udruženjima, šaljući u njih svoje vlastite članove... treba ih preporučivati iz istih razloga radi kojih ih Crkva preporučuje.

V. Praktični kriterij

Budući da su često isti ljudi članovi udruženja Katoličke akcije i vjerskih udruženja, može se doći u sukob npr. radi vremena sastanka. Te i slične poteškoće daju se lako ukloniti:

1. ako se vođe ovih vrsta udruženja srdačno sporazume međusobnim popuštanjem;

2. ako postoje iskrene simpatije među oba udruženja. Jasno je da će vođe Katoličke akcije više simpatizirati s onim pobožnim udruženjima koja svojim članovima naglašavaju da je dužnost vojevati u Katoličkoj akciji. I isto tako će vođe vjerskih udruženja više voljeti Katoličku akciju kada vide da ona šalje svoje članove u njihova udruženja;

3. veći se zahtjevi, općenito govoreći, moraju stavljati na članove Katoličke akcije, negoli na članove vjerskih udruženja. Katolička akcija zato bira malo njih i zadovoljava se najboljima. Velika će masa kršćana hrliti u pobožna udruženja koja za upis stavljaju manje uvjete i tako su ta vjerska udruženja naravni prijelaz u društva Katoličke akcije i dobro zaštitno sredstvo za one kršćane koji drže da nisu pozvani na socijalni apostolat Katoličke akcije;

a) neka su sastanci Katoličke akcije po mogućnosti na radne dane da ne bi smeli nedjeljne sastanke pobožnih udruženja;

b) vjerske se funkcije mogu zajednički držati;

c) kadkada društvo Katoličke akcije može na sastanak pozvati vjersko udruženje ili obratno;

d) kada nema dovoljno vremena ili nema svećenika, neka se drže izmjenični sastanci vjerskih udruženja i Katoličke akcije;

e) u procesijama prvo mjesto imaju vjerska udruženja. U građanskim ophodima prednost imaju udruženja Katoličke akcije.


* Radi njegove aktualnosti, donosimo prikaz o naravi i smjernicama Katoličke akcije, iz pera uglednog radnika K. A. kod nas.- Ur.

[1] Direttive e Programmi dell' Azione Cattolica. Edito a cura della Giunta Diocesana Milanese, Milano, Via Cesare da Sesto, 5. Milano, 1925

[2] Utješna je za jednoga oca prisutnost njegovih sinova kojega god bili imena i s kojih god strana dolaze. A kada su to vjerni sinovi koji s Nama dijele svakodnevni život, sinovi Našega Rima, kada su to oni koji tvore Biskupijski Savez Katoličke akcije, to jest središte inicijative, davanja smjernica i života, one Akcije koja nam je tako mila kao zjenica oka i da si cijeli svijet mora uzeti za uzor rimsku Katoličku akciju ("e che in tutto il mondo deve ispirarsi all’ azione cattolica romana...", Bolletino uffic. A. C. I. II. 2, str. 2.)

[3] Gdje redovničke crkve rasterećuju župu, tamo se društva Katoličke akcije mogu prislonti uz te crkve

[4] U našim se vjerskim društvima nažalost još premalo ističe ovo načelo. Članove bi vjerskih društava trebalo upozoravati na društva Kat. akcije i upućivati ih da u njih stupaju. A gdje tih društava nema, valjalo bi ih bezuvjetno osnovati; broj sastanaka u vjerskim i ovim udruženjima ne treba biti veći negoli samoga vjerskog društva za se i tako će dospjeti svaki svećenik, koji dospije voditi vjersko udruženje, voditi oba. U društvu Katoličke akcije uopće sav tehnički posao otpada na članove.

[5] Ovaj autentični dokument Sv. Stolice najbolje pobija kriva mišljenja onih koji drže da Marijine kongregacije, Treći redovi i druga vjerska udruženja mogu vršiti i ulogu Katoličke akcije i ne treba osnivati društva Katoličke akcije. Sama je Sv. Stolica to ekskluzivno stajalište ovim dokumentom osudila. Vođe vjerskih društava trebaju poticati svoje članove i članice da osnivaju unutar od episkopata potvrđenih centrala udruženja Katoličke akcije.)